m no summary specified |
|||
| (Nisu prikazane 2 međuinačice 2 suradnika) | |||
| Redak 39: | Redak 39: | ||
== Povijest == | == Povijest == | ||
[[Datoteka:Nin (lower gate).JPG|mini|300px|Donja vrata (u mjesnom govoru nazivaju se Bardelina)]] | [[Datoteka:Nin (lower gate).JPG|mini|300px|Donja vrata (u mjesnom govoru nazivaju se Bardelina)]] | ||
[[ | [[Datoteka:Nin - Gornja vrata.JPG|300px|mini|Gornja vrata]] | ||
[[ | [[Datoteka:Crkva sv. Križa, autorica Marija Dejanović.jpg|thumb|Crkva sv. Križa, autorica Marija Dejanović]] | ||
Prvo naselje u Ninu na području otočića razvilo je ilirsko pleme Liburni u [[9. stoljeće pr. Kr.|9. st. pr. n. e.]] nakon nemira izazvanih panonsko - balkanskim seobama. Vremenski je to kraj brončanog i početak željeznog doba. Još starije naselje pronađeno je oko 300 metara južnije na području današnje solane a datira se mlađe kameno doba. Nin se prvi put spominje u obliku ''Hemionoi'' u djelu Periplus grčkog pisca Pseudo Skilaka, a najvjerojatnije je iskrivljeni oblik imena ''Ainonoi''. Kasnije grčki pisci ime Nina navode u obliku ''Ainona'', a rimski u obliku ''[[Aenona]]''.<br/> | Prvo naselje u Ninu na području otočića razvilo je ilirsko pleme Liburni u [[9. stoljeće pr. Kr.|9. st. pr. n. e.]] nakon nemira izazvanih panonsko - balkanskim seobama. Vremenski je to kraj brončanog i početak željeznog doba. Još starije naselje pronađeno je oko 300 metara južnije na području današnje solane a datira se mlađe kameno doba. Nin se prvi put spominje u obliku ''Hemionoi'' u djelu Periplus grčkog pisca Pseudo Skilaka, a najvjerojatnije je iskrivljeni oblik imena ''Ainonoi''. Kasnije grčki pisci ime Nina navode u obliku ''Ainona'', a rimski u obliku ''[[Aenona]]''.<br/> | ||
Početkom [[1. stoljeće pr. Kr.|1. st. pr. n. e.]] gubi se Liburnski utjecaj a zamjenjuje ga rimski kada se pojavljuje i drugo ime za Nin Enona. Za vrijeme utjecaja Rima Nin je imao svoju statutarnu autonomiju.<br/> | Početkom [[1. stoljeće pr. Kr.|1. st. pr. n. e.]] gubi se Liburnski utjecaj a zamjenjuje ga rimski kada se pojavljuje i drugo ime za Nin Enona. Za vrijeme utjecaja Rima Nin je imao svoju statutarnu autonomiju.<br/> | ||
| Redak 47: | Redak 47: | ||
Nin je pod hrvatsko ugarskim kraljem do [[1409.]] godine kada ga sramotnom prodajom [[Ladislav Napuljski]] zajedno sa Dalmacijom, [[Zadar|Zadrom]] i ostalim autonomnim gradovima nije predao Mlečanima. Nin zadržava svoju autonomiju. U strahu od [[Tursko carstvo|Turaka]] Mlečani [[1537.]] godine napuštaju Nin, Turci ga ruše ali ga nisu zadržali. Stanovništo se vraća i obnavlja grad i zidine. Početkom [[Ciparski rat|Ciparskog rata]] [[1570.]] godine Turci još jednom nakratko zauzimaju Nin, a Mlečani ga s brodova razaraju. Godine [[1646.]] Mlečani ponovo napuštaju Nin, ali ovom prigodom su ga prvo zapalili te s dvije velike i četiri male galije bombardirali iz luke. Nakon ovog razaranja, iako je pokušana obnova grada, Nin više nikada vratio prijašnju važnost.<br/> | Nin je pod hrvatsko ugarskim kraljem do [[1409.]] godine kada ga sramotnom prodajom [[Ladislav Napuljski]] zajedno sa Dalmacijom, [[Zadar|Zadrom]] i ostalim autonomnim gradovima nije predao Mlečanima. Nin zadržava svoju autonomiju. U strahu od [[Tursko carstvo|Turaka]] Mlečani [[1537.]] godine napuštaju Nin, Turci ga ruše ali ga nisu zadržali. Stanovništo se vraća i obnavlja grad i zidine. Početkom [[Ciparski rat|Ciparskog rata]] [[1570.]] godine Turci još jednom nakratko zauzimaju Nin, a Mlečani ga s brodova razaraju. Godine [[1646.]] Mlečani ponovo napuštaju Nin, ali ovom prigodom su ga prvo zapalili te s dvije velike i četiri male galije bombardirali iz luke. Nakon ovog razaranja, iako je pokušana obnova grada, Nin više nikada vratio prijašnju važnost.<br/> | ||
