Vitezovi templari u slobodnom zidarstvu

Krunski pasijski križ, na križnoj šapi s upisanim "In hoc signo vinces" koji počiva na mačevima u Andrijinom križu, često se koristi za predstavljanje Vitezova Templara..
(Razni simboli koji se ovdje koriste asociraju na redoslijed tijela, kroz križ i krunu, često se koriste i neovisno.)

Vitezovi templari (engl. Knights Templar), punim imenom Ujedinjeni vjerski, vojni i masonski redovi Hrama i svetog Ivana od Jeruzalema, Palestine, Rodosa i Malte (engl. United Religious, Military and Masonic Orders of the Temple and of St John of Jerusalem, Palestine, Rhodes and Malta), bratski su red povezan sa slobodnim zidarstvom. Za razliku od početnih stupnjeva dodijeljenih u regularnoj masonskoj loži, koja (većinom kod regularnih masonskih jurisdikcija) uvjetuje samo vjeru u Vrhovno biće bez obzira na vjersku pripadnost, Viteški red templara jedan je od nekoliko dodatnih masonskih redova u kojem je članstvo otvoreno samo masonima koji ispovijedaju kršćanstvo. Jedna od obveza koje sudionici reda moraju izjaviti je zaštita i obrana kršćanske vjere. Riječ "ujedinjeni" u njihovom punom nazivu označava da se više od jedne povijesne tradicije i više stvarnih redova zajednički kontrolira u ovom sustavu. Pojedinačni redovi 'ujedinjeni' u ovom sustavu su primarno vitezovi Hrama (vitezovi templari), Vitezovi Malte, vitezovi svetog Pavla te samo unutar Yorčkog obreda, vitezovi Crvenog križa.

Poput masonskog Crvenog križa cara Konstatina nadahnutog Svetim vojnim konstantinijskim redom svetog Jurja i Malteškog reda nadahnutog Suverenim viteškim malteškim redom, masonski Red vitezova templara svoj naziv vuče iz srednjovjekovnog katoličkog vojnog reda Vitezova templara. Međutim, Red nema nikakvo izravno linearno podrijetlo od izvornog templarskog reda.

Povijest

Viteška simbolika u slobodnom zidarstvu

Najranija dokumentirana veza između masonstva i križara je govor Chevaliera Ramsaya iz 1737. godine. Tu je tvrdi da je europsko masonstvo proizašlo iz interakcije između masona križara i Vitezova hospitalaca. To se ponavlja u najranijem poznatom ritualu kod "Modernih", bernskom rukopisu, napisanom na francuskom jeziku između 1740. i 1744. godine.

Godine 1751. barun Karl Gotthelf von Hund und Altengrotkau započeo je Red strožeg opsluživanja (engl. Order of Strict Observance), za koji je tvrdio da ga je primio od obnovljenog Templarskog reda 1743. u Parizu. Također je tvrdio da je upoznao dvojicu "nepoznatih pretpostavljenih" koji su usmjeravali kompletnu masoneriju, od kojih je jedan bio princ Karlo Eduard Stuart. Red je propao kad nije uspio iznijeti nikakve dokaze koji potkrepljuju njegove tvrdnje, a ukinut je nedugo nakon njegove smrti.

Godine 1779. vitezovi templari irske lože, Kilwinning, dobili su povelju od Majčinske lože "Kilwinning" u Škotskoj. Ova je loža tada počela podupirati druge lože na dodjelu viteškog stupnja templara. Negdje oko 1790. godine formiran je Prijevremeni veliki zbor Irske (engl. Early Grand Encampment of Ireland), koji je počeo priznavati templarske lože, a evoluirao je u Vrhovni veliki zbor (Supreme Grand Encampment) 1836. godine. Prijevremeni veliki zbor je ovlastio nekoliko škotskih "zborova", od kojih je jedan, nakon što je 1805. godine ovlašten "Edinburški zbor br. 31" (Edinburgh Encampment No. 31), postao Velika skupština vitezova templara u Edinburghu (Grand Assembly of Knights Templar in Edinburgh), koji je potom tražio povelju od vojvode od Kenta, velikog meštra reda u Engleskoj. Čini se da se templarski stupanj filtrirao u lože Drevnih iz Irske oko 1780. godine, a zabilježen je u Yorku otprilike u isto vrijeme. U sustavu od pet stupnjeva koji su razvili Yorčki masoni, stupanj Vitezova templara nalazio se između Majstora masona i Uzvišenog stupnja Kraljevskog svoda.

Velika konklava Engleske

Templarska masonerija u Engleskoj ušlo je u novo razdoblje 1791. godine, formiranjem svoje prve Velike konklave, s Thomasom Dunckerleyjem kao velikim meštrom. U to je vrijeme u Engleskoj bilo osam templarskih zborova, od kojih je najstariji Zbor iskupljenja (Encampment of Redemption) u Yorku te Zbor "Baldwyn" u Bristolu na čiji je zahtjev Dunckerley započeo svoju misiju. Pod njegovim je vodstvom broj zborova neprestano rastao sve do njegove smrti 1795. godine. Njega je naslijedio Stasis, sve dok 1805. godine njihov kraljevski patron, vojvoda od Kenta, sam nije postao veliki meštar, razbudivši društvo i lansirajući ga u razdoblje rasta i razvoja. Dunckerley je za to postavio temelje ne samo promičući red, već standardizirajući ritual i inzistirajući na pravilnom vođenju evidencije. Velika konklava je ušala u razdoblje opadanja između 1872. i 1895. godine, kada je obnovljen kao današnji Veliki priorat Engleske i Walesa (Great Priory of England and Wales).

Vrhovno zapovjedništvo viteza templara SAD-a

Najraniji podaci o dodjeli Reda viteza templara nalaze se u Kapitelu zidara kraljevskog luka Svetog Andrije, koji se tada zvao Loža masona kraljevskog luka Svetog Andrije u Bostonu 28. srpnja 1769. godine. Zapisi pokazuju da je u ovoj loži 11. prosinca 1769. godine Red viteza templara dodijeljen Paul Revereu, a 14. svibnja 1770. u istoj loži je bio primljen u Red general Joseph Warren. U to vrijeme nije bila uspostavljena organizacija Reda templara, pa je ceremonija dodjele Viteškog reda bila provođena po odobrenju lokalne lože. Običaj je tada bio da je slobodni zidar višeg stupnja dodjeljivao odgovarajuće stupnjeve zaslužnim majstorima, kao na primjer voditi ceremoniju dodjele reda Viteza Templara. Ponekad se dodjeljivala i diploma. Nakon završetka Američke revolucije, više stupnjeve su počeli dodjeljivati zato regularno uspostavljena upravna tijela. Kapiteli i Zapovjedništva uspostavljena su kao trajna upravna tijela. Vrhovno zapovjedništvo Viteza templara Sjedinjenih Američkih Država nazvano je Veliki zbor (Grand Encampment) uspostavljeno je 22. lipnja 1816. godine. U njihovu nadležnost spadalo je 47 velikih (državnih) zapovjedništava. Ono izmjenjuje predstavnike sa Suverenim velikim prioratom viteza Templara u Kanadi, Engleskoj, Walesu, Škotskoj, Irskoj i Švicarskoj.

Godine 2009. je postavljen zamjenik Velikog Majstora za Europu čime su se europska Velika zapovjedništva organizirano počela sjedinjavati kao zasebna cjelina Velikog zbora.

Hrvatska

Veliki zbor vitezova Templara Hrvatske pri Velikoj loži Hrvatske djeluje u tri reda; Viteški red Crvenog križa, Red vitezova Malte ili Mediteranskog prolaza, te Red Vitezova Templara.

Uprava

Položaj ujedinjenih masonskih redova Hrama i Malte među pripadajućim tijelima u Engleskoj i Walesu.

Ovisno o zemljopisnoj nadležnosti, vitezovi templari postoje ili kao dio Yorčkog reda ili kao neovisna organizacija. Iako Yorčki red i neovisne inačice imaju mnogo sličnosti, postoje ključne razlike. Izvan Yorčkog reda, članstvo se vrši samo na poziv. Od kandidata se traži da budu majstori masoni i masoni Kraljevskog luka te da potpišu izjavu o priznanju Presvetoga i Nepodijeljenoga Trojstva. U nekim australskim državama uvjet pristupa Kraljevskom luku više ne vrijedi. Lokalne lože Vitezova templara poznata su kao preceptorati; lokalne lože Vitezova sv. Pavla poznate su kao kapiteli; lokalne lože Vitezova Malte poznati su kao priorati – svi djeluju pod velikim ili vrhovnim prioratom, često s međurazinom pokrajinskih priorata. Iako neke jurisdikcije održavaju zaseban Veliki priorat Hrama i Veliki priorat Malte (kao, npr., u Engleskoj), veliki majstor i drugi časnici oba velika priorata istodobno imaju jednaku dužnost u oba tijela. U ovom se sustavu primjenjuju tri stupnja:

• Stupanj Viteza templara, odnosno Red Hrama (engl. The Degree of Knight Templar [Order of the Temple])
• Stupanj Viteza svetoga Pavla, koji sjedinjuje i Mediteranski prolaz (engl. The Degree of Knight of St. Paul [incorporating the Mediterranean Pass])
• Stupanj Viteza Malte, odnosno Malteški red (engl. The Degree of Knight of Malta [Order of Malta])

U Engleskoj i Walesu, Veliki priorat Engleske i Walesa za masonske vitezove templare ima sjedište Hrama masona Znaka u Londonu.

Stupnjevi ili redovi

Viteški red Crvenog križa (Red Crvenog križa)

Križna šapa je simbol Reda Hrama u neovisnom tijelu.

Legenda ovog reda, kao i priča stupnja Kraljevskog luka, govori o vremenu povratka Židova iz babilonskog ropstva u Jeruzalem, kako bi obnovili Hram. Dio naroda predvođen Zerubabelom pokušava nagovoriti kralja Darija I. da Hram opet opskrbi Kovčegom Saveza koje je babilonska vojska zaplijenila prilikom razaranja prvog Hrama. Molba podnesena kralju Dariju sadržavala je snažan naboj svemoguće snage Istine, te je tako stvoren novi Red koji je postao temelj svih slijedećih redova.

Ritual stavlja kandidata u ulogu Zerubabela i prati ga kroz putovanje do kralja Darija u Perziji i njegovu ulogu u Nezapamćenoj raspravi, kako je pronađeno u apokrifnoj knjizi, Ezra. Svrha je premostiti jaz između slobodnog zidarstva Kraljevskog luka i viteškog reda, kao i između Starog i Novog zavjeta. Viteški reda Crvenog križa podučava lekcije uspjeha istine.

Stupanj Viteza svetoga Pavla (ili Mediteranski prolaz)

Dva mača usmjerena prema dolje u Andrijinom križu, simbol je reda sv. Pavla.

Legenda Reda govori o vremenu križarskih ratova kad je Red osiguravao siguran i nesmetan prolaz hodočasnicima do Svetog groba. Ovaj stupanj se dodijeljuje kao preduvjet za postajanje Vitezom Malte, kako u Yorčkom redu, tako i u neovisnim 'samostalnim' inačicama slobodnog zidarstva Viteza templara. "Uvodne izjave" rituala Malteškog reda u Engleskoj formiraju kandidata za Malteški red: "Morao je dobiti i Viteški stupanj sv. Pavla, uključujući Mediteransku prolaz". Točan status Mediteranskog prolaza ponekad je dovodio do zabune oko toga je li to "klica" zasebnog stupnja. Engleska knjiga rituala ovo je pojasnila u svom izdanju iz 1989. godine (i sljedećim izdanjima) izjavom: "Mediteranski prolaz jedna je od tajni stupnja Viteza svetog Pavla".

Ovaj stupanj je blizu stvarnog 'bočnog stupnja', jer mala skupina (obično tri) člana stupnja odvodi kandidata "u stranu" (tj. samostalno) i jednostavno prenose tajne stupnja njemu, bez da je zapravo radio ceremonijalni ritual ovog stupnja. Jedino u čemu stupanj ne ispunjava definiciju istinskog 'bočnog stupnja' je u tome što kapitel reda službeno otvara i zatvara predsjedavajući časnik, s obje strane tajni koje se prenose.

Stupanj Viteza Malte (Malteški red)

Malteški križ, simbol Malteškog reda.

Ovaj stupanj univerzalno je povezan s masonskim vitezovima templarima. U sustavu Yorčkog reda dodjeljuje se prije stupnja templara dok se u 'samostalnoj' tradiciji dodijeljuje naknadno. Poznat je po različitim stupnjevima formalnosti kao Malteški red (Order of Malta), ili Red vitezova Malte (Order of Knights of Malta), ili Drevni i masonski red svetog Ivana od Jeruzalema, Palestine, Rodosa i Malte (Ancient and Masonic Order of St John of Jerusalem, Palestine, Rhodes, and Malta). U praksi je ova posljednja i najpotpunija inačica naziva uglavnom rezervirana za memorandume, rituale i formalne dokumente.

