More actions
Bot: Automatski unos stranica |
m bnz Oznaka: poveznice na razdvojbe |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
'''Alojzije Ante Stantić''' ([[Đurđin]], [[4. ožujka]] [[1919.]] - [[Zagreb]], [[6. prosinca]] [[2013.]]), [[hrvat]]ski [[karmelićani]]n, [[crkvena povijest|crkveni povjesničar]] i [[svećenik]]. Bio je jedan od aktivnijih autora o povijesti Karmela i karizmi [[Sveta Mala Terezija|svete Terezije od Isusa]]. | |||
== Životopis == | == Životopis == | ||
Posljednja izmjena od 1. svibanj 2022. u 06:24
Alojzije Ante Stantić (Đurđin, 4. ožujka 1919. - Zagreb, 6. prosinca 2013.), hrvatski karmelićanin, crkveni povjesničar i svećenik. Bio je jedan od aktivnijih autora o povijesti Karmela i karizmi svete Terezije od Isusa.
Životopis
Rodio se u 4. ožujka 1919. Đurđinu kod Subotice. U Subotici je išao u pučku školu, a gimnaziju je pohađao u Subotici i Somboru. Školovao se zajedno s Antom Sekulićem i Matom Brčićem Kostićem. Nakon što se odlučio zarediti i postati svećenik, pridružuje se 1937. karmelićanima. U Poljskoj u Czerni je pohađao prvu godinu novicijata. Prve je zavjete položio 1938. u istoj u Czerni. U isto je vrijeme studirao filozofiju u poljskim Wadowicama. Zbog napada Njemačke i SSSR-a na Poljsku, odlazi nastaviti studij u Italiju u Trevisu i u Rim. U Rimu se je 1943. zaredio za svećenika.
Na Teresianumu je diplomirao, a 1945. magistrirao teologiju. Na Gregoriani je 1950. doktorirao crkvenu povijest. Iste godine postaje karmelićanskim poglavarom u Haifi. Nakon toga je bio vikar u glavnoj kući Reda na Gori Karmelu. 1956. godine odlazi u Rim gdje sve do 1963. obnaša službu vicerektora i rektora Međunarodnog odgojnog zavoda i predaje crkvenu povijest na Papinskome teološkom fakultetu Teresianum.
U domovinu se vratio 1963. godine, u Remete. Ondje je zajedno s o. Ivanom Keravinom, o. Ladislavom Markovićem i o. Vilkom Dorotićem podizao karmelski red u Hrvatskoj, u svetištu kojim su od Drugog svjetskog rata upravljali karmelićani i karmelićanski samostan, netom osnovan (1960. godine). Ondje je bio odgojitelj te je obnašao dužnost karmelićanskog priora, četiri puta dužnost provincijala i nekoliko puta savjetnika. Jedanaest godina je bio župnikom u Remetama i održao je mnoštvo duhovnih vježbi.
Nakon toga je 20 godina bio vicepostulator u postupku za proglašenje blaženim Sluge Božjega o. Gerarda Tome Stantića. Osim toga, bio je i peritus u kauzama Slugu Božjih o. Vendelina Vošnjaka i o. Ante Antića.
Djela
Najviše je pisao o karmelićanima u Bačkoj i Sluzi Božjemu o. Gerardu Tomi Stantiću.
Napisao je sljedeća djela:
- Umjetničke znamenitosti crkve i samostana Majke Božje Remetske (1978.) (Ante Stantić, Doris Baričević, Marija Mirković)
- Uspon na goru Karmel (1979.)
- Zagrliti Krista i duše. Životopis o. Gerarda Tome Stantića (1994.)
- Karmelićani (1995., 2002.)
- Baština za budućnost: Karmel u Somboru 1904. - 2004. (2005.)
- Disanje duše. Nacrti o duhovnom životu (2006.)
Priredio je nekoliko knjiga zapisa i tekstova Sluge Božjega o. Gerarda Tome Stantića.