Urartu: razlika između inačica

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Nema sažetka uređivanja
m Zamjena teksta - '{{WProjekti↵\|commons(.*)\=(.*)↵\|commonshr(.*)\=(.*)↵\|commonscat(.*)\=(.*)↵\|commonscathr(.*)\=(.*)↵\|wikivrste(.*)\=(.*)↵\|wikivrstehr(.*)\=(.*)↵\|wikizvor(.*)\=(.*)↵\|wikizvor_autor(.*)\=(.*)↵\|wječnik(.*)\=(.*)↵\|wikiknjige(.*)\=(.*)↵\|wikicitat(.*)\=(.*)↵}}' u ''
 
Redak 19: Redak 19:


=== Ostali projekti ===
=== Ostali projekti ===
{{WProjekti
 
|commons        =
|commonshr      =
|commonscat    = Urartu
|commonscathr  = Urartu
|wikivrste      =
|wikivrstehr    =
|wikizvor      =
|wikizvor_autor =
|wječnik        =
|wikiknjige    =
|wikicitat      =
}}


{{starovjekovne države i civilizacije}}
{{starovjekovne države i civilizacije}}


[[Kategorija:Stari narodi i civilizacije]]
[[Kategorija:Stari narodi i civilizacije]]

Posljednja izmjena od 12. ožujak 2026. u 16:46

Datoteka:Urartu 610 585-en.svg
Kraljevstvo Urartu između 610. i 585. pr. Kr.

Urartu (starosjedilački: Biai ili Biainili[1], akad. „māt Urarṭu“: ma-at U-ra-ar-ṭu[2], grč. Ararat) ili kraljevstvo Van je država iz željeznog doba koja se prostirala oko jezera Van u Armenskoj visoravni. Termin „Urartu“ je zapravo akadski naziv za geografsku regiju u kojoj je tijekom željeznog doba postojala „Kraljevina Urartu“ ili „Zemlja Biainili“. Ovu terminološku podjelu između geografskog i političkog pojma je još 1955. objasnio povjesničar F. W. König[3]. Regija Urartu obuhvaća planinsko područje između Male Azije, Mezopotamije i Kavkaza, što je kasnije nazvano „Armenskom visoravni“. Kraljevstvo Urartu osnovano je sredinom 9. stoljeća pr. Kr., a osvojili su je Medijci početkom 6. stoljeća pr. Kr. i priključili ga Medijskom Carstvu[4].

Urartu je vrhunac doživio pod kraljem Sardurijem III. koji je na prijestolje zasjeo 765. pr. Kr..

Poveznice

Izvori

  1. Robert H. Hewsen: Van in This World; Paradise in the Next, 2000., Kalifornija, izdavač: Mazda Publishers, str. 13.
  2. Eberhard Schrader: Zapisi na klinastom pismu i Stari zavjet, 1885., str. 65.
  3. F. W. König: Handbuch der chaldischen Inschriften, 1955.
  4. Urartu (Livius.org)

Vanjske poveznice

Ostali projekti