Ovo je jubilarni 209.000 članak. Kliknite ovdje za više informacija.

Razlika između inačica stranice »Samostan sv. Marije Ratačke«

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
(Bot: Automatski unos stranica)
 
m (Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Cite book +{{Citiranje knjige))
 
Redak 2: Redak 2:
[[Datoteka:Ratac1.jpg|thumb|mini|Ostatci nikad završene crkve]]  
[[Datoteka:Ratac1.jpg|thumb|mini|Ostatci nikad završene crkve]]  


'''Samostan sv. Marije Ratačke''' ([[Talijanski jezik|talijanski]] i [[Latinski jezik|latinski]]: ''Santa Maria de Rotezo'') je nekadašnja rimokatolička [[Benediktinci|benediktinska]] opatija. <ref>{{Cite book|last= |first= |authorlink= |title=Sveta Marija – Ratac|year= |url=http://www.kotorskabiskupija.me/sveta-marije-ratac/|publisher=|pages= |location= |id= }}</ref> Ostatci samostana se nalaze na morskom rtu između [[Bar (grad)|Bara]] i [[Sutomore|Sutomora]], a ime Ratac je od mali [[rt]] (kopnena izbočina u moru), rat, ratac. Opatija nastaje i razvija se od 9. do 16. stoljeća, a jedno vrijeme je bila pod zaštitom [[Nemanjići|srpskih kraljeva]]. <ref>{{Cite book|last=Бици|first=Марин |authorlink= |title=Искушења на путу 1610. године|year=1985.|url=https://marinbizzi.wordpress.com/2011/06/19/9-dio/ |publisher=Општински архив Будва и Лексикографски завод Црне Горе|location=Будва|id=|pages=27., 28.}}</ref> <ref>{{Cite book|last=Mijović|first=Pavle|authorlink= |title=Gradovi i utvrđenja u Crnoj Gori|year=1975.|url=|publisher=|pages=|location=Beograd i Ulcinj|id= }}</ref> Danas se nalazi u ruševinama, ali ga i pored toga posjećuju vjernici iz okolice koji u njima pale svijeće, dok se oko dijela vlasništva spore [[Rimokatolička Crkva|rimokatolička]] i [[Srpska pravoslavna crkva]], jer je pravoslavcima jedno vrijeme bila ustupljena jedna kapela. Danas ruševine samostana pripadaju [[Kotorska biskupija|Kotorskoj biskupiji]], a ne [[Barska nadbiskupija|Barskoj nadbiskupiji]]. Granica ove dvije biskupije je rijeka Željeznica <ref>{{Cite book|last= |first= |authorlink= |title=Google maps, rijeka Željeznica, Bar, Crna Gora|year= |url=https://www.google.com/maps/@42.1061489,19.090704,288m/data=!3m1!1e3|publisher=|pages= |location= |id= }}</ref> u Baru, gdje su ranije graničile [[Austro-Ugarska]] i [[Osmansko Carstvo]], a kasnije, kratko, Austro-Ugarska i [[Crnogorska država 1852. - 1918.|Kneževina Crna Gora]].
'''Samostan sv. Marije Ratačke''' ([[Talijanski jezik|talijanski]] i [[Latinski jezik|latinski]]: ''Santa Maria de Rotezo'') je nekadašnja rimokatolička [[Benediktinci|benediktinska]] opatija. <ref>{{Citiranje knjige|last= |first= |authorlink= |title=Sveta Marija – Ratac|year= |url=http://www.kotorskabiskupija.me/sveta-marije-ratac/|publisher=|pages= |location= |id= }}</ref> Ostatci samostana se nalaze na morskom rtu između [[Bar (grad)|Bara]] i [[Sutomore|Sutomora]], a ime Ratac je od mali [[rt]] (kopnena izbočina u moru), rat, ratac. Opatija nastaje i razvija se od 9. do 16. stoljeća, a jedno vrijeme je bila pod zaštitom [[Nemanjići|srpskih kraljeva]]. <ref>{{Citiranje knjige|last=Бици|first=Марин |authorlink= |title=Искушења на путу 1610. године|year=1985.|url=https://marinbizzi.wordpress.com/2011/06/19/9-dio/ |publisher=Општински архив Будва и Лексикографски завод Црне Горе|location=Будва|id=|pages=27., 28.}}</ref> <ref>{{Citiranje knjige|last=Mijović|first=Pavle|authorlink= |title=Gradovi i utvrđenja u Crnoj Gori|year=1975.|url=|publisher=|pages=|location=Beograd i Ulcinj|id= }}</ref> Danas se nalazi u ruševinama, ali ga i pored toga posjećuju vjernici iz okolice koji u njima pale svijeće, dok se oko dijela vlasništva spore [[Rimokatolička Crkva|rimokatolička]] i [[Srpska pravoslavna crkva]], jer je pravoslavcima jedno vrijeme bila ustupljena jedna kapela. Danas ruševine samostana pripadaju [[Kotorska biskupija|Kotorskoj biskupiji]], a ne [[Barska nadbiskupija|Barskoj nadbiskupiji]]. Granica ove dvije biskupije je rijeka Željeznica <ref>{{Citiranje knjige|last= |first= |authorlink= |title=Google maps, rijeka Željeznica, Bar, Crna Gora|year= |url=https://www.google.com/maps/@42.1061489,19.090704,288m/data=!3m1!1e3|publisher=|pages= |location= |id= }}</ref> u Baru, gdje su ranije graničile [[Austro-Ugarska]] i [[Osmansko Carstvo]], a kasnije, kratko, Austro-Ugarska i [[Crnogorska država 1852. - 1918.|Kneževina Crna Gora]].


