Razlika između inačica stranice »Samoubojstvo«

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
(Bot: Automatski unos stranica)
 
m (Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite book +{{Citiranje knjige))
Redak 12: Redak 12:


<!--Metoda i epidemiologija-->
<!--Metoda i epidemiologija-->
Najčešće se metode počinjenja samoubojstva razlikuju od zemlje do zemlje, a djelomice su povezane i s dostupnošću sredstava. U uobičajene metode spadaju: [[vješanje]], trovanje [[pesticidi]]ma te uporaba vatrenog oružja. Od samoubojstva svake godine umire oko 800 000 do milijun ljudi, stoga je ono 10. po redu uzrok smrtnosti u svijetu.<ref name=Hawton2009/><ref name=Var2012/> Stope samoubojstva više su u muškaraca nego u žena, a vjerojatnost uspjelog samoubojstva je tri do četiri puta veća  kod osoba muškoga spola nego kod osoba ženskoga spola.<ref>{{cite book|last=Meier|first=Marshall B. Clinard, Robert F.|title=Sociology of deviant behavior|year=2008.|publisher=izdavač: Wadsworth Cengage Learning|location=Belmont, CA|isbn=978-0-495-81167-1|page=str. 169.|url=http://books.google.co.uk/books?id=VB3OezIoI44C&pg=PA169|edition=14. izdanje}}</ref> Broj procijenjenih neuspjelih pokušaja samoubojstva svake godine iznosi 10 do 20 milijuna.<ref>{{cite journal|author=Bertolote JM, Fleischmann A |title=Suicide and psychiatric diagnosis: a worldwide perspective |journal=World Psychiatry|volume=svezak 1 |issue=broj 3 |pages=str. 181.–185. |year=2002. |month=rujan |pmid=16946849 |pmc=1489848 }}</ref> Oni su češći među mlađim i ženskim osobama.
Najčešće se metode počinjenja samoubojstva razlikuju od zemlje do zemlje, a djelomice su povezane i s dostupnošću sredstava. U uobičajene metode spadaju: [[vješanje]], trovanje [[pesticidi]]ma te uporaba vatrenog oružja. Od samoubojstva svake godine umire oko 800 000 do milijun ljudi, stoga je ono 10. po redu uzrok smrtnosti u svijetu.<ref name=Hawton2009/><ref name=Var2012/> Stope samoubojstva više su u muškaraca nego u žena, a vjerojatnost uspjelog samoubojstva je tri do četiri puta veća  kod osoba muškoga spola nego kod osoba ženskoga spola.<ref>{{Citiranje knjige|last=Meier|first=Marshall B. Clinard, Robert F.|title=Sociology of deviant behavior|year=2008.|publisher=izdavač: Wadsworth Cengage Learning|location=Belmont, CA|isbn=978-0-495-81167-1|page=str. 169.|url=http://books.google.co.uk/books?id=VB3OezIoI44C&pg=PA169|edition=14. izdanje}}</ref> Broj procijenjenih neuspjelih pokušaja samoubojstva svake godine iznosi 10 do 20 milijuna.<ref>{{cite journal|author=Bertolote JM, Fleischmann A |title=Suicide and psychiatric diagnosis: a worldwide perspective |journal=World Psychiatry|volume=svezak 1 |issue=broj 3 |pages=str. 181.–185. |year=2002. |month=rujan |pmid=16946849 |pmc=1489848 }}</ref> Oni su češći među mlađim i ženskim osobama.


<!--Povijest, društvo i kultura  -->
<!--Povijest, društvo i kultura  -->
Redak 21: Redak 21:
== Definicije ==
== Definicije ==


Samoubojstvo, poznato i pod nazivom izvršeno samoubojstvo, jest "čin oduzimanja vlastitoga života".<ref>{{cite book|title=Stedman's medical dictionary|year=2006.|publisher=Lippincott Williams & Wilkins|location=Philadelphia|isbn=978-0-7817-3390-8|edition=28. izdanje}}</ref> Pokušaj samoubojstva ili samoubilačko ponašanje s nesmrtnim posljedicama je samougrožavanje i samoozljeđivanje u želji da se okonča vlastiti život, a koje ne završi smrću.<ref name=Krug2002>{{cite book|last=Krug|first=Etienne|title=World Report on Violence and Health (svezak 1)|year=2002.|publisher=izdavač: World Health Organization|location=Genève|isbn=978-92-4-154561-7|page=str. 185.|url=http://books.google.ca/books?id=db9OHpk-TksC&pg=PA185}}</ref> Pomaganje u samoubojstvu jest kad jedna osoba drugoj osobi neizravno pomogne da izazove vlastitu smrt pružanjem bilo savjeta ili sredstva za postizanje toga cilja.<ref name=Gullota2002>{{cite book|last=Gullota|first=edited by Thomas P.|title=The encyclopedia of primary prevention and health promotion|year=2002.|publisher=izdavač: Kluwer Academic/Plenum|location=New York|isbn=978-0-306-47296-1|page=str. 1112.|url=http://books.google.ca/books?id=Elx37xzO0bsC&pg=PA1112|coauthors=Bloom, Martin}}</ref> Razlikuje se od [[eutanazija|eutanazije]], prilikom koje druga osoba preuzima aktivniju ulogu u izazivanju smrti dotične osobe.<ref name=Gullota2002/> [[Suicidalno razmišljanje]] je razmišljanje o oduzimanju vlastitoga života.<ref name=Krug2002/>
Samoubojstvo, poznato i pod nazivom izvršeno samoubojstvo, jest "čin oduzimanja vlastitoga života".<ref>{{Citiranje knjige|title=Stedman's medical dictionary|year=2006.|publisher=Lippincott Williams & Wilkins|location=Philadelphia|isbn=978-0-7817-3390-8|edition=28. izdanje}}</ref> Pokušaj samoubojstva ili samoubilačko ponašanje s nesmrtnim posljedicama je samougrožavanje i samoozljeđivanje u želji da se okonča vlastiti život, a koje ne završi smrću.<ref name=Krug2002>{{Citiranje knjige|last=Krug|first=Etienne|title=World Report on Violence and Health (svezak 1)|year=2002.|publisher=izdavač: World Health Organization|location=Genève|isbn=978-92-4-154561-7|page=str. 185.|url=http://books.google.ca/books?id=db9OHpk-TksC&pg=PA185}}</ref> Pomaganje u samoubojstvu jest kad jedna osoba drugoj osobi neizravno pomogne da izazove vlastitu smrt pružanjem bilo savjeta ili sredstva za postizanje toga cilja.<ref name=Gullota2002>{{Citiranje knjige|last=Gullota|first=edited by Thomas P.|title=The encyclopedia of primary prevention and health promotion|year=2002.|publisher=izdavač: Kluwer Academic/Plenum|location=New York|isbn=978-0-306-47296-1|page=str. 1112.|url=http://books.google.ca/books?id=Elx37xzO0bsC&pg=PA1112|coauthors=Bloom, Martin}}</ref> Razlikuje se od [[eutanazija|eutanazije]], prilikom koje druga osoba preuzima aktivniju ulogu u izazivanju smrti dotične osobe.<ref name=Gullota2002/> [[Suicidalno razmišljanje]] je razmišljanje o oduzimanju vlastitoga života.<ref name=Krug2002/>


== Čimbenici rizika ==
== Čimbenici rizika ==
Redak 27: Redak 27:
[[Datoteka:Suicide cases from 16 American states (2008).png|mini|upright=1.35|mini|360px|Okolnosti koje su dovele do samoubojstva u 16 saveznih američkih država 2008. godine.<ref>{{cite journal|last=Karch|first=DL|coauthors=Logan, J; Patel, N; Centers for Disease Control and Prevention, (CDC)|title=Surveillance for violent deaths—National Violent Death Reporting System, 16 states, 2008.|journal=Morbidity and mortality weekly report. Surveillance summaries (Washington, D.C. : 2002)|date=26. kolovoza 2011.|volume=svezak 60|issue=broj 10|pages=str. 1.–49.|pmid=21866088}}</ref>]]
[[Datoteka:Suicide cases from 16 American states (2008).png|mini|upright=1.35|mini|360px|Okolnosti koje su dovele do samoubojstva u 16 saveznih američkih država 2008. godine.<ref>{{cite journal|last=Karch|first=DL|coauthors=Logan, J; Patel, N; Centers for Disease Control and Prevention, (CDC)|title=Surveillance for violent deaths—National Violent Death Reporting System, 16 states, 2008.|journal=Morbidity and mortality weekly report. Surveillance summaries (Washington, D.C. : 2002)|date=26. kolovoza 2011.|volume=svezak 60|issue=broj 10|pages=str. 1.–49.|pmid=21866088}}</ref>]]


U čimbenike koji utječu na rizik počinjenja samoubojstva ubrajaju se [[duševna bolest|psihijatrijski poremećaji]], nedopuštena uporaba [[droga]], psihološka stanja, kulturne, obiteljske i društvene prilike te [[genetika|genetski čimbenici]].<ref name=Hawton2012/>  Često se istovremeno javljaju [[duševna bolest]] i nedopuštena uporaba kemijskih tvari.<ref name=Drug2011/> U ostale čimbenike rizika spadaju prethodni pokušaj samoubojstva,<ref name=EB2011/> laka dostupnost sredstava za počinjenje toga čina, povijest samoubojstva u obitelji ili [[trauma]]tska ozljeda mozga.<ref>{{cite journal|last=Simpson|first=G|coauthors=Tate, R|title=Suicidality in people surviving a traumatic brain injury: prevalence, risk factors and implications for clinical management.|journal=Brain injury : [BI]|date=prosinac 2007.|volume=svezak 21|issue=broj 13.–14.|pages=str. 1335.–1351.|pmid=18066936|doi=10.1080/02699050701785542}}</ref> Primjerice, utvrđeno je da su stope samoubojstva u kućanstvima s vatrenim oružjem više nego u onima bez vatrenoga oružja.<ref name="Miller 393–408">{{cite journal|last=Miller|first=M|coauthors=Azrael, D; Barber, C|title=Suicide mortality in the United States: the importance of attending to method in understanding population-level disparities in the burden of suicide.|journal=Annual review of public health|date=travanj 2012.|volume=svezak 33|pages=str. 393.–408.|pmid=22224886|doi=10.1146/annurev-publhealth-031811-124636}}</ref> Do pomisli na samoubojstvo mogu dovesti i društveno-ekonomski čimbenici, kao što su [[nezaposlenost]], [[siromaštvo]], [[beskućništvo]] te [[diskriminacija]].<ref>{{cite journal |author=Qin P, Agerbo E, Mortensen PB |title=Suicide risk in relation to socioeconomic, demographic, psychiatric, and familial factors: a national register-based study of all suicides in Denmark, 1981–1997 |journal=Am J Psychiatry |volume=svezak 160 |issue=broj 4 |pages=str. 765.–772.|year=2003. |month=travanj|pmid=12668367 |doi=10.1176/appi.ajp.160.4.765}}</ref> Otprilike 15–40% samoubojica ostavlja oproštajnu poruku.<ref>{{cite book|last=Gilliland|first=Richard K. James, Burl E.|title=Crisis intervention strategies|publisher=Brooks/Cole|location=Belmont, CA|isbn=978-1-111-18677-7|page=str. 215.|url=http://books.google.ca/books?id=E2sKf-sexZwC&pg=PA215|edition=7. izdanje}}</ref> Između 38% i 55% samoubilačkih ponašanja može se pripisati genetskoj predispoziciji pojedinca.<ref name=Brent2008>{{cite journal|last=Brent|first=DA|coauthors=Melhem, N|title=Familial transmission of suicidal behavior.|journal=The Psychiatric clinics of North America|date=lipanj 2008.|volume=svezak 31|issue=broj 2|pages=str. 157.–177.|pmid=18439442|doi=10.1016/j.psc.2008.02.001|pmc=2440417}}</ref> [[Veteran|Ratni veterani]] pod višim su rizikom samoubojstva djelomice i zbog veće učestalosti psihičkih bolesti i tjelesnih zdravstvenih poteškoća povezanih s [[rat]]om.<ref name=Martyr2009>{{cite journal|last=Rozanov|first=V|coauthors=Carli, V|title=Suicide among war veterans.|journal=International journal of environmental research and public health|date=srpanj 2012.|volume=svezak 9|issue=broj 7|pages=str. 2504.–2519.|pmid=22851956|doi=10.3390/ijerph9072504|pmc=3407917}}</ref>
U čimbenike koji utječu na rizik počinjenja samoubojstva ubrajaju se [[duševna bolest|psihijatrijski poremećaji]], nedopuštena uporaba [[droga]], psihološka stanja, kulturne, obiteljske i društvene prilike te [[genetika|genetski čimbenici]].<ref name=Hawton2012/>  Često se istovremeno javljaju [[duševna bolest]] i nedopuštena uporaba kemijskih tvari.<ref name=Drug2011/> U ostale čimbenike rizika spadaju prethodni pokušaj samoubojstva,<ref name=EB2011/> laka dostupnost sredstava za počinjenje toga čina, povijest samoubojstva u obitelji ili [[trauma]]tska ozljeda mozga.<ref>{{cite journal|last=Simpson|first=G|coauthors=Tate, R|title=Suicidality in people surviving a traumatic brain injury: prevalence, risk factors and implications for clinical management.|journal=Brain injury : [BI]|date=prosinac 2007.|volume=svezak 21|issue=broj 13.–14.|pages=str. 1335.–1351.|pmid=18066936|doi=10.1080/02699050701785542}}</ref> Primjerice, utvrđeno je da su stope samoubojstva u kućanstvima s vatrenim oružjem više nego u onima bez vatrenoga oružja.<ref name="Miller 393–408">{{cite journal|last=Miller|first=M|coauthors=Azrael, D; Barber, C|title=Suicide mortality in the United States: the importance of attending to method in understanding population-level disparities in the burden of suicide.|journal=Annual review of public health|date=travanj 2012.|volume=svezak 33|pages=str. 393.–408.|pmid=22224886|doi=10.1146/annurev-publhealth-031811-124636}}</ref> Do pomisli na samoubojstvo mogu dovesti i društveno-ekonomski čimbenici, kao što su [[nezaposlenost]], [[siromaštvo]], [[beskućništvo]] te [[diskriminacija]].<ref>{{cite journal |author=Qin P, Agerbo E, Mortensen PB |title=Suicide risk in relation to socioeconomic, demographic, psychiatric, and familial factors: a national register-based study of all suicides in Denmark, 1981–1997 |journal=Am J Psychiatry |volume=svezak 160 |issue=broj 4 |pages=str. 765.–772.|year=2003. |month=travanj|pmid=12668367 |doi=10.1176/appi.ajp.160.4.765}}</ref> Otprilike 15–40% samoubojica ostavlja oproštajnu poruku.<ref>{{Citiranje knjige|last=Gilliland|first=Richard K. James, Burl E.|title=Crisis intervention strategies|publisher=Brooks/Cole|location=Belmont, CA|isbn=978-1-111-18677-7|page=str. 215.|url=http://books.google.ca/books?id=E2sKf-sexZwC&pg=PA215|edition=7. izdanje}}</ref> Između 38% i 55% samoubilačkih ponašanja može se pripisati genetskoj predispoziciji pojedinca.<ref name=Brent2008>{{cite journal|last=Brent|first=DA|coauthors=Melhem, N|title=Familial transmission of suicidal behavior.|journal=The Psychiatric clinics of North America|date=lipanj 2008.|volume=svezak 31|issue=broj 2|pages=str. 157.–177.|pmid=18439442|doi=10.1016/j.psc.2008.02.001|pmc=2440417}}</ref> [[Veteran|Ratni veterani]] pod višim su rizikom samoubojstva djelomice i zbog veće učestalosti psihičkih bolesti i tjelesnih zdravstvenih poteškoća povezanih s [[rat]]om.<ref name=Martyr2009>{{cite journal|last=Rozanov|first=V|coauthors=Carli, V|title=Suicide among war veterans.|journal=International journal of environmental research and public health|date=srpanj 2012.|volume=svezak 9|issue=broj 7|pages=str. 2504.–2519.|pmid=22851956|doi=10.3390/ijerph9072504|pmc=3407917}}</ref>


=== Mentalni poremećaji ===
=== Mentalni poremećaji ===


[[Duševne bolesti|Mentalni poremećaji]] često su prisutni u vrijeme samoubojstva, s učestalošću koja se procjenjuje u rasponu od 27 %<ref name="University of Manchester Centre for Mental Health and Risk">{{cite web|last=University of Manchester Centre for Mental Health and Risk|title=The National Confidential Inquiry into Suicide and Homicide by People with Mental Illness|url=http://www.medicine.manchester.ac.uk/cmhr/centreforsuicideprevention/nci/reports/annual_report_2012.pdf|accessdate=25. srpnja 2012.}}</ref> do više od 90 %.<ref name=EB2011/> Među osobama primljenima u psihijatrijske ustanove životni rizik za izvršenje samoubojstva iznosi oko 8,6%.<ref name=EB2011/> Polovina sviju koji umru samoubojstvom mogla bi imati [[Klinička depresija|veliki depresivni poremećaj]], a taj ili neki drugi [[poremećaj raspoloženja]], kao što je [[bipolarni poremećaj]], povećava rizik samoubojstva 20 puta.<ref name=Che2012>{{cite book|last=Chehil|first=Stan Kutcher, Sonia|title=Suicide Risk Management A Manual for Health Professionals.|publisher=izdavač: John Wiley & Sons|location=Chicester|isbn=978-1-119-95311-1|pages=str. 30.–33.|year=2012.|url=http://books.google.ca/books?id=fV8_1u0c7l0C&pg=PA31|edition=2. izdanje}}</ref> U druga stanja koja na to mogu utjecati ubrajaju se [[shizofrenija]] (14%), [[poremećaji ponašanja]] (14%),<ref>{{cite journal|last=Bertolote|first=JM|coauthors=Fleischmann, A; De Leo, D; Wasserman, D|title=Psychiatric diagnoses and suicide: revisiting the evidence.|journal=Crisis|year=2004.|volume=svezak 25|issue=broj 4|pages=str. 147.–155.|pmid=15580849}}</ref> [[bipolarni poremećaj]]<ref name=Che2012/> te [[posttraumatski stresni poremećaj]].<ref name=EB2011/>  Samoubojstvom umire oko 5% svih oboljelih od [[shizofrenija|shizofrenije]].<ref name=Lancet09>{{cite journal |author=[[Jim van Os|van Os J]], Kapur S |title=Schizophrenia |journal=Lancet |volume=svezak 374 |issue=broj 9690|pages=str. 635.–645. |year=2009.|month=kolovoz |pmid=19700006|doi=10.1016/S0140-6736(09)60995-8|url=http://xa.yimg.com/kq/groups/19525360/611943554/name/Schizophrenia+-+The+Lancet.pdf}}</ref> Stanja visoka rizika su i [[poremećaji u prehrani]].<ref name=Tint2010/>
[[Duševne bolesti|Mentalni poremećaji]] često su prisutni u vrijeme samoubojstva, s učestalošću koja se procjenjuje u rasponu od 27 %<ref name="University of Manchester Centre for Mental Health and Risk">{{cite web|last=University of Manchester Centre for Mental Health and Risk|title=The National Confidential Inquiry into Suicide and Homicide by People with Mental Illness|url=http://www.medicine.manchester.ac.uk/cmhr/centreforsuicideprevention/nci/reports/annual_report_2012.pdf|accessdate=25. srpnja 2012.}}</ref> do više od 90 %.<ref name=EB2011/> Među osobama primljenima u psihijatrijske ustanove životni rizik za izvršenje samoubojstva iznosi oko 8,6%.<ref name=EB2011/> Polovina sviju koji umru samoubojstvom mogla bi imati [[Klinička depresija|veliki depresivni poremećaj]], a taj ili neki drugi [[poremećaj raspoloženja]], kao što je [[bipolarni poremećaj]], povećava rizik samoubojstva 20 puta.<ref name=Che2012>{{Citiranje knjige|last=Chehil|first=Stan Kutcher, Sonia|title=Suicide Risk Management A Manual for Health Professionals.|publisher=izdavač: John Wiley & Sons|location=Chicester|isbn=978-1-119-95311-1|pages=str. 30.–33.|year=2012.|url=http://books.google.ca/books?id=fV8_1u0c7l0C&pg=PA31|edition=2. izdanje}}</ref> U druga stanja koja na to mogu utjecati ubrajaju se [[shizofrenija]] (14%), [[poremećaji ponašanja]] (14%),<ref>{{cite journal|last=Bertolote|first=JM|coauthors=Fleischmann, A; De Leo, D; Wasserman, D|title=Psychiatric diagnoses and suicide: revisiting the evidence.|journal=Crisis|year=2004.|volume=svezak 25|issue=broj 4|pages=str. 147.–155.|pmid=15580849}}</ref> [[bipolarni poremećaj]]<ref name=Che2012/> te [[posttraumatski stresni poremećaj]].<ref name=EB2011/>  Samoubojstvom umire oko 5% svih oboljelih od [[shizofrenija|shizofrenije]].<ref name=Lancet09>{{cite journal |author=[[Jim van Os|van Os J]], Kapur S |title=Schizophrenia |journal=Lancet |volume=svezak 374 |issue=broj 9690|pages=str. 635.–645. |year=2009.|month=kolovoz |pmid=19700006|doi=10.1016/S0140-6736(09)60995-8|url=http://xa.yimg.com/kq/groups/19525360/611943554/name/Schizophrenia+-+The+Lancet.pdf}}</ref> Stanja visoka rizika su i [[poremećaji u prehrani]].<ref name=Tint2010/>


Najjasniji je pokazatelj konačnoga izvršenja samoubojstva povijest prethodnih pokušaja njegova počinjenja.<ref name=EB2011>{{cite journal|last=Chang|first=B|coauthors=Gitlin, D; Patel, R|title=The depressed patient and suicidal patient in the emergency department: evidence-based management and treatment strategies.|journal=Emergency medicine practice|date=2011 Sep|volume=13|issue=9|pages=1–23; quiz 23–4|pmid=22164363}}</ref> Otprilike 20% samoubojica već je imalo prethodne pokušaje samoubojstva, a 1% onih koji su već pokušali počiniti samoubojstvo unutar godinu dana ga i izvrši,<ref name=EB2011/> dok ih više od 5% samoubojstvo izvrši poslije 10&nbsp;godina.<ref name=Tint2010/> Premda se samougrožavanje ne smatra pokušajem samoubojstva, prisutnost takva ponašanja povezano je s povećanjem rizika samoubojstva.<ref>{{cite journal | pmid = 17606825 | doi=10.1001/archpedi.161.7.634 | volume=161 | issue=7 | title=The relationship between self-injurious behavior and suicide in a young adult population | year=2007 |month=July | author=Whitlock J, Knox KL | journal=Arch Pediatr Adolesc Med | pages=634–40}}</ref>
Najjasniji je pokazatelj konačnoga izvršenja samoubojstva povijest prethodnih pokušaja njegova počinjenja.<ref name=EB2011>{{cite journal|last=Chang|first=B|coauthors=Gitlin, D; Patel, R|title=The depressed patient and suicidal patient in the emergency department: evidence-based management and treatment strategies.|journal=Emergency medicine practice|date=2011 Sep|volume=13|issue=9|pages=1–23; quiz 23–4|pmid=22164363}}</ref> Otprilike 20% samoubojica već je imalo prethodne pokušaje samoubojstva, a 1% onih koji su već pokušali počiniti samoubojstvo unutar godinu dana ga i izvrši,<ref name=EB2011/> dok ih više od 5% samoubojstvo izvrši poslije 10&nbsp;godina.<ref name=Tint2010/> Premda se samougrožavanje ne smatra pokušajem samoubojstva, prisutnost takva ponašanja povezano je s povećanjem rizika samoubojstva.<ref>{{cite journal | pmid = 17606825 | doi=10.1001/archpedi.161.7.634 | volume=161 | issue=7 | title=The relationship between self-injurious behavior and suicide in a young adult population | year=2007 |month=July | author=Whitlock J, Knox KL | journal=Arch Pediatr Adolesc Med | pages=634–40}}</ref>
Redak 41: Redak 41:
[[Datoteka:The Drunkard's Progress 1846.jpg|thumb|400px|„Pijaničin napredak“, [[1846.]], pokazuje kako [[alkoholizam]] može dovesti do samoubojstva.]]
[[Datoteka:The Drunkard's Progress 1846.jpg|thumb|400px|„Pijaničin napredak“, [[1846.]], pokazuje kako [[alkoholizam]] može dovesti do samoubojstva.]]


Zlouporaba kemijskih tvari drugi je po redu rizik samoubojstva po učestalosti poslije [[klinička depresija|kliničke depresije]] i [[bipolarni poremećaj|bipolarnoga poremećaja]].<ref>{{cite book|last=Perrotto|first=Jerome D. Levin, Joseph Culkin, Richard S.|title=Introduction to chemical dependency counseling|year=2001|publisher=Jason Aronson|location=Northvale, N.J.|isbn=978-0-7657-0289-0|pages=150–152|url=http://books.google.com/?id=felzn3Ntd-cC&pg=RA1-PA151}}</ref> S time su povezani i kronična zlouporaba kemijskih tvari, kao i akutno otrovanje.<ref name=Drug2011/><ref name=Fadem2004/> U kombinaciji s osobnom boli, poput [[žalosti|tugovanja]], rizik se uvelike povećava.<ref name=Fadem2004>{{cite book|last=Fadem|first=Barbara|title=Behavioral science in medicine|year=2004|publisher=Lippincott Williams & Wilkins|location=Philadelphia|isbn=978-0-7817-3669-5|page=217|url=http://books.google.ca/books?id=KB-g-oBfApsC&q=217}}</ref> Dodatna zlouporaba kemijskih tvari povezana je poremećajima mentalnoga zdravlja.<ref name=Drug2011/>
Zlouporaba kemijskih tvari drugi je po redu rizik samoubojstva po učestalosti poslije [[klinička depresija|kliničke depresije]] i [[bipolarni poremećaj|bipolarnoga poremećaja]].<ref>{{Citiranje knjige|last=Perrotto|first=Jerome D. Levin, Joseph Culkin, Richard S.|title=Introduction to chemical dependency counseling|year=2001|publisher=Jason Aronson|location=Northvale, N.J.|isbn=978-0-7657-0289-0|pages=150–152|url=http://books.google.com/?id=felzn3Ntd-cC&pg=RA1-PA151}}</ref> S time su povezani i kronična zlouporaba kemijskih tvari, kao i akutno otrovanje.<ref name=Drug2011/><ref name=Fadem2004/> U kombinaciji s osobnom boli, poput [[žalosti|tugovanja]], rizik se uvelike povećava.<ref name=Fadem2004>{{Citiranje knjige|last=Fadem|first=Barbara|title=Behavioral science in medicine|year=2004|publisher=Lippincott Williams & Wilkins|location=Philadelphia|isbn=978-0-7817-3669-5|page=217|url=http://books.google.ca/books?id=KB-g-oBfApsC&q=217}}</ref> Dodatna zlouporaba kemijskih tvari povezana je poremećajima mentalnoga zdravlja.<ref name=Drug2011/>


<!--Sredstva za smirenje (alkohol, benzodiazepini, opioidi -->
<!--Sredstva za smirenje (alkohol, benzodiazepini, opioidi -->
Redak 47: Redak 47:


<!-- Stimulansi -->
<!-- Stimulansi -->
Nedopuštena uporaba [[kokain]]a i [[metamfetamin]]a u veoma je jako povezana sa samoubojstvom.<ref name=Drug2011/><ref>{{cite journal|last=Darke|first=S|coauthors=Kaye, S; McKetin, R; Duflou, J|title=Major physical and psychological harms of methamphetamine use.|journal=Drug and alcohol review|date=2008 May|volume=27|issue=3|pages=253–62|pmid=18368606|doi=10.1080/09595230801923702}}</ref> Rizik u osoba koje uzimaju kokain najviši je tijekom faze neuzimanja.<ref>{{cite book|last=Jr|first=Frank J. Ayd,|title=Lexicon of psychiatry, neurology, and the neurosciences|year=2000|publisher=Lippincott Williams & Wilkins|location=Philadelphia [u.a.]|isbn=978-0-7817-2468-5|page=256|url=http://books.google.ca/books?id=ea_QVG2BFy8C&q=256|edition=2nd ed.}}</ref> Oni koji inhaliraju [[inhalacijske tvari]] također su pod značajnim rizikom te ih oko 20% u nekomu trenutku pokuša počiniti samoubojstvo, a 65% o tome razmišlja.<ref name=Drug2011/> S rizikom počinjenja samoubojstva povezuje se i [[pušenje]] cigareta.<ref name=Hughes2008>{{cite journal|last=Hughes|first=JR|title=Smoking and suicide: a brief overview.|journal=Drug and alcohol dependence|date=2008 Dec 1|volume=98|issue=3|pages=169–78|pmid=18676099|doi=10.1016/j.drugalcdep.2008.06.003}}</ref> Premda je malo dokaza o razlozima postojanja te veze, postoji hipoteza da osobe sklone pušenju imaju predispoziciju za samoubojstvo, da pušenje izaziva zdravstvene poteškoće koje, pak, dovode do želje da si ljudi okončaju život te da pušenje utječe na kemijske procese u mozgu koji izazivaju sklonost počinjenju samoubojstva.<ref name=Hughes2008/> Međutim, čini se da sama [[marihuana]] ne povećava taj rizik.<ref name=Drug2011/>
Nedopuštena uporaba [[kokain]]a i [[metamfetamin]]a u veoma je jako povezana sa samoubojstvom.<ref name=Drug2011/><ref>{{cite journal|last=Darke|first=S|coauthors=Kaye, S; McKetin, R; Duflou, J|title=Major physical and psychological harms of methamphetamine use.|journal=Drug and alcohol review|date=2008 May|volume=27|issue=3|pages=253–62|pmid=18368606|doi=10.1080/09595230801923702}}</ref> Rizik u osoba koje uzimaju kokain najviši je tijekom faze neuzimanja.<ref>{{Citiranje knjige|last=Jr|first=Frank J. Ayd,|title=Lexicon of psychiatry, neurology, and the neurosciences|year=2000|publisher=Lippincott Williams & Wilkins|location=Philadelphia [u.a.]|isbn=978-0-7817-2468-5|page=256|url=http://books.google.ca/books?id=ea_QVG2BFy8C&q=256|edition=2nd ed.}}</ref> Oni koji inhaliraju [[inhalacijske tvari]] također su pod značajnim rizikom te ih oko 20% u nekomu trenutku pokuša počiniti samoubojstvo, a 65% o tome razmišlja.<ref name=Drug2011/> S rizikom počinjenja samoubojstva povezuje se i [[pušenje]] cigareta.<ref name=Hughes2008>{{cite journal|last=Hughes|first=JR|title=Smoking and suicide: a brief overview.|journal=Drug and alcohol dependence|date=2008 Dec 1|volume=98|issue=3|pages=169–78|pmid=18676099|doi=10.1016/j.drugalcdep.2008.06.003}}</ref> Premda je malo dokaza o razlozima postojanja te veze, postoji hipoteza da osobe sklone pušenju imaju predispoziciju za samoubojstvo, da pušenje izaziva zdravstvene poteškoće koje, pak, dovode do želje da si ljudi okončaju život te da pušenje utječe na kemijske procese u mozgu koji izazivaju sklonost počinjenju samoubojstva.<ref name=Hughes2008/> Međutim, čini se da sama [[marihuana]] ne povećava taj rizik.<ref name=Drug2011/>


=== Problemi s kockanjem ===
=== Problemi s kockanjem ===


[[Kockanje|Problemi s kockanjem]] povezani su s povećanjem pomišljaja na samoubojstvo i pokušaja njegova počinjenja u odnosu na opću populaciju.<ref>{{cite book |first1=Stefano |last1=Pallanti |first2=Nicolò Baldini |last2=Rossi|first3=Eric |last3=Hollander |chapter=11. Pathological Gambling |editor1-first=Eric|editor1-last=Hollander |editor2-first=Dan J. | editor2-last=Stein |title=Clinical manual of impulse-control disorders |url=http://books.google.com/books?id=u2wVP8KJJtcC&pg=PA253 |year=2006|publisher=American Psychiatric Pub |isbn=978-1-58562-136-1 |page=253}}</ref> Samoubojstvo pokuša počiniti između 12 i 24% patoloških kockara,<ref name=Oliv2008/> a stopa samoubojstva među njihovim suprugama i partnericama tri puta je veća nego u općoj populaciji.<ref name=Oliv2008>{{cite journal|last=Oliveira|first=MP|coauthors=Silveira, DX; Silva, MT|title=[Pathological gambling and its consequences for public health].|journal=Revista de saude publica|date=2008 Jun|volume=42|issue=3|pages=542–9|pmid=18461253}}</ref> Među druge čimbenike koji povećavaju rizik u osoba koje imaju problema s kockanjem ubrajaju se duševne bolesti, [[alkohol]] i zlouporaba droga.<ref>{{cite journal|last=Hansen|first=M|coauthors=Rossow, I|title=[Gambling and suicidal behaviour].|journal=Tidsskrift for den Norske laegeforening : tidsskrift for praktisk medicin, ny raekke|date=2008 Jan 17|volume=128|issue=2|pages=174–6|pmid=18202728}}</ref>
[[Kockanje|Problemi s kockanjem]] povezani su s povećanjem pomišljaja na samoubojstvo i pokušaja njegova počinjenja u odnosu na opću populaciju.<ref>{{Citiranje knjige |first1=Stefano |last1=Pallanti |first2=Nicolò Baldini |last2=Rossi|first3=Eric |last3=Hollander |chapter=11. Pathological Gambling |editor1-first=Eric|editor1-last=Hollander |editor2-first=Dan J. | editor2-last=Stein |title=Clinical manual of impulse-control disorders |url=http://books.google.com/books?id=u2wVP8KJJtcC&pg=PA253 |year=2006|publisher=American Psychiatric Pub |isbn=978-1-58562-136-1 |page=253}}</ref> Samoubojstvo pokuša počiniti između 12 i 24% patoloških kockara,<ref name=Oliv2008/> a stopa samoubojstva među njihovim suprugama i partnericama tri puta je veća nego u općoj populaciji.<ref name=Oliv2008>{{cite journal|last=Oliveira|first=MP|coauthors=Silveira, DX; Silva, MT|title=[Pathological gambling and its consequences for public health].|journal=Revista de saude publica|date=2008 Jun|volume=42|issue=3|pages=542–9|pmid=18461253}}</ref> Među druge čimbenike koji povećavaju rizik u osoba koje imaju problema s kockanjem ubrajaju se duševne bolesti, [[alkohol]] i zlouporaba droga.<ref>{{cite journal|last=Hansen|first=M|coauthors=Rossow, I|title=[Gambling and suicidal behaviour].|journal=Tidsskrift for den Norske laegeforening : tidsskrift for praktisk medicin, ny raekke|date=2008 Jan 17|volume=128|issue=2|pages=174–6|pmid=18202728}}</ref>


=== Bolesti ===
=== Bolesti ===


Postoji veza između sklonosti samoubojstvu i poteškoćama s tjelesnim zdravljem, u koje između ostalih spadaju<ref name=Tint2010/>: kronična [[bol (osjećaj)|bol]]<ref>{{cite journal|last=Manthorpe|first=J|coauthors=Iliffe, S|title=Suicide in later life: public health and practitioner perspectives.|journal=International journal of geriatric psychiatry|date=2010 Dec|volume=25|issue=12|pages=1230–8|pmid=20104515|doi=10.1002/gps.2473}}</ref>, [[trauma|traumatska ozljeda mozga]]<ref>{{cite journal |author=Simpson GK, Tate RL |title=Preventing suicide after traumatic brain injury: implications for general practice |journal=Med. J. Aust. |volume=187|issue=4 |pages=229–32 |year=2007 |month=August|pmid=17708726|url=http://www.mja.com.au/public/issues/187_04_200807/sim11240_fm.html}}</ref>, rak<ref name=Ang2012>{{cite journal|last=Anguiano|first=L|coauthors=Mayer, DK; Piven, ML; Rosenstein, D|title=A literature review of suicide in cancer patients.|journal=Cancer nursing|date=2012 Jul–Aug|volume=35|issue=4|pages=E14-26|pmid=21946906|doi=10.1097/NCC.0b013e31822fc76c}}</ref>, ovisnost osoba o [[hemodijaliza|hemodijalizi]], [[HIV]] i [[sistemski eritemski lupus]]<ref name=Tint2010/>. Dijagnoza [[rak]]a udvostručuje rizik samoubojstva.<ref name=Ang2012/> Prevalencija povećane sklonosti samoubojstvu zadržava se i nakon statističkog usklađivanja zbog [[Klinička depresija|depresivnih bolesti]] i zlouporabe alkohola. Taj je rizik osobito visok kod ljudi s više zdravstvenih poteškoća.<ref>{{cite book|last=Yip|first=edited by Paul S.F.|title=Suicide in Asia : causes and prevention|year=2008|publisher=Hong Kong University Press|location=Hong Kong|isbn=9789622099432|page=11|pages=http://books.google.ca/books?id=HuHQbtlyM40C&pg=PA11}}</ref>
Postoji veza između sklonosti samoubojstvu i poteškoćama s tjelesnim zdravljem, u koje između ostalih spadaju<ref name=Tint2010/>: kronična [[bol (osjećaj)|bol]]<ref>{{cite journal|last=Manthorpe|first=J|coauthors=Iliffe, S|title=Suicide in later life: public health and practitioner perspectives.|journal=International journal of geriatric psychiatry|date=2010 Dec|volume=25|issue=12|pages=1230–8|pmid=20104515|doi=10.1002/gps.2473}}</ref>, [[trauma|traumatska ozljeda mozga]]<ref>{{cite journal |author=Simpson GK, Tate RL |title=Preventing suicide after traumatic brain injury: implications for general practice |journal=Med. J. Aust. |volume=187|issue=4 |pages=229–32 |year=2007 |month=August|pmid=17708726|url=http://www.mja.com.au/public/issues/187_04_200807/sim11240_fm.html}}</ref>, rak<ref name=Ang2012>{{cite journal|last=Anguiano|first=L|coauthors=Mayer, DK; Piven, ML; Rosenstein, D|title=A literature review of suicide in cancer patients.|journal=Cancer nursing|date=2012 Jul–Aug|volume=35|issue=4|pages=E14-26|pmid=21946906|doi=10.1097/NCC.0b013e31822fc76c}}</ref>, ovisnost osoba o [[hemodijaliza|hemodijalizi]], [[HIV]] i [[sistemski eritemski lupus]]<ref name=Tint2010/>. Dijagnoza [[rak]]a udvostručuje rizik samoubojstva.<ref name=Ang2012/> Prevalencija povećane sklonosti samoubojstvu zadržava se i nakon statističkog usklađivanja zbog [[Klinička depresija|depresivnih bolesti]] i zlouporabe alkohola. Taj je rizik osobito visok kod ljudi s više zdravstvenih poteškoća.<ref>{{Citiranje knjige|last=Yip|first=edited by Paul S.F.|title=Suicide in Asia : causes and prevention|year=2008|publisher=Hong Kong University Press|location=Hong Kong|isbn=9789622099432|page=11|pages=http://books.google.ca/books?id=HuHQbtlyM40C&pg=PA11}}</ref>


Čimbenici su rizika [[Klinička depresija|depresije]] i samoubojstva i poremećaji sna i spavanja, kao što je [[nesanica]]<ref>{{cite journal|last=Ribeiro|first=JD|coauthors=Pease, JL; Gutierrez, PM; Silva, C; Bernert, RA; Rudd, MD; Joiner TE, Jr|title=Sleep problems outperform depression and hopelessness as cross-sectional and longitudinal predictors of suicidal ideation and behavior in young adults in the military.|journal=Journal of Affective Disorders|date=2012 Feb|volume=136|issue=3|pages=743–50|pmid=22032872|doi=10.1016/j.jad.2011.09.049}}</ref> i [[noćni apnejički sindrom]]. U nekim slučajevima poremećaji sna i spavanja mogu biti čimbenik rizika neovisno o depresiji.<ref>{{cite journal|last=Bernert|first=RA|coauthors=Joiner TE, Jr; Cukrowicz, KC; Schmidt, NB; Krakow, B|title=Suicidality and sleep disturbances.|journal=Sleep|date=2005 Sep|volume=28|issue=9|pages=1135–41|pmid=16268383}}</ref> Brojna druga zdravstvena stanja, također mogu dovesti do simptoma sličnih poremećajima raspoloženja uključujući: [[hipotireoidizam]], [[Alzheimerova bolest|Alzheimerovu bolest]], [[tumor mozga]], [[sistemski eritemski lupus]] te nepovoljan učinak brojnih lijekova (kao što su [[beta blokatori]] i [[steroidi]]).<ref name=EB2011/>
Čimbenici su rizika [[Klinička depresija|depresije]] i samoubojstva i poremećaji sna i spavanja, kao što je [[nesanica]]<ref>{{cite journal|last=Ribeiro|first=JD|coauthors=Pease, JL; Gutierrez, PM; Silva, C; Bernert, RA; Rudd, MD; Joiner TE, Jr|title=Sleep problems outperform depression and hopelessness as cross-sectional and longitudinal predictors of suicidal ideation and behavior in young adults in the military.|journal=Journal of Affective Disorders|date=2012 Feb|volume=136|issue=3|pages=743–50|pmid=22032872|doi=10.1016/j.jad.2011.09.049}}</ref> i [[noćni apnejički sindrom]]. U nekim slučajevima poremećaji sna i spavanja mogu biti čimbenik rizika neovisno o depresiji.<ref>{{cite journal|last=Bernert|first=RA|coauthors=Joiner TE, Jr; Cukrowicz, KC; Schmidt, NB; Krakow, B|title=Suicidality and sleep disturbances.|journal=Sleep|date=2005 Sep|volume=28|issue=9|pages=1135–41|pmid=16268383}}</ref> Brojna druga zdravstvena stanja, također mogu dovesti do simptoma sličnih poremećajima raspoloženja uključujući: [[hipotireoidizam]], [[Alzheimerova bolest|Alzheimerovu bolest]], [[tumor mozga]], [[sistemski eritemski lupus]] te nepovoljan učinak brojnih lijekova (kao što su [[beta blokatori]] i [[steroidi]]).<ref name=EB2011/>
Redak 79: Redak 79:
=== Racionalno samoubojstvo ===
=== Racionalno samoubojstvo ===


Racionalno samoubojstvo razložno je oduzimanje vlastitoga života,<ref name=Loue2008>{{cite book|last=Loue|first=Sana|title=Encyclopedia of aging and public health : with 19 tables|year=2008|publisher=Springer|location=New York, NY|isbn=978-0-387-33753-1|page=696|url=http://books.google.ca/books?id=rTMrB0AutLwC&pg=PA696}}</ref> premda neki smatraju da samoubojstvo nikada nije logično.<ref name=Loue2008/> Čin oduzimanja vlastitoga života radi koristi drugih osoba poznat je pod nazivom altruističko samoubojstvo.<ref name=Moody2010>{{cite book|last=Moody|first=Harry R.|title=Aging : concepts and controversies|year=2010|publisher=Pine Forge Press|location=Los Angeles|isbn=978-1-4129-6966-6|page=158|url=http://books.google.ca/books?id=qj8GS77QAgwC&pg=PA158|edition=6th ed.}}</ref> Primjer je toga kada starija osoba okonča vlastiti život kako bi mlađima u zajednici ostavila više hrane.<ref name=Moody2010/> U nekim se [[Eskimi|eskimskim]] kulturama na to gleda kao na čin poštovanja, hrabrosti i mudrosti.<ref name=Hales2012/>
Racionalno samoubojstvo razložno je oduzimanje vlastitoga života,<ref name=Loue2008>{{Citiranje knjige|last=Loue|first=Sana|title=Encyclopedia of aging and public health : with 19 tables|year=2008|publisher=Springer|location=New York, NY|isbn=978-0-387-33753-1|page=696|url=http://books.google.ca/books?id=rTMrB0AutLwC&pg=PA696}}</ref> premda neki smatraju da samoubojstvo nikada nije logično.<ref name=Loue2008/> Čin oduzimanja vlastitoga života radi koristi drugih osoba poznat je pod nazivom altruističko samoubojstvo.<ref name=Moody2010>{{Citiranje knjige|last=Moody|first=Harry R.|title=Aging : concepts and controversies|year=2010|publisher=Pine Forge Press|location=Los Angeles|isbn=978-1-4129-6966-6|page=158|url=http://books.google.ca/books?id=qj8GS77QAgwC&pg=PA158|edition=6th ed.}}</ref> Primjer je toga kada starija osoba okonča vlastiti život kako bi mlađima u zajednici ostavila više hrane.<ref name=Moody2010/> U nekim se [[Eskimi|eskimskim]] kulturama na to gleda kao na čin poštovanja, hrabrosti i mudrosti.<ref name=Hales2012/>


[[Samoubilački terorizam|Samoubilački napad]] politički je čin u kojemu napadač nad drugima počinjava nasilje za koje zna da će prouzročiti i njegovu vlastitu smrt.<ref>{{cite book|last=editor|first=Tarek Sobh,|title=Innovations and advances in computer sciences and engineering|year=2010|publisher=Springer Verlag|location=Dordrecht|isbn=978-90-481-3658-2|page=503|url=http://books.google.ca/books?id=B-Zf1sQZapMC&pg=PA503|edition=Online-Ausg.}}</ref> Neki bombaši samoubojice ovakve napade čine i s ciljem postizanja [[mučenik|mučeništva]],<ref name=Martyr2009/> dok su se samoubilačke misije [[kamikaze|kamikaza]] izvršavale  iz dužnosti prema višemu cilju ili iz moralne obveze.<ref name=Hales2012>{{cite book|last=Hales|first=edited by Robert I. Simon, Robert E.|title=The American Psychiatric Publishing textbook of suicide assessment and management|publisher=American Psychiatric Pub.|location=Washington, DC|isbn=978-1-58562-414-0|page=714|url=http://books.google.ca/books?id=H8tigTjBCRkC&pg=PA714|edition=2nd ed.}}</ref> Ubojstvo i samoubojstvo počinjenje je [[ubojstvo|ubojstva]] kojemu u roku tjedan dana slijedi samoubojstvo osobe koja je izvršila taj čin.<ref>{{cite journal|last=Eliason|first=S|title=Murder-suicide: a review of the recent literature.|journal=The journal of the American Academy of Psychiatry and the Law|year=2009|volume=37|issue=3|pages=371–6|pmid=19767502}}</ref> Masovna samoubojstva često se počinjavaju pod pritiskom vršnjaka, pri čemu članovi vlastitu samostalnost predaju vođi.<ref>{{cite book|last=Smith|first=William Kornblum in collaboration with Carolyn D.|title=Sociology in a changing world|publisher=Wadsworth Cengage Learning|location=Belmont, CA|isbn=978-1-111-30157-6|page=27|url=http://books.google.ca/books?id=DtKcG6qoY5AC&pg=PT51|edition=9e [9th ed].}}</ref> Masovno samoubojstvo događa se već i u slučaju dviju osoba koje zajedno skončaju život, a tada se često naziva samoubilački pakt.<ref>{{cite book|last=Campbell|first=Robert Jean|title=Campbell's psychiatric dictionary|year=2004|publisher=Oxford University Press|location=Oxford|isbn=978-0-19-515221-0|page=636|url=http://books.google.ca/books?id=Vrlsos_O13UC&pg=PA636|edition=8th ed.}}</ref>
[[Samoubilački terorizam|Samoubilački napad]] politički je čin u kojemu napadač nad drugima počinjava nasilje za koje zna da će prouzročiti i njegovu vlastitu smrt.<ref>{{Citiranje knjige|last=editor|first=Tarek Sobh,|title=Innovations and advances in computer sciences and engineering|year=2010|publisher=Springer Verlag|location=Dordrecht|isbn=978-90-481-3658-2|page=503|url=http://books.google.ca/books?id=B-Zf1sQZapMC&pg=PA503|edition=Online-Ausg.}}</ref> Neki bombaši samoubojice ovakve napade čine i s ciljem postizanja [[mučenik|mučeništva]],<ref name=Martyr2009/> dok su se samoubilačke misije [[kamikaze|kamikaza]] izvršavale  iz dužnosti prema višemu cilju ili iz moralne obveze.<ref name=Hales2012>{{Citiranje knjige|last=Hales|first=edited by Robert I. Simon, Robert E.|title=The American Psychiatric Publishing textbook of suicide assessment and management|publisher=American Psychiatric Pub.|location=Washington, DC|isbn=978-1-58562-414-0|page=714|url=http://books.google.ca/books?id=H8tigTjBCRkC&pg=PA714|edition=2nd ed.}}</ref> Ubojstvo i samoubojstvo počinjenje je [[ubojstvo|ubojstva]] kojemu u roku tjedan dana slijedi samoubojstvo osobe koja je izvršila taj čin.<ref>{{cite journal|last=Eliason|first=S|title=Murder-suicide: a review of the recent literature.|journal=The journal of the American Academy of Psychiatry and the Law|year=2009|volume=37|issue=3|pages=371–6|pmid=19767502}}</ref> Masovna samoubojstva često se počinjavaju pod pritiskom vršnjaka, pri čemu članovi vlastitu samostalnost predaju vođi.<ref>{{Citiranje knjige|last=Smith|first=William Kornblum in collaboration with Carolyn D.|title=Sociology in a changing world|publisher=Wadsworth Cengage Learning|location=Belmont, CA|isbn=978-1-111-30157-6|page=27|url=http://books.google.ca/books?id=DtKcG6qoY5AC&pg=PT51|edition=9e [9th ed].}}</ref> Masovno samoubojstvo događa se već i u slučaju dviju osoba koje zajedno skončaju život, a tada se često naziva samoubilački pakt.<ref>{{Citiranje knjige|last=Campbell|first=Robert Jean|title=Campbell's psychiatric dictionary|year=2004|publisher=Oxford University Press|location=Oxford|isbn=978-0-19-515221-0|page=636|url=http://books.google.ca/books?id=Vrlsos_O13UC&pg=PA636|edition=8th ed.}}</ref>


U olakotnim okolnostima, u kojima bi nastavak života bio nepodnošljiv, neki se ljudi samoubojstvom služe kao načinom bijega.<ref>{{cite book|last=Veatch|first=ed. by Robert M.|title=Medical ethics|year=1997|publisher=Jones and Bartlett|location=Sudbury, Mass. [u.a.]|isbn=978-0-86720-974-7|page=292|url=http://books.google.ca/books?id=UCOT4sj-DwUC&pg=PA292|edition=2. ed.}}</ref> Poznato je da su se neki zatvorenici [[nacizam|nacističkih]] [[koncentracijski logor|koncentracijskih logora]] ubili namjerno dotičući električne ograde.<ref>{{cite book|last=Gutman|first=Yisrael|title=Anatomy of the Auschwitz death camp|year=1998|publisher=Publ. in association with the United States Holocaust Memorial Museum, Washington, D.C. by Indiana University Press|location=Bloomington|isbn=978-0-253-20884-2|page=400|edition=1st pbk. ed.|coauthors=editors, Michael Berenbaum,}}</ref>
U olakotnim okolnostima, u kojima bi nastavak života bio nepodnošljiv, neki se ljudi samoubojstvom služe kao načinom bijega.<ref>{{Citiranje knjige|last=Veatch|first=ed. by Robert M.|title=Medical ethics|year=1997|publisher=Jones and Bartlett|location=Sudbury, Mass. [u.a.]|isbn=978-0-86720-974-7|page=292|url=http://books.google.ca/books?id=UCOT4sj-DwUC&pg=PA292|edition=2. ed.}}</ref> Poznato je da su se neki zatvorenici [[nacizam|nacističkih]] [[koncentracijski logor|koncentracijskih logora]] ubili namjerno dotičući električne ograde.<ref>{{Citiranje knjige|last=Gutman|first=Yisrael|title=Anatomy of the Auschwitz death camp|year=1998|publisher=Publ. in association with the United States Holocaust Memorial Museum, Washington, D.C. by Indiana University Press|location=Bloomington|isbn=978-0-253-20884-2|page=400|edition=1st pbk. ed.|coauthors=editors, Michael Berenbaum,}}</ref>


== Načini počinjenja samoubojstva ==
== Načini počinjenja samoubojstva ==
Redak 89: Redak 89:
[[File:SuicideCFR.png|mini|Postotak smrtnosti primjenom različitih metoda počinjenja samoubojstva u SAD-u.<ref name="Miller 393–408"/>]]
[[File:SuicideCFR.png|mini|Postotak smrtnosti primjenom različitih metoda počinjenja samoubojstva u SAD-u.<ref name="Miller 393–408"/>]]


Glavni način počinjenja samoubojstva razlikuje se od zemlje do zemlje. Najčešći načini u većini zemalja su [[vješanje]], trovanje [[pesticidi]]ma i uporaba [[vatreno oružje|vatrenog oružja]].<ref>{{cite journal|author=Ajdacic-Gross V |title=Methods of suicide: international suicide patterns derived from the WHO mortality database |journal=Bull. World Health Organ. |volume=svezak 86 |issue=broj 9 |pages=str. 726.–732. |year=2008.|month=rujan |pmid=18797649 |pmc=2649482 |doi=10.2471/BLT.07.043489 |author-separator=,|author2=Weiss MG |author3=Ring M |display-authors=3 |last4=Hepp |first4=U |last5=Bopp |first5=M|last6=Gutzwiller |first6=F |last7=Rössler |first7=W}}</ref> Razlog ovih razlika u načinu počinjenja samoubojstva je razlika u dostupnosti sredstava od zemlje do zemlje.<ref>Ajdacic-Gross, Vladeta, ''et al''.{{PDFlink|[http://www.scielosp.org/pdf/bwho/v86n9/a17v86n9.pdf "Methods of suicide: international suicide patterns derived from the WHO mortality database"]|267&nbsp;KB}}. ''[[Bulletin of the World Health Organization]]'' '''86''' (9): str. 726–732. rujan 2008.  pristupljeno 02. kolovoza 2011.[https://www.webcitation.org/60dtCtOLM?url=http://www.scielosp.org/pdf/bwho/v86n9/a17v86n9.pdf Archived] 02. kolovoz  2011. See [http://www.who.int/bulletin/volumes/86/9/07-043489/en/index.html html version]. The data can be seen here [http://www.who.int/bulletin/volumes/86/9/0042-9686_86_07-043489-table-T1.html]</ref> Studija provedena u 56 zemalja svijeta dokazala je da je vješanje najčešći način samoubojstva, na što otpada 53% muških samoubojstva I 36% ženskih.<ref>{{cite book |editor1-first=Rory C.|editor1-last=O'Connor |editor2-first=Stephen |editor2-last=Platt |editor3-first=Jacki|editor3-last=Gordon |title=International Handbook of Suicide Prevention: Research, Policy and Practice|url=http://books.google.com/books?id=3fDGLWQtwFkC&pg=PA34 |date=01. lipanj 2011. |publisher=John Wiley and Sons|isbn=978-1-119-99856-3|page=str. 34}}</ref>
Glavni način počinjenja samoubojstva razlikuje se od zemlje do zemlje. Najčešći načini u većini zemalja su [[vješanje]], trovanje [[pesticidi]]ma i uporaba [[vatreno oružje|vatrenog oružja]].<ref>{{cite journal|author=Ajdacic-Gross V |title=Methods of suicide: international suicide patterns derived from the WHO mortality database |journal=Bull. World Health Organ. |volume=svezak 86 |issue=broj 9 |pages=str. 726.–732. |year=2008.|month=rujan |pmid=18797649 |pmc=2649482 |doi=10.2471/BLT.07.043489 |author-separator=,|author2=Weiss MG |author3=Ring M |display-authors=3 |last4=Hepp |first4=U |last5=Bopp |first5=M|last6=Gutzwiller |first6=F |last7=Rössler |first7=W}}</ref> Razlog ovih razlika u načinu počinjenja samoubojstva je razlika u dostupnosti sredstava od zemlje do zemlje.<ref>Ajdacic-Gross, Vladeta, ''et al''.{{PDFlink|[http://www.scielosp.org/pdf/bwho/v86n9/a17v86n9.pdf "Methods of suicide: international suicide patterns derived from the WHO mortality database"]|267&nbsp;KB}}. ''[[Bulletin of the World Health Organization]]'' '''86''' (9): str. 726–732. rujan 2008.  pristupljeno 02. kolovoza 2011.[https://www.webcitation.org/60dtCtOLM?url=http://www.scielosp.org/pdf/bwho/v86n9/a17v86n9.pdf Archived] 02. kolovoz  2011. See [http://www.who.int/bulletin/volumes/86/9/07-043489/en/index.html html version]. The data can be seen here [http://www.who.int/bulletin/volumes/86/9/0042-9686_86_07-043489-table-T1.html]</ref> Studija provedena u 56 zemalja svijeta dokazala je da je vješanje najčešći način samoubojstva, na što otpada 53% muških samoubojstva I 36% ženskih.<ref>{{Citiranje knjige |editor1-first=Rory C.|editor1-last=O'Connor |editor2-first=Stephen |editor2-last=Platt |editor3-first=Jacki|editor3-last=Gordon |title=International Handbook of Suicide Prevention: Research, Policy and Practice|url=http://books.google.com/books?id=3fDGLWQtwFkC&pg=PA34 |date=01. lipanj 2011. |publisher=John Wiley and Sons|isbn=978-1-119-99856-3|page=str. 34}}</ref>


Oko 30% svih samoubojstava u svijetu desi se namjernim trovanjem pesticidima, ali se učestalost korištenja ove metode bitno razlikuje, od samo 4% slučajeva u [[Europa|Europi]] do više od 50% u [[Pacifik|pacifičkoj regiji]].<ref>{{cite journal |author=Gunnell D, Eddleston M, Phillips MR, Konradsen F |title=The global distribution of fatal pesticide self-poisoning: systematic review |journal=BMC Public Health |volume=svezak 7 |page=str. 357. |year=2007. |pmid=18154668 |pmc=2262093|doi=10.1186/1471-2458-7-357}}</ref> Ovo je vrlo čest način počinjenja i u [[Južna Amerika|Južnoj Americi]] zbog velike dostupnosti među [[selo|seoskim stanovništvom]].<ref name=Yip2012/> U mnogim zemljama počinjenje samoubojstva predoziranjem [[psihoaktivne droge|psihoaktivnim drogama]]  izabire 60% ženske populacije I 30% muške.<ref>{{cite book|last=Geddes|first=John|title=Psychiatry|publisher=Oxford University Press|location=Oxford|isbn=978-0-19-923396-0|page=str. 62|url=http://books.google.ca/books?id=F4THKWvbAPEC&pg=PA62|edition=4. izdanje|coauthors=Price, Jonathan; Gelder, Rebecca McKnight ; with Michael; Mayou, Richard}}</ref> Mnogi od ovih slučajeva dese se neplanirano u razdobljima povremenog korištenja droga, pogotovo pri pokušajima prestanka korištenja.<ref name=Yip2012/> Stopa smrtnosti razlikuje se ovisno o metodi: 80-90% [[vatreno oružje|vatrenim oružjem]], 65-80% utapanjem, 60-85% [[vješanje]]m, 40-60% inhalacijom ispušnih plinova automobila, 35-60% skokom s visine, 40-50% trovanjem dimom uslijed namjernog paljenja [[ugljen]]a u zatvorenoj prostoriji, 6-75% trovanjem [[pesticidi]]ma, 1.5-4% predoziranjem [[lijek]]ovima.<ref name=Yip2012/> Učestalost metoda je različita kod slučajeva pokušaja samoubojstva od slučajeva uspješno počinjenih samoubojstava s više od 85% pokušaja u razvijenom svijetu putem predoziranja drogama.<ref name=Tint2010/>
Oko 30% svih samoubojstava u svijetu desi se namjernim trovanjem pesticidima, ali se učestalost korištenja ove metode bitno razlikuje, od samo 4% slučajeva u [[Europa|Europi]] do više od 50% u [[Pacifik|pacifičkoj regiji]].<ref>{{cite journal |author=Gunnell D, Eddleston M, Phillips MR, Konradsen F |title=The global distribution of fatal pesticide self-poisoning: systematic review |journal=BMC Public Health |volume=svezak 7 |page=str. 357. |year=2007. |pmid=18154668 |pmc=2262093|doi=10.1186/1471-2458-7-357}}</ref> Ovo je vrlo čest način počinjenja i u [[Južna Amerika|Južnoj Americi]] zbog velike dostupnosti među [[selo|seoskim stanovništvom]].<ref name=Yip2012/> U mnogim zemljama počinjenje samoubojstva predoziranjem [[psihoaktivne droge|psihoaktivnim drogama]]  izabire 60% ženske populacije I 30% muške.<ref>{{Citiranje knjige|last=Geddes|first=John|title=Psychiatry|publisher=Oxford University Press|location=Oxford|isbn=978-0-19-923396-0|page=str. 62|url=http://books.google.ca/books?id=F4THKWvbAPEC&pg=PA62|edition=4. izdanje|coauthors=Price, Jonathan; Gelder, Rebecca McKnight ; with Michael; Mayou, Richard}}</ref> Mnogi od ovih slučajeva dese se neplanirano u razdobljima povremenog korištenja droga, pogotovo pri pokušajima prestanka korištenja.<ref name=Yip2012/> Stopa smrtnosti razlikuje se ovisno o metodi: 80-90% [[vatreno oružje|vatrenim oružjem]], 65-80% utapanjem, 60-85% [[vješanje]]m, 40-60% inhalacijom ispušnih plinova automobila, 35-60% skokom s visine, 40-50% trovanjem dimom uslijed namjernog paljenja [[ugljen]]a u zatvorenoj prostoriji, 6-75% trovanjem [[pesticidi]]ma, 1.5-4% predoziranjem [[lijek]]ovima.<ref name=Yip2012/> Učestalost metoda je različita kod slučajeva pokušaja samoubojstva od slučajeva uspješno počinjenih samoubojstava s više od 85% pokušaja u razvijenom svijetu putem predoziranja drogama.<ref name=Tint2010/>


U [[SAD]]-u se 57% samoubojstava počini uporabom vatrenog oružja, a ovaj je način puno više korišten od strane muškaraca nego u žena.<ref name=EB2011/> Sljedeća metoda po učestalosti je vješanje kod muškaraca i trovanje kod žena.<ref name=EB2011/> Ova dva načina samoubojstva zajedno obuhvaćaju 40% svih slučajeva.<ref name=USStats2005>{{cite web|url=http://www.suicide.org/suicide-statistics.html |title=U.S. Suicide Statistics (2005) |accessdate=24. ožujka 2008.}}</ref> U Švicarkoj, gdje gotovo svaka odrasla osoba posjeduje vatreno oružje, najučestalija metoda samoubojstva je ipak vješanjem.<ref>{{cite book|last=Eshun|first=edited by Sussie|title=Culture and mental health sociocultural influences, theory, and practice|year=2009.|publisher=Wiley-Blackwell|location=Chichester, U.K.|isbn=9781444305814|page=str. 301.|url=http://books.google.ca/books?id=Y6uUDBBGqF4C&pg=PA301|coauthors=Gurung, Regan A.R.}}</ref> Skok s velike visine je vrlo čest način u [[Hong Kong]]u i [[Singapur]]u, s učeštalošću od 50% i 80%.<ref name=Yip2012/> U [[Kina|Kini]] je namjerno trovanje pesticidima najčešći uzrok samoubojstva.<ref name=WRVp196>{{cite book|last=Krug|first=Etienne|title=World Report on Violence and Health, svezak 1|year=2002.|publisher=World Health Organization|location=Genève|isbn=9789241545617|page=str. 196.|pages=http://books.google.ca/books?id=db9OHpk-TksC&pg=PA196}}</ref> U [[Japan]]u je ritualno prerezanje trbuha poznato kao [[seppuku]] ili hara-kiri još uvijek prisutno iako vrlo rijetko,<ref name=WRVp196/> najčešći način ipak ostaje vješanje.<ref>{{cite book|last=(editor)|first=Diego de Leo|title=Suicide and euthanasia in older adults : a transcultural journey|year=2001.|publisher=Hogrefe & Huber|location=Toronto|isbn=9780889372511|page=121}}</ref>
U [[SAD]]-u se 57% samoubojstava počini uporabom vatrenog oružja, a ovaj je način puno više korišten od strane muškaraca nego u žena.<ref name=EB2011/> Sljedeća metoda po učestalosti je vješanje kod muškaraca i trovanje kod žena.<ref name=EB2011/> Ova dva načina samoubojstva zajedno obuhvaćaju 40% svih slučajeva.<ref name=USStats2005>{{cite web|url=http://www.suicide.org/suicide-statistics.html |title=U.S. Suicide Statistics (2005) |accessdate=24. ožujka 2008.}}</ref> U Švicarkoj, gdje gotovo svaka odrasla osoba posjeduje vatreno oružje, najučestalija metoda samoubojstva je ipak vješanjem.<ref>{{Citiranje knjige|last=Eshun|first=edited by Sussie|title=Culture and mental health sociocultural influences, theory, and practice|year=2009.|publisher=Wiley-Blackwell|location=Chichester, U.K.|isbn=9781444305814|page=str. 301.|url=http://books.google.ca/books?id=Y6uUDBBGqF4C&pg=PA301|coauthors=Gurung, Regan A.R.}}</ref> Skok s velike visine je vrlo čest način u [[Hong Kong]]u i [[Singapur]]u, s učeštalošću od 50% i 80%.<ref name=Yip2012/> U [[Kina|Kini]] je namjerno trovanje pesticidima najčešći uzrok samoubojstva.<ref name=WRVp196>{{Citiranje knjige|last=Krug|first=Etienne|title=World Report on Violence and Health, svezak 1|year=2002.|publisher=World Health Organization|location=Genève|isbn=9789241545617|page=str. 196.|pages=http://books.google.ca/books?id=db9OHpk-TksC&pg=PA196}}</ref> U [[Japan]]u je ritualno prerezanje trbuha poznato kao [[seppuku]] ili hara-kiri još uvijek prisutno iako vrlo rijetko,<ref name=WRVp196/> najčešći način ipak ostaje vješanje.<ref>{{Citiranje knjige|last=(editor)|first=Diego de Leo|title=Suicide and euthanasia in older adults : a transcultural journey|year=2001.|publisher=Hogrefe & Huber|location=Toronto|isbn=9780889372511|page=121}}</ref>


== Patofiziologija ==
== Patofiziologija ==
Redak 99: Redak 99:
Ne postoji jedinstveni osnovni [[patofiziologija|patofiziološki]] mehanizam koji izaziva samoubojstvo ili [[Klinička depresija|depresiju]].<ref name=EB2011/> Pretpostavlja se, međutim, da su isti posljedica međudjelovanja bihevioralnih, socijalnih i okolišnih i psihijatrijskih čimbenika.<ref name=Yip2012/>
Ne postoji jedinstveni osnovni [[patofiziologija|patofiziološki]] mehanizam koji izaziva samoubojstvo ili [[Klinička depresija|depresiju]].<ref name=EB2011/> Pretpostavlja se, međutim, da su isti posljedica međudjelovanja bihevioralnih, socijalnih i okolišnih i psihijatrijskih čimbenika.<ref name=Yip2012/>


Niska razina ''[[brain-derived neurotrophic factor]]a'' (BDNF) povezana je sa samoubojstvom<ref>{{cite journal|last=Pjevac|first=M|coauthors=Pregelj, P|title=Neurobiology of suicidal behaviour.|journal=Psychiatria Danubina|date=2012 Oct|volume=24 Suppl 3|pages=S336-41|pmid=23114813}}</ref>, a ima ulogu i u [[Klinička depresija|depresiji]], [[posttraumatski stresni poremećaj|posttraumatskom stresnom poremećaju]], [[shizofrenija|shizofreniji]] i [[Opsesivno-kompulzivni poremećaj|opsesivno kompulsivnom poremećaju]].<ref>{{cite journal|last=Sher|first=L|title=The role of brain-derived neurotrophic factor in the pathophysiology of adolescent suicidal behavior.|journal=International journal of adolescent medicine and health|year=2011.|volume=svezak 23|issue=broj 3|pages=str. 181.–185.|pmid=22191181}}</ref> Obdukcije su dokazale smanjene razine BDNF u [[hipokampus]]u i [[prefrontalna kora|prefrontalnoj kori]] u slučajevima sa ili bez psihijatrijskih poremećaja.<ref>{{cite journal|last=Sher|first=L|title=Brain-derived neurotrophic factor and suicidal behavior.|journal=QJM : monthly journal of the Association of Physicians|date=2011 May|volume=104|issue=5|pages=455–8|pmid=21051476|doi=10.1093/qjmed/hcq207}}</ref> Pretpostavlja se da je razina [[serotonin]]a, jedne vrste moždanog [[neurotransmiter]]a, niska u osoba koje počine samoubojstvo. Ova je teorija djelomično potkrijepljena činjenicom da su kod slučajeva počinjenog samoubojstva u mozgu pronađene povećane razine [[5-HT2A receptor]]a (serotoninskog receptora).<ref name=Dwi2012>{{cite book|last=Dwivedi|first=Yogesh|title=The neurobiological basis of suicide|year=2012.|publisher=Taylor & Francis/CRC Press|location=Boca Raton, FL|isbn=978-1-4398-3881-5|page=str. 166.|url=http://books.google.ca/books?id=5hcOf_SM-U0C&pg=PA166}}</ref> Još jedna činjenica koja potkrijepljuje ovu teoriju su snižene razine [[5-hidroksilindoloctena kiselina|5-hidroksilindoloctene kiseline]], produkta razgradnje serotonina, u [[cerebrospinalna tekućina|cerebrospinalnoj tekućini]].<ref>{{cite book|last=Stein|first=edited by George|title=Seminars in general adult psychiatry|year=2007.|publisher=Gaskell|location=London|isbn=978-1-904671-44-2|page=str. 145.|url=http://books.google.ca/books?id=6PGzHFuS1xkC&pg=PA145|edition=2.izdanje|coauthors=Wilkinson, Greg}}</ref> Do izravnih dokaza je, međutim, vrlo teško doći.<ref name=Dwi2012/> Pretpostavlja se da određenu ulogu u razumjevanju mehanizama samoubojstva ima i [[epigenetika]], process promjena ekspresije pojedinih gena kao odgovor na okolišne čimbenike.<ref>{{cite journal|last=Autry|first=AE|coauthors=Monteggia, LM|title=Epigenetics in suicide and depression.|journal=Biological Psychiatry|date=01. studenog 2009.|volume=svezak 66|issue=broj 9|pages=str. 812.–813.|pmid=19833253|doi=10.1016/j.biopsych.2009.08.033|pmc=2770810}}</ref>
Niska razina ''[[brain-derived neurotrophic factor]]a'' (BDNF) povezana je sa samoubojstvom<ref>{{cite journal|last=Pjevac|first=M|coauthors=Pregelj, P|title=Neurobiology of suicidal behaviour.|journal=Psychiatria Danubina|date=2012 Oct|volume=24 Suppl 3|pages=S336-41|pmid=23114813}}</ref>, a ima ulogu i u [[Klinička depresija|depresiji]], [[posttraumatski stresni poremećaj|posttraumatskom stresnom poremećaju]], [[shizofrenija|shizofreniji]] i [[Opsesivno-kompulzivni poremećaj|opsesivno kompulsivnom poremećaju]].<ref>{{cite journal|last=Sher|first=L|title=The role of brain-derived neurotrophic factor in the pathophysiology of adolescent suicidal behavior.|journal=International journal of adolescent medicine and health|year=2011.|volume=svezak 23|issue=broj 3|pages=str. 181.–185.|pmid=22191181}}</ref> Obdukcije su dokazale smanjene razine BDNF u [[hipokampus]]u i [[prefrontalna kora|prefrontalnoj kori]] u slučajevima sa ili bez psihijatrijskih poremećaja.<ref>{{cite journal|last=Sher|first=L|title=Brain-derived neurotrophic factor and suicidal behavior.|journal=QJM : monthly journal of the Association of Physicians|date=2011 May|volume=104|issue=5|pages=455–8|pmid=21051476|doi=10.1093/qjmed/hcq207}}</ref> Pretpostavlja se da je razina [[serotonin]]a, jedne vrste moždanog [[neurotransmiter]]a, niska u osoba koje počine samoubojstvo. Ova je teorija djelomično potkrijepljena činjenicom da su kod slučajeva počinjenog samoubojstva u mozgu pronađene povećane razine [[5-HT2A receptor]]a (serotoninskog receptora).<ref name=Dwi2012>{{Citiranje knjige|last=Dwivedi|first=Yogesh|title=The neurobiological basis of suicide|year=2012.|publisher=Taylor & Francis/CRC Press|location=Boca Raton, FL|isbn=978-1-4398-3881-5|page=str. 166.|url=http://books.google.ca/books?id=5hcOf_SM-U0C&pg=PA166}}</ref> Još jedna činjenica koja potkrijepljuje ovu teoriju su snižene razine [[5-hidroksilindoloctena kiselina|5-hidroksilindoloctene kiseline]], produkta razgradnje serotonina, u [[cerebrospinalna tekućina|cerebrospinalnoj tekućini]].<ref>{{Citiranje knjige|last=Stein|first=edited by George|title=Seminars in general adult psychiatry|year=2007.|publisher=Gaskell|location=London|isbn=978-1-904671-44-2|page=str. 145.|url=http://books.google.ca/books?id=6PGzHFuS1xkC&pg=PA145|edition=2.izdanje|coauthors=Wilkinson, Greg}}</ref> Do izravnih dokaza je, međutim, vrlo teško doći.<ref name=Dwi2012/> Pretpostavlja se da određenu ulogu u razumjevanju mehanizama samoubojstva ima i [[epigenetika]], process promjena ekspresije pojedinih gena kao odgovor na okolišne čimbenike.<ref>{{cite journal|last=Autry|first=AE|coauthors=Monteggia, LM|title=Epigenetics in suicide and depression.|journal=Biological Psychiatry|date=01. studenog 2009.|volume=svezak 66|issue=broj 9|pages=str. 812.–813.|pmid=19833253|doi=10.1016/j.biopsych.2009.08.033|pmc=2770810}}</ref>


== Prevencija ==
== Prevencija ==
Redak 113: Redak 113:
=== Duševne bolesti ===
=== Duševne bolesti ===


Psihijatrijske terapije mogu smanjiti rizik od samoubojstva kod osoba koje pate od [[duševne bolesti|duševnih bolesti]]. Pacijenti koji imaju aktivnu sklonost samoubojstvu mogu pristupiti pshijatrijskom liječenju dobrovoljno, ali i protiv svoje volje.<ref name=EB2011/> Predmeti koji se mogu mogu koristiti za [[samoozlijeđivanje]] moraju biti oduzeti.<ref name=Tint2010>{{cite book |author=Tintinalli, Judith E. |title=Emergency Medicine: A Comprehensive Study Guide (Emergency Medicine (Tintinalli)) |publisher=McGraw-Hill Companies |location=New York |year=2010.|pages=str. 1940.–1946.|isbn=0-07-148480-9 |oclc= |doi= |accessdate=}}</ref> Neki liječnici daju na potpis pacijentima [[ugovor]] kojim se pacijenti obvezuju da neće počiniti samoubojstvo u slučaju odlaska iz ustanove za [[kućna njega|kućnu njegu]].<ref name=EB2011/>, ali dokazi ne potvrđuju da postoji bitan učinak kod ovakve prakse.<ref name=EB2011/> Kod pacijenata s [[granični poremećaj ličnosti|graničnim poremećajem ličnosti]] koji imaju stalne samoubilačke porive, kratkotrajna [[hospitalizacija]] se nije pokazala učinkovitijom od kućne njege.<ref>{{Cite journal|last=Paris|first=J|title=Is hospitalization useful for suicidal patients with borderline personality disorder?|journal=Journal of personality disorders|date=lipanj 2004.|volume=svezak 18|issue=broj 3|pages=str. 240.–247.|pmid=15237044|doi=10.1521/pedi.18.3.240.35443}}</ref><ref>{{cite journal|last=Goodman|first=M|coauthors=Roiff, T; Oakes, AH; Paris, J|title=Suicidal risk and management in borderline personality disorder.|journal=Current psychiatry reports|date=veljača 2012.|volume=svezak 14|issue=broj 1|pages=str. 79.–85.|pmid=22113831|doi=10.1007/s11920-011-0249-4}}</ref>
Psihijatrijske terapije mogu smanjiti rizik od samoubojstva kod osoba koje pate od [[duševne bolesti|duševnih bolesti]]. Pacijenti koji imaju aktivnu sklonost samoubojstvu mogu pristupiti pshijatrijskom liječenju dobrovoljno, ali i protiv svoje volje.<ref name=EB2011/> Predmeti koji se mogu mogu koristiti za [[samoozlijeđivanje]] moraju biti oduzeti.<ref name=Tint2010>{{Citiranje knjige |author=Tintinalli, Judith E. |title=Emergency Medicine: A Comprehensive Study Guide (Emergency Medicine (Tintinalli)) |publisher=McGraw-Hill Companies |location=New York |year=2010.|pages=str. 1940.–1946.|isbn=0-07-148480-9 |oclc= |doi= |accessdate=}}</ref> Neki liječnici daju na potpis pacijentima [[ugovor]] kojim se pacijenti obvezuju da neće počiniti samoubojstvo u slučaju odlaska iz ustanove za [[kućna njega|kućnu njegu]].<ref name=EB2011/>, ali dokazi ne potvrđuju da postoji bitan učinak kod ovakve prakse.<ref name=EB2011/> Kod pacijenata s [[granični poremećaj ličnosti|graničnim poremećajem ličnosti]] koji imaju stalne samoubilačke porive, kratkotrajna [[hospitalizacija]] se nije pokazala učinkovitijom od kućne njege.<ref>{{Cite journal|last=Paris|first=J|title=Is hospitalization useful for suicidal patients with borderline personality disorder?|journal=Journal of personality disorders|date=lipanj 2004.|volume=svezak 18|issue=broj 3|pages=str. 240.–247.|pmid=15237044|doi=10.1521/pedi.18.3.240.35443}}</ref><ref>{{cite journal|last=Goodman|first=M|coauthors=Roiff, T; Oakes, AH; Paris, J|title=Suicidal risk and management in borderline personality disorder.|journal=Current psychiatry reports|date=veljača 2012.|volume=svezak 14|issue=broj 1|pages=str. 79.–85.|pmid=22113831|doi=10.1007/s11920-011-0249-4}}</ref>


Postoje dokazi da [[psihoterapija]], točnije [[dijalektička bihevioralna terapija]] smanjuje stopu pokušaja samoubojstva u [[adolescencija|adolescenata]],<ref name=Can2010>{{cite journal|last=Canadian Agency for Drugs and Technologies in Health|first=(CADTH)|title=Dialectical behaviour therapy in adolescents for suicide prevention: systematic review of clinical-effectiveness.|journal=CADTH technology overviews|year=2010.|volume=svezak 1|issue=broj 1|pages=str. e0104.|pmid=22977392|pmc=3411135}}</ref> kao i kod pacijenata s graničnim poremećajem ličnosti.<ref>{{cite journal|last=Stoffers|first=JM|coauthors=Völlm, BA; Rücker, G; Timmer, A; Huband, N; Lieb, K|title=Psychological therapies for people with borderline personality disorder.|journal=Cochrane database of systematic reviews (Online)|date=15. kolovoza 2012.|volume=svezak 8|pages=str. CD005652|pmid=22895952|doi=10.1002/14651858.CD005652.pub2}}</ref> Stopa uspješno izvedenih samoubojstva se ovim terapijama ipak nije smanjila.<ref name=Can2010/>
Postoje dokazi da [[psihoterapija]], točnije [[dijalektička bihevioralna terapija]] smanjuje stopu pokušaja samoubojstva u [[adolescencija|adolescenata]],<ref name=Can2010>{{cite journal|last=Canadian Agency for Drugs and Technologies in Health|first=(CADTH)|title=Dialectical behaviour therapy in adolescents for suicide prevention: systematic review of clinical-effectiveness.|journal=CADTH technology overviews|year=2010.|volume=svezak 1|issue=broj 1|pages=str. e0104.|pmid=22977392|pmc=3411135}}</ref> kao i kod pacijenata s graničnim poremećajem ličnosti.<ref>{{cite journal|last=Stoffers|first=JM|coauthors=Völlm, BA; Rücker, G; Timmer, A; Huband, N; Lieb, K|title=Psychological therapies for people with borderline personality disorder.|journal=Cochrane database of systematic reviews (Online)|date=15. kolovoza 2012.|volume=svezak 8|pages=str. CD005652|pmid=22895952|doi=10.1002/14651858.CD005652.pub2}}</ref> Stopa uspješno izvedenih samoubojstva se ovim terapijama ipak nije smanjila.<ref name=Can2010/>
Redak 230: Redak 230:
||}}
||}}


U zemljama [[zapadni svijet|zapadnog svijeta]], muškarci umiru tri do četiri puta češće od samoubojstva od žena, iako žene pokušaju samoubojstvo četiri puta češće od muškaraca.<ref name=Var2012/><ref name=EB2011/> Uzrok tome je da muškarci koriste puno ubojitije metode za okončanje života od žena.<ref name=Sue2012>{{cite book|last=Sue|first=David Sue, Derald Wing Sue, Diane Sue, Stanley|title=Understanding abnormal behavior|publisher=Wadsworth/Cengage Learning|location=Belmont, CA|isbn=978-1-111-83459-3|page=str. 255.|url=http://books.google.ca/books?id=mTs--Kt-9a0C&pg=PA255|edition=Tenth ed., [student ed.]}}</ref> Ove su razlike još više izražene kod ljudi iznad 65 godina starosti, s deset puta višom stopom samoubojstva u muškaraca u odnosu na žene.<ref name=Sue2012/> [[Kina]] ima najveću stopu samoubojstva među ženama i jedina je zemlja u kojoj žene češće počine samoubojstvo od muškaraca (odnos 0.9).<ref name=Var2012/><ref name=China2009>{{cite journal|last=Weiyuan|first=C|title=Women and suicide in rural China.|journal=Bulletin of the World Health Organization|date=prosinac 2009.|volume=svezak 87|issue=broj 12|pages=str. 888.–889.|pmid=20454475|doi=10.2471/BLT.09.011209|pmc=2789367}}</ref> U zemljama istočnog [[Sredozemlje|Sredozemlja]] stope samoubojstva su podjednake između žena i muškaraca.<ref name=Var2012/>
U zemljama [[zapadni svijet|zapadnog svijeta]], muškarci umiru tri do četiri puta češće od samoubojstva od žena, iako žene pokušaju samoubojstvo četiri puta češće od muškaraca.<ref name=Var2012/><ref name=EB2011/> Uzrok tome je da muškarci koriste puno ubojitije metode za okončanje života od žena.<ref name=Sue2012>{{Citiranje knjige|last=Sue|first=David Sue, Derald Wing Sue, Diane Sue, Stanley|title=Understanding abnormal behavior|publisher=Wadsworth/Cengage Learning|location=Belmont, CA|isbn=978-1-111-83459-3|page=str. 255.|url=http://books.google.ca/books?id=mTs--Kt-9a0C&pg=PA255|edition=Tenth ed., [student ed.]}}</ref> Ove su razlike još više izražene kod ljudi iznad 65 godina starosti, s deset puta višom stopom samoubojstva u muškaraca u odnosu na žene.<ref name=Sue2012/> [[Kina]] ima najveću stopu samoubojstva među ženama i jedina je zemlja u kojoj žene češće počine samoubojstvo od muškaraca (odnos 0.9).<ref name=Var2012/><ref name=China2009>{{cite journal|last=Weiyuan|first=C|title=Women and suicide in rural China.|journal=Bulletin of the World Health Organization|date=prosinac 2009.|volume=svezak 87|issue=broj 12|pages=str. 888.–889.|pmid=20454475|doi=10.2471/BLT.09.011209|pmc=2789367}}</ref> U zemljama istočnog [[Sredozemlje|Sredozemlja]] stope samoubojstva su podjednake između žena i muškaraca.<ref name=Var2012/>


=== Dob ===
=== Dob ===
Redak 240: Redak 240:
[[Image:106 Conrad Cichorius, Die Reliefs der Traianssäule, Tafel CVI.jpg|mini|300px|Decebalovo samoubojstvo s [[Trajanov stup|Trajanovog stupa]].]]
[[Image:106 Conrad Cichorius, Die Reliefs der Traianssäule, Tafel CVI.jpg|mini|300px|Decebalovo samoubojstvo s [[Trajanov stup|Trajanovog stupa]].]]


U [[Stara Grčka|staroj Grčkoj]], osoba koja je počinila samoubojstvo bez dopuštenja države gubila je pravo na [[pokop]] s počastima. Počinitelja samoubojstva smjelo se pokopati izvan grada, bez počasti i bez nadgobnog spomenika ili drugih oznaka.<ref>{{cite book|last=Szasz|first=Thomas|title=Fatal freedom : the ethics and politics of suicide|year=1999.|publisher=Praeger|location=Westport, Conn.|isbn=978-0-275-96646-1|page=str. 11|url=http://books.google.ca/books?id=5AqzlMdurkcC&pg=PA11}}</ref> U [[stara Grčka|staroj Grčkoj]] i [[stari Rim|starom Rimu]] samoubojstvo se smatralo prihvatljivim kao način obrane časti nakon vojnog poraza.<ref name=Maris2000/> Vlasti [[Rimsko Carstvo|Rimskog Carstva]] su u početku dopuštale samoubojstvo, ali se ono kasnije smatralo [[kazneno djelo|kaznenim djelom]] protiv države zbog gospodarskog gubitka kojeg je država trpila.<ref>{{cite book|last=Dickinson|first=Michael R. Leming, George E.|title=Understanding dying, death, and bereavement|publisher=Wadsworth Cengage Learning|location=Belmont, CA|isbn=978-0-495-81018-6|page=str. 290.|url=http://books.google.ca/books?id=L8ETDRsB8ZYC&pg=PA290|edition=7. izdanje}}</ref> Kazneni zakon iz [[1670.]] izdan od strane francuskog kralja [[Luj XIV., kralj Francuske|Luja XIV]] bio je puno oštriji u načinu kažnjavanja: tijelo samoubojice je moralo biti povlačeno ulicama licem okrenuto nadolje i potom obješeno ili bačeno na smetlište. Povrh toga, država je imala pravo [[zapljena|zaplijeniti]] svu imovinu samoubojice.<ref>{{cite book|first=ed. by W.S.F. Pickering|title=Durkheim's Suicide: a century of research and debate|year=2000.|publisher=Routledge|location=London [u.a.]|isbn=978-0-415-20582-5|page=str. 69.|url=http://books.google.ca/books?id=9KQO6dGY1cwC&pg=PA69|edition=1. izdanje}}</ref><ref name=Maris540>{{cite book|last=Maris|first=Ronald|title=Comprehensive textbook of suicidology|year=2000.|publisher=Guilford Press|location=New York [u.a.]|isbn=978-1-57230-541-0|page=str. 540.|url=http://books.google.ca/books?id=Zi-xoFAPnPMC&pg=PA540}}</ref> [[Katolička Crkva]] se oduvijek protivila samoubojstvu, te su samoubojice kroz povijest u pravilu bili [[ekskomunikacija|ekskomunicirani]] i pokapani izvan posvećenih [[groblje|groblja]].<ref name=McL2007/> U [[Velika Britanija|Velikoj Britaniji]] [[19. stoljeće|19. stoljeća]] pokušaj samoubojstva se poistovjećivao s pokušajem ubojstva i mogla se izreći i smrtna kazna vješanjem.<ref name=McL2007/> Tijekom 19. stoljeća u [[Europa|Europi]] se postupno promijenio stav prema samoubojstvu. Ono se više nije doživljavalo kao posljedica [[grijeh]]a već kao posljedica gubitka razuma.<ref name=Maris540/>
U [[Stara Grčka|staroj Grčkoj]], osoba koja je počinila samoubojstvo bez dopuštenja države gubila je pravo na [[pokop]] s počastima. Počinitelja samoubojstva smjelo se pokopati izvan grada, bez počasti i bez nadgobnog spomenika ili drugih oznaka.<ref>{{Citiranje knjige|last=Szasz|first=Thomas|title=Fatal freedom : the ethics and politics of suicide|year=1999.|publisher=Praeger|location=Westport, Conn.|isbn=978-0-275-96646-1|page=str. 11|url=http://books.google.ca/books?id=5AqzlMdurkcC&pg=PA11}}</ref> U [[stara Grčka|staroj Grčkoj]] i [[stari Rim|starom Rimu]] samoubojstvo se smatralo prihvatljivim kao način obrane časti nakon vojnog poraza.<ref name=Maris2000/> Vlasti [[Rimsko Carstvo|Rimskog Carstva]] su u početku dopuštale samoubojstvo, ali se ono kasnije smatralo [[kazneno djelo|kaznenim djelom]] protiv države zbog gospodarskog gubitka kojeg je država trpila.<ref>{{Citiranje knjige|last=Dickinson|first=Michael R. Leming, George E.|title=Understanding dying, death, and bereavement|publisher=Wadsworth Cengage Learning|location=Belmont, CA|isbn=978-0-495-81018-6|page=str. 290.|url=http://books.google.ca/books?id=L8ETDRsB8ZYC&pg=PA290|edition=7. izdanje}}</ref> Kazneni zakon iz [[1670.]] izdan od strane francuskog kralja [[Luj XIV., kralj Francuske|Luja XIV]] bio je puno oštriji u načinu kažnjavanja: tijelo samoubojice je moralo biti povlačeno ulicama licem okrenuto nadolje i potom obješeno ili bačeno na smetlište. Povrh toga, država je imala pravo [[zapljena|zaplijeniti]] svu imovinu samoubojice.<ref>{{Citiranje knjige|first=ed. by W.S.F. Pickering|title=Durkheim's Suicide: a century of research and debate|year=2000.|publisher=Routledge|location=London [u.a.]|isbn=978-0-415-20582-5|page=str. 69.|url=http://books.google.ca/books?id=9KQO6dGY1cwC&pg=PA69|edition=1. izdanje}}</ref><ref name=Maris540>{{Citiranje knjige|last=Maris|first=Ronald|title=Comprehensive textbook of suicidology|year=2000.|publisher=Guilford Press|location=New York [u.a.]|isbn=978-1-57230-541-0|page=str. 540.|url=http://books.google.ca/books?id=Zi-xoFAPnPMC&pg=PA540}}</ref> [[Katolička Crkva]] se oduvijek protivila samoubojstvu, te su samoubojice kroz povijest u pravilu bili [[ekskomunikacija|ekskomunicirani]] i pokapani izvan posvećenih [[groblje|groblja]].<ref name=McL2007/> U [[Velika Britanija|Velikoj Britaniji]] [[19. stoljeće|19. stoljeća]] pokušaj samoubojstva se poistovjećivao s pokušajem ubojstva i mogla se izreći i smrtna kazna vješanjem.<ref name=McL2007/> Tijekom 19. stoljeća u [[Europa|Europi]] se postupno promijenio stav prema samoubojstvu. Ono se više nije doživljavalo kao posljedica [[grijeh]]a već kao posljedica gubitka razuma.<ref name=Maris540/>


== Društvo i kultura ==
== Društvo i kultura ==
Redak 248: Redak 248:
[[Datoteka:Wakisashi-sepukku-p1000699.jpg|mini|''[[Tantō]]'' nož spreman za ''[[seppuku]]''.]]
[[Datoteka:Wakisashi-sepukku-p1000699.jpg|mini|''[[Tantō]]'' nož spreman za ''[[seppuku]]''.]]
|
|
Samoubojstvo više nije kazneno djelo u većini zemalja [[zapadni svijet|zapadne civilizacije]],<ref>{{cite book|last=White|first=Tony|title=Working with suicidal individuals: a guide to providing understanding, assessment and support|year=2010.|publisher=Jessica Kingsley Publishers|location=London|isbn=978-1-84905-115-6|page=str. 12.|url=http://books.google.ca/books?id=p_ZvK-DBYfIC&pg=PT12}}</ref> iako je to bilo i u [[Zapadna Europa|zapadnoj Europi]] i na [[Bliski istok|Bliskom istoku]] do [[1800-ih]] godina.<ref>{{cite book|last=Paperno|first=Irina|title=Suicide as a cultural institution in Dostoevsky's Russia|year=1997.|publisher=Cornell university press|location=Ithaca|isbn=978-0-8014-8425-4|page=str. 60.|url=http://books.google.ca/books?id=m3pqf8f-6bMC&pg=PA60}}</ref> Mnoge islamske zemlje smatraju ga još uvijek kaznenim djelom.<ref name="Islam2006"/>
Samoubojstvo više nije kazneno djelo u većini zemalja [[zapadni svijet|zapadne civilizacije]],<ref>{{Citiranje knjige|last=White|first=Tony|title=Working with suicidal individuals: a guide to providing understanding, assessment and support|year=2010.|publisher=Jessica Kingsley Publishers|location=London|isbn=978-1-84905-115-6|page=str. 12.|url=http://books.google.ca/books?id=p_ZvK-DBYfIC&pg=PT12}}</ref> iako je to bilo i u [[Zapadna Europa|zapadnoj Europi]] i na [[Bliski istok|Bliskom istoku]] do [[1800-ih]] godina.<ref>{{Citiranje knjige|last=Paperno|first=Irina|title=Suicide as a cultural institution in Dostoevsky's Russia|year=1997.|publisher=Cornell university press|location=Ithaca|isbn=978-0-8014-8425-4|page=str. 60.|url=http://books.google.ca/books?id=m3pqf8f-6bMC&pg=PA60}}</ref> Mnoge islamske zemlje smatraju ga još uvijek kaznenim djelom.<ref name="Islam2006"/>


Samoubojstvo nije kazneno djelo u [[Australija|Australiji]],<ref>{{cite book|last=al.]|first=David Lanham&nbsp;... [et|title=Criminal laws in Australia|year=2006.|publisher=The Federation Press|location=Annandale, N.S.W.|isbn=978-1-86287-558-6|page=str. 229.|url=http://books.google.ca/books?id=D97doQ1iZx4C&pg=PA229}}</ref>, ali je kazneno djelo savjetovanje, nagovaranje, pomaganje ili poticanje u bilo kojem obliku na samoubojstvo i zakon dopušta bilo kojoj osobi da primijeni i fizičku silu kako bi se spriječilo osobu da sebi oduzme život.<ref>{{cite book|last=Duffy|first=Michael Costa, Mark|title=Labor, prosperity and the nineties: beyond the bonsai economy|year=1991.|publisher=Federation Press|location=Sydney|isbn=978-1-86287-060-4|page=str. 315.|url=http://books.google.ca/books?id=TqZqTHwvCH8C&pg=PA315|edition=2. izdanje}}</ref> Na [[Sjeverni teritorij|Sjevernom teritoriju Australije]] je vrlo kratko zakonski bilo dozvoljeno liječničiki potpomognuto samoubojstvo od [[1996.]] do [[1997.]]<ref>{{cite book|last=Quill|first=Constance E. Putnam ; foreword by Timothy E.|title=Hospice or hemlock? : searching for heroic compassion|year=2002.|publisher=Praeger|location=Westport, Conn.|isbn=978-0-89789-921-5|page=str. 143.|url=http://books.google.ca/books?id=GmFwa3I7vqMC&pg=PA143}}</ref>
Samoubojstvo nije kazneno djelo u [[Australija|Australiji]],<ref>{{Citiranje knjige|last=al.]|first=David Lanham&nbsp;... [et|title=Criminal laws in Australia|year=2006.|publisher=The Federation Press|location=Annandale, N.S.W.|isbn=978-1-86287-558-6|page=str. 229.|url=http://books.google.ca/books?id=D97doQ1iZx4C&pg=PA229}}</ref>, ali je kazneno djelo savjetovanje, nagovaranje, pomaganje ili poticanje u bilo kojem obliku na samoubojstvo i zakon dopušta bilo kojoj osobi da primijeni i fizičku silu kako bi se spriječilo osobu da sebi oduzme život.<ref>{{Citiranje knjige|last=Duffy|first=Michael Costa, Mark|title=Labor, prosperity and the nineties: beyond the bonsai economy|year=1991.|publisher=Federation Press|location=Sydney|isbn=978-1-86287-060-4|page=str. 315.|url=http://books.google.ca/books?id=TqZqTHwvCH8C&pg=PA315|edition=2. izdanje}}</ref> Na [[Sjeverni teritorij|Sjevernom teritoriju Australije]] je vrlo kratko zakonski bilo dozvoljeno liječničiki potpomognuto samoubojstvo od [[1996.]] do [[1997.]]<ref>{{Citiranje knjige|last=Quill|first=Constance E. Putnam ; foreword by Timothy E.|title=Hospice or hemlock? : searching for heroic compassion|year=2002.|publisher=Praeger|location=Westport, Conn.|isbn=978-0-89789-921-5|page=str. 143.|url=http://books.google.ca/books?id=GmFwa3I7vqMC&pg=PA143}}</ref>


Ni jedna europska država trenutno ne smatra samoubojstvo kaznenim djelom.<ref name=McL2007/> [[Engleska]] i [[Wales]] su dekriminalizirali samoubojstvo pravnim dokumentom [[Suicide Act 1961]], a [[Irska]] je to učinila tek [[1993.]]<ref name=McL2007/> Pojam "počiniti" se uglavnom koristi za protuzakonito djelovanje, stoga su mnoge udruge prestale koristiti ovaj pojam zbog svojih negativnih konotacija.<ref>Holt, Gerry.[http://www.bbc.co.uk/news/magazine-14374296 "When suicide was illegal"]. [[BBC News]]. 03 kolovoza 2011. pristupljeno 11. kolovoza 2011.</ref><ref name=guardian_style>{{cite web|title=Guardian & Observer style guide|url=http://www.guardian.co.uk/styleguide/s|work=Guardian website|publisher=The Guardian|accessdate=29. studenog 2011.}}</ref>
Ni jedna europska država trenutno ne smatra samoubojstvo kaznenim djelom.<ref name=McL2007/> [[Engleska]] i [[Wales]] su dekriminalizirali samoubojstvo pravnim dokumentom [[Suicide Act 1961]], a [[Irska]] je to učinila tek [[1993.]]<ref name=McL2007/> Pojam "počiniti" se uglavnom koristi za protuzakonito djelovanje, stoga su mnoge udruge prestale koristiti ovaj pojam zbog svojih negativnih konotacija.<ref>Holt, Gerry.[http://www.bbc.co.uk/news/magazine-14374296 "When suicide was illegal"]. [[BBC News]]. 03 kolovoza 2011. pristupljeno 11. kolovoza 2011.</ref><ref name=guardian_style>{{cite web|title=Guardian & Observer style guide|url=http://www.guardian.co.uk/styleguide/s|work=Guardian website|publisher=The Guardian|accessdate=29. studenog 2011.}}</ref>


Samoubojstvo je protuzakonito u [[Indija|Indiji]] i obitelj samoubojice može imati pravne posljedice.<ref>{{cite book|last=Srivastava|first=editors, Nitish Dogra, Sangeet|title=Climate change and disease dynamics in India|publisher=The Energy and Resources Institute|location=New Delhi|isbn=978-81-7993-412-8|page=str. 256.|url=http://books.google.ca/books?id=UGrUgX-nKTIC&pg=PA256}}</ref> U [[Njemačka|Njemačkoj]] aktivna je [[eutanazija]] protuzakonita i svatko tko je prisutan tijekom samoubojstva može biti optužen za nepružanje pomoći osobi u životnoj opasnosti.<ref>"German politician Roger Kusch helped elderly woman to die"[http://www.timesonline.co.uk/tol/news/world/europe/article4251894.ece Times Online] 02. srpnja 2008.</ref> [[Švicarska]] je u zadnje vrijeme poduzela pravne koraka ka legalizaciji potpomognutog samoubojstva za oboljele od kroničnih [[duševne bolesti|duševnih bolesti]]. Visoki sud u [[Lozanni]] je [[2006.]] godine dao pravo na oduzimanje života jednom dugogodišnjem duševnom bolesniku.<ref name=pmid17649899>{{cite journal|author=Appel, JM |title=A Suicide Right for the Mentally Ill? A Swiss Case Opens a New Debate|journal=Hastings Center Report |volume=svezak 37 |issue=broj 3 |pages=str. 21.–23. |year=2007. |pmid=17649899|doi=10.1353/hcr.2007.0035 |month=svibanj }}</ref>
Samoubojstvo je protuzakonito u [[Indija|Indiji]] i obitelj samoubojice može imati pravne posljedice.<ref>{{Citiranje knjige|last=Srivastava|first=editors, Nitish Dogra, Sangeet|title=Climate change and disease dynamics in India|publisher=The Energy and Resources Institute|location=New Delhi|isbn=978-81-7993-412-8|page=str. 256.|url=http://books.google.ca/books?id=UGrUgX-nKTIC&pg=PA256}}</ref> U [[Njemačka|Njemačkoj]] aktivna je [[eutanazija]] protuzakonita i svatko tko je prisutan tijekom samoubojstva može biti optužen za nepružanje pomoći osobi u životnoj opasnosti.<ref>"German politician Roger Kusch helped elderly woman to die"[http://www.timesonline.co.uk/tol/news/world/europe/article4251894.ece Times Online] 02. srpnja 2008.</ref> [[Švicarska]] je u zadnje vrijeme poduzela pravne koraka ka legalizaciji potpomognutog samoubojstva za oboljele od kroničnih [[duševne bolesti|duševnih bolesti]]. Visoki sud u [[Lozanni]] je [[2006.]] godine dao pravo na oduzimanje života jednom dugogodišnjem duševnom bolesniku.<ref name=pmid17649899>{{cite journal|author=Appel, JM |title=A Suicide Right for the Mentally Ill? A Swiss Case Opens a New Debate|journal=Hastings Center Report |volume=svezak 37 |issue=broj 3 |pages=str. 21.–23. |year=2007. |pmid=17649899|doi=10.1353/hcr.2007.0035 |month=svibanj }}</ref>


U [[SAD|Sjedinjenim Američkim Državama]] samoubojstvo nije protuzakonito, ali se mogu izreći sankcije osobama koje su ga pokušale.<ref name=McL2007>{{cite book|last=McLaughlin|first=Columba|title=Suicide-related behaviour understanding, caring and therapeutic responses|year=2007.|publisher=John Wiley & Sons|location=Chichester, England|isbn=978-0-470-51241-8|page=str. 24.|url=http://books.google.ca/books?id=I2FJRbekdC8C&pg=PA24}}</ref> Liječnički potpomognuto samoubojstvo je zakonski dopušteno u državama [[Oregon]]u<ref>{{cite web|url=http://www.leg.state.or.us/ors/127.html |title=Chapter 127.800–995 The Oregon Death with Dignity Act|publisher=izdavač: Oregon State Legislature}}</ref> i [[Washington (savezna država)|Washingtonu]].<ref>{{cite news|title=Chapter 70.245 RCW, The Washington death with dignity act|url=http://apps.leg.wa.gov/RCW/default.aspx?cite=70.245|work=[[Washington State Legislature]]}}</ref>
U [[SAD|Sjedinjenim Američkim Državama]] samoubojstvo nije protuzakonito, ali se mogu izreći sankcije osobama koje su ga pokušale.<ref name=McL2007>{{Citiranje knjige|last=McLaughlin|first=Columba|title=Suicide-related behaviour understanding, caring and therapeutic responses|year=2007.|publisher=John Wiley & Sons|location=Chichester, England|isbn=978-0-470-51241-8|page=str. 24.|url=http://books.google.ca/books?id=I2FJRbekdC8C&pg=PA24}}</ref> Liječnički potpomognuto samoubojstvo je zakonski dopušteno u državama [[Oregon]]u<ref>{{cite web|url=http://www.leg.state.or.us/ors/127.html |title=Chapter 127.800–995 The Oregon Death with Dignity Act|publisher=izdavač: Oregon State Legislature}}</ref> i [[Washington (savezna država)|Washingtonu]].<ref>{{cite news|title=Chapter 70.245 RCW, The Washington death with dignity act|url=http://apps.leg.wa.gov/RCW/default.aspx?cite=70.245|work=[[Washington State Legislature]]}}</ref>


U [[Republika Hrvatska|Republici Hrvatskoj]] samoubojstvo (i pokušaj istog) nije kažnjivo, ali kažnjivo je sudjelovanje u istom. Članak 114. Kaznenog zakona Republike Hrvatske propisuje da onaj tko navede drugoga na samoubojstvo ili mu iz niskih pobuda pomogne u samoubojstvu pa ono bude počinjeno ili pokušano, kaznit će se kaznom zatvora do tri godine. Tko isto ovo djelo počini u odnosu na dijete koje je navršilo četrnaest godina ili osobu čija je sposobnost shvaćanja svog postupanja bitno smanjena, kaznit će se kaznom zatvora od jedne do osam godina.<ref name="Propisi">[http://propisi.hr/print.php?id=11365 Kazneni Zakon Republike Hrvatske - Urednički pročišćeni tekst, „Narodne novine“, broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 - Ispravak], pristupljeno 10. srpnja 2017.)</ref>
U [[Republika Hrvatska|Republici Hrvatskoj]] samoubojstvo (i pokušaj istog) nije kažnjivo, ali kažnjivo je sudjelovanje u istom. Članak 114. Kaznenog zakona Republike Hrvatske propisuje da onaj tko navede drugoga na samoubojstvo ili mu iz niskih pobuda pomogne u samoubojstvu pa ono bude počinjeno ili pokušano, kaznit će se kaznom zatvora do tri godine. Tko isto ovo djelo počini u odnosu na dijete koje je navršilo četrnaest godina ili osobu čija je sposobnost shvaćanja svog postupanja bitno smanjena, kaznit će se kaznom zatvora od jedne do osam godina.<ref name="Propisi">[http://propisi.hr/print.php?id=11365 Kazneni Zakon Republike Hrvatske - Urednički pročišćeni tekst, „Narodne novine“, broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 - Ispravak], pristupljeno 10. srpnja 2017.)</ref>
Redak 288: Redak 288:
=== Poznata mjesta ===
=== Poznata mjesta ===


Postoje određena mjesta u svijetu, koja su postala poznata po velikom broju osoba koja su ih izabrala kao mjesto počinjenja samoubojstva.<ref name=Robinson2012/> Najpoznatiji su most [[Golden Gate]] u [[San Francisco|San Franciscu]], šuma [[Aokigahara]] u [[Japan]]u,<ref>{{cite book|last=Robinson|first=ed. by Peter|title=Research themes for tourism|year=2010.|publisher=CABI|location=Oxfordshire [etc.]|isbn=978-1-84593-684-6|page=str. 172.|url=http://books.google.ca/books?id=219aFMSRPqgC&pg=PA172|coauthors=Heitmann, Sine; Dieke, Peter}}</ref>, [[Beachy Head]] u [[Engleska|Engleskoj]],<ref name=Robinson2012>{{cite book|last=Robinson|first=edited by David Picard, Mike|title=Emotion in motion : tourism, affect and transformation|publisher=Ashgate|location=Farnham, Surrey|isbn=978-1-4094-2133-7|page=str. 176.|url=http://books.google.ca/books?id=PjuY_4Vy_UUC&pg=PT176}}</ref> i vijadukt Bloor Street u [[Toronto|Torontu]].<ref name=Dennis2008>{{cite book|last=Dennis|first=Richard|title=Cities in modernity: representations and productions of metropolitan space, 1840 – 1930|year=2008.|publisher=Cambridge Univ. Press|location=Cambridge [u.a.]|isbn=978-0-521-46841-1|page=str. 20.|url=http://books.google.ca/books?id=Gq9_uNNkmKUC&pg=PA20|edition=Repr.}}</ref>
Postoje određena mjesta u svijetu, koja su postala poznata po velikom broju osoba koja su ih izabrala kao mjesto počinjenja samoubojstva.<ref name=Robinson2012/> Najpoznatiji su most [[Golden Gate]] u [[San Francisco|San Franciscu]], šuma [[Aokigahara]] u [[Japan]]u,<ref>{{Citiranje knjige|last=Robinson|first=ed. by Peter|title=Research themes for tourism|year=2010.|publisher=CABI|location=Oxfordshire [etc.]|isbn=978-1-84593-684-6|page=str. 172.|url=http://books.google.ca/books?id=219aFMSRPqgC&pg=PA172|coauthors=Heitmann, Sine; Dieke, Peter}}</ref>, [[Beachy Head]] u [[Engleska|Engleskoj]],<ref name=Robinson2012>{{Citiranje knjige|last=Robinson|first=edited by David Picard, Mike|title=Emotion in motion : tourism, affect and transformation|publisher=Ashgate|location=Farnham, Surrey|isbn=978-1-4094-2133-7|page=str. 176.|url=http://books.google.ca/books?id=PjuY_4Vy_UUC&pg=PT176}}</ref> i vijadukt Bloor Street u [[Toronto|Torontu]].<ref name=Dennis2008>{{Citiranje knjige|last=Dennis|first=Richard|title=Cities in modernity: representations and productions of metropolitan space, 1840 – 1930|year=2008.|publisher=Cambridge Univ. Press|location=Cambridge [u.a.]|isbn=978-0-521-46841-1|page=str. 20.|url=http://books.google.ca/books?id=Gq9_uNNkmKUC&pg=PA20|edition=Repr.}}</ref>


Do [[2010.]] godine, most Golden Gate mjesto je gdje je počinjeno najviše samoubojstva na svijetu, s više od 1300 slučajeva od kraja njegove izgradnje [[1937.]] godine.<ref name=McDougall2010>{{cite book|last=McDougall|first=Tim|title=Helping children and young people who self-harm: an introduction to self-harming and suicidal behaviours for health professionals|year=2010.|publisher=izdavač: Routledge|location=Abingdon, Oxon|isbn=978-0-415-49913-2|page=str. 23.|url=http://books.google.ca/books?id=2VfP1-o0BgcC&pg=PA23|coauthors=Armstrong, Marie; Trainor, Gemma}}</ref> Na mnogim su mjestima koji su poznati po slučajevima samoubojstva izgrađene fizičke prepreke koje ih spriječavaju.<ref name=Bateson2008>{{cite book|last=Bateson|first=John|title=Building hope : leadership in the nonprofit world|year=2008.|publisher=Praeger|location=Westport, Conn.|isbn=978-0-313-34851-8|page=str. 180.|url=http://books.google.ca/books?id=GUzq5qNegkYC&pg=PA180}}</ref> Neka poznata mjesta su [[Luminous Veil]] u [[Toronto|Torontu]]<ref name=Dennis2008/>, zaštitne ograde na [[Eiffelov toranj|Eiffelovom tornju]] u [[Pariz]]u i [[Empire State Building]]u u [[New York]]u,<ref name=Bateson2008/> a od [[2011.]], ograde su postavljene i na mostu [[Golden Gate]].<ref name=Miller2011>{{cite book|last=Miller|first=David|title=Child and Adolescent Suicidal Behavior: School-Based Prevention, Assessment, and Intervention|year=2011.|isbn=978-1-60623-997-1|page=str. 46.|url=http://books.google.ca/books?id=bAHcIUDoVEoC&pg=PA46}}</ref> Ova se preventivna mjera pokazala vrlo učinkovitom.<ref name=Miller2011/>
Do [[2010.]] godine, most Golden Gate mjesto je gdje je počinjeno najviše samoubojstva na svijetu, s više od 1300 slučajeva od kraja njegove izgradnje [[1937.]] godine.<ref name=McDougall2010>{{Citiranje knjige|last=McDougall|first=Tim|title=Helping children and young people who self-harm: an introduction to self-harming and suicidal behaviours for health professionals|year=2010.|publisher=izdavač: Routledge|location=Abingdon, Oxon|isbn=978-0-415-49913-2|page=str. 23.|url=http://books.google.ca/books?id=2VfP1-o0BgcC&pg=PA23|coauthors=Armstrong, Marie; Trainor, Gemma}}</ref> Na mnogim su mjestima koji su poznati po slučajevima samoubojstva izgrađene fizičke prepreke koje ih spriječavaju.<ref name=Bateson2008>{{Citiranje knjige|last=Bateson|first=John|title=Building hope : leadership in the nonprofit world|year=2008.|publisher=Praeger|location=Westport, Conn.|isbn=978-0-313-34851-8|page=str. 180.|url=http://books.google.ca/books?id=GUzq5qNegkYC&pg=PA180}}</ref> Neka poznata mjesta su [[Luminous Veil]] u [[Toronto|Torontu]]<ref name=Dennis2008/>, zaštitne ograde na [[Eiffelov toranj|Eiffelovom tornju]] u [[Pariz]]u i [[Empire State Building]]u u [[New York]]u,<ref name=Bateson2008/> a od [[2011.]], ograde su postavljene i na mostu [[Golden Gate]].<ref name=Miller2011>{{Citiranje knjige|last=Miller|first=David|title=Child and Adolescent Suicidal Behavior: School-Based Prevention, Assessment, and Intervention|year=2011.|isbn=978-1-60623-997-1|page=str. 46.|url=http://books.google.ca/books?id=bAHcIUDoVEoC&pg=PA46}}</ref> Ova se preventivna mjera pokazala vrlo učinkovitom.<ref name=Miller2011/>


== Samoubojstvo u životinja ==
== Samoubojstvo u životinja ==


Pošto se općenito smatra da samoubojstvo predviđa svjesnu, namjernu odluku o okončanju života, pretpostavljalo se da se ono ne može desiti među [[životinja]]ma i drugim [[organizam|organizmima]].<ref name=Maris2000>{{cite book|last=Maris|first=Ronald|title=Comprehensive textbook of suicidology|year=2000.|publisher=Guilford Press|location=New York [u.a.]|isbn=978-1-57230-541-0|pages=str. 97.–103.|url=http://books.google.ca/books?id=Zi-xoFAPnPMC&pg=PA97}}</ref> Samoubilačko je ponašanje zabilježeno kod [[salmonella|salmonelle]] koja izaziva reakciju [[imunološki sustav|imunološkog sustava]] na jednom području kako bi izazvala uništenje i konkurentnih bakterija.<ref>{{Cite journal|url=http://www.nytimes.com/2008/08/26/science/26obsalm.html?ref=science|title=In Salmonella Attack, Taking One for the Team|author=Chang, Kenneth|date=25. kolovoza 2008.|publisher=New York Times|postscript=<!--None-->}}</ref> Opisana je pojava samoubilačke obrane kod radilica brazilskog mrava ''[[Forelius pusillus]]'', koji se izdvoje u manju skupinu i svaku večer zapečate ulaz u gnijezdo izvana.<ref>{{cite journal|title=Preemptive Defensive Self-Sacrifice by Ant Workers|url=http://www.cyf-kr.edu.pl/~rotofils/Tofilski_etal_2008.pdf|format=PDF|author=Tofilski,Adam; Couvillon, MJ;Evison, SEF; Helantera, H; Robinson, EJH; Ratnieks, FLW|year=2008.|volume=svezak 172|pmid=18928332|issue=broj 5|journal=The American Naturalist|doi=10.1086/591688|pages=E239–E243}}</ref>
Pošto se općenito smatra da samoubojstvo predviđa svjesnu, namjernu odluku o okončanju života, pretpostavljalo se da se ono ne može desiti među [[životinja]]ma i drugim [[organizam|organizmima]].<ref name=Maris2000>{{Citiranje knjige|last=Maris|first=Ronald|title=Comprehensive textbook of suicidology|year=2000.|publisher=Guilford Press|location=New York [u.a.]|isbn=978-1-57230-541-0|pages=str. 97.–103.|url=http://books.google.ca/books?id=Zi-xoFAPnPMC&pg=PA97}}</ref> Samoubilačko je ponašanje zabilježeno kod [[salmonella|salmonelle]] koja izaziva reakciju [[imunološki sustav|imunološkog sustava]] na jednom području kako bi izazvala uništenje i konkurentnih bakterija.<ref>{{Cite journal|url=http://www.nytimes.com/2008/08/26/science/26obsalm.html?ref=science|title=In Salmonella Attack, Taking One for the Team|author=Chang, Kenneth|date=25. kolovoza 2008.|publisher=New York Times|postscript=<!--None-->}}</ref> Opisana je pojava samoubilačke obrane kod radilica brazilskog mrava ''[[Forelius pusillus]]'', koji se izdvoje u manju skupinu i svaku večer zapečate ulaz u gnijezdo izvana.<ref>{{cite journal|title=Preemptive Defensive Self-Sacrifice by Ant Workers|url=http://www.cyf-kr.edu.pl/~rotofils/Tofilski_etal_2008.pdf|format=PDF|author=Tofilski,Adam; Couvillon, MJ;Evison, SEF; Helantera, H; Robinson, EJH; Ratnieks, FLW|year=2008.|volume=svezak 172|pmid=18928332|issue=broj 5|journal=The American Naturalist|doi=10.1086/591688|pages=E239–E243}}</ref>


[[Biljna uš]] [[Acyrthosiphon pisum]] u slučaju napada svog prirodnog neprijatelja [[bubamara|bubemare]] ima mogućnost samoubilačke obrane putem eksplozije vlastitog tijela, koja je u stanju teško ozlijediti ili čak ubiti bubamaru.<ref>{{Cite journal|url=http://news.discovery.com/animals/animal-suicide-behavior.html|title=Animal Suicide Sheds Light on Human Behavior|author=Larry O'Hanlon|date=10. ožujka 2010.|publisher=Discovery News|postscript=<!--None-->}}</ref> Kod nekih vrsta [[termit]]a postoje vojnici koji mogu eksplodirati i tako prekriti neprijatelje ljepljivim sadržajem.<ref>{{Cite journal|url=http://www.bbc.co.uk/pressoffice/pressreleases/stories/2005/10_october/20/life_horrors.shtml|title=Life In The Undergrowth|publisher=BBC|postscript=<!--None-->|author1=<Please add first missing authors to populate metadata.>}}</ref><ref>{{Cite journal|title=Suicidal defensive behaviour by frontal gland dehiscence in Globitermes sulphureus Haviland soldiers (Isoptera)|first4=A.|last4=Peppuy|first3=V.|last3=Van Tuyen|volume=svezak 44|first2=A.|issue=broj 3|journal=Insectes Sociaux|date=August, 1997|last2=Robert|page=str. 289.|doi=10.1007/s000400050049|url=http://www.springerlink.com/content/m727aywa4mdf04ln/|publisher=izdavač: Birkhäuser Basel|author=Bordereau, C|postscript=<!--None-->}}</ref>
[[Biljna uš]] [[Acyrthosiphon pisum]] u slučaju napada svog prirodnog neprijatelja [[bubamara|bubemare]] ima mogućnost samoubilačke obrane putem eksplozije vlastitog tijela, koja je u stanju teško ozlijediti ili čak ubiti bubamaru.<ref>{{Cite journal|url=http://news.discovery.com/animals/animal-suicide-behavior.html|title=Animal Suicide Sheds Light on Human Behavior|author=Larry O'Hanlon|date=10. ožujka 2010.|publisher=Discovery News|postscript=<!--None-->}}</ref> Kod nekih vrsta [[termit]]a postoje vojnici koji mogu eksplodirati i tako prekriti neprijatelje ljepljivim sadržajem.<ref>{{Cite journal|url=http://www.bbc.co.uk/pressoffice/pressreleases/stories/2005/10_october/20/life_horrors.shtml|title=Life In The Undergrowth|publisher=BBC|postscript=<!--None-->|author1=<Please add first missing authors to populate metadata.>}}</ref><ref>{{Cite journal|title=Suicidal defensive behaviour by frontal gland dehiscence in Globitermes sulphureus Haviland soldiers (Isoptera)|first4=A.|last4=Peppuy|first3=V.|last3=Van Tuyen|volume=svezak 44|first2=A.|issue=broj 3|journal=Insectes Sociaux|date=August, 1997|last2=Robert|page=str. 289.|doi=10.1007/s000400050049|url=http://www.springerlink.com/content/m727aywa4mdf04ln/|publisher=izdavač: Birkhäuser Basel|author=Bordereau, C|postscript=<!--None-->}}</ref>
Redak 304: Redak 304:
Jedan od poznatijih slučajeva je masovno samoubojstvo „kulta iz Jamestowna“ [[1978.]] godine, kad se 918 pripadnika američkog kulta "[[Hram naroda]]", pod vodstvom religioznog vođe [[Jim Jones|Jima Jonesa]], namjerno otrovalo [[osvježavajuće piće|osvježavajućim pićem]] pomiješanim kalijevim [[cijanid]]om.<ref>Hall 1987, p.282</ref><ref name="tape">[http://jonestown.sdsu.edu/AboutJonestown/Tapes/Tapes/DeathTape/death.html "Jonestown Audiotape Primary Project."] ''Alternative Considerations of Jonestown and Peoples Temple''. San Diego State University.{{cite web|url=http://www.webcitation.org/5vybbZjSY|title=The Death tape|date =24. siječnja 2011.}}</ref><ref>"1978:[http://news.bbc.co.uk/onthisday/hi/dates/stories/november/18/newsid_2540000/2540209.stmMassSuicide Leaves 900 Dead]". Retrieved 9 November 2011.</ref> Više od 10 000 civila počinilo je samoubojstvo u zadnjim danima [[Bitka za Saipan|bitke za Saipan]] [[1944.]] godine, mnogi od njih skačući sa visokih stijena u more.<ref>John Toland, ''The Rising Sun: The Decline and Fall of the Japanese Empire 1936–1945'', izdavač: Random House, 1970., str. 519.</ref>
Jedan od poznatijih slučajeva je masovno samoubojstvo „kulta iz Jamestowna“ [[1978.]] godine, kad se 918 pripadnika američkog kulta "[[Hram naroda]]", pod vodstvom religioznog vođe [[Jim Jones|Jima Jonesa]], namjerno otrovalo [[osvježavajuće piće|osvježavajućim pićem]] pomiješanim kalijevim [[cijanid]]om.<ref>Hall 1987, p.282</ref><ref name="tape">[http://jonestown.sdsu.edu/AboutJonestown/Tapes/Tapes/DeathTape/death.html "Jonestown Audiotape Primary Project."] ''Alternative Considerations of Jonestown and Peoples Temple''. San Diego State University.{{cite web|url=http://www.webcitation.org/5vybbZjSY|title=The Death tape|date =24. siječnja 2011.}}</ref><ref>"1978:[http://news.bbc.co.uk/onthisday/hi/dates/stories/november/18/newsid_2540000/2540209.stmMassSuicide Leaves 900 Dead]". Retrieved 9 November 2011.</ref> Više od 10 000 civila počinilo je samoubojstvo u zadnjim danima [[Bitka za Saipan|bitke za Saipan]] [[1944.]] godine, mnogi od njih skačući sa visokih stijena u more.<ref>John Toland, ''The Rising Sun: The Decline and Fall of the Japanese Empire 1936–1945'', izdavač: Random House, 1970., str. 519.</ref>


Drugi poznati primjer je štrajk glađu u [[Irska|Irskoj]] iz [[1981.]] kojeg je predvodio [[Bobby Sands]], pri kojem je umrlo 10 osoba. U izvješću sudskog vještaka pisalo je da je smrt nastupila „samonametnutim izgladnjivanjem“. Kasniji izvještaj o smrti izmjenjen je nakon prosvjeda obitelji mrtvih, te je u njemu kao razlog smrti navedeno samo „smrt glađu“.<ref name=Philosophy59OKeeffe>[http://www.jstor.org/pss/3750951 Suicide and Self-Starvation], Terence M. O'Keeffe, [[Philosophy (journal)|''Philosophy'']], svezak. 59, broj 229 (srpanj 1984.), str. 349.–363.</ref> Za vrijeme [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]] [[Erwin Rommel]] optužen je da je znao za tzv. [[Srpanjska urota|srpanjsku urotu]] protiv [[Hitler]]a. Pod prijetnjom javnog suđenja i likvidacije obitelji, pružena mu je prilika da počini samoubojstvo trovanjem [[cijanid]]om što je on i učinio.<ref>{{cite book |last=Watson |first=Bruce|title=Exit Rommel: The Tunisian Campaign, 1942–43 |publisher=Stackpole Books |year=2007.|page=str. 170.|isbn=978-0-8117-3381-6}}</ref>
Drugi poznati primjer je štrajk glađu u [[Irska|Irskoj]] iz [[1981.]] kojeg je predvodio [[Bobby Sands]], pri kojem je umrlo 10 osoba. U izvješću sudskog vještaka pisalo je da je smrt nastupila „samonametnutim izgladnjivanjem“. Kasniji izvještaj o smrti izmjenjen je nakon prosvjeda obitelji mrtvih, te je u njemu kao razlog smrti navedeno samo „smrt glađu“.<ref name=Philosophy59OKeeffe>[http://www.jstor.org/pss/3750951 Suicide and Self-Starvation], Terence M. O'Keeffe, [[Philosophy (journal)|''Philosophy'']], svezak. 59, broj 229 (srpanj 1984.), str. 349.–363.</ref> Za vrijeme [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]] [[Erwin Rommel]] optužen je da je znao za tzv. [[Srpanjska urota|srpanjsku urotu]] protiv [[Hitler]]a. Pod prijetnjom javnog suđenja i likvidacije obitelji, pružena mu je prilika da počini samoubojstvo trovanjem [[cijanid]]om što je on i učinio.<ref>{{Citiranje knjige |last=Watson |first=Bruce|title=Exit Rommel: The Tunisian Campaign, 1942–43 |publisher=Stackpole Books |year=2007.|page=str. 170.|isbn=978-0-8117-3381-6}}</ref>


== Literatura ==
== Literatura ==

Inačica od 02:52, 18. studenoga 2021.

Klasifikacija i vanjske poveznice
MKB-10 Script error: No such module "Wikidata".
MKB-10 Script error: No such module "Wikidata".
NSK Script error: No such module "Wikidata".
PubMed Script error: No such module "Wikidata". (engl.)
MeSH Script error: No such module "Wikidata". (engl.)
Medscape Script error: No such module "Wikidata". (engl.)
Samoubojstvo, ulje na platnu Edouarda Maneta.

Samoubojstvo (lat. suicidium, od sui caedere, "ubiti sam sebe") je čin svjesnog i namjernog oduzimanja vlastitog života.

Samoubojstvo se često počini iz očaja, a njegov se uzrok učestalo pripisuje mentalnim poremećajima, kao što su depresija, bipolarni poremećaj, shizofrenija te alkoholizmu ili zlouporabi droga.[1] Vrlo važnu ulogu imaju i čimbenici stresa, kao što su financijske poteškoće ili poteškoće u međuljudskim odnosima. U nastojanju sprječavanja samoubojstva ubrajaju se ograničavanje pristupa vatrenom oružju, liječenje duševnih bolesti i liječenje od zlouporabe droga te poboljšanje gospodarskoga razvoja.

Najčešće se metode počinjenja samoubojstva razlikuju od zemlje do zemlje, a djelomice su povezane i s dostupnošću sredstava. U uobičajene metode spadaju: vješanje, trovanje pesticidima te uporaba vatrenog oružja. Od samoubojstva svake godine umire oko 800 000 do milijun ljudi, stoga je ono 10. po redu uzrok smrtnosti u svijetu.[1][2] Stope samoubojstva više su u muškaraca nego u žena, a vjerojatnost uspjelog samoubojstva je tri do četiri puta veća kod osoba muškoga spola nego kod osoba ženskoga spola.[3] Broj procijenjenih neuspjelih pokušaja samoubojstva svake godine iznosi 10 do 20 milijuna.[4] Oni su češći među mlađim i ženskim osobama.

Na poglede na samoubojstvo imale su utjecaja opće egzistencijalne teme, kao što su religija, čast te značenje života. Zbog vjerovanja u svetost života abrahamske religije na samoubojstvo tradicionalno gledaju kao na djelo protiv Boga. U samurajsko se doba u Japanu poštovao seppuku kao način iskupljenja za neuspjeh ili kao oblik prosvjeda. U okviru satija, danas zakonom zabranjene hinduističke pogrebne prakse, od udovica se očekivalo da se, bilo dragovoljno ili pod pritiskom obitelji i društva, spale na suprugovoj pogrebnoj lomači.[5]

Samoubojstvo i pokušaj samoubojstva, koji su prije bili zakonski kažnjivi, u većini zapadnih zemalja više to nisu. No, u većini islamskih zemalja ono je još uvijek kazneno djelo. Tijekom 20. i 21. stoljeća samoubojstvo putem samospaljivanja koristilo se kao način prosvjeda, dok su se kamikaze i samoubilački bombaški napadi koristili kao vojna, odnosno teroristička taktika.[6]

Definicije

Samoubojstvo, poznato i pod nazivom izvršeno samoubojstvo, jest "čin oduzimanja vlastitoga života".[7] Pokušaj samoubojstva ili samoubilačko ponašanje s nesmrtnim posljedicama je samougrožavanje i samoozljeđivanje u želji da se okonča vlastiti život, a koje ne završi smrću.[8] Pomaganje u samoubojstvu jest kad jedna osoba drugoj osobi neizravno pomogne da izazove vlastitu smrt pružanjem bilo savjeta ili sredstva za postizanje toga cilja.[9] Razlikuje se od eutanazije, prilikom koje druga osoba preuzima aktivniju ulogu u izazivanju smrti dotične osobe.[9] Suicidalno razmišljanje je razmišljanje o oduzimanju vlastitoga života.[8]

Čimbenici rizika

Okolnosti koje su dovele do samoubojstva u 16 saveznih američkih država 2008. godine.[10]

U čimbenike koji utječu na rizik počinjenja samoubojstva ubrajaju se psihijatrijski poremećaji, nedopuštena uporaba droga, psihološka stanja, kulturne, obiteljske i društvene prilike te genetski čimbenici.[11] Često se istovremeno javljaju duševna bolest i nedopuštena uporaba kemijskih tvari.[12] U ostale čimbenike rizika spadaju prethodni pokušaj samoubojstva,[13] laka dostupnost sredstava za počinjenje toga čina, povijest samoubojstva u obitelji ili traumatska ozljeda mozga.[14] Primjerice, utvrđeno je da su stope samoubojstva u kućanstvima s vatrenim oružjem više nego u onima bez vatrenoga oružja.[15] Do pomisli na samoubojstvo mogu dovesti i društveno-ekonomski čimbenici, kao što su nezaposlenost, siromaštvo, beskućništvo te diskriminacija.[16] Otprilike 15–40% samoubojica ostavlja oproštajnu poruku.[17] Između 38% i 55% samoubilačkih ponašanja može se pripisati genetskoj predispoziciji pojedinca.[18] Ratni veterani pod višim su rizikom samoubojstva djelomice i zbog veće učestalosti psihičkih bolesti i tjelesnih zdravstvenih poteškoća povezanih s ratom.[19]

Mentalni poremećaji

Mentalni poremećaji često su prisutni u vrijeme samoubojstva, s učestalošću koja se procjenjuje u rasponu od 27 %[20] do više od 90 %.[13] Među osobama primljenima u psihijatrijske ustanove životni rizik za izvršenje samoubojstva iznosi oko 8,6%.[13] Polovina sviju koji umru samoubojstvom mogla bi imati veliki depresivni poremećaj, a taj ili neki drugi poremećaj raspoloženja, kao što je bipolarni poremećaj, povećava rizik samoubojstva 20 puta.[21] U druga stanja koja na to mogu utjecati ubrajaju se shizofrenija (14%), poremećaji ponašanja (14%),[22] bipolarni poremećaj[21] te posttraumatski stresni poremećaj.[13] Samoubojstvom umire oko 5% svih oboljelih od shizofrenije.[23] Stanja visoka rizika su i poremećaji u prehrani.[24]

Najjasniji je pokazatelj konačnoga izvršenja samoubojstva povijest prethodnih pokušaja njegova počinjenja.[13] Otprilike 20% samoubojica već je imalo prethodne pokušaje samoubojstva, a 1% onih koji su već pokušali počiniti samoubojstvo unutar godinu dana ga i izvrši,[13] dok ih više od 5% samoubojstvo izvrši poslije 10 godina.[24] Premda se samougrožavanje ne smatra pokušajem samoubojstva, prisutnost takva ponašanja povezano je s povećanjem rizika samoubojstva.[25]

U otprilike 80% slučajeva izvršenja samoubojstava dotična je osoba tijekom godinu dana prije svoje smrti posjetila liječnika,[26] a među njima ih je 45% to učinilo tijekom prethodnih mjesec dana.[27] Približno 25–40% osoba koje izvrše samoubojstvo imalo je doticaja s ustanovama za zaštitu mentalnoga zdravlja prethodne godine.[20][26]

Ovisnost o alkoholu i psihoaktivnim drogama

„Pijaničin napredak“, 1846., pokazuje kako alkoholizam može dovesti do samoubojstva.

Zlouporaba kemijskih tvari drugi je po redu rizik samoubojstva po učestalosti poslije kliničke depresije i bipolarnoga poremećaja.[28] S time su povezani i kronična zlouporaba kemijskih tvari, kao i akutno otrovanje.[12][29] U kombinaciji s osobnom boli, poput tugovanja, rizik se uvelike povećava.[29] Dodatna zlouporaba kemijskih tvari povezana je poremećajima mentalnoga zdravlja.[12]

Prilikom počinjenja samoubojstva većina je ljudi pod utjecajem sedativno-hipnotičkih lijekova (kao što su alkohol, odnosno benzodiazepini),[30] pri čemu je u 15% do 61% slučajeva prisutan alkoholizam.[12] Države s višim stopama uporabe alkohola i gušćim razmještajem barova obično imaju više stope samoubojstva,[31] što se prvenstveno povezuje s uzimanjem destiliranih žestokih pića, a ne s ukupnom potrošnjom alkohola.[12] Otprilike 2,2–3,4% osoba liječenih od alkoholizma u jednom trenutku života izvrši samoubojstvo.[31] Alkoholičari koji pokušaju počiniti samoubojstvo obično su muškarci starije dobi i to oni koji su se već prije pokušali ubiti.[12] Samoubojstvo je odgovorno za 3 do 35% smrtnih slučajeva među ovisnicima heroina, što je otprilike 14 puta više nego u osoba koje ga ne konzumirajuaju.[32]

Nedopuštena uporaba kokaina i metamfetamina u veoma je jako povezana sa samoubojstvom.[12][33] Rizik u osoba koje uzimaju kokain najviši je tijekom faze neuzimanja.[34] Oni koji inhaliraju inhalacijske tvari također su pod značajnim rizikom te ih oko 20% u nekomu trenutku pokuša počiniti samoubojstvo, a 65% o tome razmišlja.[12] S rizikom počinjenja samoubojstva povezuje se i pušenje cigareta.[35] Premda je malo dokaza o razlozima postojanja te veze, postoji hipoteza da osobe sklone pušenju imaju predispoziciju za samoubojstvo, da pušenje izaziva zdravstvene poteškoće koje, pak, dovode do želje da si ljudi okončaju život te da pušenje utječe na kemijske procese u mozgu koji izazivaju sklonost počinjenju samoubojstva.[35] Međutim, čini se da sama marihuana ne povećava taj rizik.[12]

Problemi s kockanjem

Problemi s kockanjem povezani su s povećanjem pomišljaja na samoubojstvo i pokušaja njegova počinjenja u odnosu na opću populaciju.[36] Samoubojstvo pokuša počiniti između 12 i 24% patoloških kockara,[37] a stopa samoubojstva među njihovim suprugama i partnericama tri puta je veća nego u općoj populaciji.[37] Među druge čimbenike koji povećavaju rizik u osoba koje imaju problema s kockanjem ubrajaju se duševne bolesti, alkohol i zlouporaba droga.[38]

Bolesti

Postoji veza između sklonosti samoubojstvu i poteškoćama s tjelesnim zdravljem, u koje između ostalih spadaju[24]: kronična bol[39], traumatska ozljeda mozga[40], rak[41], ovisnost osoba o hemodijalizi, HIV i sistemski eritemski lupus[24]. Dijagnoza raka udvostručuje rizik samoubojstva.[41] Prevalencija povećane sklonosti samoubojstvu zadržava se i nakon statističkog usklađivanja zbog depresivnih bolesti i zlouporabe alkohola. Taj je rizik osobito visok kod ljudi s više zdravstvenih poteškoća.[42]

Čimbenici su rizika depresije i samoubojstva i poremećaji sna i spavanja, kao što je nesanica[43] i noćni apnejički sindrom. U nekim slučajevima poremećaji sna i spavanja mogu biti čimbenik rizika neovisno o depresiji.[44] Brojna druga zdravstvena stanja, također mogu dovesti do simptoma sličnih poremećajima raspoloženja uključujući: hipotireoidizam, Alzheimerovu bolest, tumor mozga, sistemski eritemski lupus te nepovoljan učinak brojnih lijekova (kao što su beta blokatori i steroidi).[13]

Psihosocijalna stanja

Više je psihosocijalnih stanja koja povećavanju rizik samoubojstva, uključujući: beznadnost, gubitak uživanja u životu, depresiju te tjeskobnost.[21] Slaba sposobnost rješavanja problema, gubitak sposobnosti koje je osoba posjedovala i slab nadzor nad nagonima također imaju ulogu u povećavanju rizika.[21][45] Kod starijih odraslih osoba veliku važnost igra osjećaj da su drugima na teret.[46][46]

Rizik se povećava zbog nedavnih stresova u životu, kao što su gubitak člana obitelji ili prijatelja, odnosno društvena izolacija (primjerice, kad osoba živi sama)[21], a također su pod povećanim rizikom i osobe koje nikad nisu stupile u brak.[13] Religioznost osobe može smanjiti rizik samoubojstva[47], što se pripisuje negativnomu stavu mnogih religija prema samoubojstvu te većoj povezanosti koju vjera može pružiti.[47] Čini se da među vjernicima najnižu stopu samoubojstva imaju muslimani.[48]

Neke osobe mogu počiniti samoubojstvo kako bi pobjegle od nasilništva ili predrasuda.[49] Među čimbenicima rizika su i povijest spolnoga zlostavljanja u djetinjstvu[50], te razdoblje provedeno u udomiteljskoj skrbi.[51] Smatra se da na slučajeve spolnog zlostavljanja otpada oko 20% ukupnoga rizika.[18]

Objašnjenje samoubojstva koje nudi evolucijska psihologija govori da ono može povećati inkluzivnu prilagođenost, što bi se dogodilo u slučaju da osoba koja počini samoubojstvo više ne može imati djece, a ostankom na životu oduzima sredstva preživljavanja rođacima. Prigovor ovoj hipotezi je da se smrću zdravih odraslih osoba vjerojatno ne povećava inkluzivna prilagođenost. Prilagodba na vrlo različito okruženje predaka u sadašnjem okruženju može dati lošu prilagodljivost.[45][52]

Siromaštvo je usko povezano s rizikom samoubojstva,[53] koje se dodatno povećava sa siromašenjem osobe u odnosu na one koje ju okružuju.[54] Više od 200 000 seljaka u Indiji od 1997. godine naovamo počinilo je samoubojstvo, djelomice zbog problema s otplatom dugova.[55] Smatra se da je u Kini vjerojatnost samoubojstva u seoskim područjima tri puta veća nego u gradskima djelomice i zbog financijskih poteškoća u tom dijelu zemlje.[56]

Masmediji

Važnu ulogu u stopama samoubojstva igraju masmediji, uključujući internet.[11] Način prikazivanja samoubojstva može imati negativan učinak na rizične osobe, a najveći je utjecaj velikoga broja i učestalosti prikaza u kojima se samoubojstvo veliča i romantizira.[57] Kad se daje detaljan opis načina počinjenja samoubojstva nekim određenim sredstvom, rizik počinjenja samoubojstva tom metodom u ukupnoj se populaciji može povećati.[58]

Okidač za širenje "mode" samoubojstva ili imitacijsko samoubojstvo poznat je pod nazivom Wertherov sindrom, po imenu glavnoga lika Goetheova romana "Patnje mladog Werthera" koji je počinio samoubojstvo.[59] Taj je rizik veći među adolescentima koji možda romantiziraju samu smrt.[60] Premda se čini da mediji koji prenose vijesti imaju značajan utjecaj, nejasan je utjecaj zabavnih medija.[61] Suprotan je Wertherovu sindromu takozvani Papagenov sindrom, u kojemu prikazivanje djelotvornih imitacijskih mehanizama ima zaštitan učinak. Taj se izraz temelji na liku iz opere „Čarobna frulaWolfganga Amadeusa Mozarta koji se u strahu od gubitka voljene osobe namjeravao ubiti dok mu u pomoć nisu pritekli prijatelji.[59] Kad mediji slijede odgovarajuće smjernice izvještavanja, rizik samoubojstva može se smanjiti,[57] no medijima se na to teško obvezati, osobito dugoročno.[57]

Racionalno samoubojstvo

Racionalno samoubojstvo razložno je oduzimanje vlastitoga života,[62] premda neki smatraju da samoubojstvo nikada nije logično.[62] Čin oduzimanja vlastitoga života radi koristi drugih osoba poznat je pod nazivom altruističko samoubojstvo.[63] Primjer je toga kada starija osoba okonča vlastiti život kako bi mlađima u zajednici ostavila više hrane.[63] U nekim se eskimskim kulturama na to gleda kao na čin poštovanja, hrabrosti i mudrosti.[64]

Samoubilački napad politički je čin u kojemu napadač nad drugima počinjava nasilje za koje zna da će prouzročiti i njegovu vlastitu smrt.[65] Neki bombaši samoubojice ovakve napade čine i s ciljem postizanja mučeništva,[19] dok su se samoubilačke misije kamikaza izvršavale iz dužnosti prema višemu cilju ili iz moralne obveze.[64] Ubojstvo i samoubojstvo počinjenje je ubojstva kojemu u roku tjedan dana slijedi samoubojstvo osobe koja je izvršila taj čin.[66] Masovna samoubojstva često se počinjavaju pod pritiskom vršnjaka, pri čemu članovi vlastitu samostalnost predaju vođi.[67] Masovno samoubojstvo događa se već i u slučaju dviju osoba koje zajedno skončaju život, a tada se često naziva samoubilački pakt.[68]

U olakotnim okolnostima, u kojima bi nastavak života bio nepodnošljiv, neki se ljudi samoubojstvom služe kao načinom bijega.[69] Poznato je da su se neki zatvorenici nacističkih koncentracijskih logora ubili namjerno dotičući električne ograde.[70]

Načini počinjenja samoubojstva

Postotak smrtnosti primjenom različitih metoda počinjenja samoubojstva u SAD-u.[15]

Glavni način počinjenja samoubojstva razlikuje se od zemlje do zemlje. Najčešći načini u većini zemalja su vješanje, trovanje pesticidima i uporaba vatrenog oružja.[71] Razlog ovih razlika u načinu počinjenja samoubojstva je razlika u dostupnosti sredstava od zemlje do zemlje.[72] Studija provedena u 56 zemalja svijeta dokazala je da je vješanje najčešći način samoubojstva, na što otpada 53% muških samoubojstva I 36% ženskih.[73]

Oko 30% svih samoubojstava u svijetu desi se namjernim trovanjem pesticidima, ali se učestalost korištenja ove metode bitno razlikuje, od samo 4% slučajeva u Europi do više od 50% u pacifičkoj regiji.[74] Ovo je vrlo čest način počinjenja i u Južnoj Americi zbog velike dostupnosti među seoskim stanovništvom.[58] U mnogim zemljama počinjenje samoubojstva predoziranjem psihoaktivnim drogama izabire 60% ženske populacije I 30% muške.[75] Mnogi od ovih slučajeva dese se neplanirano u razdobljima povremenog korištenja droga, pogotovo pri pokušajima prestanka korištenja.[58] Stopa smrtnosti razlikuje se ovisno o metodi: 80-90% vatrenim oružjem, 65-80% utapanjem, 60-85% vješanjem, 40-60% inhalacijom ispušnih plinova automobila, 35-60% skokom s visine, 40-50% trovanjem dimom uslijed namjernog paljenja ugljena u zatvorenoj prostoriji, 6-75% trovanjem pesticidima, 1.5-4% predoziranjem lijekovima.[58] Učestalost metoda je različita kod slučajeva pokušaja samoubojstva od slučajeva uspješno počinjenih samoubojstava s više od 85% pokušaja u razvijenom svijetu putem predoziranja drogama.[24]

U SAD-u se 57% samoubojstava počini uporabom vatrenog oružja, a ovaj je način puno više korišten od strane muškaraca nego u žena.[13] Sljedeća metoda po učestalosti je vješanje kod muškaraca i trovanje kod žena.[13] Ova dva načina samoubojstva zajedno obuhvaćaju 40% svih slučajeva.[76] U Švicarkoj, gdje gotovo svaka odrasla osoba posjeduje vatreno oružje, najučestalija metoda samoubojstva je ipak vješanjem.[77] Skok s velike visine je vrlo čest način u Hong Kongu i Singapuru, s učeštalošću od 50% i 80%.[58] U Kini je namjerno trovanje pesticidima najčešći uzrok samoubojstva.[78] U Japanu je ritualno prerezanje trbuha poznato kao seppuku ili hara-kiri još uvijek prisutno iako vrlo rijetko,[78] najčešći način ipak ostaje vješanje.[79]

Patofiziologija

Ne postoji jedinstveni osnovni patofiziološki mehanizam koji izaziva samoubojstvo ili depresiju.[13] Pretpostavlja se, međutim, da su isti posljedica međudjelovanja bihevioralnih, socijalnih i okolišnih i psihijatrijskih čimbenika.[58]

Niska razina brain-derived neurotrophic factora (BDNF) povezana je sa samoubojstvom[80], a ima ulogu i u depresiji, posttraumatskom stresnom poremećaju, shizofreniji i opsesivno kompulsivnom poremećaju.[81] Obdukcije su dokazale smanjene razine BDNF u hipokampusu i prefrontalnoj kori u slučajevima sa ili bez psihijatrijskih poremećaja.[82] Pretpostavlja se da je razina serotonina, jedne vrste moždanog neurotransmitera, niska u osoba koje počine samoubojstvo. Ova je teorija djelomično potkrijepljena činjenicom da su kod slučajeva počinjenog samoubojstva u mozgu pronađene povećane razine 5-HT2A receptora (serotoninskog receptora).[83] Još jedna činjenica koja potkrijepljuje ovu teoriju su snižene razine 5-hidroksilindoloctene kiseline, produkta razgradnje serotonina, u cerebrospinalnoj tekućini.[84] Do izravnih dokaza je, međutim, vrlo teško doći.[83] Pretpostavlja se da određenu ulogu u razumjevanju mehanizama samoubojstva ima i epigenetika, process promjena ekspresije pojedinih gena kao odgovor na okolišne čimbenike.[85]

Prevencija

Ovaj je znak dio inicijative sprevencije samoubojstva i reklamira specijalne telefone postavljene na mostu Golden Gate izravno povezane s kriznim centrom za samoubojstva.

Prevencija samoubojstva je pojam koji se odnosi za sve mjere koje imaju za cilj smanjenje učestalosti samoubojstva. Neke su mjere materijalne prirode, kao npr. postavljanje arhitektonskih barijera na mostove i postaje podzemne željeznice, dok su druge zakonske, kao ograničenje pristupa vatrenom oružju ili otrovnim tvarima.[58][86] Terapija protiv ovisnosti o drogama i alkoholu, kao i liječenje depresije pokazale su se vrlo učinkovitim metodama.[86] Neki su stručnjaci kao mjeru prevencije predložili ograničenje pristupa alkoholnim pićima, kao na primjer ograničenje broja gostiona i noćnih lokala.[12] Kao način prevencije samoubojstva postoje i telefonske linije povezane s kriznim centrima, ali postoji premalo dokaza da bi se potvrdila ili odbacila njihova učinkovitost.[87][88] Čini se da kognitivno bihevioralna terapija smanjuje učestalost samoubojstva kod mlađih odraslih osoba koje su nedavno razmišljale o samoubojstvu.[89] Gospodarski rast i smanjenje siromaštva smanjuju stope samoubojstva u društvu[53], a učinkovitim su se pokazale i metode povećanja socijalizacije i smanjenja općeg osjećaja usamljenosti kod starijih osoba.[90]

Probir

Postoji vrlo malo podataka o učincima probira na općoj populaciji na stope samoubojstva.[91] Pošto je veliki broj ljudi u populaciji pozitivan na probir, a bez rizika za samoubojstvo, postoji zabrinutost da ovakvi testovi mogu bezrazložno smanjiti materijalne i vremenske resurse institucija za mentalno zdravlje.[92] Stručna procijena osoba visokog rizika je ipak preporučena.[13] Izravno pitanje o samoubojstvu ne povećava rizik od samog samoubojstva.[13]

Duševne bolesti

Psihijatrijske terapije mogu smanjiti rizik od samoubojstva kod osoba koje pate od duševnih bolesti. Pacijenti koji imaju aktivnu sklonost samoubojstvu mogu pristupiti pshijatrijskom liječenju dobrovoljno, ali i protiv svoje volje.[13] Predmeti koji se mogu mogu koristiti za samoozlijeđivanje moraju biti oduzeti.[24] Neki liječnici daju na potpis pacijentima ugovor kojim se pacijenti obvezuju da neće počiniti samoubojstvo u slučaju odlaska iz ustanove za kućnu njegu.[13], ali dokazi ne potvrđuju da postoji bitan učinak kod ovakve prakse.[13] Kod pacijenata s graničnim poremećajem ličnosti koji imaju stalne samoubilačke porive, kratkotrajna hospitalizacija se nije pokazala učinkovitijom od kućne njege.[93][94]

Postoje dokazi da psihoterapija, točnije dijalektička bihevioralna terapija smanjuje stopu pokušaja samoubojstva u adolescenata,[95] kao i kod pacijenata s graničnim poremećajem ličnosti.[96] Stopa uspješno izvedenih samoubojstva se ovim terapijama ipak nije smanjila.[95]

Postoje kontroverze oko pozitivnih učinaka antidepresiva u odnosu na njihove nuspojave.[11] Nova generacija antidepresiva kao npr. selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina (SSRI) mogu povećati stopu samoubojstva s 25 slučajeva na 1000 na 40 slučajeva na tisuću.[97] Kod starijih pak osoba ovi antidepresivi mogu umanjiti rizik.[13] Litij je učinkovit u smanjenju rizika samoubojstva kod pacijenata s bipolarnim poremećajem i klasičnom depresijom do gotovo jednakih razina kao u općoj populaciji.[98][99]

Zablude o samoubojstvu

  • Osobe koje pričaju o samoubojstvu neće ga i počiniti.
Osobe koje pokušaju, ili počine samoubojstvo prethodno jasno pričaju o tome, ili iskazuju želju da budu mrtve i pričaju o smrti.
  • Samoubojstvo se događa iznenada i bez najave.
Suicidalne osobe obično daju jasne znakove o svojim namjerama, ali nažalost ostaju neprepoznati.
Iako su suicidalne osobe duboko nesretne i trpe neizdrživu patnju, nisu nužno i psihički bolesne.
  • Samoubojstvo je uglavnom karakteristično za bogatije ili siromašne.
Samoubojstvo je zastupljeno proporcionalno, unutar svih razina i skupina zajednice.
  • Suicidalne osobe bez dvoumljenja žele umrijeti.
Većina suicidalnih osoba je neodlučna hoće li nastaviti živjeti ili ne (što prevenciju čini mogućom) i zapravo potajno žele da ih se "spasi".
  • Razgovaranje o samoubojstvu potiče na njegovo izvršenje.
Potpuno suprotno. Razgovor o samoubojstvu znači brigu za probleme određenog pojedinca, pokušaj pružanja pomoći i uklanjanje suicidalnih misli.
  • Neuspjeli pokušaj samoubojstva ne treba uzimati za ozbiljno.
Četiri od pet osoba pokušalo je samoubojstvo bar jednom prije toga. Neuspjeli pokušaj samoubojstva treba uzeti vrlo ozbiljno i takvoj osobi treba pružiti pomoć, jer takve osobe najčešće pokušavaju dok ne uspiju.
  • Kada mlada osoba priča o tome kako će se ubiti to zapravo znači da samo želi privući pozornost.
To je poziv za pomoć koju treba pružiti mladoj osobi (osobito tinejdžeru).
  • Kada mlada osoba izvrši samoubojstvo to je obično plod impulzivnog ponašanja.
Za većinu mladih ljudi koji su pokušali ili izvršili samoubojstvo utvrđeno je kako su duže vrijeme razmišljali o tome i u svojim razgovorima spominjali moguće načine samoubojstva.

Epidemiologija

Smrti od samonanesenih ozljeda na 100 000 stanovnika u 2004.[100]

██ nepoznato

██ <3

██ 3–6

██ 6–9

██ 9–12

██ 12–15

██ 15–18

██ 18–21

██ 21–24

██ 24–27

██ 27–30

██ 30–33

██ >33

Otprilike 0.5% do 1.4% ljudi u svijetu umre zato što počini samoubojstvo.[2][13] Prema statističkim podatcima iz 2008. i 2009. samoubojstvo je deseti uzrok smrti u svijetu[1] s 800 000 do jedan milijun žrtava godišnje, tj. sa stopom smrtnosti od 11,6 osoba na 100 000 ljudi godišnje.[2] Stope samoubojstva porasle su za 60% od 1960-ih do danas,[86] u najvećoj mjeri u zemljama u razvoju.[1] Podatci ukazuju na to da na svako počinjeno samoubojstvo postoji oko 10 do 40 pokušaja samoubojstva.[13]

Stope samoubojstva bitno se razlikuju između različitih država i kroz vrijeme.[2] Postotci smrti po kontinentima u 2008. jesu: Afrika 0.5%, Jugoistočna Azija 1.9%, Amerike 1.2% i Europa 1.4%.[2] Stope na 100 000 stanovnika su: Australija 8.6, Kanada 11.1, Kina 12.7, Indija 23.2, Ujedinjeno Kraljevstvo 7.6, SAD 11.4.[101] Po podatcima iz 2009. godine, samoubojstvo je godine deseti uzrok smrti u SAD-u, s 36 000 slučajeva godišnje.[102] Oko 650 000 pacijenata godišnje u SAD-u bude dovedeno na odjele hitne pomoći radi pokušaja samoubojstva.[13] Zemlje koje imaju najveće stope samoubojstva su Litva, Japan i Mađarska,[2] dok su Kina i Indija zemlje koje imaju najveći apsolutni broj ljudi koji počine samoubojstvo, obuhvaćajući zajedno polovicu slučajeva u svijetu.[2] Samoubojstvo je u Kini peti vodeći uzrok smrti.[103]

Spol

Stopa samoubojstva na 100 000 muškaraca (lijevo) i žena (desno) (podatci iz 1978. – 2008.). ██ bez podataka ██ < 1 ██ 1–5 ██ 5–5.8 ██ 5.8–8.5 ██ 8.5–12 ██ 12–19 ██ 19–22.5 ██ 22.5–26 ██ 26–29.5 ██ 29.5–33 ██ 33–36.5 ██ >36.5 Stopa samoubojstva na 100 000 muškaraca (lijevo) i žena (desno) (podatci iz 1978. – 2008.). ██ bez podataka ██ < 1 ██ 1–5 ██ 5–5.8 ██ 5.8–8.5 ██ 8.5–12 ██ 12–19 ██ 19–22.5 ██ 22.5–26 ██ 26–29.5 ██ 29.5–33 ██ 33–36.5 ██ >36.5
Stopa samoubojstva na 100 000 muškaraca (lijevo) i žena (desno) (podatci iz 1978.2008.).

██ bez podataka

██ < 1

██ 1–5

██ 5–5.8

██ 5.8–8.5

██ 8.5–12

██ 12–19

██ 19–22.5

██ 22.5–26

██ 26–29.5

██ 29.5–33

██ 33–36.5

██ >36.5


U zemljama zapadnog svijeta, muškarci umiru tri do četiri puta češće od samoubojstva od žena, iako žene pokušaju samoubojstvo četiri puta češće od muškaraca.[2][13] Uzrok tome je da muškarci koriste puno ubojitije metode za okončanje života od žena.[104] Ove su razlike još više izražene kod ljudi iznad 65 godina starosti, s deset puta višom stopom samoubojstva u muškaraca u odnosu na žene.[104] Kina ima najveću stopu samoubojstva među ženama i jedina je zemlja u kojoj žene češće počine samoubojstvo od muškaraca (odnos 0.9).[2][103] U zemljama istočnog Sredozemlja stope samoubojstva su podjednake između žena i muškaraca.[2]

Dob

U većini zemalja svijeta, stope samoubojstva su najviše u osoba srednje dobi [105] ili starijih osoba.[58] Apsolutni broj samoubojstva je ipak najviši u dobnoj skupini od 15 do 29 godina zbog velikog broja ljudi ove dobi u svijetu.[2] U Sjedinjenim Američkim Državama, broj samoubojstva je najveći kod ljudi bijele rase iznad 80 godina, iako sve veći broj mlađih ljudi pokušava samoubojstvo.[13] Samoubojstvo je drugi najčešći uzrok smrti u adolescenata[11] i mladih odraslih ljudi nakon smrti u nesrećama.[105] Ovo je uzrok 30% svih smrtnih slučajeva među mladim muškarcima u razvijenom svijetu.[105] Stope samoubojstva među mladima su slične i u zemljama u razvoju, ali je razmjer drukčiji radi veće stope smrtnosti izazvanih drugim vrstama traume.[105] Za razliku od drugih dijelova svijeta, stopa smrtnosti od samoubojstva je u jugoistočnoj Aziji viša u mladih žena u odnosu na mlade muškarce.[2]

Povijest

Decebalovo samoubojstvo s Trajanovog stupa.

U staroj Grčkoj, osoba koja je počinila samoubojstvo bez dopuštenja države gubila je pravo na pokop s počastima. Počinitelja samoubojstva smjelo se pokopati izvan grada, bez počasti i bez nadgobnog spomenika ili drugih oznaka.[106] U staroj Grčkoj i starom Rimu samoubojstvo se smatralo prihvatljivim kao način obrane časti nakon vojnog poraza.[107] Vlasti Rimskog Carstva su u početku dopuštale samoubojstvo, ali se ono kasnije smatralo kaznenim djelom protiv države zbog gospodarskog gubitka kojeg je država trpila.[108] Kazneni zakon iz 1670. izdan od strane francuskog kralja Luja XIV bio je puno oštriji u načinu kažnjavanja: tijelo samoubojice je moralo biti povlačeno ulicama licem okrenuto nadolje i potom obješeno ili bačeno na smetlište. Povrh toga, država je imala pravo zaplijeniti svu imovinu samoubojice.[109][110] Katolička Crkva se oduvijek protivila samoubojstvu, te su samoubojice kroz povijest u pravilu bili ekskomunicirani i pokapani izvan posvećenih groblja.[111] U Velikoj Britaniji 19. stoljeća pokušaj samoubojstva se poistovjećivao s pokušajem ubojstva i mogla se izreći i smrtna kazna vješanjem.[111] Tijekom 19. stoljeća u Europi se postupno promijenio stav prema samoubojstvu. Ono se više nije doživljavalo kao posljedica grijeha već kao posljedica gubitka razuma.[110]

Društvo i kultura

Zakonodavstvo

Tantō nož spreman za seppuku.

| Samoubojstvo više nije kazneno djelo u većini zemalja zapadne civilizacije,[112] iako je to bilo i u zapadnoj Europi i na Bliskom istoku do 1800-ih godina.[113] Mnoge islamske zemlje smatraju ga još uvijek kaznenim djelom.[48]

Samoubojstvo nije kazneno djelo u Australiji,[114], ali je kazneno djelo savjetovanje, nagovaranje, pomaganje ili poticanje u bilo kojem obliku na samoubojstvo i zakon dopušta bilo kojoj osobi da primijeni i fizičku silu kako bi se spriječilo osobu da sebi oduzme život.[115] Na Sjevernom teritoriju Australije je vrlo kratko zakonski bilo dozvoljeno liječničiki potpomognuto samoubojstvo od 1996. do 1997.[116]

Ni jedna europska država trenutno ne smatra samoubojstvo kaznenim djelom.[111] Engleska i Wales su dekriminalizirali samoubojstvo pravnim dokumentom Suicide Act 1961, a Irska je to učinila tek 1993.[111] Pojam "počiniti" se uglavnom koristi za protuzakonito djelovanje, stoga su mnoge udruge prestale koristiti ovaj pojam zbog svojih negativnih konotacija.[117][118]

Samoubojstvo je protuzakonito u Indiji i obitelj samoubojice može imati pravne posljedice.[119] U Njemačkoj aktivna je eutanazija protuzakonita i svatko tko je prisutan tijekom samoubojstva može biti optužen za nepružanje pomoći osobi u životnoj opasnosti.[120] Švicarska je u zadnje vrijeme poduzela pravne koraka ka legalizaciji potpomognutog samoubojstva za oboljele od kroničnih duševnih bolesti. Visoki sud u Lozanni je 2006. godine dao pravo na oduzimanje života jednom dugogodišnjem duševnom bolesniku.[121]

U Sjedinjenim Američkim Državama samoubojstvo nije protuzakonito, ali se mogu izreći sankcije osobama koje su ga pokušale.[111] Liječnički potpomognuto samoubojstvo je zakonski dopušteno u državama Oregonu[122] i Washingtonu.[123]

U Republici Hrvatskoj samoubojstvo (i pokušaj istog) nije kažnjivo, ali kažnjivo je sudjelovanje u istom. Članak 114. Kaznenog zakona Republike Hrvatske propisuje da onaj tko navede drugoga na samoubojstvo ili mu iz niskih pobuda pomogne u samoubojstvu pa ono bude počinjeno ili pokušano, kaznit će se kaznom zatvora do tri godine. Tko isto ovo djelo počini u odnosu na dijete koje je navršilo četrnaest godina ili osobu čija je sposobnost shvaćanja svog postupanja bitno smanjena, kaznit će se kaznom zatvora od jedne do osam godina.[124]

Stav religija

Udovica Hindu vjere se samozapaljuje zajedno s tijelom preminulog supruga. Fotografija iz 1820-ih.

U gotovo svim ograncima kršćanstva, samoubojstvo se smatra grijehom na temelju pisanih dijela utjecajnih kršćanskih srednjovjekovnih filozofa kao sv. Augustina i Sv. Tome Akvinskog. Samoubojstvo se međutim ne smatra grijehom u bizantinskom Justinijanovom kodu.[125][126] Samoubojstvo je grijeh po katoličkom učenju na temelju deset Božjih zapovjedi ("Ne smiješ ubiti"), po principu da je život Božji dar koji ne smije biti odbijen, što se protivi "naravnom zakonu" i stoga što ometa Božiji plan.[127] Vjeruje se, međutim, da duševna bolest ili veliki strah od patnje smanjuju odgovornost pojedinca koji počini samoubojstvo.[128] Protuargumenti ovim stavovima su da se šesta Božja zapovjed (“Ne smiješ ubiti”) ne odnosi na ubojstvo samoga sebe, da je Bog dao ljudima slobodnu volju, da se oduzimanje vlastitog života ne kosi s Božjim zakonom više od liječenja bolesti i da su u Bibliji više puta opisana samoubojstva vjernika i iskrenih Božijih sljedbenika bez da su isti posebno osuđivani.[129]

Judaizam se usredotočuje na važnost vrednovanja života, a samoubojstvo je kao takvo nijekanje Božje dobrote. Usprkos tome, poznato je da su Židovi u ekstremnim situacijama počinili samoubojstvo ili čak i masovno samoubojstvo, ako je to bilo potrebno da se ne bi izdala vlastita vjera (npr. Masada, prvi progon Židova u Francuskoj ili dvorac York). Ovi su činovi izazvali proturječne reakcije od strane židovskih vlasti, kod nekih je to primjer herojskog mučeništva, dok drugi smatraju da je pogrješno oduzeti si vlastiti život u nadi da se postane mučenikom.[130]

Samoubojstvo nije dozvoljeno u islamu.[48] U hinduizmu se samoubojstvo općenito smatra pojavom za svaku osudu, a u suvremenom se hinduističkom društvu smatra jednako griješnim kao i ubojstvo. U hinduističkim spisima piše da osoba koja počini samouboljstvo postaje dijelom svijeta duhova, te će besciljno lutati svijetom toliko dugo, koliko bi bio njegov životni vijek da nije počinio samoubojstvo.[131] Hinduizam, međutim, prihvaća pravo osobe da skonča vlastiti život nenasilnim putem odbijanja hrane. Ovaj način samoubojstva poznat je kao Prayopavesa[132], ali ona je ograničena na osobe kojima nije ostalo više ambicije ni želje za životom, kao ni obveza prema drugim osobama.[132] U džainizmu postoji sličan običaj nazvan Santhara.

Filozofski stavovi

"The Way Out or Suicidal Ideation", likovno djelo Georgea Griea, 2007.

U filozofiji se analiziralo mnoštvo aspekata samoubojstva, od pitanja što se sve podrazumjeva pod samoubojstvom, je li samoubojstvo racionalna odluka ili nije, do toga je li samoubojstvo moralno dopušteno.[133] Filozofski argumenti koji su izneseni oko pitanja je li samoubojstvo moralni čin variraju od čvrstog protivljenja (samoubojstvo kao nemoralno i neetično) do stava da je samoubojstvo apsolutno pravo svakog pojedinca (čak i mlade i zdrave osobe) koji razumom i savješću dođe do odluke da skonča vlastiti život.

Protivnici samoubojstva su svakako kršćanski filozofi kao sveti Augustin i sveti Toma Akvinski,[133] Immanuel Kant[134] i nedvojbeno John Stuart Mill. Mill se posebno usredotočio na pitanja slobode i neovisnosti, te odbacuje bilo koji čin koji spriječava osobu da čini slobodne i neovisne odluke u budućnosti.[135] Drugi pak vide samoubojstvo kao čin slobodne odluke. Pobornici ovog prava tvrde da nitko ne smije biti prisiljen na patnju protiv vlasite volje, posebno kod situacija kod kojih ne postoji mogućnost poboljšanja, kao npr. kod neizlječivih i duševnih bolesti ili starosti. Oni odbijaju stav da je samoubojstvo uvijek iracionalni čin i tvrde da to može biti legitimno konačno rješenje kod osoba koji pate jake bolove i doživljavaju jaku patnju.[136] Čvršći oblik ovog stava je da je osobi dopušteno da slobodno i neovisno izabere umrijeti, neovisno o prisutnosti i razini boli i patnje. Poznati filozofi koji promiču ovaj stav su David Hume[133] i bioetičar Jacob Appel.[121][137]

Promicanje samoubojstva

Ulje na platnu Alexandrea-Gabriela Decampsa iz 1836. godine prikazuje upravo izvršeno samoubojstvo.[138]

Promicanje samoubojstva bilo je prisutno u mnogim kulturama i supkulturama. Japanska vojska je tijekom Drugog svjetskog rata ohrabrivala i slavila napade kamikaza, samobubilačkih napada japanskih pilota na savezničko vojno brodovlje u posljednjim fazama rata na Pacifiku. Cijelo japansko društvo onog doba bilo je uglavnom tolerantno prema samoubojstvu.[139]

U slučaju traženja informacija o samoubojstvu putem internetskim tražilicama u 10 do 30% slučajeva nalaze stranice koje potiču ili daju savjete o samoubojstvu. To izaziva zabrinutost da bi takve stranice mogle ohrabriti osobe koje su na granici da to učine. Postoje slučajevi sklapanja pakta samoubojstva na internetu, dogovora o simultanom počinjenju samoubojstva među osobama koje se osobno poznaju, ali češće među osobama koje su se upaznale u sobama za chat ili internetskim forumima. Internet, međutim, može biti i učinkovito sredstvo spriječavanja samoubojstva, na kojem usamljene osobe mogu pronaći grupe za pomoć, podršku i druženje.[140]

Poznata mjesta

Postoje određena mjesta u svijetu, koja su postala poznata po velikom broju osoba koja su ih izabrala kao mjesto počinjenja samoubojstva.[141] Najpoznatiji su most Golden Gate u San Franciscu, šuma Aokigahara u Japanu,[142], Beachy Head u Engleskoj,[141] i vijadukt Bloor Street u Torontu.[143]

Do 2010. godine, most Golden Gate mjesto je gdje je počinjeno najviše samoubojstva na svijetu, s više od 1300 slučajeva od kraja njegove izgradnje 1937. godine.[144] Na mnogim su mjestima koji su poznati po slučajevima samoubojstva izgrađene fizičke prepreke koje ih spriječavaju.[145] Neka poznata mjesta su Luminous Veil u Torontu[143], zaštitne ograde na Eiffelovom tornju u Parizu i Empire State Buildingu u New Yorku,[145] a od 2011., ograde su postavljene i na mostu Golden Gate.[146] Ova se preventivna mjera pokazala vrlo učinkovitom.[146]

Samoubojstvo u životinja

Pošto se općenito smatra da samoubojstvo predviđa svjesnu, namjernu odluku o okončanju života, pretpostavljalo se da se ono ne može desiti među životinjama i drugim organizmima.[107] Samoubilačko je ponašanje zabilježeno kod salmonelle koja izaziva reakciju imunološkog sustava na jednom području kako bi izazvala uništenje i konkurentnih bakterija.[147] Opisana je pojava samoubilačke obrane kod radilica brazilskog mrava Forelius pusillus, koji se izdvoje u manju skupinu i svaku večer zapečate ulaz u gnijezdo izvana.[148]

Biljna uš Acyrthosiphon pisum u slučaju napada svog prirodnog neprijatelja bubemare ima mogućnost samoubilačke obrane putem eksplozije vlastitog tijela, koja je u stanju teško ozlijediti ili čak ubiti bubamaru.[149] Kod nekih vrsta termita postoje vojnici koji mogu eksplodirati i tako prekriti neprijatelje ljepljivim sadržajem.[150][151]

Ima priča na razini anegdota o psima, konjima i delfinima koji su počinili samoubojstvo, iako za to ne postoje pouzdani dokazi.[152] Postoji vrlo malo znanstvenih studija o samoubojstvu kod životinja.[153]

Poznati slučajevi

Jedan od poznatijih slučajeva je masovno samoubojstvo „kulta iz Jamestowna“ 1978. godine, kad se 918 pripadnika američkog kulta "Hram naroda", pod vodstvom religioznog vođe Jima Jonesa, namjerno otrovalo osvježavajućim pićem pomiješanim kalijevim cijanidom.[154][155][156] Više od 10 000 civila počinilo je samoubojstvo u zadnjim danima bitke za Saipan 1944. godine, mnogi od njih skačući sa visokih stijena u more.[157]

Drugi poznati primjer je štrajk glađu u Irskoj iz 1981. kojeg je predvodio Bobby Sands, pri kojem je umrlo 10 osoba. U izvješću sudskog vještaka pisalo je da je smrt nastupila „samonametnutim izgladnjivanjem“. Kasniji izvještaj o smrti izmjenjen je nakon prosvjeda obitelji mrtvih, te je u njemu kao razlog smrti navedeno samo „smrt glađu“.[158] Za vrijeme Drugog svjetskog rata Erwin Rommel optužen je da je znao za tzv. srpanjsku urotu protiv Hitlera. Pod prijetnjom javnog suđenja i likvidacije obitelji, pružena mu je prilika da počini samoubojstvo trovanjem cijanidom što je on i učinio.[159]

Literatura

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 Hawton K, van Heeringen K (travanj 2009.). "Suicide". Lancet svezak 373 (broj 9672): str. 1372.–1381.. doi:10.1016/S0140-6736(09)60372-X. PMID 19376453 
  2. 2,00 2,01 2,02 2,03 2,04 2,05 2,06 2,07 2,08 2,09 2,10 2,11 Värnik, P (ožujak 2012.). "Suicide in the world.". International journal of environmental research and public health svezak 9 (broj 3): str. 760.–771.. doi:10.3390/ijerph9030760. PMC 3367275. PMID 22690161. //www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC3367275/ 
  3. Meier, Marshall B. Clinard, Robert F. (2008.). Sociology of deviant behavior (14. izdanje ed.). Belmont, CA: izdavač: Wadsworth Cengage Learning. str. str. 169.. ISBN 978-0-495-81167-1. http://books.google.co.uk/books?id=VB3OezIoI44C&pg=PA169 
  4. Bertolote JM, Fleischmann A (rujan 2002.). "Suicide and psychiatric diagnosis: a worldwide perspective". World Psychiatry svezak 1 (broj 3): str. 181.–185.. PMC 1489848. PMID 16946849. //www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC1489848/ 
  5. "Indian woman commits sati suicide". Bbc.co.uk. 07. kolovoza 2002.. http://www.bbc.co.uk/worldservice/learningenglish/news/words/general/020807_witn.shtml Pristupljeno 26. kolovoza 2010. 
  6. Aggarwal, N (2009.). "Rethinking suicide bombing.". Crisis svezak 30 (broj 2): str. 94–97.. doi:10.1027/0227-5910.30.2.94. PMID 19525169 
  7. Stedman's medical dictionary (28. izdanje ed.). Philadelphia: Lippincott Williams & Wilkins. 2006.. ISBN 978-0-7817-3390-8 
  8. 8,0 8,1 Krug, Etienne (2002.). World Report on Violence and Health (svezak 1). Genève: izdavač: World Health Organization. str. str. 185.. ISBN 978-92-4-154561-7. http://books.google.ca/books?id=db9OHpk-TksC&pg=PA185 
  9. 9,0 9,1 Gullota, edited by Thomas P.; Bloom, Martin (2002.). The encyclopedia of primary prevention and health promotion. New York: izdavač: Kluwer Academic/Plenum. str. str. 1112.. ISBN 978-0-306-47296-1. http://books.google.ca/books?id=Elx37xzO0bsC&pg=PA1112 
  10. Karch, DL; Logan, J; Patel, N; Centers for Disease Control and Prevention, (CDC) (26. kolovoza 2011.). "Surveillance for violent deaths—National Violent Death Reporting System, 16 states, 2008.". Morbidity and mortality weekly report. Surveillance summaries (Washington, D.C. : 2002) svezak 60 (broj 10): str. 1.–49.. PMID 21866088 
  11. 11,0 11,1 11,2 11,3 Hawton, K; Saunders, KE; O'Connor, RC (23. lipnja 2012.). "Self-harm and suicide in adolescents.". Lancet svezak 379 (broj 9834): str. 2373.–2382.. doi:10.1016/S0140-6736(12)60322-5. PMID 22726518 
  12. 12,0 12,1 12,2 12,3 12,4 12,5 12,6 12,7 12,8 12,9 Vijayakumar, L; Kumar, MS; Vijayakumar, V (svibnja 2011.). "Substance use and suicide.". Current opinion in psychiatry svezak 24 (broj 3): str. 197.–202.. doi:10.1097/YCO.0b013e3283459242. PMID 21430536 
  13. 13,00 13,01 13,02 13,03 13,04 13,05 13,06 13,07 13,08 13,09 13,10 13,11 13,12 13,13 13,14 13,15 13,16 13,17 13,18 13,19 13,20 13,21 Chang, B; Gitlin, D; Patel, R (1. rujna 2011.). "The depressed patient and suicidal patient in the emergency department: evidence-based management and treatment strategies.". Emergency medicine practice 13 (9): 1–23; quiz 23–4. PMID 22164363 
  14. Simpson, G; Tate, R (prosinac 2007.). "Suicidality in people surviving a traumatic brain injury: prevalence, risk factors and implications for clinical management.". Brain injury : [BI] svezak 21 (broj 13.–14.): str. 1335.–1351.. doi:10.1080/02699050701785542. PMID 18066936 
  15. 15,0 15,1 Miller, M; Azrael, D; Barber, C (travanj 2012.). "Suicide mortality in the United States: the importance of attending to method in understanding population-level disparities in the burden of suicide.". Annual review of public health svezak 33: str. 393.–408.. doi:10.1146/annurev-publhealth-031811-124636. PMID 22224886 
  16. Qin P, Agerbo E, Mortensen PB (travanj 2003.). "Suicide risk in relation to socioeconomic, demographic, psychiatric, and familial factors: a national register-based study of all suicides in Denmark, 1981–1997". Am J Psychiatry svezak 160 (broj 4): str. 765.–772.. doi:10.1176/appi.ajp.160.4.765. PMID 12668367 
  17. Gilliland, Richard K. James, Burl E.. Crisis intervention strategies (7. izdanje ed.). Belmont, CA: Brooks/Cole. str. str. 215.. ISBN 978-1-111-18677-7. http://books.google.ca/books?id=E2sKf-sexZwC&pg=PA215 
  18. 18,0 18,1 Brent, DA; Melhem, N (lipanj 2008.). "Familial transmission of suicidal behavior.". The Psychiatric clinics of North America svezak 31 (broj 2): str. 157.–177.. doi:10.1016/j.psc.2008.02.001. PMC 2440417. PMID 18439442. //www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC2440417/ 
  19. 19,0 19,1 Rozanov, V; Carli, V (srpanj 2012.). "Suicide among war veterans.". International journal of environmental research and public health svezak 9 (broj 7): str. 2504.–2519.. doi:10.3390/ijerph9072504. PMC 3407917. PMID 22851956. //www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC3407917/ 
  20. 20,0 20,1 University of Manchester Centre for Mental Health and Risk. "The National Confidential Inquiry into Suicide and Homicide by People with Mental Illness". http://www.medicine.manchester.ac.uk/cmhr/centreforsuicideprevention/nci/reports/annual_report_2012.pdf Pristupljeno 25. srpnja 2012. 
  21. 21,0 21,1 21,2 21,3 21,4 Chehil, Stan Kutcher, Sonia (2012.). Suicide Risk Management A Manual for Health Professionals. (2. izdanje ed.). Chicester: izdavač: John Wiley & Sons. str. str. 30.–33.. ISBN 978-1-119-95311-1. http://books.google.ca/books?id=fV8_1u0c7l0C&pg=PA31 
  22. Bertolote, JM; Fleischmann, A; De Leo, D; Wasserman, D (2004.). "Psychiatric diagnoses and suicide: revisiting the evidence.". Crisis svezak 25 (broj 4): str. 147.–155.. PMID 15580849 
  23. van Os J, Kapur S (kolovoz 2009.). "Schizophrenia". Lancet svezak 374 (broj 9690): str. 635.–645.. doi:10.1016/S0140-6736(09)60995-8. PMID 19700006. http://xa.yimg.com/kq/groups/19525360/611943554/name/Schizophrenia+-+The+Lancet.pdf 
  24. 24,0 24,1 24,2 24,3 24,4 24,5 Tintinalli, Judith E. (2010.). Emergency Medicine: A Comprehensive Study Guide (Emergency Medicine (Tintinalli)). New York: McGraw-Hill Companies. str. str. 1940.–1946.. ISBN 0-07-148480-9 
  25. Whitlock J, Knox KL (srpnja 2007). "The relationship between self-injurious behavior and suicide in a young adult population". Arch Pediatr Adolesc Med 161 (7): 634–40. doi:10.1001/archpedi.161.7.634. PMID 17606825 
  26. 26,0 26,1 Pirkis, J; Burgess, P (1. prosinca 1998.). "Suicide and recency of health care contacts. A systematic review.". The British journal of psychiatry : the journal of mental science 173: 462–74. PMID 9926074 
  27. Luoma, JB; Martin, CE; Pearson, JL (1. lipnja 2002.). "Contact with mental health and primary care providers before suicide: a review of the evidence.". The American Journal of Psychiatry 159 (6): 909–16. PMID 12042175 
  28. Perrotto, Jerome D. Levin, Joseph Culkin, Richard S. (2001). Introduction to chemical dependency counseling. Northvale, N.J.: Jason Aronson. str. 150–152. ISBN 978-0-7657-0289-0. http://books.google.com/?id=felzn3Ntd-cC&pg=RA1-PA151 
  29. 29,0 29,1 Fadem, Barbara (2004). Behavioral science in medicine. Philadelphia: Lippincott Williams & Wilkins. str. 217. ISBN 978-0-7817-3669-5. http://books.google.ca/books?id=KB-g-oBfApsC&q=217 
  30. Youssef NA, Rich CL (2008). "Does acute treatment with sedatives/hypnotics for anxiety in depressed patients affect suicide risk? A literature review". Ann Clin Psychiatry 20 (3): 157–69. doi:10.1080/10401230802177698. PMID 18633742 
  31. 31,0 31,1 Sher, L (1. siječnja 2006.). "Alcohol consumption and suicide.". QJM : monthly journal of the Association of Physicians 99 (1): 57–61. doi:10.1093/qjmed/hci146. PMID 16287907 
  32. Darke S, Ross J (studenoga 2002). "Suicide among heroin users: rates, risk factors and methods". Addiction 97 (11): 1383–94. doi:10.1046/j.1360-0443.2002.00214.x. PMID 12410779. http://onlinelibrary.wiley.com/resolve/openurl?genre=article&sid=nlm:pubmed&issn=0965-2140&date=2002&volume=97&issue=11&spage=1383 
  33. Darke, S; Kaye, S; McKetin, R; Duflou, J (1. svibnja 2008.). "Major physical and psychological harms of methamphetamine use.". Drug and alcohol review 27 (3): 253–62. doi:10.1080/09595230801923702. PMID 18368606 
  34. Jr, Frank J. Ayd, (2000). Lexicon of psychiatry, neurology, and the neurosciences (2nd ed. ed.). Philadelphia [u.a.]: Lippincott Williams & Wilkins. str. 256. ISBN 978-0-7817-2468-5. http://books.google.ca/books?id=ea_QVG2BFy8C&q=256 
  35. 35,0 35,1 Hughes, JR (2008 Dec 1). "Smoking and suicide: a brief overview.". Drug and alcohol dependence 98 (3): 169–78. doi:10.1016/j.drugalcdep.2008.06.003. PMID 18676099 
  36. Pallanti, Stefano; Rossi, Nicolò Baldini; Hollander, Eric (2006). "11. Pathological Gambling". Unutar Hollander, Eric; Stein, Dan J.. Clinical manual of impulse-control disorders. American Psychiatric Pub. str. 253. ISBN 978-1-58562-136-1. http://books.google.com/books?id=u2wVP8KJJtcC&pg=PA253 
  37. 37,0 37,1 Oliveira, MP; Silveira, DX; Silva, MT (1. lipnja 2008.). "[Pathological gambling and its consequences for public health].". Revista de saude publica 42 (3): 542–9. PMID 18461253 
  38. Hansen, M; Rossow, I (2008 Jan 17). "[Gambling and suicidal behaviour].". Tidsskrift for den Norske laegeforening : tidsskrift for praktisk medicin, ny raekke 128 (2): 174–6. PMID 18202728 
  39. Manthorpe, J; Iliffe, S (1. prosinca 2010.). "Suicide in later life: public health and practitioner perspectives.". International journal of geriatric psychiatry 25 (12): 1230–8. doi:10.1002/gps.2473. PMID 20104515 
  40. Simpson GK, Tate RL (kolovoza 2007). "Preventing suicide after traumatic brain injury: implications for general practice". Med. J. Aust. 187 (4): 229–32. PMID 17708726. http://www.mja.com.au/public/issues/187_04_200807/sim11240_fm.html 
  41. 41,0 41,1 Anguiano, L; Mayer, DK; Piven, ML; Rosenstein, D (2012 Jul–Aug). "A literature review of suicide in cancer patients.". Cancer nursing 35 (4): E14-26. doi:10.1097/NCC.0b013e31822fc76c. PMID 21946906 
  42. Yip, edited by Paul S.F. (2008). Suicide in Asia : causes and prevention. Hong Kong: Hong Kong University Press. str. 11. ISBN 9789622099432 
  43. Ribeiro, JD; Pease, JL; Gutierrez, PM; Silva, C; Bernert, RA; Rudd, MD; Joiner TE, Jr (1. veljače 2012.). "Sleep problems outperform depression and hopelessness as cross-sectional and longitudinal predictors of suicidal ideation and behavior in young adults in the military.". Journal of Affective Disorders 136 (3): 743–50. doi:10.1016/j.jad.2011.09.049. PMID 22032872 
  44. Bernert, RA; Joiner TE, Jr; Cukrowicz, KC; Schmidt, NB; Krakow, B (1. rujna 2005.). "Suicidality and sleep disturbances.". Sleep 28 (9): 1135–41. PMID 16268383 
  45. 45,0 45,1 Joiner TE, Jr; Brown, JS; Wingate, LR (2005). "The psychology and neurobiology of suicidal behavior.". Annual review of psychology 56: 287–314. doi:10.1146/annurev.psych.56.091103.070320. PMID 15709937 
  46. 46,0 46,1 Van Orden, K; Conwell, Y (1. lipnja 2011.). "Suicides in late life.". Current psychiatry reports 13 (3): 234–41. doi:10.1007/s11920-011-0193-3. PMC 3085020. PMID 21369952. //www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC3085020/ 
  47. 47,0 47,1 Koenig, HG (1. svibnja 2009.). "Research on religion, spirituality, and mental health: a review.". Canadian journal of psychiatry. Revue canadienne de psychiatrie 54 (5): 283–91. PMID 19497160 
  48. 48,0 48,1 48,2 Lester, D (2006). "Suicide and islam.". Archives of suicide research : official journal of the International Academy for Suicide Research 10 (1): 77–97. doi:10.1080/13811110500318489. PMID 16287698 
  49. Cox, William T. L.; Abramson, Lyn Y.; Devine, Patricia G.; Hollon, Steven D. (2012). "Stereotypes, Prejudice, and Depression: The Integrated Perspective". Perspectives on Psychological Science 7 (5): 427–449. doi:10.1177/1745691612455204. http://pps.sagepub.com/content/7/5/427.abstract 
  50. Wegman, HL; Stetler, C (1. listopada 2009.). "A meta-analytic review of the effects of childhood abuse on medical outcomes in adulthood.". Psychosomatic Medicine 71 (8): 805–12. doi:10.1097/PSY.0b013e3181bb2b46. PMID 19779142 
  51. Oswald, SH; