Razlika između inačica stranice »Kolunić«
(Bot: Automatski unos stranica) |
(→Izvori) |
||
| (Nisu prikazane 2 međuinačice 2 suradnika) | |||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
<!--'''Kolunić'''-->{{ | {{dz|[[Kolonići]]}} | ||
<!--'''Kolunić'''-->{{Infookvir naselje u BiH | |||
|ime = Kolunić | |ime = Kolunić | ||
|slika = Улаз у Колунић.JPG | |slika = Улаз у Колунић.JPG | ||
| Redak 18: | Redak 19: | ||
}} | }} | ||
'''Kolunić''' je naseljeno mjesto u općini [[Bosanski | '''Kolunić''' je naseljeno mjesto u općini [[Bosanski Petrova|Bosanskom Petrovcu]], [[Federacija Bosne i Hercegovine]], [[BiH]].<ref name="popis.gov.ba">[http://www.popis.gov.ba/popis2013/doc/Knjiga2/HRV/K2_T2-2_H.xlsx 2.2. Stanovništvo prema etničkoj/nacionalnoj pripadnosti i spolu, po naseljenim mjestima], popis.gov.ba, preuzeto 19. ožujka 2020.</ref> | ||
== Zemljopis == | == Zemljopis == | ||
Selo Kolunić se nalazi na južnom obodu [[Petrovačko polje|Petrovačkog polja]] i njegovog dodira sa strmim padinama [[Osječenica|Osječenice]], obraslim četinarskom šumom. Put Bosanski Petrovac | Selo Kolunić se nalazi na južnom obodu [[Petrovačko polje|Petrovačkog polja]] i njegovog dodira sa strmim padinama [[Osječenica|Osječenice]], obraslim četinarskom šumom. Put Bosanski Petrovac — [[Drvar]] dijeli selo na dva dijela, Gornji Kolunić i Donji Kolunić (Rakića dolina) na koji se nastavlja treći dio sela, [[Revenik]]. Ispod sela protiču tri potoka, a u samom selu ima pet izvora, narod obično kaže da su ljekoviti. Udaljenost od Petrovca je oko 3,5 km. | ||
== Povijest == | == Povijest == | ||
| Redak 28: | Redak 29: | ||
=== Ilirsko i rimsko doba === | === Ilirsko i rimsko doba === | ||
Petrovačko polje je i u ilirsko doba bilo dobro naseljeno, što potvrđuje veliki broj gradinskih naselja na dominantnijim položajima oko polja. Neka su od tih naselja nastavila život i u rimsko doba. Na nekima su od njih nađeni i rimski | Petrovačko polje je i u ilirsko doba bilo dobro naseljeno, što potvrđuje veliki broj gradinskih naselja na dominantnijim položajima oko polja. Neka su od tih naselja nastavila život i u rimsko doba. Na nekima su od njih nađeni i rimski ostatci (temelji zgrada i rimski građevinski materijal). Jedan od najvećih objekata te vrste je [[Gradina u Koluniću]] (sjeverno od k. 691), utvrdeno naselje većih dimenzija s ostatcima snažnog rimskog kamenog bedema na nasipu jedne prethistorijske gradine. [[Antički Rim|Rimljani]] su preko [[Oštrelj (prijevoj)|Oštrelja]] izgradili važnu komunikaciju, koja je dolazila iz Dalmacije i preko jugoistočnog dijela Petrovačkog polja silazila u dolinu rijeke [[Sana|Sane]] (47/48. g.). Od ove su se ceste niz polje, prema zapadu, odvajala dva kraka koji su vodili u dolinu [[Una|Une]]. Jedan je išao preko [[Krnjeuša|Krnjeuše]] i [[Risovac (Bosanski Petrovac, BiH)|Risovca]], drugi preko [[Bjelaj|Bjelaja]] i [[Prkosi|Prkosa]]. Utvrđenje se nalazilo na vrlo markantnom položaju, koji vizuelno nadzire dobar dio polja. [[Gradina u Koluniću]] nije obrađena u literaturi. Nalazi se na ogoljelom i ispranom terenu, odmah desno od puta Bosanski Petrovac - Drvar.<ref>Bosna i Hercegovina u antičko doba. -[[Ivo Bojanovski]], Akadenija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, 1988.</ref> | ||
=== Srednji vijek === | === Srednji vijek === | ||