== Povijest ==
== Povijest ==
[[Datoteka:Ratac6.jpg|thumb|mini|Sačuvani stari natpis na latinskom jeziku, na sjevernom zidu crkve, na kojem piše da je crkva osnovana [[1347.]] godine, u vrijeme opata ''Pavla Ruđera'']]  
[[Datoteka:Ratac6.jpg|thumb|mini|Sačuvani stari natpis na latinskom jeziku, na sjevernom zidu crkve, na kojem piše da je crkva osnovana [[1347.]] godine, u vrijeme opata ''Pavla Ruđera'']]  
Ratac se prvi put spominje [[1247.]] godine, ali je sigurno da je i ranije postojao. Ovdje je, pretpostavlja se, u drugoj polovici 12. stoljeća nastao i [[Ljetopis popa Dukljanina]], najznačajnije književno-povijesno djelo srednjeg vijeka na ovim prostorima. Početkom 14. stoljeća kralj [[Stefan Uroš II.|Milutin]] (1282.—1321.) potvrđuje poveljom darove svoje majke, kraljice [[Jelena Anžujska|Jelene]] samostanu. Tokom 14. stoljeća samostan se češće spominje u Dubrovačkom arhivu. U ovo vrijeme na Ratcu se najviše gradilo, da bi se [[1468.]] godine našao na udaru [[Mletačka Republika|Mlečana]] koji su ga bombardirali s brodova. Izgleda da je samostan napušten poslije jedne turske pljačke [[1532.]] godine, a razoren je [[1571.]] godine. U vrijeme [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]], [[Talijani]] su dio samostana pretvorili u svoj bunker, što je dovelo do dodatnog rušenja kompleksa. Jedan od opata ratačkog samostana bio je i ''Đorđe Pelinović'' (sredinom 15. stoljeća) koji je bio u službi i Mletaka i [[Skenderbeg]]a. Radio je sve što je mogao da Bar ne padne pod Turke, a [[1500.]] godine pri turskoj opsadi, okolni narod se skalanja u ratačku tvrđavu. <ref>{{Cite book|last=Dabović|first=Đoko|authorlink= |title=Pleme Šestani|year= |url= |publisher=Udruženje građana Šestani|pages=49., 50., 60.|location=Bar|id= }}</ref>
Ratac se prvi put spominje [[1247.]] godine, ali je sigurno da je i ranije postojao. Ovdje je, pretpostavlja se, u drugoj polovici 12. stoljeća nastao i [[Ljetopis popa Dukljanina]], najznačajnije književno-povijesno djelo srednjeg vijeka na ovim prostorima. Početkom 14. stoljeća kralj [[Stefan Uroš II.|Milutin]] (1282.—1321.) potvrđuje poveljom darove svoje majke, kraljice [[Jelena Anžujska|Jelene]] samostanu. Tokom 14. stoljeća samostan se češće spominje u Dubrovačkom arhivu. U ovo vrijeme na Ratcu se najviše gradilo, da bi se [[1468.]] godine našao na udaru [[Mletačka Republika|Mlečana]] koji su ga bombardirali s brodova. Izgleda da je samostan napušten poslije jedne turske pljačke [[1532.]] godine, a razoren je [[1571.]] godine. U vrijeme [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]], [[Talijani]] su dio samostana pretvorili u svoj bunker, što je dovelo do dodatnog rušenja kompleksa. Jedan od opata ratačkog samostana bio je i ''Đorđe Pelinović'' (sredinom 15. stoljeća) koji je bio u službi i Mletaka i [[Skenderbeg]]a. Radio je sve što je mogao da Bar ne padne pod Turke, a [[1500.]] godine pri turskoj opsadi, okolni narod se skalanja u ratačku tvrđavu. <ref>{{Citiranje knjige|last=Dabović|first=Đoko|authorlink= |title=Pleme Šestani|year= |url= |publisher=Udruženje građana Šestani|pages=49., 50., 60.|location=Bar|id= }}</ref>


