Razlika između inačica stranice »Boris Bakrač«

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
(Bot: Automatski unos stranica)
 
m (bnz)
 
Redak 1: Redak 1:
<!--'''Boris Bakrač'''-->{{NPOV/popraviti|autor=Tvrdisc}}{{stil pisanja}}'''Boris Bakrač''' ([[Požega]], [[25. ožujka]] [[1912.]] – [[Zagreb]], [[29. studenoga]] [[1989.]]), hrvatski društveno-politički i športski djelatnik. Po struci inženjer građevinarstva. Mnogo pridonio promičbi športa i olimpizma u Hrvata. Rođen u Požegi. Diplomirao na Tehničkom fakultetu u Zagrebu 1936. godine. Sudionik pokreta otpora. Dužnost opunomoćenika [[Glavni štab Hrvatske|Glavnoga štaba]] partizanske vojske Hrvatske za [[razmjena zarobljenika|razmjenu zarobljenika]] obnašao od 1944. do kraja rata. 6. svibnja 1945. ušao u Zagreb sa specijalnom misijom da bi s njemačkim predstavnicima pregovarao o razmjeni zarobljenika. Bio je prvi partizan koji je ušao u Zagreb, tri dana prije dana koji se u Titovoj Jugoslaviji obilježavao kao dan oslobođenja Zagreba. Obnašao visoke državne, političke i gospodarstvene dužnosti u Hrvatskoj i Jugoslaviji počevši od 1945. godine. U hrvatskoj vladi bio [[ministarstvo građevinarstva SR Hrvatske|ministar građevinarstva]] u hrvatskoj vladi od 1948. do 1951., saborski zastupnik (1963.–67., 1969.–74.), predsjednik [[Savez inženjera i tehničara Hrvatske|Saveza inženjera i tehničara Hrvatske]], od 1974. do 1978. predsjednik [[Republičko vijeće Sabora SR Hrvatske|Republičkog vijeća Sabora SR Hrvatske]] te predsjednik [[Turistički savez Hrvatske|Turističkog saveza Hrvatske]] (1973.–80.). Bio je na istaknutim dužnostima u športu. [[Hrvatski nogometni savez|Hrvatskome nogometnom savezu]] (ondašnji Nogometni savez Hrvatske) bio je predsjednikom od 1950. do 1953. godine. Predsjedavao [[Saveza sportova Hrvatske|Savezom sportova Hrvatske]]. Visokopozicioniran u domaćim olimpijskim tijelima. Predsjednik [[Jugoslavenski olimpijski odbor|Jugoslavenskim olimpijskim odborom]] (1952.–61.) . Također obnašao visoke dužnosti u međunarodnom olimpijskom športu. Odbornik [[MOO|Međunarodnoga olimpijskog odbora]] (1960.–87.). U MOO-u bio u Kulturnoj komisiji članom i potpredsjednikom. Dragovoljno istupio 1987. godine iz članstva službeno obrazloživši to zdravstvenim razlozima, a stvarni razlog bilo je što se nije slagao s radom tajništva Jugoslavenskog olimpijskog komiteta u Beogradu. Napisao brojne članke na temu olimpizma koje je objavio u dnevnom i stručnom periodičnom tisku. Zaslužan za dobivanje domaćinstava velikih športskih natjecanja i konferencija. Njegovo zalaganje urodilo je plodom i Hrvatska je dobila organizaciju IV. Opće skupštine asambleje nacionalnih olimpijskih odbora u Dubrovniku 1969., Mediteranskih igara u [[Mediteranske igre 1979.|Splitu 1979.]] i Univerzijade u [[Ljetna univerzijada 1987.|Zagrebu 1987.]] godine. Na zagrebačkoj Univerzijadi potpredsjednik organizacijskog odbora. Zalagao se da Sarajevo dobije organizaciju Zimskih olimpijskih igara [[ZOI 1984.|1984.]] godine te je tako bio drugi Hrvat uz [[Branko Mikulić]] koji je zaslužan da je BiH dobila organizaciju Igara, premda je po svoj povijesnoj i infrastrukturnoj osnovi bilo logično da to dobije Slovenija. [[Savez za fizičku kulturu Hrvatske]] nagradio ga je trofejem 1958. godine. Za rad ga [[Jugoslavenski nogometni savez]] (ondašnji Nogometni savez Jugoslavije) nagradio svojom specijalnom plaketom 1969. godine. Republičkom nagradom fizičke kulture za životno djelo nagrađen je 1981. godine. 