Müstairski samostan Svetog Ivana: razlika između inačica
More actions
m Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Commonscat(.*?)}} +) |
m Zamjena teksta - '{{it}}' u '{{tal oznaka}}' |
||
| Nisu prikazane 3 međuinačice | |||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
<!--'''Müstairski samostan Svetog Ivana'''-->{{UNESCO | <!--'''Müstairski samostan Svetog Ivana'''-->{{UNESCO – svjetska baština | ||
|ime mjesta = Benediktinski samostan sv. Ivana u Müstairu | |ime mjesta = Benediktinski samostan sv. Ivana u Müstairu | ||
|slika = Muestair Kloster.jpg | |slika = Muestair Kloster.jpg | ||
| Redak 22: | Redak 22: | ||
[[Datoteka:St Johann - 10.jpg|mini|<center>''Krist u mandorli'', freska u apsidi iz 12. st.]] | [[Datoteka:St Johann - 10.jpg|mini|<center>''Krist u mandorli'', freska u apsidi iz 12. st.]] | ||
[[Datoteka:Benediktinerkloster St. Johann Skulptur.JPG|mini|180px|<center>Skulptura [[Karlo Veliki|Karla Velikog]] na zidu katedrale sv. Ivana]] | [[Datoteka:Benediktinerkloster St. Johann Skulptur.JPG|mini|180px|<center>Skulptura [[Karlo Veliki|Karla Velikog]] na zidu katedrale sv. Ivana]] | ||
Vjeruje se kako je opatiju sv. Ivana osnovao [[biskup]] [[Chur]]a 780. godine, za vladavine [[Karlo Veliki|Karla Velikog]]<ref>[http://www.hls-dhs-dss.ch/index.php?lg=f Digitalna povijest Švicarske] {{ | Vjeruje se kako je opatiju sv. Ivana osnovao [[biskup]] [[Chur]]a 780. godine, za vladavine [[Karlo Veliki|Karla Velikog]]<ref>[http://www.hls-dhs-dss.ch/index.php?lg=f Digitalna povijest Švicarske] {{fra oznaka}}{{nje oznaka}}{{tal oznaka}}</ref>, kada su nastali i drugi važni samostani ([[Cazis]], [[Mistail]], [[Pfäfers]] i [[Disentis]]). Opatija se nalazila na prometnom prijelazu preko Alpa, te je utvrđen radi sigurnosti, a do 881. godine je potpuno potpao pod vlast Churskog biskupa. Tijekom ranog 9. stoljeća na zidovima su nastale prve [[freska|freske]], koje su doslikane u 11. i 12. stoljeću kada je opatija proširena. U 10. stoljeću opatijska crkva je dobila [[toranj]], a u 11. st. dobila je [[klaustar]], opatske prostorije, te dvostruku [[kapela|kapelu]] sv. Ulricha i sv. Nikole. U 12. stoljeću opatija je postala samostan, a ženski samostan se prvi put spominje 1167. godine. | ||
Tijekom Švapskog rata 1499. godine [[Habsburgovci]] su osvajanjem samostana željeli preuzeti kontrolu nad alpskim prijelazom, ali ih je odbila vojska "Tri lige" (područja koje će kasnije postati švicarski kanton [[Graubünden]]) u Bitci kod Calvena. Nakon [[Basel]]skog sporazuma nastala je neovisna [[Švicarska]] [[konfederacija]]<ref>[http://www.historicum.net/no_cache/persistent/artikel/1070/ Sigmund Riezler, ''Die Grafen von Fürstenberg im Schweizerkriege 1499''], Tübingen 1883. {{ | Tijekom Švapskog rata 1499. godine [[Habsburgovci]] su osvajanjem samostana željeli preuzeti kontrolu nad alpskim prijelazom, ali ih je odbila vojska "Tri lige" (područja koje će kasnije postati švicarski kanton [[Graubünden]]) u Bitci kod Calvena. Nakon [[Basel]]skog sporazuma nastala je neovisna [[Švicarska]] [[konfederacija]]<ref>[http://www.historicum.net/no_cache/persistent/artikel/1070/ Sigmund Riezler, ''Die Grafen von Fürstenberg im Schweizerkriege 1499''], Tübingen 1883. {{nje oznaka}}</ref>. | ||
Oko 1500. godine jednobrodna crkva je dobila još dva gotička [[brod (arhitektura)|broda]], a od 1524.-26. godine oslabila je moć Churskog biskupa, te i njegova financijska pomoć samostanu. [[Tridentski sabor]] je donio promjene samostanskog života koje su provedene od 1600. do 1614. godine. Određeno je tko može primiti [[sakrament]]e i stvoren je novi [[Brevijar]]. | Oko 1500. godine jednobrodna crkva je dobila još dva gotička [[brod (arhitektura)|broda]], a od 1524.-26. godine oslabila je moć Churskog biskupa, te i njegova financijska pomoć samostanu. [[Tridentski sabor]] je donio promjene samostanskog života koje su provedene od 1600. do 1614. godine. Određeno je tko može primiti [[sakrament]]e i stvoren je novi [[Brevijar]]. | ||