Nadbiskup barski i primas Srbije [[Andrija Zmajević]] je o ostatcima samostana Sv. Marije Ratačke [[1671.]] godine, zapisao: ''...jedna druga (crkva), srušena, na jednom rtu blizu mora, zvana je sv. Marija Ratačka, sa samostanom, takođe razvaljenim, koji je pripadao ocima benediktincima, vrlo prostranih posjeda, koje sada drže Turci. U kapelama navedene crkve koje su opstale celebrira se više puta godišnje, naročito na dan Navještanja i Tijelova, a u molitvama učestvuje cijeli okolni kraj.'' <ref>{{Cite book|last=Jovović|first=Ivan|authorlink= |title=Matica, jesen 2010., O JEDNOM UPRAVNOM SPORU OKO RATAČKIH ZIDINA S KRAJA XIX VIJEKA|year=2010.|url=http://montenegrina.net/wp-content/uploads/2015/01/Ivan-Jovovic.pdf|publisher=Matica crnogorska|pages=265.|location=|id= }}</ref> [[Vicko Zmajević]], nadbiskup barski i Primas Srbije je zapisao da je samostan izgrađen [[1473.]] godine, uništen od zemljotresa i zbog nepažnje katoličkih svećenika kapela je uzurpirana od pravoslavnih, ali je trudom biskupskog vizitatora vraćena katolicima. Tu se uz učešće čitave biskupije proslavljao dan [[Tijelovo|Tijela i krvi Kristove]] s dugom procesijom. <ref>{{Cite book|last=Dabović|first=Đoko|authorlink= |title=Pleme Šestani|year= |url= |publisher=Udruženje građana Šestani|pages=108.|location=Bar|id= }}</ref> U vrijeme svog najvišeg razvojnog stupnja kojeg je u 15. stoljeću Opatija postigla, stekla je toliku financijsku moć da je mogla pozajmljivati i pozamašne novčane sume vladarima za njihove potrebe, o čemu govore ugovori o pozajmicama, [[Balša III.|Balši III.]] 1505 perpera, [[Jelena Balšić Hranić|Jeleni Balšić]] 250 dukata, dug zetskoj vladarici koji je do polovice bio oprošten.  
Nadbiskup barski i primas Srbije [[Andrija Zmajević]] je o ostatcima samostana Sv. Marije Ratačke [[1671.]] godine, zapisao: ''...jedna druga (crkva), srušena, na jednom rtu blizu mora, zvana je sv. Marija Ratačka, sa samostanom, takođe razvaljenim, koji je pripadao ocima benediktincima, vrlo prostranih posjeda, koje sada drže Turci. U kapelama navedene crkve koje su opstale celebrira se više puta godišnje, naročito na dan Navještanja i Tijelova, a u molitvama učestvuje cijeli okolni kraj.'' <ref>{{Citiranje knjige|last=Jovović|first=Ivan|authorlink= |title=Matica, jesen 2010., O JEDNOM UPRAVNOM SPORU OKO RATAČKIH ZIDINA S KRAJA XIX VIJEKA|year=2010.|url=http://montenegrina.net/wp-content/uploads/2015/01/Ivan-Jovovic.pdf|publisher=Matica crnogorska|pages=265.|location=|id= }}</ref> [[Vicko Zmajević]], nadbiskup barski i Primas Srbije je zapisao da je samostan izgrađen [[1473.]] godine, uništen od zemljotresa i zbog nepažnje katoličkih svećenika kapela je uzurpirana od pravoslavnih, ali je trudom biskupskog vizitatora vraćena katolicima. Tu se uz učešće čitave biskupije proslavljao dan [[Tijelovo|Tijela i krvi Kristove]] s dugom procesijom. <ref>{{Citiranje knjige|last=Dabović|first=Đoko|authorlink= |title=Pleme Šestani|year= |url= |publisher=Udruženje građana Šestani|pages=108.|location=Bar|id= }}</ref> U vrijeme svog najvišeg razvojnog stupnja kojeg je u 15. stoljeću Opatija postigla, stekla je toliku financijsku moć da je mogla pozajmljivati i pozamašne novčane sume vladarima za njihove potrebe, o čemu govore ugovori o pozajmicama, [[Balša III.|Balši III.]] 1505 perpera, [[Jelena Balšić Hranić|Jeleni Balšić]] 250 dukata, dug zetskoj vladarici koji je do polovice bio oprošten.  


