Razlika između inačica stranice »Didahe«

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
(Bot: Automatski unos stranica)
 
m (zamjena teksta)
 
Redak 1: Redak 1:
<!--'''Didahe'''-->'''Didahe''' ([[Grčki jezik|grčki]]: '''Διδαχή''', ''Didakhḗ'', "Nauk"; punim imenom: '''Διδαχὴ Κυρίου διὰ τῶν δώδεκα ἀποστόλων''', ''Didakhḕ Kyríou dià tōn dṓdeka apostólōn'', [[latinski jezik|latinski]]: ''Doctrina duodecim apostolorum'', "Nauk Gospodnji dvanaestorice apostola") ranokršćanski je spis. Većina stručnjaka kao vrijeme njegova nastanka navodi kraj prvog ili početak drugog stoljeća.<ref name = "Draper">Draper, JA (2006), The Apostolic Fathers: the Didache, Expository Times, Vol.117, No.5, p.178</ref> Anonimno je to djelo više autora, jedna vrsta pastoralnog priručnika. Spis se sastoji od tri glavna dijela: moralnog, disciplinskog i liturgijskog. Neki su ga [[crkveni oci]] smatrali dijelom [[Novi zavjet|Novoga zavjeta]]<ref>Apostolic Constitutions "Canon 85" (approved at the Orthodox Synod of Trullo in 692); Rufinus, Commentary on Apostles Creed 37 (as Deuterocanonical) c. 380; John of Damascus Exact Exposition of Orthodox Faith 4.17; and the 81-book canon of the Ethiopian Orthodox Church</ref>, dok su ga drugi odbacivali kao neautentičan ili nekanonski<ref>Athanasius, Festal Letter 39 (excludes them from the canon, but recommends them for reading) in 367; Rejected by 60 Books Canon and by Nicephorus in Stichometria</ref>, pa na kraju nije ušao u [[Novozavjetni kanon]], osim u [[Etiopska crkva|Etiopskoj crkvi]] čiji kanon sadrži spis [[Didascalia]] koji se temelji na spisu ''Didahe''. [[Katolička crkva]] je ''Didahe'' prihvatila kao dio zbirke [[Apostolski oci|apostolskih otaca]].
Didahe''' ([[Grčki jezik|grčki]]: '''Διδαχή''', ''Didakhḗ'', "Nauk"; punim imenom: '''Διδαχὴ Κυρίου διὰ τῶν δώδεκα ἀποστόλων''', ''Didakhḕ Kyríou dià tōn dṓdeka apostólōn'', [[latinski jezik|latinski]]: ''Doctrina duodecim apostolorum'', "Nauk Gospodnji dvanaestorice apostola") ranokršćanski je spis. Većina stručnjaka kao vrijeme njegova nastanka navodi kraj prvog ili početak drugog stoljeća.<ref name = "Draper">Draper, JA (2006), The Apostolic Fathers: the Didache, Expository Times, Vol.117, No.5, p.178</ref> Anonimno je to djelo više autora, jedna vrsta pastoralnog priručnika. Spis se sastoji od tri glavna dijela: moralnog, disciplinskog i liturgijskog. Neki su ga [[crkveni oci]] smatrali dijelom [[Novi zavjet|Novoga zavjeta]]<ref>Apostolic Constitutions "Canon 85" (approved at the Orthodox Synod of Trullo in 692); Rufinus, Commentary on Apostles Creed 37 (as Deuterocanonical) c. 380; John of Damascus Exact Exposition of Orthodox Faith 4.17; and the 81-book canon of the Ethiopian Orthodox Church</ref>, dok su ga drugi odbacivali kao neautentičan ili nekanonski<ref>Athanasius, Festal Letter 39 (excludes them from the canon, but recommends them for reading) in 367; Rejected by 60 Books Canon and by Nicephorus in Stichometria</ref>, pa na kraju nije ušao u [[Novozavjetni kanon]], osim u [[Etiopska crkva|Etiopskoj crkvi]] čiji kanon sadrži spis [[Didascalia]] koji se temelji na spisu ''Didahe''. [[Katolička crkva]] je ''Didahe'' prihvatila kao dio zbirke [[Apostolski oci|apostolskih otaca]].


==Izvori==
==Izvori==

Trenutačna izmjena od 10:38, 16. ožujka 2022.

Didahe (grčki: Διδαχή, Didakhḗ, "Nauk"; punim imenom: Διδαχὴ Κυρίου διὰ τῶν δώδεκα ἀποστόλων, Didakhḕ Kyríou dià tōn dṓdeka apostólōn, latinski: Doctrina duodecim apostolorum, "Nauk Gospodnji dvanaestorice apostola") ranokršćanski je spis. Većina stručnjaka kao vrijeme njegova nastanka navodi kraj prvog ili početak drugog stoljeća.[1] Anonimno je to djelo više autora, jedna vrsta pastoralnog priručnika. Spis se sastoji od tri glavna dijela: moralnog, disciplinskog i liturgijskog. Neki su ga crkveni oci smatrali dijelom Novoga zavjeta[2], dok su ga drugi odbacivali kao neautentičan ili nekanonski[3], pa na kraju nije ušao u Novozavjetni kanon, osim u Etiopskoj crkvi čiji kanon sadrži spis Didascalia koji se temelji na spisu Didahe. Katolička crkva je Didahe prihvatila kao dio zbirke apostolskih otaca.

Izvori

  1. Draper, JA (2006), The Apostolic Fathers: the Didache, Expository Times, Vol.117, No.5, p.178
  2. Apostolic Constitutions "Canon 85" (approved at the Orthodox Synod of Trullo in 692); Rufinus, Commentary on Apostles Creed 37 (as Deuterocanonical) c. 380; John of Damascus Exact Exposition of Orthodox Faith 4.17; and the 81-book canon of the Ethiopian Orthodox Church
  3. Athanasius, Festal Letter 39 (excludes them from the canon, but recommends them for reading) in 367; Rejected by 60 Books Canon and by Nicephorus in Stichometria