[[1828.]] godine konačno je ukinuta [[Dodatak:Popis ninskih biskupa|Ninska biskupija]], a zbog malarije stanovništva je sve manje. Od [[1903.]] do [[1909.]] godine vrši se asanacija rječice Jaruge, kanalizira se njeno ušće i premješta istočnije od samog grada (otoka). Stanovništvo se vraća, a grad ekonomski jača jer je riješen najveći problem stanovanja u gradu.<br/> | [[1828.]] godine konačno je ukinuta [[Dodatak:Popis ninskih biskupa|Ninska biskupija]], a zbog malarije stanovništva je sve manje. Od [[1903.]] do [[1909.]] godine vrši se asanacija rječice Jaruge, kanalizira se njeno ušće i premješta istočnije od samog grada (otoka). Stanovništvo se vraća, a grad ekonomski jača jer je riješen najveći problem stanovanja u gradu.<br/> | ||
[[Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca|Kraljevina Jugoslavija]] nije se puno brinula za sam grad tako da su ostali neiskorišteni njegovi potencijali.< | [[Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca|Kraljevina Jugoslavija]] nije se puno brinula za sam grad tako da su ostali neiskorišteni njegovi potencijali. | ||
Hrvati ninskog kraja su trpili progone za vrijeme Jugoslavijâ. 20. – 28. studenoga 1932. žandari su ubili troje seljaka iz ninskog kotara.<ref>[https://www.hkv.hr/hkvpedija/hr-kalendar/38359-20-28-studenoga-1932-zandari-ubili-3-seljaka-iz-ninskog-kotara.html ''20. – 28. studenoga 1932. žandari ubili 3 seljaka iz ninskog kotara'']. Portal HKV. Pristupljeno 21. studenoga 2025.</ref> | |||
Tek nakon [[drugi svjetski rat|II. svjetskog rata]] počelo se ulagati u Nin (izgrađena je ciglana, uređena solana).<br/> | Tek nakon [[drugi svjetski rat|II. svjetskog rata]] počelo se ulagati u Nin (izgrađena je ciglana, uređena solana).<br/> | ||
Nakon osamostaljenja Hrvatske, odlukom [[Hrvatski sabor|Hrvatskog sabora]] Nin je 1997. godine dobio status grada. | Nakon osamostaljenja Hrvatske, odlukom [[Hrvatski sabor|Hrvatskog sabora]] Nin je 1997. godine dobio status grada. | ||
| Redak 99: | Redak 101: | ||
== Gastronomija == | == Gastronomija == | ||
* [[Šokol]], najpoznatija ninska delicija | * [[Šokol]], najpoznatija ninska delicija | ||
* [[Janje na ninski]], priprema ga se tako što se janjca napuni smjesom od posebno spravljenih janjećih iznutrica, jaja, čvaraka i brašna te potom peče na ražnju. <ref name="rižothobotnica">Ivan Stagličić: [https://zadarskitjednik.hr/magazin/gastronomija/od-zadarskog-rizota-do-suhe-hobotnice-2503448 ''Od zadarskog rižota do - suhe hobotnice... '']. Zadarski tjednik. 21. ožujka 2023. Pristupljeno 25. rujna 2025.</ref> | |||
== Izvori == | == Izvori == | ||
Posljednja izmjena od 21. studeni 2025. u 17:40

| Nin | |
|---|---|
| Država | |
| Županija | |
| Stanovništvo (2011.) | |
| - ukupno | 2.744 stan. |
| Gradonačelnik | Emil Ćurko |
| Poštanski broj | 23232 |
| Pozivni broj | +385 (0)23 |
| Autooznaka | ZD |
| Službena stranica | www.nin.hr |
| Zemljovid | |
Nin na zemljovidu Hrvatske | |
Nin na zemljovidu Zadarske županije | |
Nin je grad u Hrvatskoj, smješten na obali Jadranskog mora. Administrativno pripada Zadarskoj županiji. Prvi je hrvatski kraljevski grad.