U 18. stoljeću, drevna Ratačka opatija dobiva bikonfesionalno obilježje. Iako je i tada bila u ruševnom stanju, lokalno stanovništvo je doživljava kao hodočasničko mjesti. U procesiji na Tijlovo sudjelovali su i katolici i pravoslavci. Pisanja barskih nadbiskupa potvrđuje putopis ruskog oficira Jegora Kovaljevskog, koji je obilazeći ove krajeve 1838. godine zapisao: ''Dvije veoma stare crkve, koje su se sačuvale iz vremena srpske vlastele, na razvalinama Ratca, privlače k sebi stanovnike cijele Dalmacije, Crne Gore i Albanije, bez obzira na vjeroispovjest pravoslavnih i katolika. Posebno se mnogo naroda skupi na dan praznovanja svetitelja u čije ime su izgrađene, u kolovozu i rujnu. Izgled tih crkava i razvalina na vrhu brda vrlo je živopisan.'' Tek je od sredine 19. stoljeća određen zaseban sakralni prostor za vjernike jedne, odnosno druge crkve
U 18. stoljeću, drevna Ratačka opatija dobiva bikonfesionalno obilježje. Iako je i tada bila u ruševnom stanju, lokalno stanovništvo je doživljava kao hodočasničko mjesti. U procesiji na Tijlovo sudjelovali su i katolici i pravoslavci. Pisanja barskih nadbiskupa potvrđuje putopis ruskog oficira Jegora Kovaljevskog, koji je obilazeći ove krajeve 1838. godine zapisao: ''Dvije veoma stare crkve, koje su se sačuvale iz vremena srpske vlastele, na razvalinama Ratca, privlače k sebi stanovnike cijele Dalmacije, Crne Gore i Albanije, bez obzira na vjeroispovjest pravoslavnih i katolika. Posebno se mnogo naroda skupi na dan praznovanja svetitelja u čije ime su izgrađene, u kolovozu i rujnu. Izgled tih crkava i razvalina na vrhu brda vrlo je živopisan.'' Tek je od sredine 19. stoljeća određen zaseban sakralni prostor za vjernike jedne, odnosno druge crkve
unutar samostanskog kompleksa. Dakle, u kripti ''bazilike Sv. Marije'' držana je katolička misa na Tijelovo i Veliku Gospu, dok
unutar samostanskog kompleksa. Dakle, u kripti ''bazilike Sv. Marije'' držana je katolička misa na Tijelovo i Veliku Gospu, dok
je u ''kapeli Sv. Hodočasnika'' na dan Svetog cara Konstantina i carice Jelene služena pravoslavna liturgija. <ref>{{Cite book|last=Jovović|first=Ivan|authorlink= |title=MATICA, proljeće 2013., DVOOLTARSKE CRKVE NA
je u ''kapeli Sv. Hodočasnika'' na dan Svetog cara Konstantina i carice Jelene služena pravoslavna liturgija. <ref>{{Citiranje knjige|last=Jovović|first=Ivan|authorlink= |title=MATICA, proljeće 2013., DVOOLTARSKE CRKVE NA
CRNOGORSKOM PRIMORJU|year=2013.|url=https://www.maticacrnogorska.me/files/53/06%20ivan%20jovovic.pdf |publisher=Matica crnogorska|pages=81., 82.|location=|id= }}</ref>
CRNOGORSKOM PRIMORJU|year=2013.|url=https://www.maticacrnogorska.me/files/53/06%20ivan%20jovovic.pdf |publisher=Matica crnogorska|pages=81., 82.|location=|id= }}</ref>