Iz ranosrednjovjekovnih vremena datira romanička [[crkva u Koluniću]]. Do turskih osvajanja, ovaj kraj neprekidno je bio dio hrvatskih država, Kraljevine Hrvatske i povremeno srednjovjekovne Bosne. Najveći dio pisanih povijesnih izvora, vezanih za hrvatsku srednjovjekovnu župu [[Pset]], koja se prostirala na području današnje teritorije | Iz ranosrednjovjekovnih vremena datira romanička [[crkva u Koluniću]]. Do turskih osvajanja, ovaj kraj neprekidno je bio dio hrvatskih država, Kraljevine Hrvatske i povremeno srednjovjekovne Bosne. Najveći dio pisanih povijesnih izvora, vezanih za hrvatsku srednjovjekovnu župu [[Pset]], koja se prostirala na području današnje teritorije općine Bosanskog Petrovca, vezan je za Kolunić. Prema spisu crkvenog sabora u [[Split]]u iz 1185. godine župa Pset je pripadala u crkvenom pogledu kninskoj biskupiji. Prvi poznati župan koji je upravljao župom Pset u kraljevo ime bio je neki Dionizije koji se spominje u jednom spisu iz 1266. godine. | ||
Još god. 1292. piše u poznaloj darovnici kralja Karla II. za bana [[Šubići|Pavla Šubića]]: "nec non progeniem seu generationem quae vocatur Suczunuy et Psef", po čemu bi se moglo suditi, da se je pleme (generatio), koje je u Psetu živjelo, tada zvalo psetskim plemenom. No već trideset i tri godine poslije, u jednoj ispravi od god. 1325., izdanoj u gradu [[Ključ (BiH)|Ključ]]u na [[Sana|Sani]], dakle u neposrednom susjedstvu županije psetske, nalazi se zapisaneo "Budona de generatione Cholunic, Budislao filio Gerdomil". Tada se dakle znalo u Ključu, da Budonja pripada plemenu Kolunić. Po tome se zaključuje, da je u prvoj četvrtini 14. stoljeća već postojalo ime Kolunića za ono hrvatsko pleme, koje je prebivalo u županiji Pset. Budući da je u istoj županiji bilo i selo Kolunić (Kolunići), pa je ili selo primilo ime svoje od plemena, ili je pleme prozvano po znamenitom selu, u kojem je prebivalo. | Još god. 1292. piše u poznaloj darovnici kralja Karla II. za bana [[Šubići|Pavla Šubića]]: "nec non progeniem seu generationem quae vocatur Suczunuy et Psef", po čemu bi se moglo suditi, da se je pleme (generatio), koje je u Psetu živjelo, tada zvalo psetskim plemenom. No već trideset i tri godine poslije, u jednoj ispravi od god. 1325., izdanoj u gradu [[Ključ (BiH)|Ključ]]u na [[Sana|Sani]], dakle u neposrednom susjedstvu županije psetske, nalazi se zapisaneo "Budona de generatione Cholunic, Budislao filio Gerdomil". Tada se dakle znalo u Ključu, da Budonja pripada plemenu Kolunić. Po tome se zaključuje, da je u prvoj četvrtini 14. stoljeća već postojalo ime Kolunića za ono hrvatsko pleme, koje je prebivalo u županiji Pset. Budući da je u istoj županiji bilo i selo Kolunić (Kolunići), pa je ili selo primilo ime svoje od plemena, ili je pleme prozvano po znamenitom selu, u kojem je prebivalo. | ||
Prema raznim, uglavnom sudskim, dokumentima iz 14. i 15. stoljeća poznato je nekoliko plemenitaških rodova koji su imali svoje posjede u župi Pset, a bili su iz [[Kolonići|plemena Kolunića]]. Prvi su Mišljenovići od Kolunića, koji su imali posjede u [[Veliko Očijevo|Velikom]] i [[Malo Očijevo|Malom Očijevu]] (danas sela blizu [[Martin Brod| | Prema raznim, uglavnom sudskim, dokumentima iz 14. i 15. stoljeća poznato je nekoliko plemenitaških rodova koji su imali svoje posjede u župi Pset, a bili su iz [[Kolonići|plemena Kolunića]]. Prvi su [[Mišljenovići]] od Kolunića, koji su imali posjede u [[Veliko Očijevo|Velikom]] i [[Malo Očijevo|Malom Očijevu]] (danas sela blizu [[Martin Brod|Martina Broda]] uz put za [[Drvar]]). Drugi poznati plemenitaški rod ([[hiža]]) u 15. stoljeću u župi [[Pset]] bili su [[Perušići]] iz sela Bilića. Treći poznati rod bili su [[Oršići]] iz Drinića (na jugu župe Pset). | ||
