Razlika između inačica stranice »Ines Ivanišević-Šilović«
(Bot: Automatski unos stranica) |
m (brisanje nepotrebnog teksta) |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
'''Ines Ivanišević-Šilović''' ([[Porto Alegre]], [[23. travnja]] [[1915.]] - [[Zagreb]], [[20. rujna]] [[2003.]]), hrvatska [[balet|balerina]], baletna [[kostimograf]]ica, baletna kritičarka<ref name="HL">Hrvatski leksikon A-K, Naklada Leksikon d.o.o., Zagreb, 1996., {{ISBN|9539672813}}, str. 517</ref>, kazališna djelatnica. | |||
== Životopis == | == Životopis == | ||
Trenutačna izmjena od 10:23, 8. ožujka 2022.
Ines Ivanišević-Šilović (Porto Alegre, 23. travnja 1915. - Zagreb, 20. rujna 2003.), hrvatska balerina, baletna kostimografica, baletna kritičarka[1], kazališna djelatnica.
Životopis
Rođena je u Brazilu. U Francuskoj je na Sorbonnei studirala povijest umjetnosti. Diplomirala je u Zagrebu. Baletna znanja stekla je u Zagrebu i Parizu. U Zagrebu ju je poučavala M. Froman. Plesala je 1930-ih dvije godine u Baletu zagrebačkoga HNK. Osnovala je Ansambl narodnih plesova i pjesama Hrvatske LADO čija je bila prva ravnateljica. Osnovala je i Školu za ritmiku i ples. U srednjoj baletnoj školi u Zagrebu dvadeset godina je bila ravnateljicom. Bila je tajnica ZKM.
Umrla je 20. rujna 2003. i pokopana na Mirogoju.[1][2]
Obitelj
Mati joj je bila Irena Šilović r. Gavella, ujak dr. Branko Gavella, otac liječnik dr. Srećko Šilović (veleposlanik i veliki meštar lože Maksimilijana Vrhovca), a djed rektor i ban Josip Šilović. Sestra joj je bila balerina Nana Šilović, supruga Otokara Keršovanija, koju je Staljin dao likvidirati. Suprug joj je bio hrvatski pjesnik i slikar Drago Ivanišević, a kći joj je kostimografica i scenografica Latica Ivanišević.[3]. Rođak joj je bio teatrolog Nikola Batušić.
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 Hrvatski leksikon A-K, Naklada Leksikon d.o.o., Zagreb, 1996., ISBN 9539672813, str. 517
- ↑ (eng.) Ines Šilović Ivanišević (1915-2003) Grave Site, BillionGraves. Pristupljeno 8. ožujka 2018.
- ↑ Snježana Babić Višnjić/SuperMila : Latica Ivanišević: Život kao iz snova piše najljepše romane, 9. studenoga 2013. Pristupljeno 8. ožujka 2018.