I danas katolici organizirano posjećuju ovo mjesto na blagdane Tijelova i Velike Gospe, a pravoslavci na dan svetih, cara Konstantina i carice Helene. Katolički Šušanjani i Spičani su imali prijepor oko prvenstva na Ratac. Kako su Šušanjani bili brojniji, Spičani su na procesiju dolazili s pravoslavnima, i tako, kao brojniji su imali prednost, a zauzvrat su pravoslavnima ustupili jednu kapelu. Nakon jedne propovjedi koju je izgovorio nadbiksup [[Karlo Pooten]], pravoslavni su bili uvrijeđeni, te su godinama samo pratili Spičane katolike na Ratac, a čekali su ih kod jedne masline, pa bi se kući vraćali zajedno. Metropolita raško-prizrenski i skenderijski Melentije je odredio pravoslavnima da tu bogosluže na dan svetog cara Konstantina i carice Jelene i pravoslavni poštuju tu tradiciju. Tako je [[Amfilohije Radović]] ovdje služio liturgiju 4. lipnja [[2014.]] godine, na dan kada Srpska pravoslavna crkva proslavlja cara [[Konstantin I. Veliki|Konstantina]] i njegovu majku caricu [[Sveta Helena|Helenu]]. <ref>{{Cite book|last= |first= |authorlink= |title=Митрополит Амфилохије служио Литургију на остацима манастира Ратац код Бара|year=|url=http://www.spc.rs/sr/mitropolit_amfilohije_sluzhio_liturgiju_na_ostacima_manastira_ratac_kod_bara|publisher=|pages= |location= |id= }}</ref> Isti metropolit Melentije je naredio [[1865.]] godine da se pravoslavni Spičani ne miješanu s katolicma, kao pri ranijim zajedničkim bogosluženjima u samostanu Ratac. Običaj je bio da su prvo služila liturgija pa misa. Prethodno je nadbiskup i Karlo Pooten uvredio pravoslavne na jednoj misi, rekavši da ''tko nije katolik nema božju milost'', tako da su zajednička bogosluženja prestala [[1860.]] godine. Crkveni poglavari su narušili narodno jedinstvo. Melentije je bio Grk, a Karlo Pooten Nijemac. <ref>{{Cite book|last=Jovović|first=Ivan|authorlink= |title=O JEDNOM UPRAVNOM SPORU OKO RATAČKIH ZIDINA S KRAJA XIX VIJEKA|year= |url=http://montenegrina.net/wp-content/uploads/2015/01/Ivan-Jovovic.pdf|publisher=|pages=|location=|id= }}</ref>
I danas katolici organizirano posjećuju ovo mjesto na blagdane Tijelova i Velike Gospe, a pravoslavci na dan svetih, cara Konstantina i carice Helene. Katolički Šušanjani i Spičani su imali prijepor oko prvenstva na Ratac. Kako su Šušanjani bili brojniji, Spičani su na procesiju dolazili s pravoslavnima, i tako, kao brojniji su imali prednost, a zauzvrat su pravoslavnima ustupili jednu kapelu. Nakon jedne propovjedi koju je izgovorio nadbiksup [[Karlo Pooten]], pravoslavni su bili uvrijeđeni, te su godinama samo pratili Spičane katolike na Ratac, a čekali su ih kod jedne masline, pa bi se kući vraćali zajedno. Metropolita raško-prizrenski i skenderijski Melentije je odredio pravoslavnima da tu bogosluže na dan svetog cara Konstantina i carice Jelene i pravoslavni poštuju tu tradiciju. Tako je [[Amfilohije Radović]] ovdje služio liturgiju 4. lipnja [[2014.]] godine, na dan kada Srpska pravoslavna crkva proslavlja cara [[Konstantin I. Veliki|Konstantina]] i njegovu majku caricu [[Sveta Helena|Helenu]]. <ref>{{Citiranje knjige|last= |first= |authorlink= |title=Митрополит Амфилохије служио Литургију на остацима манастира Ратац код Бара|year=|url=http://www.spc.rs/sr/mitropolit_amfilohije_sluzhio_liturgiju_na_ostacima_manastira_ratac_kod_bara|publisher=|pages= |location= |id= }}</ref> Isti metropolit Melentije je naredio [[1865.]] godine da se pravoslavni Spičani ne miješanu s katolicma, kao pri ranijim zajedničkim bogosluženjima u samostanu Ratac. Običaj je bio da su prvo služila liturgija pa misa. Prethodno je nadbiskup i Karlo Pooten uvredio pravoslavne na jednoj misi, rekavši da ''tko nije katolik nema božju milost'', tako da su zajednička bogosluženja prestala [[1860.]] godine. Crkveni poglavari su narušili narodno jedinstvo. Melentije je bio Grk, a Karlo Pooten Nijemac. <ref>{{Citiranje knjige|last=Jovović|first=Ivan|authorlink= |title=O JEDNOM UPRAVNOM SPORU OKO RATAČKIH ZIDINA S KRAJA XIX VIJEKA|year= |url=http://montenegrina.net/wp-content/uploads/2015/01/Ivan-Jovovic.pdf|publisher=|pages=|location=|id= }}</ref>


== Unutrašnjost kompleksa ==
== Unutrašnjost kompleksa ==

Trenutačna izmjena od 20:49, 2. siječnja 2022.

Datoteka:Ratac1.jpg
Ostatci nikad završene crkve

Samostan sv. Marije Ratačke (talijanski i latinski: Santa Maria de Rotezo) je nekadašnja rimokatolička benediktinska opatija. [1] Ostatci samostana se nalaze na morskom rtu između Bara i Sutomora, a ime Ratac je od mali rt (kopnena izbočina u moru), rat, ratac. Opatija nastaje i razvija se od 9. do 16. stoljeća, a jedno vrijeme je bila pod zaštitom srpskih kraljeva. [2] [3] Danas se nalazi u ruševinama, ali ga i pored toga posjećuju vjernici iz okolice koji u njima pale svijeće, dok se oko dijela vlasništva spore rimokatolička i Srpska pravoslavna crkva, jer je pravoslavcima jedno vrijeme bila ustupljena jedna kapela. Danas ruševine samostana pripadaju Kotorskoj biskupiji, a ne Barskoj nadbiskupiji. Granica ove dvije biskupije je rijeka Željeznica [4] u Baru, gdje su ranije graničile Austro-Ugarska i Osmansko Carstvo, a kasnije, kratko, Austro-Ugarska i Kneževina Crna Gora.