1987. nakon odluke o povlačenju iz MOO-a, proglašen počasnim članom Međunarodnog olimpijskog odbora. [[Juan Antonio Samaranch]], predsjednik Međunarodnog olimpijskog odbora, odlikovao ga je visokim priznanjem - [[Olimpijski red|Olimpijskim redom]].<ref>[http://nogomet.lzmk.hr/clanak.aspx?id=118 Leksikografski zavod Miroslav Krleža -Nogometni leksikon] ''Bakrač, Boris''. Preuzeto sa stranica 10. ožujka 2018.</ref><ref>[http://proleksis.lzmk.hr/51785/ Leksikografski zavod Miroslav Krleža -Proleksis enciklopedija] ''Bakrač, Boris'' Ažurirano: 5. rujna 2013.  Preuzeto sa stranica 10. ožujka 2018.</ref><ref>[http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=5384 Leksikografski zavod Miroslav Krleža -Hrvatska enciklopedija] ''Bakrač, Boris'' Preuzeto sa stranica 10. ožujka 2018.</ref><ref>[http://www.hoo.hr/hr/hrvatski-olimpijski-odbor/index.php?option=com_content&view=article&id=1741&catid=73&lang=hr&Itemid=173 Hrvatski olimpijski odbor] Hrvati članovi MOO-a: Boris Bakrač, član MOO-a od 1961. do 1987. Objavljeno: 16. listopada 2007. Preuzeto sa stranica 10. ožujka 2018.</ref><ref>[https://www.jutarnji.hr/arhiva/raspad-i-slom-ndh-bleiburg-i-krizni-put/3915429/ Jutarnji list] AUTOR: Jutarnji.hr : ''Raspad i slom NDH, Bleiburg i križni put'', Objavljeno: 8. studenoga 2008.  Preuzeto sa stranica 10. ožujka 2018.</ref><ref>[http://www.yugopapir.com/2013/07/boris-bakrac-bio-sam-prvi-partizan-u.html Yugopapir] Boris Bakrač: ''Bio sam prvi partizan u Zagrebu - tri dana prije oslobođenja'', Fokus, br. 1, siječanj 1973.  Postavljeno srpnja 2013.  Preuzeto sa stranica 10. ožujka 2018.</ref>
{{NPOV/popraviti|autor=Tvrdisc}}{{stil pisanja}}'''Boris Bakrač''' ([[Požega]], [[25. ožujka]] [[1912.]] – [[Zagreb]], [[29. studenoga]] [[1989.]]), hrvatski društveno-politički i športski djelatnik. Po struci inženjer građevinarstva. Mnogo pridonio promičbi športa i olimpizma u Hrvata. Rođen u Požegi. Diplomirao na Tehničkom fakultetu u Zagrebu 1936. godine. Sudionik pokreta otpora. Dužnost opunomoćenika [[Glavni štab Hrvatske|Glavnoga štaba]] partizanske vojske Hrvatske za [[razmjena zarobljenika|razmjenu zarobljenika]] obnašao od 1944. do kraja rata. 6. svibnja 1945. ušao u Zagreb sa specijalnom misijom da bi s njemačkim predstavnicima pregovarao o razmjeni zarobljenika. Bio je prvi partizan koji je ušao u Zagreb, tri dana prije dana koji se u Titovoj Jugoslaviji obilježavao kao dan oslobođenja Zagreba. Obnašao visoke državne, političke i gospodarstvene dužnosti u Hrvatskoj i Jugoslaviji počevši od 1945. godine. U hrvatskoj vladi bio [[ministarstvo građevinarstva SR Hrvatske|ministar građevinarstva]] u hrvatskoj vladi od 1948. do 1951., saborski zastupnik (1963.–67., 1969.–74.), predsjednik [[Savez inženjera i tehničara Hrvatske|Saveza inženjera i tehničara Hrvatske]], od 1974. do 1978. predsjednik [[Republičko vijeće Sabora SR Hrvatske|Republičkog vijeća Sabora SR Hrvatske]] te predsjednik [[Turistički savez Hrvatske|Turističkog saveza Hrvatske]] (1973.