Bokeljsko perojski dijalekt

Predloženo je da se ovaj članak preimenuje u "Govori bokeljskih Hrvata" iz razloga: Ne postoji "Bokeljsko perojski dijalekt", odnosno ovaj naziv je originalan naziv smišljen za Wikipediju. Izvori navedeni u članku su tendeciozni. Iva Lukežić u svome djelu ne navodi podatke o govoru bokeljskih Hrvata niti govori o Bokeljsko perojskom dijalektu. Josip Lisac izričito kaže kako su govori bokeljskih Hrvata dio zetsko-južnosandžačkog dijalekta te također ne koristi termin Bokeljsko perojski dijalekt. Perojski dijalekt ili Perojski govor ne čini jezičnu zajednicu s govorima bokeljskih Hrvata. (Rasprava)

Ovaj je članak dio niza o štokavskom narječju hrvatskoga jezika
Osobine fonologija leksik morfologija
Štokavski dijalekti:
Zapadnoštokavski dijalekti: Slavonski dijalekt Vlahijska oaza Zapadni dijalekt (novoštokavski ikavski) Govori moliških Hrvata Istočnobosanski dijalekt Pečuški šćakavski jekavski Novoštokavski jekavski dijalekt Dubrovački Žumberački Prijelazni govori: Iločki Bokeljsko-perojski Rekaški Karaševski Janjevačko-letnički uredi

Razlikujemo dvije skupine govora, različitog porijekla koje su se poprilično izjednačile u sadašnjem stanju, odnosno približavanju zetskom, ijekavskom staroštakavskom dijalektu (s dominantnim refleksom slabog poluglasa kao otvorenom e);

Bokeljski govori

Riječ je o govorima koji su nekoć bili srodni dubrovačkom dijalektu, odnosno graničnom područjima, prijelazu prema zetskom, ijekavskom staroštakavskom dijalektu.

Lokacija i granice govornika Bokeljsko-perojskog po Ivi Lukežić

Hrvatski poddijalekti

Bokeljsko-perojski dijalekt

Glavne karakteristike govora;

• dvosložni refleks jata (no postoje i iznimke, jednosložni jat, čak i ekavizmi)
• refleks slabog poluglasa kao otvoreno e (ä) uz mjestimično čuvanje poluglasa
• adrijatizmi i lokalizmi
• jednačenje [č] i [ć] te [dž] i [đ] u Mulu u Boki
• u nekim govorima se čuva i fonem [x]
• češće se čuva fonem [f]
• dočetno -m obično prelazi u -n
• južni dio Boke ima dvonaglasni sustav (kratki i dugi naglasci), dok je sjeverni dio novoštokavske jekavštine, granica je kod Risna
• deklinacija je novoštokavska (izjednačenje dativa, lokativa i instrumentala u množinskim padežima), zetska bi bila (izjednačavanje genitiva i lokativa te dativa i instrumentala), međutim nje nema u ovom dijalektu
• infinitiv je kraći
• mnogo je romanizama na obali
• izrazita je lokalna diferencijacija, postoje tri skupine;
  • Perast, Strp i Morinj (opatija sv. Đorđa)
  • Luštica, Krtoli i Prevlaka (miholjska)
  • Vrmac i Dobrota (kotorski distrikt)

Govornici Bokeljskih govora su Bokelji, odnosno Bokeljski Hrvati

Perojski govori

Čine govore Crnogoraca koji su se u 17. stoljeću preselili iz Crmnice u Istru, oko mjesta Peroj. Karakteristike su;

• obično dvosložni ijekavski refleks jata, rjeđe ikavski
• otvoreno e (ä) dominantantni refleks poluglasa, s time da je u nenaglašenim slogovima otvorenost manja
• svako dugo a daje stražnje a (međuvrijednost između [a] i [o] )
• česti su romanizmi
• crkveni vokabular je pravoslavan (krst, manastir, voskrsenje)
• govornici obično znaju i čakavski, a izraziti su višejezični govornici

Porijeklo govora je župa Crmnica, vjerojatno uz druga crnogorska mjesta (krajnji jug današnje Crne Gore).

Povezani članci

• Manjinski jezici u Hrvatskoj

Izvori

• Josip Lisac, Hrvatska dijalektologija 1. - Hrvatski dijalekti i govori štokavskog narječja i hrvatski govor torlačkog narječja, Golden Marketing - Tehnička knjiga, 2003.
• Iva Lukežić, Zajednička povijest hrvatskih narječja - 1. Fonologija, Hrvatska sveučilišna naklada, 2012.