Razlika između inačica stranice »Eozin B«
(Bot: Automatski unos stranica) |
m (Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite book +{{Citiranje knjige)) |
||
| (Nije prikazana jedna međuinačica istog suradnika) | |||
| Redak 44: | Redak 44: | ||
{{glavni|Eozin}} | {{glavni|Eozin}} | ||
'''Eozin''' (prema [[Grčki jezik|grč]]. ''ἕως'': zora, jutarnja rumen) je sjajnocrveno [[ksanten]]sko [[bojilo]], prvi put pripravljeno 1874. Eozin je [[kalij]]eva ili [[natrij]]eva [[sol]] tetrabromfluoresceina koji se dobiva adiranjem (dodavanjem) [[brom]]a na [[fluorescein]] [[Suspenzija (kemija)|suspendiran]] u [[alkoholi|alkoholu]]. Mnogo se upotrebljavao u [[tekstil]]noj industriji za [[boja|bojenje]] [[svila|svile]] i [[vuna|vune]], a danas se koristi u [[fotografija|fotografiji]] i [[kozmetika|kozmetici]], za bojenje [[mikroskop]]skih preparata (zajedno s [[hematoksilin]]om), pripravu crvene [[tinta|tinte]] i drugo. <ref> '''eozin''', [http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=18070] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2015., pristupljeno 28. 11. 2020 </ref> Eozin je ustvari naziv nekoliko [[Fluorescencija|fluorescentnih]] kiselih [[kemijski spoj|kemijskih spojeva]] koji se vežu i tvore [[soli]] s osnovnim, odnosno eozinofilnim spojevima poput [[bjelančevina]] koji sadrže [[Aminokiselina|aminokiselinske]] ostatke poput [[arginin]]a i [[lizin]]a, a boji ih tamnocrvenom ili ružičastom bojom kao rezultat djelovanja broma na fluorescein. Uz bojanje bjelančevina u [[Citoplazma|citoplazmi]], može se koristiti za bojanje [[kolagen]]a i [[Mišićno vlakance|mišićnih vlakana]] za ispitivanje pod [[mikroskop]]om. Strukture koje se lako boje eozinom nazivaju se eozinofilnima. U području [[histologija|histologije]], eozin Y je oblik eozina koji se najčešće koristi kao histološko [[bojilo]]. <ref name="Bancroft and Stevens, 1982">{{ | '''Eozin''' (prema [[Grčki jezik|grč]]. ''ἕως'': zora, jutarnja rumen) je sjajnocrveno [[ksanten]]sko [[bojilo]], prvi put pripravljeno 1874. Eozin je [[kalij]]eva ili [[natrij]]eva [[sol]] tetrabromfluoresceina koji se dobiva adiranjem (dodavanjem) [[brom]]a na [[fluorescein]] [[Suspenzija (kemija)|suspendiran]] u [[alkoholi|alkoholu]]. Mnogo se upotrebljavao u [[tekstil]]noj industriji za [[boja|bojenje]] [[svila|svile]] i [[vuna|vune]], a danas se koristi u [[fotografija|fotografiji]] i [[kozmetika|kozmetici]], za bojenje [[mikroskop]]skih preparata (zajedno s [[hematoksilin]]om), pripravu crvene [[tinta|tinte]] i drugo. <ref> '''eozin''', [http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=18070] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2015., pristupljeno 28. 11. 2020 </ref> Eozin je ustvari naziv nekoliko [[Fluorescencija|fluorescentnih]] kiselih [[kemijski spoj|kemijskih spojeva]] koji se vežu i tvore [[soli]] s osnovnim, odnosno eozinofilnim spojevima poput [[bjelančevina]] koji sadrže [[Aminokiselina|aminokiselinske]] ostatke poput [[arginin]]a i [[lizin]]a, a boji ih tamnocrvenom ili ružičastom bojom kao rezultat djelovanja broma na fluorescein. Uz bojanje bjelančevina u [[Citoplazma|citoplazmi]], može se koristiti za bojanje [[kolagen]]a i [[Mišićno vlakance|mišićnih vlakana]] za ispitivanje pod [[mikroskop]]om. Strukture koje se lako boje eozinom nazivaju se eozinofilnima. U području [[histologija|histologije]], eozin Y je oblik eozina koji se najčešće koristi kao histološko [[bojilo]]. <ref name="Bancroft and Stevens, 1982">{{Citiranje knjige |editor1-last=Bancroft |editor1-first=John |editor2-last=Stevens |editor2-first=Alan |title=The Theory and Practice of Histological Techniques |date=1982 |publisher=Longman Group Limited |edition=2nd }}</ref> <ref name="Lillie, 1977">{{Citiranje knjige |last1=Lillie |first1=Ralph Dougall |title=H. J. Conn's Biological stains |date=1977 |publisher=Williams & Wilkins |location=Baltimore |pages=692p |edition=9th}}</ref> | ||