–80.). Bio je na istaknutim dužnostima u športu. [[Hrvatski nogometni savez|Hrvatskome nogometnom savezu]] (ondašnji Nogometni savez Hrvatske) bio je predsjednikom od 1950. do 1953. godine. Predsjedavao [[Saveza sportova Hrvatske|Savezom sportova Hrvatske]]. Visokopozicioniran u domaćim olimpijskim tijelima. Predsjednik [[Jugoslavenski olimpijski odbor|Jugoslavenskim olimpijskim odborom]] (1952.–61.) . Također obnašao visoke dužnosti u međunarodnom olimpijskom športu. Odbornik [[MOO|Međunarodnoga olimpijskog odbora]] (1960.–87.). U MOO-u bio u Kulturnoj komisiji članom i potpredsjednikom. Dragovoljno istupio 1987. godine iz članstva službeno obrazloživši to zdravstvenim razlozima, a stvarni razlog bilo je što se nije slagao s radom tajništva Jugoslavenskog olimpijskog komiteta u Beogradu. Napisao brojne članke na temu olimpizma koje je objavio u dnevnom i stručnom periodičnom tisku. Zaslužan za dobivanje domaćinstava velikih športskih natjecanja i konferencija. Njegovo zalaganje urodilo je plodom i Hrvatska je dobila organizaciju IV. Opće skupštine asambleje nacionalnih olimpijskih odbora u Dubrovniku 1969., Mediteranskih igara u [[Mediteranske igre 1979.|Splitu 1979.]] i Univerzijade u [[Ljetna univerzijada 1987.|Zagrebu 1987.]] godine. Na zagrebačkoj Univerzijadi potpredsjednik organizacijskog odbora. Zalagao se da Sarajevo dobije organizaciju Zimskih olimpijskih igara [[ZOI 1984.|1984.]] godine te je tako bio drugi Hrvat uz [[Branko Mikulić]] koji je zaslužan da je BiH dobila organizaciju Igara, premda je po svoj povijesnoj i infrastrukturnoj osnovi bilo logično da to dobije Slovenija. [[Savez za fizičku kulturu Hrvatske]] nagradio ga je trofejem 1958. godine. Za rad ga [[Jugoslavenski nogometni savez]] (ondašnji Nogometni savez Jugoslavije) nagradio svojom specijalnom plaketom 1969. godine. Republičkom nagradom fizičke kulture za životno djelo nagrađen je 1981. godine. 1987. nakon odluke o povlačenju iz MOO-a, proglašen počasnim članom Međunarodnog olimpijskog odbora. [[Juan Antonio Samaranch]], predsjednik Međunarodnog olimpijskog odbora, odlikovao ga je visokim priznanjem - [[Olimpijski red|Olimpijskim redom]].<ref>[http://nogomet.lzmk.hr/clanak.aspx?id=118 Leksikografski zavod Miroslav Krleža -Nogometni leksikon] ''Bakrač, Boris''. Preuzeto sa stranica 10. ožujka 2018.</ref><ref>[http://proleksis.lzmk.hr/51785/ Leksikografski zavod Miroslav Krleža -Proleksis enciklopedija] ''Bakrač, Boris'' Ažurirano: 5. rujna 2013.  Preuzeto sa stranica 10. ožujka 2018.</ref><ref>[http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=5384 Leksikografski zavod Miroslav Krleža -Hrvatska enciklopedija] ''Bakrač, Boris'' Preuzeto sa stranica 10. ožujka 2018.</ref><ref>[http://www.hoo.hr/hr/hrvatski-olimpijski-odbor/index.php?option=com_content&view=article&id=1741&catid=73&lang=hr&Itemid=173 Hrvatski olimpijski odbor] Hrvati članovi MOO-a: Boris Bakrač, član MOO-a od 1961. do 1987. Objavljeno: 16. listopada 2007. Preuzeto sa stranica 10. ožujka 2018.</ref><ref>[https://www.jutarnji.hr/arhiva/raspad-i-slom-ndh-bleiburg-i-krizni-put/3915429/ Jutarnji list] AUTOR: Jutarnji.hr : ''Raspad i slom NDH, Bleiburg i križni put'', Objavljeno: 8. studenoga 2008.  Preuzeto sa stranica 10. ožujka 2018.</ref><ref>[http://www.yugopapir.com/2013/07/boris-bakrac-bio-sam-prvi-partizan-u.html Yugopapir] Boris Bakrač: ''Bio sam prvi partizan u Zagrebu - tri dana prije oslobođenja'', Fokus, br. 1, siječanj 1973.  Postavljeno srpnja 2013.  Preuzeto sa stranica 10. ožujka 2018.</ref>