Navedene najpoznatije porodice iz plemena Kolunića, kao i druge, manje poznate, počele su se preseljavati sa svojih posjeda u Psetu dalje na zapad i sjever, po padu Bosne pod osmansku vlast 1463. godine, a sve jača preseljenja uslijedila su iza Krbavske bitke 1495. godine. [[Gašpar Perušić|Perušići]] su osnovali današnje naselje istog imena u [[Lika|Lici]], a Oršići naselje [[Slavetić]]i kod Karlovca po kojem su se i oni zvali. Neke porodice su zadržale rodovska imena a neke su se u novom zavičaju zvale plemenskim imenom Kolunić. Iz tog plemena je i [[Leopold Karlo Kolonić]] (1631.—1707.), jedan od najznamenitijih prelata i državnika ugarskih. Nakon svršenih nauka u Beču stupio je u viteški red [[ivanovci|ivanovaca]], te je ratovao protiv Turaka na Kreti (1654.);od god. 1659. bio je zapovjednik svoga reda u Mailbergu i Chebu, pa se je onda posvetio svećeničkomu staležu. God. 1669. postao je biskupom u Njitri, god. 1672. u Novom Mjestu kod Beča. Posljednji muški potomak ove znamenite porodice bio je sinovac nadbiskupa i kardinala Leopolda, po imenu grof [[Sigismund Kolonić]] (Kollonitsch, 1676.—1751.),od god. 1716. biskup, a od god. 1722. prvi nadbiskup u gradu Beču. Poznat je i [[Martin Rota-Kolunić]], bakrorezac iz 16. stoljeća, rođen u Šibeniku.<ref>''Županija Pset (Pesenta) i pleme Kolunić'' -[[Vjekoslav Klaić|Klaić]], 1928, 1-12 | Navedene najpoznatije porodice iz plemena Kolunića, kao i druge, manje poznate, počele su se preseljavati sa svojih posjeda u Psetu dalje na zapad i sjever, po padu Bosne pod osmansku vlast 1463. godine, a sve jača preseljenja uslijedila su iza Krbavske bitke 1495. godine. [[Gašpar Perušić|Perušići]] su osnovali današnje naselje istog imena u [[Lika|Lici]], a Oršići naselje [[Slavetić]]i kod Karlovca po kojem su se i oni zvali. Neke porodice su zadržale rodovska imena a neke su se u novom zavičaju zvale plemenskim imenom Kolunić. Iz tog plemena je i [[Leopold Karlo Kolonić]] (1631.—1707.), jedan od najznamenitijih prelata i državnika ugarskih. Nakon svršenih nauka u Beču stupio je u viteški red [[ivanovci|ivanovaca]], te je ratovao protiv Turaka na Kreti (1654.);od god. 1659. bio je zapovjednik svoga reda u Mailbergu i Chebu, pa se je onda posvetio svećeničkomu staležu. God. 1669. postao je biskupom u Njitri, god. 1672. u Novom Mjestu kod Beča. Posljednji muški potomak ove znamenite porodice bio je sinovac nadbiskupa i kardinala Leopolda, po imenu grof [[Sigismund Kolonić]] (Kollonitsch, 1676.—1751.),od god. 1716. biskup, a od god. 1722. prvi nadbiskup u gradu Beču. Poznat je i [[Martin Rota-Kolunić]], bakrorezac iz 16. stoljeća, rođen u Šibeniku.<ref>''Županija Pset (Pesenta) i pleme Kolunić'' -[[Vjekoslav Klaić|Klaić]], 1928, 1-12 | ||
| Redak 122: | Redak 123: | ||
{{izvori}} | {{izvori}} | ||
{{Bosanski Petrovac}} | {{Bosanski Petrovac}} | ||
Trenutačna izmjena od 00:37, 4. srpnja 2024.