Ceremonija dodjele stupnja (koja se uvijek radi u cijelosti) sadrži kombinaciju masonske tradicije, povijesnih izvještaja o redu sv. Ivana, moralnog učenja i komunikaciju načina prepoznavanja između članova. Na ceremoniji je upotrijebljen niz barjaka, od kojih svaki predstavlja jednu od velikih bitaka povijesnog srednjovjekovnog Reda sv. Ivana, čija je priča temelj moralnih učenja ovog stupnja.

Krunski pasijski križ, simbol Reda Hrama kakav se nalazi u Yorčkom obredu.

Stupanj Viteza templara (Red Hrama)

Izvorni srednjovjekovni Red vitezova templara uspostavljen je nakon Prvog križarskog rata i postojao je otprilike od 1118. do 1312. godine. Ne postoje poznati povijesni dokazi koji bi povezivali srednjovjekovne vitezove templare i masonski templarizam, niti organizacije masonskih vitezova templara tvrde da postoji takva izravna veza izvornoj srednjovjekovnoj templarskoj organizaciji. Iako je rečeno da se njegova pripadnost masonstvu temelji na tekstovima koji ukazuju na to da su progonjeni templari utočište pronašli u sigurnosti masonstva, sam red navodi da "nema dokaza o izravnoj povezanosti drevnog poretka i modernog poretka danas poznatog kao vitezovi templari." Službeni moto vitezova templara je In hoc signo vinces što znači "u ovom ćeš znaku pobijediti".

Stupanj Viteza templara povezan je s složenim regalijama (kostimima) čiji se precizni detalji razlikuju od države do države. Ritual se oslanja na tradicije srednjovjekovnih vitezova templara, koristeći ih za davanje moralnih uputa u skladu s biblijskim učenjima kršćanske tradicije.

Organizacija

U Engleskoj i Walesu učenja Reda Crvenog križa nalaze se u Crvenom križu Babilona (Red Cross of Babylon) koji je dio Savezniih masonskih stupnjeva (Allied Masonic Degrees).

Red Crvenog križa često se smatra komprimiranom verzijom stupnjeva Crvenog križa ili Zelenih stupnjeva koji čine Red viteza masona (Order of Knight Masons). Red Crvenog križa ne treba miješati s Crvenim križem Konstantina.

Drugi obredi

Američki predsjednik Andrew Johnson u odori vitezova templara, 1869. godina

Stupnjevi Yorčkog obreda u Sjedinjenim Državama

Podrobniji članak o temi: Yorčki obred

U Sjedinjenim Državama zapovjedništvo Vitezova templara tradicionalno je završno tijelo kojemu se član pridružuje u Yorčkom redu nakon Kapitela Kraljevskog luka i Koncil kraljevskih i izabranih majstora. Međutim, neke jurisdikcije dopuštaju članovima preksakanja članstva u koncilu. Lokalno zapovjedništvo ili zbor vitezova templara djeluje pod Velikim zapovjedništvom na državnoj razini, međutim američka zapovjedništva djeluju i pod Velikim zborom Sjedinjenih Država. Ovo je rjeđe među američkim masonskim tijelima jer mnogi izvještavaju samo do savezne razine.

Dok kapitel dodjeljuje stupnjeve Kraljevskog luka, a koncil kriptične stupnjeve, zapovjedništvo vitezova templara svojim članovima dodjeljuje tri reda te jedan pripremni stupanj. To je u suprotnosti sa standardnim sustavom stupnjeva koji nalazimo bilo gdje u masonsteriji te se oni jedini ne bave Hiramovom legendom. Redovi u Yorčkom obredu su:

• Viteški red Crvenog križa (engl. The Illustrious Order of the Red Cross))
• Stupanj svetog Pavla, ili Mediteranski prolaz) (engl. The Degree of Saint Paul [the Mediterranean Pass])
• Red vitezova Malte, ili Malteški red (engl. The Order of the Knights of Malta [Order of Malta])
• Red Hrama (engl. The Order of the Temple)

Templarski stupnjevi u Drevnom i prihvaćenom Škotskom obredu

Povijest i legenda o povijesnim vitezovima Templarima također igraju važnu ulogu u stupnjevima Drevnog i prihvaćenog škotskog obreda, posebno u 30. stupnju obreda, vitez Kadoš. Ostali stupnjevi Škotskog obreda koji se ponekad nazivaju "templarski stupnjevi" uključuju 28. stupanj (viteški zapovjednik Hrama, ranije denominirani 27. stupanj u Južnoj masonskoj jurisdikciji SAD-a), 29. stupanj (škotski vitez svetog Andrije), 32. stupanj (majstor kraljevske tajne ) i 33. stupanj (glavni inspektor).

Templarska tematika u općoj masoneriji

Unatoč općenitoj poricanju masonerije da niti jedna masonska organizacija ne polaže izravno naslijeđe na srednjovjekovne vitezove Templare, određeni stupnjevi i redovi evidentno su modelirani prema srednjovjekovnom redu. Oni se najbolje mogu opisati kao "komemorativni redovi" ili stupnjevi. Ipak, usprkos službenim izjavama bratovštine, neki masoni, nemasoni, pa čak i anti-masoni inzistiraju na tome da su neki masonski obredi ili stupnjevi izvorno imali izravan templarski utjecaj.

• Američka masonska mladež poput Reda DeMolay za dječake i mladiće nosi naziv po posljednjem velikom majstoru vitezova Templara Jacquesu de Molayu koji je pogubljen u konačnom ukidanju Templarskog reda na početku 14. stoljeća.
• Stupanj viteza ružinog križa (18. stupanj) u Drevnom i prihvaćenom Škotskom obredu i počasni redovi poput Kraljevskog reda Škotske (engl. Royal Order of Scotland) tumače se kao dokaz povijesne templarsko-masonske povezanosti, iako za to vjerovanje nema osnove u činjenicama.
• Kapela Rosslyn blizu Edinburgha smatra se snažnom poveznicom između vitezova templara i slobodnih zidara zbog reljefa koji kombiniraju simboliku templara i masona. Povjesničarka dr. Louise Yeoman, zajedno s drugim srednjovjekovnim znanstvenicima, kaže da je veza vitezova templara lažna i ističe da je kapelu Rosslyn sagradio William Sinclair kako bi se misa mogla služiti za duše članova njegove obitelji. Uz to, vezu Kapele Rosslyn sa slobodnim zidarstvom, kao i s templarima, žestoko je osporio Robert Cooper, kustos Muzeja i knjižnice Velike lože Škotske. Pretpostavlja se da su bilo koje postojeće masonske slike vjerojatno dodane kasnije, vjerojatno 1860-ih kada je James St Clair-Erskine, 3. grof od Rosslyna, uputio Edinburškog arhitekta Davida Brycea, poznatog masona, da poduzme restauratorske radove na dijelovima crkve uključujući mnoge rezbarije.
• Legende u određenim stupnjevima pripovijedaju da su vitezovi pod zapovjedništvom Sir Johna De Berminghama, prvog i posljednjeg grofa od Loutha, pomagali škotskom kralju Robertu Bruceu, koji je bio izopćen, u bici kod Bannockburna; ali ovo izvješće se temelji na viteškom romanu iz 18. stoljeća i nije potkrijepljeno niti jednim dokazom. Ova priča je osnova za stjecanje stupnja u Kraljevskom redu Škotske, masonskoj počasnoj organizaciji u koju se ulazi po pozivu.
• Templarske veze predložene su i preko grofova Rosslyn (St. Clair ili Sinclair), obitelji s dobro dokumentiranim vezama sa škotskom masonerijom, od kojih je jedan bio i veliki meštar Velike lože Škotske.
• Mnoge druge stare i nove organizacije nazivaju se "Vitezovi templari". Međutim, organizacije poput Reda sunčevog hrama (engl. Order of the Solar Temple), Škotski vitezovi Templari (lati. Militi Templi Scotia), Ordo Templi Orientis, ili Suvereni red vitezova Jeruzalemskog hrama ni na koji način nisu povezani s masonskim Vitezovima templarima te s njim ne dijele povijesne veze, hijerarhiju ili rituale.

Vidi još

• Masonski redovi
• Crveni križ cara Konstatina

Izvorni viteški redovi

• Templari
• Ivanovci

Vanjske poveznice

• Službena stranica
• Veliki Zbor vitezova templara Hrvatske