== Slike == | == Slike == | ||
| Redak 58: | Redak 58: | ||
|- | |- | ||
|align=center|[[Hematoksilin]] i [[eozin]] | |align=center|[[Hematoksilin]] i [[eozin]] | ||
|align=center|[[Van Gogh]] je u svom "Polju s [[Perunika|perunikama]] u blizini Arlesa" ugradio crvenu eozinsku boju u boju perunika prikazanih na dnu slike. Zbog težnje blijeđenja eozina, latice su sada poprimile plavkastu nijansu od svoje izvorne ljubičaste boje. <ref name=Dyefade>{{ | |align=center|[[Van Gogh]] je u svom "Polju s [[Perunika|perunikama]] u blizini Arlesa" ugradio crvenu eozinsku boju u boju perunika prikazanih na dnu slike. Zbog težnje blijeđenja eozina, latice su sada poprimile plavkastu nijansu od svoje izvorne ljubičaste boje. <ref name=Dyefade>{{Citiranje weba|url=https://cen.acs.org/articles/94/i5/Van-Goghs-Fading-Colors-Inspire.html|title=Van Gogh’s Fading Colors Inspire Scientific Inquiry}}</ref> | ||
|align=center|Uzorak [[dušnik]]a obojenog [[hematoksilin]]om i eozinom. | |align=center|Uzorak [[dušnik]]a obojenog [[hematoksilin]]om i eozinom. | ||
|} | |} | ||
Trenutačna izmjena od 08:53, 2. siječnja 2022.
| Eozin B Script error: No such module "Wikidata". | |||
|---|---|---|---|
 Kemijska struktura eozina B
| |||
| IUPAC nomenklatura | 4',5'-dibromo-3',6'-dihidroksi-2 ',7'-dinitro -spiro[ftalan-1,9'-ksanten]-3-on | ||
| Ostala imena | Eozin B C.I. 45400 2,7-dinitro-4,5-dibromofluorescein | ||
| Identifikacijski brojevi | |||
| Osnovna svojstva | |||
| Molarna masa | 580,09352 g·mol−1 | ||
| Izgled | Smeđezeleni prah | ||
| Topljivost u vodi |
Dobro topiv u vodi (300 g/l na 20 ° C) [1] | ||
| Struktura | |||
| Sigurnosne upute | |||
| |||
| SI-sustav mjernih jedinica korišten je gdje god je to moguće. Ukoliko nije drugačije naznačeno, upisane vrijednosti izmjerene su pri standardnim uvjetima. | |||
| Portal:Kemija | |||
Eozin B je smeđezeleno bojilo iz skupine ksantenskih i trifenilmetanskih bojila. Može se koristiti za bojanje tekstila i papira. Osim eozina B, poznat je i eozin Y koji ima širi raspon primjene od eozina B. Eozin Y ima istu osnovnu strukturu kao i eozin B, ali su nitro skupine zamijenjene atomima broma. Struktura eozina B dobivena je iz fluoresceina. Reakcija eozina Y s dušičnom kiselinom može se koristiti za sintezu eozina B. [2] Ovdje se dva atoma broma zamjenjuju za nitro skupine. Eozin B se može koristiti za bojenje hematoksilin-eozinom (HE bojilo) u histologiji i kliničkoj citologiji. U pripravcima citoplazma, kolagen i elastin obojeni eozinom B djeluju crveno, dok eritrociti crvenonarančasto.
Ksantenska bojila
Podrobniji članak o temi: BojiloKsantenska bojila formalno su ciklički analozi di- i trifenilmetanskih spojeva; u njima su dva aromatska prstena spojena jednim atomom kisika u orto-položaju prema metanovom ugljiku. Teorijski se izvode od heterocikličkog sistema ksantena, dibenzo-y-pirana, ali se od njega ne pripravljaju. Sam ksanten je bezbojan, no derivati sa auksokromnim grupama u molekuli su obojeni. Prema supstituentima koji se nalaze u molekuli dijele se ksantenska bojila u tri podgrupe. Prva sadrži hidroksi-derivate, druga amino-derivate, a treća amino-hidroksi-derivate. Kromofor je ovih bojila u slučaju aminoderivata rezonantni hibrid oksonijskog, amonijskog i karbonijskog oblika molekule (I, II, III). Hidroksi-derivati se gubitkom protona stabiliziraju dajući električki nenabijen sistem čiji je kromofor kinonoidna struktura IV.