== Izvori ==
== Izvori ==

Trenutačna izmjena od 01:19, 30. travnja 2022.

Boris Bakrač
 Ovom je članku potrebno popraviti stil pisanja. (Rasprava)
Članci na Hrvatskoj internetskoj enciklopediji (HIE) moraju biti pisani enciklopedijskim stilom.

Boris Bakrač (Požega, 25. ožujka 1912. – Zagreb, 29. studenoga 1989.), hrvatski društveno-politički i športski djelatnik. Po struci inženjer građevinarstva. Mnogo pridonio promičbi športa i olimpizma u Hrvata. Rođen u Požegi. Diplomirao na Tehničkom fakultetu u Zagrebu 1936. godine. Sudionik pokreta otpora. Dužnost opunomoćenika Glavnoga štaba partizanske vojske Hrvatske za razmjenu zarobljenika obnašao od 1944. do kraja rata. 6. svibnja 1945. ušao u Zagreb sa specijalnom misijom da bi s njemačkim predstavnicima pregovarao o razmjeni zarobljenika. Bio je prvi partizan koji je ušao u Zagreb, tri dana prije dana koji se u Titovoj Jugoslaviji obilježavao kao dan oslobođenja Zagreba. Obnašao visoke državne, političke i gospodarstvene dužnosti u Hrvatskoj i Jugoslaviji počevši od 1945. godine. U hrvatskoj vladi bio ministar građevinarstva u hrvatskoj vladi od 1948. do 1951., saborski zastupnik (1963.–67., 1969.–74.), predsjednik Saveza inženjera i tehničara Hrvatske, od 1974. do 1978. predsjednik Republičkog vijeća Sabora SR Hrvatske te predsjednik Turističkog saveza Hrvatske (1973.–80.). Bio je na istaknutim dužnostima u športu. Hrvatskome nogometnom savezu (ondašnji Nogometni savez Hrvatske) bio je predsjednikom od 1950. do 1953. godine. Predsjedavao Savezom sportova Hrvatske. Visokopozicioniran u domaćim olimpijskim tijelima. Predsjednik Jugoslavenskim olimpijskim odborom (1952.–61.) . Također obnašao visoke dužnosti u međunarodnom olimpijskom športu. Odbornik Međunarodnoga olimpijskog odbora (1960.–87.). U MOO-u bio u Kulturnoj komisiji članom i potpredsjednikom. Dragovoljno istupio 1987. godine iz članstva službeno obrazloživši to zdravstvenim razlozima, a stvarni razlog bilo je što se nije slagao s radom tajništva Jugoslavenskog olimpijskog komiteta u Beogradu. Napisao brojne članke na temu olimpizma koje je objavio u dnevnom i stručnom periodičnom tisku. Zaslužan za dobivanje domaćinstava velikih športskih natjecanja i konferencija. Njegovo zalaganje urodilo je plodom i Hrvatska je dobila organizaciju IV. Opće skupštine asambleje nacionalnih olimpijskih odbora u Dubrovniku 1969., Mediteranskih igara u Splitu 1979. i Univerzijade u Zagrebu 1987. godine. Na zagrebačkoj Univerzijadi potpredsjednik organizacijskog odbora. Zalagao se da Sarajevo dobije organizaciju Zimskih olimpijskih igara 1984. godine te je tako bio drugi Hrvat uz Branko Mikulić koji je zaslužan da je BiH dobila organizaciju Igara, premda je po svoj povijesnoj i infrastrukturnoj osnovi bilo logično da to dobije Slovenija. Savez za fizičku kulturu Hrvatske nagradio ga je trofejem 1958. godine. Za rad ga Jugoslavenski nogometni savez (ondašnji Nogometni savez Jugoslavije) nagradio svojom specijalnom plaketom 1969. godine. Republičkom nagradom fizičke kulture za životno djelo nagrađen je 1981. godine. 1987. nakon odluke o povlačenju iz MOO-a, proglašen počasnim članom Međunarodnog olimpijskog odbora. Juan Antonio Samaranch, predsjednik Međunarodnog olimpijskog odbora, odlikovao ga je visokim priznanjem - Olimpijskim redom.[1][2][3][4][5][6]