| Redak 36: | Redak 36: | ||
[[Toranj]] iz 10. stoljeća ima oslikane zidove s prikazom magarca i tri sveca (Gospa, sv. Benedikt i sv. Skolastika), a u 18. stoljeću Christian Greiner ga je uredio u rokoko stilu dodavši mu i sat. | [[Toranj]] iz 10. stoljeća ima oslikane zidove s prikazom magarca i tri sveca (Gospa, sv. Benedikt i sv. Skolastika), a u 18. stoljeću Christian Greiner ga je uredio u rokoko stilu dodavši mu i sat. | ||
[[Predromanika|Predromanička]] samostanska jednobrodna (od 1500. godine trobrodna) [[crkva]] s pet [[apsida]] je najbolji primjer franačke gradnje. Tijekom obnove samostana početkom 20. stoljeću pronađene su [[romanika|romaničke]] freske iz 1160-ih, a od 1947.-51. i starije iz vremena [[Karolinška renesansa|Karolinške renesanse]] koje su prepoznate kao najbolji figuralni murali iz oko 800. godine. 135 fresaka u pet nizova prikazuju prizore iz života kralja [[David]]a u gornjem redu, te iz [[Krist]]ova života u donja tri, dok najdonji prikazuje [[raspeće]] [[Sveti Andrija|sv. Andrije]], a na zapadnom zidu prikazan je [[Posljednji sud]]<ref>Niklaus Flüeler, Lukas Gloor i Isabelle Rucki (ured.) ''Kulturführer Schweiz. Spreitenbach: Limmatdruck'' AG. str. 254–5. {{ | [[Predromanika|Predromanička]] samostanska jednobrodna (od 1500. godine trobrodna) [[crkva]] s pet [[apsida]] je najbolji primjer franačke gradnje. Tijekom obnove samostana početkom 20. stoljeću pronađene su [[romanika|romaničke]] freske iz 1160-ih, a od 1947.-51. i starije iz vremena [[Karolinška renesansa|Karolinške renesanse]] koje su prepoznate kao najbolji figuralni murali iz oko 800. godine. 135 fresaka u pet nizova prikazuju prizore iz života kralja [[David]]a u gornjem redu, te iz [[Krist]]ova života u donja tri, dok najdonji prikazuje [[raspeće]] [[Sveti Andrija|sv. Andrije]], a na zapadnom zidu prikazan je [[Posljednji sud]]<ref>Niklaus Flüeler, Lukas Gloor i Isabelle Rucki (ured.) ''Kulturführer Schweiz. Spreitenbach: Limmatdruck'' AG. str. 254–5. {{nje oznaka}}</ref>. Sve su urađene ograničenom pletom [[boja]]: smeđa, oker i crvena. | ||
Apsida i istočni zid su oslikani u 12. stoljeću s prikazima [[Herod I. Veliki|Herod]]ove gozbe, Pametnim i glupim djevama, [[apostoli]]ma i [[Sveti Stjepan|sv. Stjepanom]]. | Apsida i istočni zid su oslikani u 12. stoljeću s prikazima [[Herod I. Veliki|Herod]]ove gozbe, Pametnim i glupim djevama, [[apostoli]]ma i [[Sveti Stjepan|sv. Stjepanom]]. | ||
| Redak 59: | Redak 59: | ||
==Vanjske poveznice== | ==Vanjske poveznice== | ||
* [http://www.muestair.ch/ Kloster Müstair Samostan Müstair] {{ | * [http://www.muestair.ch/ Kloster Müstair Samostan Müstair] {{fra oznaka}}{{nje oznaka}}{{eng oznaka}} | ||
{{coord|46|37|45|N|10|26|52|E|region:CH-GR_type:landmark_source:dewiki|display=title}} | {{coord|46|37|45|N|10|26|52|E|region:CH-GR_type:landmark_source:dewiki|display=title}} | ||
Posljednja izmjena od 30. svibanj 2025. u 22:13
| Benediktinski samostan sv. Ivana u Müstairu | |
|---|---|
| Pogreška pri izradbi sličice: Svjetska baština – UNESCO | |
| Benediktinski samostan sv. Ivana u Müstairu | |
| Datoteka:Flag of Switzerland.svg Švicarska
Lokacija Müstaira u Švicarskoj
| |
| Godina uvrštenja: | 1983. (7. zasjedanje) |
| Vrsta: | Kulturno dobro |
| Mjerilo: | iii |
| Ugroženost: | ne |
| Poveznica: | http://whc.unesco.org/en/list/269 UNESCO |
Müstairski benediktinski samostan Svetog Ivana (njemački: Benediktinerinnenkloster St. Johann im Müstair) je stari benediktinski samostan u selu Müstair, pored grada Val Müstair u Švicarskoj. Zbog izvanredno sačuvane franačke umjetnosti 1983. god. upisan je na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Europi.
Povijest
Vjeruje se kako je opatiju sv. Ivana osnovao biskup Chura 780. godine, za vladavine Karla Velikog[1], kada su nastali i drugi važni samostani (Cazis, Mistail, Pfäfers i Disentis). Opatija se nalazila na prometnom prijelazu preko Alpa, te je utvrđen radi sigurnosti, a do 881. godine je potpuno potpao pod vlast Churskog biskupa. Tijekom ranog 9. stoljeća na zidovima su nastale prve freske, koje su doslikane u 11. i 12. stoljeću kada je opatija proširena. U 10. stoljeću opatijska crkva je dobila toranj, a u 11. st. dobila je klaustar, opatske prostorije, te dvostruku kapelu sv. Ulricha i sv. Nikole. U 12. stoljeću opatija je postala samostan, a ženski samostan se prvi put spominje 1167. godine.
Tijekom Švapskog rata 1499. godine Habsburgovci su osvajanjem samostana željeli preuzeti kontrolu nad alpskim prijelazom, ali ih je odbila vojska "Tri lige" (područja koje će kasnije postati švicarski kanton Graubünden) u Bitci kod Calvena. Nakon Baselskog sporazuma nastala je neovisna Švicarska konfederacija[2].
Oko 1500. godine jednobrodna crkva je dobila još dva gotička broda, a od 1524.-26. godine oslabila je moć Churskog biskupa, te i njegova financijska pomoć samostanu. Tridentski sabor je donio promjene samostanskog života koje su provedene od 1600. do 1614. godine. Određeno je tko može primiti sakramente i stvoren je novi Brevijar.
Stoljeća poslije obilježilo je sukob Churskog biskupa i Švicarske lige, te Habsburgovaca, koji su opata i upravitelja (vogt) samostana birali naizmjenice. Samostan je službeno pripadao Churskoj biskupiji do 1816. godine
Odlike
Na ulazu u samostansko groblje stoji Kapela sv. Križa koja ima tri apside u obliku djeteline iz 8. stoljeća.
Toranj iz 10. stoljeća ima oslikane zidove s prikazom magarca i tri sveca (Gospa, sv. Benedikt i sv. Skolastika), a u 18. stoljeću Christian Greiner ga je uredio u rokoko stilu dodavši mu i sat.
Predromanička samostanska jednobrodna (od 1500. godine trobrodna) crkva s pet apsida je najbolji primjer franačke gradnje. Tijekom obnove samostana početkom 20. stoljeću pronađene su romaničke freske iz 1160-ih, a od 1947.-51. i starije iz vremena Karolinške renesanse koje su prepoznate kao najbolji figuralni murali iz oko 800. godine. 135 fresaka u pet nizova prikazuju prizore iz života kralja Davida u gornjem redu, te iz Kristova života u donja tri, dok najdonji prikazuje raspeće sv. Andrije, a na zapadnom zidu prikazan je Posljednji sud[3]. Sve su urađene ograničenom pletom boja: smeđa, oker i crvena.
Apsida i istočni zid su oslikani u 12. stoljeću s prikazima Herodove gozbe, Pametnim i glupim djevama, apostolima i sv. Stjepanom.
-
Toranj iz 10. stoljeća -
Kapela sv. Križa -
Karolinške freske na sjevernom zidu -
Krist liječi gluhonijeme iz 830. god. -
Apsida crkve s freskama iz 12. st. -
Herodova gozba, freska iz apside
Izvori
- ↑ Digitalna povijest Švicarske (fra.)(nje.)(tal.)
- ↑ Sigmund Riezler, Die Grafen von Fürstenberg im Schweizerkriege 1499, Tübingen 1883. (nje.)
- ↑ Niklaus Flüeler, Lukas Gloor i Isabelle Rucki (ured.) Kulturführer Schweiz. Spreitenbach: Limmatdruck AG. str. 254–5. (nje.)
- Jürg Goll, Matthias Exner, Susanne Hirsch: Die mittelalterlichen Wandbilder, Neue Zürcher Zeitung, Zurich 2007., ISBN 978-3-03823-324-4
Poveznice
Vanjske poveznice
- Kloster Müstair Samostan Müstair (fra.)(nje.)(eng.)
| ||||||||||||||||||||