Povijest

Datoteka:Ratac6.jpg
Sačuvani stari natpis na latinskom jeziku, na sjevernom zidu crkve, na kojem piše da je crkva osnovana 1347. godine, u vrijeme opata Pavla Ruđera

Ratac se prvi put spominje 1247. godine, ali je sigurno da je i ranije postojao. Ovdje je, pretpostavlja se, u drugoj polovici 12. stoljeća nastao i Ljetopis popa Dukljanina, najznačajnije književno-povijesno djelo srednjeg vijeka na ovim prostorima. Početkom 14. stoljeća kralj Milutin (1282.—1321.) potvrđuje poveljom darove svoje majke, kraljice Jelene samostanu. Tokom 14. stoljeća samostan se češće spominje u Dubrovačkom arhivu. U ovo vrijeme na Ratcu se najviše gradilo, da bi se 1468. godine našao na udaru Mlečana koji su ga bombardirali s brodova. Izgleda da je samostan napušten poslije jedne turske pljačke 1532. godine, a razoren je 1571. godine. U vrijeme Drugog svjetskog rata, Talijani su dio samostana pretvorili u svoj bunker, što je dovelo do dodatnog rušenja kompleksa. Jedan od opata ratačkog samostana bio je i Đorđe Pelinović (sredinom 15. stoljeća) koji je bio u službi i Mletaka i Skenderbega. Radio je sve što je mogao da Bar ne padne pod Turke, a 1500. godine pri turskoj opsadi, okolni narod se skalanja u ratačku tvrđavu. [5]

Nadbiskup barski i primas Srbije Andrija Zmajević je o ostatcima samostana Sv. Marije Ratačke 1671. godine, zapisao: ...jedna druga (crkva), srušena, na jednom rtu blizu mora, zvana je sv. Marija Ratačka, sa samostanom, takođe razvaljenim, koji je pripadao ocima benediktincima, vrlo prostranih posjeda, koje sada drže Turci. U kapelama navedene crkve koje su opstale celebrira se više puta godišnje, naročito na dan Navještanja i Tijelova, a u molitvama učestvuje cijeli okolni kraj. [6] Vicko Zmajević, nadbiskup barski i Primas Srbije je zapisao da je samostan izgrađen 1473. godine, uništen od zemljotresa i zbog nepažnje katoličkih svećenika kapela je uzurpirana od pravoslavnih, ali je trudom biskupskog vizitatora vraćena katolicima. Tu se uz učešće čitave biskupije proslavljao dan Tijela i krvi Kristove s dugom procesijom. [7] U vrijeme svog najvišeg razvojnog stupnja kojeg je u 15. stoljeću Opatija postigla, stekla je toliku financijsku moć da je mogla pozajmljivati i pozamašne novčane sume vladarima za njihove potrebe, o čemu govore ugovori o pozajmicama, Balši III. 1505 perpera, Jeleni Balšić 250 dukata, dug zetskoj vladarici koji je do polovice bio oprošten.

U 18. stoljeću, drevna Ratačka opatija dobiva bikonfesionalno obilježje. Iako je i tada bila u ruševnom stanju, lokalno stanovništvo je doživljava kao hodočasničko mjesti. U procesiji na Tijlovo sudjelovali su i katolici i pravoslavci. Pisanja barskih nadbiskupa potvrđuje putopis ruskog oficira Jegora Kovaljevskog, koji je obilazeći ove krajeve 1838. godine zapisao: Dvije veoma stare crkve, koje su se sačuvale iz vremena srpske vlastele, na razvalinama Ratca, privlače k sebi stanovnike cijele Dalmacije, Crne Gore i Albanije, bez obzira na vjeroispovjest pravoslavnih i katolika. Posebno se mnogo naroda skupi na dan praznovanja svetitelja u čije ime su izgrađene, u kolovozu i rujnu. Izgled tih crkava i razvalina na vrhu brda vrlo je živopisan. Tek je od sredine 19. stoljeća određen zaseban sakralni prostor za vjernike jedne, odnosno druge crkve unutar samostanskog kompleksa. Dakle, u kripti bazilike Sv. Marije držana je katolička misa na Tijelovo i Veliku Gospu, dok je u kapeli Sv. Hodočasnika na dan Svetog cara Konstantina i carice Jelene služena pravoslavna liturgija. [8]