Ovo je glavno značenje pojma Kolunić. Za druga značenja pogledajte Kolonići.| Kolunić | |
|---|---|
  Kolunić | |
| Regija BiH | Zapadna Bosna |
| Entitet | Federacija BiH |
| Županija | Unsko-sanska |
| Općina/Grad | Bosanski Petrovac |
| Zemljopisne koordinate | 44°31′N 16°20′E / 44.52°N 16.34°E |
| Stanovništvo (2013.) | |
| - ukupno | 232 |
 Kolunić
| |
Kolunić je naseljeno mjesto u općini Bosanskom Petrovcu, Federacija Bosne i Hercegovine, BiH.[1]
Zemljopis
Selo Kolunić se nalazi na južnom obodu Petrovačkog polja i njegovog dodira sa strmim padinama Osječenice, obraslim četinarskom šumom. Put Bosanski Petrovac — Drvar dijeli selo na dva dijela, Gornji Kolunić i Donji Kolunić (Rakića dolina) na koji se nastavlja treći dio sela, Revenik. Ispod sela protiču tri potoka, a u samom selu ima pet izvora, narod obično kaže da su ljekoviti. Udaljenost od Petrovca je oko 3,5 km.
Povijest
Ilirsko i rimsko doba
Petrovačko polje je i u ilirsko doba bilo dobro naseljeno, što potvrđuje veliki broj gradinskih naselja na dominantnijim položajima oko polja. Neka su od tih naselja nastavila život i u rimsko doba. Na nekima su od njih nađeni i rimski ostatci (temelji zgrada i rimski građevinski materijal). Jedan od najvećih objekata te vrste je Gradina u Koluniću (sjeverno od k. 691), utvrdeno naselje većih dimenzija s ostatcima snažnog rimskog kamenog bedema na nasipu jedne prethistorijske gradine. Rimljani su preko Oštrelja izgradili važnu komunikaciju, koja je dolazila iz Dalmacije i preko jugoistočnog dijela Petrovačkog polja silazila u dolinu rijeke Sane (47/48. g.). Od ove su se ceste niz polje, prema zapadu, odvajala dva kraka koji su vodili u dolinu Une. Jedan je išao preko Krnjeuše i Risovca, drugi preko Bjelaja i Prkosa. Utvrđenje se nalazilo na vrlo markantnom položaju, koji vizuelno nadzire dobar dio polja. Gradina u Koluniću nije obrađena u literaturi. Nalazi se na ogoljelom i ispranom terenu, odmah desno od puta Bosanski Petrovac - Drvar.[2]
Srednji vijek
Iz ranosrednjovjekovnih vremena datira romanička crkva u Koluniću. Do turskih osvajanja, ovaj kraj neprekidno je bio dio hrvatskih država, Kraljevine Hrvatske i povremeno srednjovjekovne Bosne. Najveći dio pisanih povijesnih izvora, vezanih za hrvatsku srednjovjekovnu župu Pset, koja se prostirala na području današnje teritorije općine Bosanskog Petrovca, vezan je za Kolunić. Prema spisu crkvenog sabora u Splitu iz 1185. godine župa Pset je pripadala u crkvenom pogledu kninskoj biskupiji. Prvi poznati župan koji je upravljao župom Pset u kraljevo ime bio je neki Dionizije koji se spominje u jednom spisu iz 1266. godine.