Gradska naselja
U sastav grada Nina ulazi 6 naselja (stanje 2008.), to su: Grbe, Nin, Ninski Stanovi, Poljica-Brig, Zaton i Žerava.
Zemljopis
Nin je gradić smješten oko 15 km sjeverozapadno od Zadra. Centar drevnog grada je otočić, promjera 500 m, povezan s kopnom dvama mostovima, nastao na pješčanom sprudu nekadašnjeg ušća rječice Miljašić Jaruge u more. Sa sjeverne strane okružen je pješčanim sprudom i vikend naseljem Ždrijac, s istočne strane se nalazi solana a na južnoj i zapadnoj strani se nalazi noviji dio samog mjesta. Nin se prostire u nekoliko formiranih zona: povijesni otok, vikend naselje Ždrijac, novi dio Nina, Bilotinjak i Ninske Vodice.
Stanovništvo
Prema popisu stanovništva iz 2011. na području Grada Nina živjelo je 2.744 stanovnika, a u samom Ninu 1.132 stanovnika.[1]
Prema popisu stanovništva iz 2001. godine na području grada Nina živjelo je sveukupno 4603 stanovnika od toga 2286 muškaraca i 2317 žena (procjena za 2005. 5 683 stanovnika). Sam gradić Nin imao je 1256 stanovnika. Prema zapisima, navodno je u Ninu za vrijeme Liburna živjelo 40 000 stanovnika, u Rimsko doba 20 000, a kralj Tomislav je u Ninu imao spremnu mornaricu koja se sastojala od 15 000 veslača na condurama i sagenama.
Uprava
Grad Nin administrativno se sastoji od 6 naselja: Nin, Ninski Stanovi, Grbe, Zaton, Žerava i Poljica Brig.
Gradonačelnik: Emil Ćurko
Povijest

Prvo naselje u Ninu na području otočića razvilo je ilirsko pleme Liburni u 9. st. pr. n. e. nakon nemira izazvanih panonsko - balkanskim seobama. Vremenski je to kraj brončanog i početak željeznog doba. Još starije naselje pronađeno je oko 300 metara južnije na području današnje solane a datira se mlađe kameno doba. Nin se prvi put spominje u obliku Hemionoi u djelu Periplus grčkog pisca Pseudo Skilaka, a najvjerojatnije je iskrivljeni oblik imena Ainonoi. Kasnije grčki pisci ime Nina navode u obliku Ainona, a rimski u obliku Aenona.
Početkom 1. st. pr. n. e. gubi se Liburnski utjecaj a zamjenjuje ga rimski kada se pojavljuje i drugo ime za Nin Enona. Za vrijeme utjecaja Rima Nin je imao svoju statutarnu autonomiju.
Doseljavanjem Slavena i Hrvata na ove prostore Krajem 6. st i početkom 7. st Nin postaje njihovo prvo političko, kulturno i vjersko središte. Za vrijeme hrvatskih narodnih vladara Nin je jedna od njihovih prijestolnica iz koje upravljaju državom, a isto tako i važna ratna i trgovačka luka. 7. lipnja 879. godine knez Branimir od pape Ivana VIII. prima pismo koje je u ono doba bilo priznanje države Hrvatske. 1069. godine Petar Krešimir IV. u Ninu prvi naziva Jadransko more našim morem u darovnici kojom zadarskom samostanu Sv. Krševana daruje otok Maun. 1080. godine za vrijeme kralja Dmitra Zvonimira papinski legat održava crkveni sabor.
Gubitkom državne samostalnosti Nin kao i cijela Hrvatska pada pod mađarsku krunu. Za to vrijeme Nin je samostalna gradska komuna što mu potvrđuju Andrija II. 1205. godine i Bela IV. 1244. godine. Ludovik I. Anžuvinac 1371. godine održava sabor plemstva i građanstva hrvatske i Dalmacije i naziva Nin naš glavni i kraljevski grad dalmatinski.