I danas katolici organizirano posjećuju ovo mjesto na blagdane Tijelova i Velike Gospe, a pravoslavci na dan svetih, cara Konstantina i carice Helene. Katolički Šušanjani i Spičani su imali prijepor oko prvenstva na Ratac. Kako su Šušanjani bili brojniji, Spičani su na procesiju dolazili s pravoslavnima, i tako, kao brojniji su imali prednost, a zauzvrat su pravoslavnima ustupili jednu kapelu. Nakon jedne propovjedi koju je izgovorio nadbiksup Karlo Pooten, pravoslavni su bili uvrijeđeni, te su godinama samo pratili Spičane katolike na Ratac, a čekali su ih kod jedne masline, pa bi se kući vraćali zajedno. Metropolita raško-prizrenski i skenderijski Melentije je odredio pravoslavnima da tu bogosluže na dan svetog cara Konstantina i carice Jelene i pravoslavni poštuju tu tradiciju. Tako je Amfilohije Radović ovdje služio liturgiju 4. lipnja 2014. godine, na dan kada Srpska pravoslavna crkva proslavlja cara Konstantina i njegovu majku caricu Helenu. [9] Isti metropolit Melentije je naredio 1865. godine da se pravoslavni Spičani ne miješanu s katolicma, kao pri ranijim zajedničkim bogosluženjima u samostanu Ratac. Običaj je bio da su prvo služila liturgija pa misa. Prethodno je nadbiskup i Karlo Pooten uvredio pravoslavne na jednoj misi, rekavši da tko nije katolik nema božju milost, tako da su zajednička bogosluženja prestala 1860. godine. Crkveni poglavari su narušili narodno jedinstvo. Melentije je bio Grk, a Karlo Pooten Nijemac. [10]

Unutrašnjost kompleksa

Osnova i ostatci crkve C

Unutrašnjost se sastoji od crkava i građevina drugih namjena. Najstarija građevina na Ratcu je crkva C podignuta najvjerojatnije početkom 9. stoljeća. Kapela A je romanička građevina nastala u drugoj polovici 12. ili prvoj polovici 13. stoljeća i na njoj se ističe dobra zidarska tehnika. Nedovršena bazilika B, čije zidanje je započelo sredinom 14. stoljeća, trebala je biti najveća crkvena građevina u kompleksu pa i bližoj okolici, uključujući srednjovjekovni Bar. Građena je u romansko-gotskom stilu, u južnom dijelu samostana i najprije je bila posvećena svetom Mihaelu arkanđelu, a zatim svetoj Mariji (Bogorodici). Titul Opatije se mijenja u 13. stoljeću dolaskom ikone sv. Marije u Ratac, čije je štovanje naglo raslo da bi vrlo skoro bila široko poznata. Na očuvanom latinskom natpisu piše da je crkva osnovana 1347. godine, u vrijeme opata Pavla Ruđera. Moguće je da su graditelji Visokih Dečana neposredno učestvovali u podizanju ove ratačke crkve, zbog visoke klesarske tehnike, dvobojne obrade fasada (u bijelom i crvenom kamenu), kao i načinu konstruiranja zidova i pilastera. Klaustar je podignut uz crkvu, u 12. ili 13. stoljeću, s kulom G, koja je u obrani opatije imala značajnu ulogu, a samostan je gotovo uništen u Drugom svjetskom ratu. Posljednji udarac ovom nekad monumentalnom monaško-sakralnom zdanju, krajem pedesetih godina 20. stoljeća, zadaje bivša JNA rušenjem obrambene kule. Građevine za obranu su bile: manja kula I, dio zida K, obrambena terasa L, zid M... Smatra se da je većina ostataka obrambenih zidova mlađa od kompleksa D, iako se misli da je kompleks morao biti utvrđen i ranije (zidovi su se vjerojatno obrušili u more). Žive vode je bilo nedaleko od samostana idući prem Baru, a svakako je postojala i cisterna vjerojatno u klaustru, no nije nađena.

Galerija

  • Ratac2.jpg

    Ostaci najveće i najmlađe od tri crkve, oltarski dio

  • Ratac3.jpg

    Ostatak jednog od zidova

  • Ratac4.jpg

    Današnji glavni prilaz nekadašnjoj opatiji

  • Ratac5.jpg

    Sjeverni zid velike crkve koja je oltarom okrenuta ka istoku

  • Ratac7.jpg

    Prilaz ka unutrašnjosti crkve

  • Ratac8.jpg

    Stepenice ispred današnjeg ulaza u crkvu

  • Ratac9.jpg

    Unutrašnjost crkve

  • Ratac10.jpg

    Ostatci dva grobna mjesta uz sjeverni zid nekadašnje manje crkve

  • Ratac42.jpg

    Ostatci dva groba

  • Ratac11.jpg

    Pogled na dva grobna mjesta i unutrašnjost velike crkve

  • Ratac12.jpg

    Pogled na more s ratačkih zidina

  • Ratac13.jpg

    Pogled na more s ratačkih zidina

  • Ratac14.jpg

    Pogled na more s ratačkih zidina

  • Ratac15.jpg

    Drveće i more pored ruševina samostana

  • Ratac16.jpg

    Ostatci sjevernog zida velike crkve

  • Ratac17.jpg

    Ostatci sjevernog zida velike crkve. Vidljiva su dva sloja, stariji, prefinjeniji i noviji, grublji stil gradnje

