Angelo Di Livio

Angelo Di Livio
Osobni podatci
Nadimak	Soldatino
Rođenje	26. srpnja 1966.
Visina	173 cm
Trenutačni klub	igračka mirovina
Položaj	Defenzivni vezni
Mlađi uzrasti
1981. - 1984.	A.S. Roma
Igračka karijera*
Godina	Klub	Nast. (gol.)
1984. - 1988. 1985. - 1986. 1986. - 1987. 1987. - 1988. 1988. - 1989. 1989. - 1993. 1993. - 1999. 1999. - 2005.	A.S. Roma → Reggiana (posudba) → Nocerina (posudba) → Perugia (posudba) Perugia Padova Juventus Fiorentina	0 (0) 13 (0) 31 (1) 34 (3) 38 (1) 138 (13) 186 (3) 169 (8)
Reprezentativna karijera
1995. - 2002.	Italija	40 (0)
Trenerska karijera
2006. - 2008. 2008. - 2010.	AS Roma (juniori) Italija (stručni stožer)
Bilješke
* Nastupi i (golovi) u profesionalnim klubovima broje se samo za ligu iz koje je klub. * Nastupi i (golovi) u profesionalnim klubovima zadnji su put ažurirani 29. studenog 2016.
Portal o životopisima
Portal o športu

Angelo Di Livio (Rim, Italija, 26. srpnja 1966.) je talijanski nogometni trener te bivši nogometaš i nacionalni reprezentativac koji je tijekom igračke karijere nastupio za čak sedam klubova. Kao igrač je nosio nadimak "soldatino" koji mu je nadjenuo suigrač Roberto Baggio.

Karijera

Klupska karijera

Di Livio je započeo igračku karijeru 1981. godine u juniorima AS Rome dok za seniorsku momčad nikad nije zaigrao jer ga je klub slao na posudbe u niželigaše Reggianu, Nocerinu i Perugiju. Nakon isteka ugovornog roka, igrač ostaje u Perugiji za koju je nastupao do 1989.

Nakon toga Di Livio prelazi u Padovu za koju je nastupao četiri sezone. 1993. ga kupuje torinski Juventus u kojem je debitirao 27. listopada 1993. u utakmici talijanskog kupa protiv Venezije koju je Juve izgubio s 4:3. Također, zanimljiv je podatak da je upravo Angelo Di Livio asistirao za prvi gol Del Piera u dresu Stare dame. Tijekom karijere u Torinu, Di Livio je osvojio tri scudetta i jednu Ligu prvaka.

1999. godine igrač je potpisao za Fiorentinu u kojoj je ostao i nakon što je klub 2002. zbog bankrota ispao u Serie B a kasnije i u Serie C2 kada je momčad nosila ime Florentia Viola. U tom razdoblju bio je klupski kapetan. U Fiorentini je ostao do kraja sezone 2004./05. kada se klub vratio u Serie A a jer mu nije produljen ugovor, Di Livio je objavio prekid igračke karijere.

Reprezentativna karijera

Di Livio je za seniorsku momčad debitirao s 29 godine u utakmici protiv Slovenije koja je odigrana 6. rujna 1995. S reprezentacijom je nastupio na dva europska (1996. i 2000.) te dva svjetska (1998. i 2002.) prvenstva. Na EURU 2000. je s Italijom bio srebrni.

Svoju posljednju utakmicu u reprezentativnom dresu odigrao je 18. lipnja 2002. u osmini finala Svjetskog prvenstva 2002. protiv domaćina Južne Koreje koju je Italija zbog sudačkih grešaka izgubila s 2:1.

Trenerska karijera

Od 2006. do 2008. Di Livio je bio trener juniora AS Rome da bi kasnije postao član stručnog stožera talijanske reprezentacije koju je vodio Marcello Lippi.

Također, Di Livio je radio kao nogometni komentator na kanalu Dahlia TV a kasnije je bio tehnički i televizijski komentator na kanalima Sky Sport i Teleroma 56.

Osvojeni trofeji

Klupski trofeji

Klub	Trofej	Sezona / godina
Italija
Perugia	Serie C2	1987./88.
Juventus	Scudetto	1994./95.
Juventus	Coppa Italia	1995.
Juventus	Supercoppa Italiana	1995.
Juventus	Liga prvaka	1995./96.
Juventus	Superkup Europe	1996.
Juventus	Interkontinentalni kup	1996.
Juventus	Scudetto	1996./97.
Juventus	Supercoppa Italiana	1997.
Juventus	Scudetto	1997./98.
Fiorentina	Coppa Italia	2001.
Florentia Viola	Serie C2	2002./03.

Reprezentativni trofeji

Turnir	Trofej	Godina
EP u Belgiji i Nizozemskoj	Srebro	2000.

Ordeni

• 
  Cavaliere Ordine al merito della Repubblica Italiana: 2000.

Vanjske poveznice

• TuttoCalciatori.net