Još god. 1292. piše u poznaloj darovnici kralja Karla II. za bana Pavla Šubića: "nec non progeniem seu generationem quae vocatur Suczunuy et Psef", po čemu bi se moglo suditi, da se je pleme (generatio), koje je u Psetu živjelo, tada zvalo psetskim plemenom. No već trideset i tri godine poslije, u jednoj ispravi od god. 1325., izdanoj u gradu Ključu na Sani, dakle u neposrednom susjedstvu županije psetske, nalazi se zapisaneo "Budona de generatione Cholunic, Budislao filio Gerdomil". Tada se dakle znalo u Ključu, da Budonja pripada plemenu Kolunić. Po tome se zaključuje, da je u prvoj četvrtini 14. stoljeća već postojalo ime Kolunića za ono hrvatsko pleme, koje je prebivalo u županiji Pset. Budući da je u istoj županiji bilo i selo Kolunić (Kolunići), pa je ili selo primilo ime svoje od plemena, ili je pleme prozvano po znamenitom selu, u kojem je prebivalo.
Prema raznim, uglavnom sudskim, dokumentima iz 14. i 15. stoljeća poznato je nekoliko plemenitaških rodova koji su imali svoje posjede u župi Pset, a bili su iz plemena Kolunića. Prvi su Mišljenovići od Kolunića, koji su imali posjede u Velikom i Malom Očijevu (danas sela blizu Martina Broda uz put za Drvar). Drugi poznati plemenitaški rod (hiža) u 15. stoljeću u župi Pset bili su Perušići iz sela Bilića. Treći poznati rod bili su Oršići iz Drinića (na jugu župe Pset).
Navedene najpoznatije porodice iz plemena Kolunića, kao i druge, manje poznate, počele su se preseljavati sa svojih posjeda u Psetu dalje na zapad i sjever, po padu Bosne pod osmansku vlast 1463. godine, a sve jača preseljenja uslijedila su iza Krbavske bitke 1495. godine. Perušići su osnovali današnje naselje istog imena u Lici, a Oršići naselje Slavetići kod Karlovca po kojem su se i oni zvali. Neke porodice su zadržale rodovska imena a neke su se u novom zavičaju zvale plemenskim imenom Kolunić. Iz tog plemena je i Leopold Karlo Kolonić (1631.—1707.), jedan od najznamenitijih prelata i državnika ugarskih. Nakon svršenih nauka u Beču stupio je u viteški red ivanovaca, te je ratovao protiv Turaka na Kreti (1654.);od god. 1659. bio je zapovjednik svoga reda u Mailbergu i Chebu, pa se je onda posvetio svećeničkomu staležu. God. 1669. postao je biskupom u Njitri, god. 1672. u Novom Mjestu kod Beča. Posljednji muški potomak ove znamenite porodice bio je sinovac nadbiskupa i kardinala Leopolda, po imenu grof Sigismund Kolonić (Kollonitsch, 1676.—1751.),od god. 1716. biskup, a od god. 1722. prvi nadbiskup u gradu Beču. Poznat je i Martin Rota-Kolunić, bakrorezac iz 16. stoljeća, rođen u Šibeniku.[3]
O životu na područje župe Pset najviše govore srednjovjekovni ostatci crkve (Panađur) i nekropole sa stećcima u selu Kolunić i mnogobrojni izvori koji ga spominju. Pretpostavlja se da je iz 14. stoljeća premda ga neki datiraju i u 12. stoljeće. Stećci su uglavnom u obliku većih ploča. Arheološko područje s ostatcima srednjovjekovne crkve i nekropolom sa stećcima na lokalitetu Crkvina u Koluniću, proglašeno je 2007. nacionalnim spomenikom BiH.[4]
Od Drugog svjetskog rata i poslije
Do Drugog svjetskog rata bilo je oko dvije tisuće katolika u Krnjeuši, Vrtočama, Koluniću, Oštrelju i Bosanskom Petrovcu, a 2015. samo desetak u Petrovcu. Ti katolici pohodili su crkve u Petrovcu, Krnjeuši i Oštrelju. Srbi su bili većinski. [5][6]
Broj Hrvata cijelog petrovačkog, drvarskog i grahovskog kraja i pograničnih djelova Hrvatske s druge strane drastično se smanjio tijekom i nakon drugoga svjetskog rata. [6] Nakon masovnih ubojstava i masovnih protjerivanja Hrvata u srpskom ustanku na ovom graničnom području Hrvatske i Bosne i Hercegovine (Drvar i okolica, iz Bosanskog Grahova i okolice - naselja Luka, Korita, Ugarci, Obljaj i druga, iz Brotnja, Boričevca, Vrtoče, Lastve, Zelinovca, Krnjeuše) te činjenice da se ovamo Hrvati nisu smjeli vratiti niti nakon 1945. (nekim naseljima čak su i groblja uništena, a vlasništvo nad zemljom koja im je oteta Hrvati ni do danas nisu uspjeli povratiti), broj je drastično opao. [5] Te činjenice pokazuju da je taj ustanak imao protuhrvatski karakter i da cilj ustanka nije bio neutraliziranje oružanih snaga NDH, države pod kojom su Srbi teror, nego istrebljenje Hrvata na tom području, a čemu su korijeni u velikosrpskoj politici čiji su ciljevi zacrtani prije uspostave NDH. Spomenuti ustanak rezultirao je terorom nad hrvatskim narodom, što je jugoslavenska historiografija prešućivala.[7][8]
Stanovništvo
Popisi 1971. - 1991.