Nin je pod hrvatsko ugarskim kraljem do 1409. godine kada ga sramotnom prodajom Ladislav Napuljski zajedno sa Dalmacijom, Zadrom i ostalim autonomnim gradovima nije predao Mlečanima. Nin zadržava svoju autonomiju. U strahu od Turaka Mlečani 1537. godine napuštaju Nin, Turci ga ruše ali ga nisu zadržali. Stanovništo se vraća i obnavlja grad i zidine. Početkom Ciparskog rata 1570. godine Turci još jednom nakratko zauzimaju Nin, a Mlečani ga s brodova razaraju. Godine 1646. Mlečani ponovo napuštaju Nin, ali ovom prigodom su ga prvo zapalili te s dvije velike i četiri male galije bombardirali iz luke. Nakon ovog razaranja, iako je pokušana obnova grada, Nin više nikada vratio prijašnju važnost.
1828. godine konačno je ukinuta Ninska biskupija, a zbog malarije stanovništva je sve manje. Od 1903. do 1909. godine vrši se asanacija rječice Jaruge, kanalizira se njeno ušće i premješta istočnije od samog grada (otoka). Stanovništvo se vraća, a grad ekonomski jača jer je riješen najveći problem stanovanja u gradu.
Kraljevina Jugoslavija nije se puno brinula za sam grad tako da su ostali neiskorišteni njegovi potencijali.
Hrvati ninskog kraja su trpili progone za vrijeme Jugoslavijâ. 20. – 28. studenoga 1932. žandari su ubili troje seljaka iz ninskog kotara.[2]
Tek nakon II. svjetskog rata počelo se ulagati u Nin (izgrađena je ciglana, uređena solana).
Nakon osamostaljenja Hrvatske, odlukom Hrvatskog sabora Nin je 1997. godine dobio status grada.
Gospodarstvo
Poznate osobe
- Biskup Grgur Ninski
- Knez Branimir
- Kralj Petar Krešimir IV.
- Biskup Teodozije
- Petar Zoranić, pjesnik
- Branimir Johnny Štulić, glazbenik
- Neven Ljubičić, liječnik, profesor, hrvatski političar, bivši ministar zdravstva i socijalne skrbi u Vladi Republike Hrvatske (2005. – 2008.)
Spomenici i znamenitosti
Obrazovanje
Osnovno školstvo
- Osnovna škola "Petar Zoranić"
Kultura
- Galerije
- Galerija Višeslav
- KUD Branimir Nin
Šport
- MNK "Aenona", Nin
- boćarski klub "Grgur Ninski"
- Od 1983. trči se utrka Nin – Zadar.
Gastronomija
- Šokol, najpoznatija ninska delicija
- Janje na ninski, priprema ga se tako što se janjca napuni smjesom od posebno spravljenih janjećih iznutrica, jaja, čvaraka i brašna te potom peče na ražnju. [3]
Izvori
- ↑ Stanovništvo prema starosti i spolu po naseljima, popis 2011.
- ↑ 20. – 28. studenoga 1932. žandari ubili 3 seljaka iz ninskog kotara. Portal HKV. Pristupljeno 21. studenoga 2025.
- ↑ Ivan Stagličić: Od zadarskog rižota do - suhe hobotnice... . Zadarski tjednik. 21. ožujka 2023. Pristupljeno 25. rujna 2025.
Literatura
- Marin Buovac: Poganski običaj prilaganja obola Konstantina V. Kopronima i Lava IV. u inhumiranim grobovima na prostoru istočnojadranske obale, Znanstveni skup "Hrvatska arheologija i Aachenski mir, 812.-2012." - Zadar, 2012 (poster sekcija).
- Marin Buovac: Numizmatička građa s hidroarheoloških istraživanja iz antičke luke u Zatonu kraj Nina, Stručni rad, Zadar, 2012, str. 1-49
- Marin Buovac: Prilog boljem poznavanju simbolike zoomorfnih recipijenata iz antičke luke u Zatonu kraj Nina - Toward better understanding of the symbolism of the zoomorphic receptacles from the ancient port of Zaton near Nin, Diadora, vol. 31, 2017.
Vanjske poveznice
| |||||||
| Portal Hrvatske – Pristup člancima s tematikom o Hrvatskoj. |