  • Ratac18.jpg

    Prozor na južnom zidu crkve

  • Ratac19.jpg

    Zimzeleno drveće i more pored ruševina samostana

  • Ratac20.jpg

    Vanjski oltarski dio crkve. Sa sjeverne i južne strane oltara su dvije polukružne apside s prozorskim otvorima

  • Ratac21.jpg

    Polukružna apsida južno od oltara

  • Ratac22.jpg

    Oltarski dio crkve izvana. Oltar je četvrtastog, a ne polukružnog oblika, kao dvije susjedne apside

  • Ratac23.jpg

    Zid oltara, izgrađen od dvobojnog, bijelog i crvenkastog kamena, kao i manastir Visoki Dečani

  • Ratac24.jpg

    Istočni oltarski prozor. Danas bez stakla, samo prozorski otvori

  • Ratac25.jpg

    Sjeverna apsida, pored oltara

  • Ratac26.jpg

    Sjeverna polukružna apsida

  • Ratac27.jpg

    Pozorski otvor sjeverne polukružne apside

  • Ratac28.jpg

    Zid i kasniji prozorski otvori koji su grublje, skromnije gradnje

  • Ratac29.jpg

    Pored samostana je borova šuma

  • Ratac30.jpg

    Unutrašnjost nekadašnje crkve. Pogled na unutrašnjost sjeverne apside i centralni oltarski dio

  • Ratac31.jpg

    Unutrašnjost sjevernog zida

  • Ratac32.jpg

    Unutar zidova crkve, ka oltaru je dio prostora danas stepeničastog oblika

  • Ratac33.jpg

    Oltar je danas jedini ograđeni dio crkve, željeznom rešetkastom konstrukcijom

  • Ratac34.jpg

    Grozd ispred oltara

  • Ratac35.jpg

    Spomen ploča u oltaru

  • Ratac36.jpg

    Oltar

  • Ratac37.jpg

    Križ i ikone u oltaru

  • Ratac38.jpg

    Pogled na oltar i unutrašnjost sjeverne (lijevo) i južne (desno) apside

  • Ratac39.jpg

    Unutrašnjost crkve s pogledom sjeverni zid i današnji glavni ulaz

  • Ratac40.jpg

    Zapadni dio crkve koji je uzdignut u odnosu na oltar

  • Ratac41.jpg

    Glavni ulaz

  • Ratac43.jpg

    Raslinje kod ostataka samostana

  • Ratac44.jpg

    Pogled na more kod ruševina samostana

Povezani članci

Izvori

  1. ↑ Sveta Marija – Ratac. http://www.kotorskabiskupija.me/sveta-marije-ratac/ 
  2. ↑ Бици, Марин (1985.). Искушења на путу 1610. године. Будва: Општински архив Будва и Лексикографски завод Црне Горе. str. 27., 28.. https://marinbizzi.wordpress.com/2011/06/19/9-dio/ 
  3. ↑ Mijović, Pavle (1975.). Gradovi i utvrđenja u Crnoj Gori. Beograd i Ulcinj 
  4. ↑ Google maps, rijeka Željeznica, Bar, Crna Gora. https://www.google.com/maps/@42.1061489,19.090704,288m/data=!3m1!1e3 
  5. ↑ Dabović, Đoko. Pleme Šestani. Bar: Udruženje građana Šestani. str. 49., 50., 60. 
  6. ↑ Jovović, Ivan (2010.). Matica, jesen 2010., O JEDNOM UPRAVNOM SPORU OKO RATAČKIH ZIDINA S KRAJA XIX VIJEKA. Matica crnogorska. str. 265.. http://montenegrina.net/wp-content/uploads/2015/01/Ivan-Jovovic.pdf 
  7. ↑ Dabović, Đoko. Pleme Šestani. Bar: Udruženje građana Šestani. str. 108. 
  8. ↑ Jovović, Ivan (2013.). [https://www.maticacrnogorska.me/files/53/06%20ivan%20jovovic.pdf MATICA, proljeće 2013., DVOOLTARSKE CRKVE NA CRNOGORSKOM PRIMORJU]. Matica crnogorska. str. 81., 82.. https://www.maticacrnogorska.me/files/53/06%20ivan%20jovovic.pdf 
  9. ↑ Митрополит Амфилохије служио Литургију на остацима манастира Ратац код Бара. http://www.spc.rs/sr/mitropolit_amfilohije_sluzhio_liturgiju_na_ostacima_manastira_ratac_kod_bara 
  10. ↑ Jovović, Ivan. O JEDNOM UPRAVNOM SPORU OKO RATAČKIH ZIDINA S KRAJA XIX VIJEKA. http://montenegrina.net/wp-content/uploads/2015/01/Ivan-Jovovic.pdf 

Vanjske poveznice

Dobavljeno iz "https://enciklopedija.cc/index.php?title=Samostan_sv._Marije_Ratačke&oldid=408979"