| Kolunić | ||||||
| godina popisa | 1991.[9] | 1981. | 1971. | |||
| Srbi | 500 (95,96%) | 455 (78,58%) | 661 (97,49%) | |||
| Bošnjaci | 11 (2,11%) | 5 (0,86%) | 0 | |||
| Hrvati | 2 (0,38%) | 0 | 9 (1,32%) | |||
| Jugoslaveni | 7 (1,34%) | 109 (18,82%) | 2 (0,34%) | |||
| ostali i nepoznato | 1 (0,19%) | 10 (1,72%) | 6 (0,88%) | |||
| ukupno | 521 | 579 | 678 | |||
Popis 2013.
| Kolunić | ||||||
| godina popisa | 2013.[1] | |||||
| Srbi | 227 (97,84%) | |||||
| Hrvati | 2 (0,86%) | |||||
| Bošnjaci | 1 (0,43%) | |||||
| ostali i nepoznato | 2 (0,86%) | |||||
| ukupno | 232 | |||||
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 2.2. Stanovništvo prema etničkoj/nacionalnoj pripadnosti i spolu, po naseljenim mjestima, popis.gov.ba, preuzeto 19. ožujka 2020.
- ↑ Bosna i Hercegovina u antičko doba. -Ivo Bojanovski, Akadenija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, 1988.
- ↑ Županija Pset (Pesenta) i pleme Kolunić -Klaić, 1928, 1-12
- ↑ Arheološko područje sa ostacima srednjovjekovne crkve i nekropolom sa stećcima na lokalitetu Crkvina u Koluniću, općina Bosanski Petrovac, Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika BiH, preuzeto 16. listopada 2016.
- ↑ 5,0 5,1 Klix.ba Muslimani i katolici uz podršku pravoslavaca zajedno čistili groblje u Bosanskom Petrovcu, 17. svibnja 2015. (pristupljeno 1. veljače 2017.)
- ↑ 6,0 6,1 Hrvatski katolički radio HKR: Vijesti iz Crkve: domaće. U Bosanskom Petrovcu gradi se crkva, 21. svibnja 2017. (pristupljeno 7. srpnja 2017.)
- ↑ Dnevno.hr Ante Nazor: Protuhrvatski ustanak u srpnju 1941., 26. srpnja 2013. (pristupljeno 13. srpnja 2017.)
- ↑ „Hrvati Dinare: život, opstojnost, stradanje, nauk i pouka“, Zbornik radova okruglog stola održanog u Bosanskom Grahovu, 20. srpnja 1999., ur. Slavko Golijat, Split 2000.; Zdravko Dizdar – Mihael Sobolevski, „Prešućivani četnički zločini u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini: 1941.-1945.“, Zagreb 1999.; Zdravko Dizdar, „Četnički zločini u Bosni i Hercegovini 1941.-1945.“, Zagreb 2002.
- ↑ Nacionalni sastav stanovništva - Rezultati za republiku po opštinama i naseljenim mjestima 1991., Državni zavod za statistiku Republike Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1993.
| |||||