Izvori

  1. ↑ Leksikografski zavod Miroslav Krleža -Nogometni leksikon Bakrač, Boris. Preuzeto sa stranica 10. ožujka 2018.
  2. ↑ Leksikografski zavod Miroslav Krleža -Proleksis enciklopedija Bakrač, Boris Ažurirano: 5. rujna 2013. Preuzeto sa stranica 10. ožujka 2018.
  3. ↑ Leksikografski zavod Miroslav Krleža -Hrvatska enciklopedija Bakrač, Boris Preuzeto sa stranica 10. ožujka 2018.
  4. ↑ Hrvatski olimpijski odbor Hrvati članovi MOO-a: Boris Bakrač, član MOO-a od 1961. do 1987. Objavljeno: 16. listopada 2007. Preuzeto sa stranica 10. ožujka 2018.
  5. ↑ Jutarnji list AUTOR: Jutarnji.hr : Raspad i slom NDH, Bleiburg i križni put, Objavljeno: 8. studenoga 2008. Preuzeto sa stranica 10. ožujka 2018.
  6. ↑ Yugopapir Boris Bakrač: Bio sam prvi partizan u Zagrebu - tri dana prije oslobođenja, Fokus, br. 1, siječanj 1973. Postavljeno srpnja 2013. Preuzeto sa stranica 10. ožujka 2018.

Vanjske poveznice

v • r • u
Predsjednici Hrvatskog nogometnog saveza

Milovan Zoričić (1912. — 1914.) • Vladimir Očić (1914.) • Milan Graf (1914. — 1919.) • Ivo Kraljević (1939. — 1941.) • Rudolf Hitrec (1941. — 1942.) • Vatroslav Petek (1942. — 1944.) • Rinaldo Čulić (1944. — 1945.) • Mijo Hršak (1945. — 1947.) • Lazo Vračarić (1947. — 1950.) • Boris Bakrač (1950. — 1953.) • Vlado Ranogajec (1953. — 1957.) • Mirko Oklobdžija (1957. — 1959.) • Pero Splivalo (1959. — 1965.) • Luka Bajakić (1965. — 1966.) • Bruno Knežević (1966. — 1971.) • Ivan Kolić (1971. — 1976.) • Vlado Bogatec (1976. — 1978.) • Ljubo Španjol (1978. — 1981.) • Željko Huber (1981. — 1982.) • Dušan Veselinović (1982. — 1984.) • Milivoj Ražov (1984. — 1985.) • Adam Sušanj (1985. — 1986.) • Antun Ćilić (1986. — 1988.) • Paško Viđak (1988. — 1990.) • Mladen Vedriš (1990. — 1994.) • Damir Matovinović (v.d.) (1994. — 1995.) • Đuro Brodarac (1995.) • Nadan Vidošević (1995. — 1996.) • Josip Šoić (1996. — 1997.) • Branko Mikša (1997. — 1998.) • Vlatko Marković (1998. — 2012.) • Davor Šuker (2012.) • Marijan Kustić (od 2021.) •

Dobavljeno iz "https://enciklopedija.cc/index.php?title=Boris_Bakrač&oldid=494101"