Ova su bojila i po svojstvima bojenja bliza arilmetanskim bojilima. Obojenja koja se njima postižu vrlo su čista i jarka. Najbrojnije su zastupana crvena i ružičasta s nekoliko žutih i ljubičastih. Neka od ovih bojila snažno fluoresciraju u otopini, pa i na obojenom materijalu. I u ovoj se grupi nalaze bojeni lakovi pripremljeni taloženjem s fosfor-volfram-molibdenskom kiselinom. Niz crvenih i narančastih bojila ove skupine važan je za bojenje kozmetičkih preparata, živežnih namirnica i ljekovitih pripravaka.
Među značajnije predstavnike ksantenskih bojila ide sulforodamin B, C.I. 45100; priprema se tako da se kondenzira benzaldehid-2,4-disulfonska kiselina s m-dietilaminofenolom, produkt dehidrira sumpornom kiselinom, oksidira željeznim kloridom i prevede u natrijevu sol. Rodamin B, C.I. 45170, jedno od prvih bojila ove grupe, dobiva se kondenzacijom anhídrida ftalne kiseline sa m-dietilaminofenolom; ako se kao aminska komponenta upotrijebi 3-etilamino-p-krezol i tako nastali produkt esterificira alkoholom, nastaje rodamin 6G, C. I. 45160. Echtsáureviolett ARR, C.I. 45190, dobiva se obradom fluoresceina fosfornim trikloridom, kondenzacijom tako nastalog 3',6'-diklorfluorana s o-toluidinom i sulfuriranjem. Fluorescein, C. I. 45350, priprema se kondenzacijom anhídrida ftalne kiseline s rezorcinom. Njegove alkalne soli, poznate pod imenom uranin neobično jako fluoresciraju u otopini (i u razređenju 1 : 40 000 000), pa se stoga upotrebljavaju za označavanje i ispitivanje vodenih tokova. Bromiranjem fluoresceina priprema se tetrabromfluorescein, eozin G, C.I. 45380, a jodiranjem dijodfluorescein, Eritrozin 6G, C. I. 45425. Coerulein S, C.I. 45510, nastaje obradom Galleina (C.I. 45445) koncentriranom sumpornom kiselinom. Gallein se dobiva kondenzacijom pirogalola ili galne kiseline s anhidridom ftalne kiseline. [3]
Eozin
Podrobniji članak o temi: EozinEozin (prema grč. ἕως: zora, jutarnja rumen) je sjajnocrveno ksantensko bojilo, prvi put pripravljeno 1874. Eozin je kalijeva ili natrijeva sol tetrabromfluoresceina koji se dobiva adiranjem (dodavanjem) broma na fluorescein suspendiran u alkoholu. Mnogo se upotrebljavao u tekstilnoj industriji za bojenje svile i vune, a danas se koristi u fotografiji i kozmetici, za bojenje mikroskopskih preparata (zajedno s hematoksilinom), pripravu crvene tinte i drugo. [4] Eozin je ustvari naziv nekoliko fluorescentnih kiselih kemijskih spojeva koji se vežu i tvore soli s osnovnim, odnosno eozinofilnim spojevima poput bjelančevina koji sadrže aminokiselinske ostatke poput arginina i lizina, a boji ih tamnocrvenom ili ružičastom bojom kao rezultat djelovanja broma na fluorescein. Uz bojanje bjelančevina u citoplazmi, može se koristiti za bojanje kolagena i mišićnih vlakana za ispitivanje pod mikroskopom. Strukture koje se lako boje eozinom nazivaju se eozinofilnima. U području histologije, eozin Y je oblik eozina koji se najčešće koristi kao histološko bojilo. [5] [6]
Slike
|
Izvori
- ↑ Merck, 115935, 26. Februar 2010
- ↑ Adolf Baeyer: Ueber die Verbindungen der Phthalsäure mit den Phenolen, in: Liebigs Ann., 1876, 183, S. 1–74; DOI:10.1002/jlac.18761830102 .
- ↑ "Tehnička enciklopedija" (Bojila), glavni urednik Hrvoje Požar, Grafički zavod Hrvatske, 1987.
- ↑ eozin, [1] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2015., pristupljeno 28. 11. 2020
- ↑ Bancroft, John; Stevens, Alan, eds. (1982). The Theory and Practice of Histological Techniques (2nd ed.). Longman Group Limited
- ↑ Lillie, Ralph Dougall (1977). H. J. Conn's Biological stains (9th ed.). Baltimore: Williams & Wilkins. str. 692p
- ↑ "Van Gogh’s Fading Colors Inspire Scientific Inquiry". https://cen.acs.org/articles/94/i5/Van-Goghs-Fading-Colors-Inspire.html
