Razlika između inačica stranice »Tvornica autobusa Zagreb«
(Bot: Automatski unos stranica) |
m (Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Commonscat(.*?)}} +)) |
||
| Redak 53: | Redak 53: | ||
== Vanjske poveznice == | == Vanjske poveznice == | ||
{{Hrvatska automobilska industrija}} | {{Hrvatska automobilska industrija}} | ||
Trenutačna izmjena od 17:50, 2. siječnja 2022.
| Tvornica autobusa Zagreb | ||
|---|---|---|
| Vrsta | javna | |
| Osnovana | Zagreb, Federativna Narodna Republika Jugoslavija, 1948.[1] | |
| Prestala postojati | 2000. | |
| Sjedište | Dubrava, Zagreb | |
| Pokriveno područje | čitavi svijet | |
| Djelatnost(i) | Automobilska | |
| Proizvodi | Komercijalna vozila | |
| Broj zaposlenih | 1200 (oko 1980.) | |
Tvornica autobusa Zagreb (TAZ) (od 1948. do 1979. Autokaroserija Zagreb) bila je jugoslavenska i hrvatska tvrtka koja se bavila proizvodnjom autobusa i kamiona sa sjedištem u zagrebačkoj Dubravi. Postojala je od 1949. do 2000. godine. Najpoznatiji proizvod je bio TAZ Dubrava 14.
Povijest
Tvornica autobusa Zagreb je osnovana 1948. godine kao Autokaroserija Zagreb nakon izdvajanja iz Državnoga autopoduzeća Hrvatske. Isprva je Autokaroserija Zagreb poslovala u Kustošiji, a potom je preseljena u Savsku cestu 106, gdje je tridesetak radnika ručnim alatom izrađivalo karoserije s drvenom konstrukcijom na različitim kamionskim podvozjima. Početkom 1950-ih za izradbu konstrukcija umjesto drva počeo se rabiti čelik. Autokaroserija je započela suradnju s Fabrikom Automobila Priboj (FAP) koja joj je isporučivala podvozja pogonjena motorima tvornice FAMOS iz Sarajeva, a 1955. godine, nakon preseljenja u industrijski pogon u zagrebačkome naselju Studentski grad 1954. godine, počela je tipska proizvodnja autobusa i s kamionskim podvozjima slovenske Tovarne avtomobilov Maribor (TAM), pa je Autokaroserija u drugoj polovici 1950-ih postala specijalizirani proizvođač karoserija čelične konstrukcije za autobuse namijenjene međugradskomu prometu. Godine 1958. proizveden je autobus za međugradski promet Dubrava 5, poznat pod nazivom raketa. Futurističkoga dizajna i luksuzne unutarnje opreme, raketa je postigla znatan tržišni uspjeh. Tijekom 1960-ih Autokaroserija je razvila brojne modele autobusa serije Dubrava. Model Dubrava 10 izvozio se u afričke zemlje, a unaprijeđena i poboljšana inačica Dubrave 100 prvi je domaći autobus prilagođen gradskomu prometu. Na podvozjima Dubrave 10 proizvodili su se i furgoni namijenjeni prijevozu namještaja. Od 1962. godine radionica je djelovala u sklopu Industrije transportnih vozila (ITV), poslovnom udruženju jugoslavenskih poduzeća, a od 1969. godine. bila je članicom združenoga poduzeća FAP-FAMOS Beograd (FFB), koje je iste godine s njemačkim koncernom Daimler-Benz sklopilo ugovor o licencnoj proizvodnji kamiona, autobusa i motora. S Daimler-Benzovom tehničkom dokumentacijom u Autokaroseriji su se počeli proizvoditi dijelovi, ali je zbog slabe opremljenosti proizvodnim strojevima i načina proizvodnje prilagođenoga malim serijama proizvodnja najsloženijih elemenata podvozja bila preskupa.
Početkom 1970-ih ulagalo se u dogradnju i proširenje proizvodnoga i skladišnoga prostora te u modernizaciju radionice. Pripajanjem metalskoga i tapetarskoga poduzeća Progres iz Jastrebarskoga, 1974. godine započela je proizvodnja autobusa O 302 i O 303 iz Mercedesova programa, a u suradnji s tvornicama u sklopu združenoga poduzeća FFB-a vlastitih modela na Daimler-Benz podvozjima, npr. međugradske i turističke inačice Dubrava 2313. Godine 1979. proizveden je prvi autobus domaće proizvodnje na samonosivom podvozju sa zračnim oprugama Dubrava 14. Iste je godine radionica promijenila ime u Tvornica autobusa Zagreb (TAZ). Autobus Dubrava 14. proizvodio se u gradskoj i međugradskoj inačici te uspješno prodavao na domaćem i inozemnim tržištima.
Godine 1982. TAZ je sklopio ugovor o razvoju prototipova autobusa pogonjenih motorima austrijskoga proizvođača Steyer-Daimler-Puch, a 1988. godine počeo je surađivati sa zapadnonjemačkim poduzećem Neoplan na proizvodnji turističkih autobusa, dok je s čehoslovačkim partnerom Avia pokrenuta proizvodnja minibusa. Devizni propisi, nedostatak sirovina i neujednačena kvaliteta repromaterijala te nesigurnost isporuke robe, kao posljedice naftnih kriza i zaduženosti SFRJ, uzrokovali su probleme u poslovanju, što se očitovalo neispunjavanjem proizvodnih planova, nemogućnošću udovoljavanja narudžbama i kašnjenjima u isporuci vozila naručiteljima. Unatoč problemima, proizvedeni autobusi izvozili su se u Saudijsku Arabiju, Siriju, Egipat, Alžir, Zambiju, Čehoslovačku, Veliku Britaniju, Dansku, Irsku, Finsku i Narodnu Republiku Kinu. Za domaće su se tržište, osim furgona, proizvodila i razna specijalna vozila, poput reportažnih kola 1980. isporučenih Televiziji Zagreb. Tijekom 1980-ih tvornica je zapošljavala oko 1200 radnika, a godišnja proizvodnja kretala se između 500 i 900 autobusa.
Tijekom 1990-ih TAZ je proizveo seriju oklopljenih sanitetskih vozila za potrebe HV-a. Nakon privatizacije poduzeće je zapalo u probleme koji su kulminirali 2000. pokretanjem stečajnoga postupka zbog nelikvidnosti. Proizvodnja je ugašena, a nekretnine su prodane.[1]
Proizvodi
Modeli
- TAZ Neretva
- TAZ 1419
- TAZ 1427
- TAZ Dubrava
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 G. Arčabić, Tvornica autobusa Zagreb, Hrvatska tehnička enciklopedija, objavljeno 21. studenoga 2016., pristupljeno 27. veljače 2020.
Literatura
- I. Mahalec, V. Medica, M. Zrna: The Century of Engineering and Motor Vehicles in Croatia. U: Proceedings of the Ist International scientific symposium Retroacing the Push track (zbornik radova). Maribor, 2001., str. 56–65.
Vanjske poveznice
| ||||||||||||||
