Samostan sv. Kuzme i Damjana: razlika između inačica

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Bot: Automatski unos stranica
 
m file->datoteka
 
Nije prikazana jedna međuinačica
Redak 1: Redak 1:
<!--'''Samostan sv. Kuzme i Damjana'''-->[[File:S19 0088 Cokovac.jpg|thumb|]]
<!--'''Samostan sv. Kuzme i Damjana'''-->[[Datoteka:S19 0088 Cokovac.jpg|thumb|]]
[[Datoteka:Cokovac_01.jpg|mini|200px|desno|'''Ćokovac''']]
[[Datoteka:Cokovac_01.jpg|mini|200px|desno|'''Ćokovac''']]
'''Benediktinski samostan sv. Kuzme i Damjana''' na brdu ''Ćokovcu'' kod [[Tkon]]a na otoku [[Pašman]]u sagradio je biogradski biskup Teodorik [[1059.]] godine na temeljima ranije [[bizant]]ske utvrde i starokršćanske crkve.  
'''Benediktinski samostan sv. Kuzme i Damjana''' na brdu ''Ćokovcu'' kod [[Tkon]]a na otoku [[Pašman]]u sagradio je biogradski biskup Teodorik [[1059.]] godine na temeljima ranije [[bizant]]ske utvrde i starokršćanske crkve.  
Redak 18: Redak 18:
* [https://samostan-cokovac.hr Službena stranica samostana]
* [https://samostan-cokovac.hr Službena stranica samostana]


{{commonscat|Ćokovac monastery}}
 


{{Predložak:Samostani u Republici Hrvatskoj}}
{{Predložak:Samostani u Republici Hrvatskoj}}

Posljednja izmjena od 8. svibanj 2022. u 03:45

Ćokovac

Benediktinski samostan sv. Kuzme i Damjana na brdu Ćokovcu kod Tkona na otoku Pašmanu sagradio je biogradski biskup Teodorik 1059. godine na temeljima ranije bizantske utvrde i starokršćanske crkve.

Ćokovac je jedini aktivni samostan benediktinaca u Hrvatskoj i poznato glagoljaško središte.

Po mletačkom razaranju Biograda u 12. stoljeću benediktinci dolaze na Ćokovac i grade novi samostan. U 14. stoljeću samostan je oštećen, ali su ga benediktinci ponovo izgradili i pregradili crkvu u gotičkom stilu. Crkvu krasi oslikano gotičko raspelo s početka 15. stoljeća.

Godine 1808. samostan je ugašen i ponovo oživljen 1965. Naziv "Ćokovac" dolazi od riječi "ćok", što je naziv u lokalnom dijalektu za pticu kos.

Za obnovu ovog samostana koji je već bio ruševan zaslužan je o. Martin Josip Kirigin, poznati hrvatski liturgičar.[1]

Izvori[uredi]

  1. Andro Ursić: U spomen: Nikola Kolja Kirigin (1918. – 2011.), Hrvatski svjetski kongres, (nedatirano), pristupljeno 22. travnja 2015.

Vanjske poveznice[uredi]