More actions
Bot: Automatski unos stranica |
m bnz |
||
| Nisu prikazane 2 međuinačice | |||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
{{Infookvir monarh | |||
| ime = Boris I. | | ime = Boris I. | ||
| slika = [[Slika:Boris Mihail.jpg|170px|Mihael Boris I.]] | | slika = [[Slika:Boris Mihail.jpg|170px|Mihael Boris I.]] | ||
| Redak 21: | Redak 21: | ||
== Vanjske poveznice == | == Vanjske poveznice == | ||
* [http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=8803 Boris I. - Hrvatska enciklopedija] | * [http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=8803 Boris I. - Hrvatska enciklopedija] | ||
* [http://proleksis.lzmk.hr/13070/ Boris I. - Proleksis enciklopedija] | * [http://proleksis.lzmk.hr/13070/ Boris I. - Proleksis enciklopedija] | ||
Posljednja izmjena od 30. travanj 2022. u 02:06
| Boris I. | |
|---|---|
| |
| Knez Bugarske | |
| Supruga | Marija |
| Djeca | |
| Vladimir Simeon Ana | |
| Otac | Presijan I. |
Boris I., poznat i kao Mihael Boris I. (?, oko 830. – Preslav, 2. svibnja 907.), bugarski knez (852.-889.) iz klana Dulo. U pravoslavnoj crkvi štuje se kao Sveti Car Mihael Boris I.[1] Kršteno ime Mihael dobio je po svom kumu, bizantskom caru Mihaelu III. ( 842.-867.). Tijekom njegove vladavine u Bugarskoj je započelo pokrštavanje stanovništva te su državi dani čvrsti temelji za razvoj i napredovanje.
Životopis
Naslijedio je prijestolje nakon smrti oca Presijana I. 852. godine. Ratovao je s Grcima te je uspio zauzeti dio Makedonije. Nakon toga je ratovao sa Srbima, Hrvatima i Francima, ali bez uspjeha. Isprva je imao diplomatske kontakte s rimskim papom, ali je naposljetku, 864. godine, prihvatio je kršćanstvo pod pokroviteljstvom bizantskog cara Mihaela III. Nakon što je Boris i dio plemstva prihvatio kršćansku vjeru, izbio je ustanak u Bugarskoj, koji je Boris ugušio tako što je ubio pedeset i dvoje velikaša zajedno s njihovim obiteljima.[2]
Poslije propalih pregovora s patrijarhom Focijem I. o statusu bugarske Crkve, Boris se okrenuo papi Nikoli I. (858.-867.) koji je na to poslao svoje izaslanstvo u Bugarsku. Kada su propali pregovori s papom Hadrijanom II. (867.-872.), Boris se opet okrenuo Carigradu. Godine 870. Bizant mu je dopustio osnivanje samostalne bugarske arhiepiskopije. Godine 886. pružio je utočište Klementu, Naumu i Angelariusu, učenicima Ćirila i Metoda, protjeranima iz Moravske.
Godine 889. odrekao se prijestolja koje je prepustio sinu Vladimiru i povukao se u samostan. Međutim, kada je Vladimir stao na čelo pobune protiv kršćanske vjere, vratio se u aktivnu politiku, svrgnuo Vladimira s prijestolja i dao ga oslijepiti te je prijestolje predao trećem sinu, Simeonu I. Velikom (893.-927.).[3] Nakon toga, vratio se u samostan i umro kao redovnik.[4]
Bilješke
Vanjske poveznice
- Boris I. - Hrvatska enciklopedija
- Boris I. - Proleksis enciklopedija
- Boris I. - Britannica Online (eng.)
| Prethodnik: | Bugarski knez (852. - 889.) | Nasljednik: |
| Presijan I. (836. – 852.) | Vladimir (889. – 893.) |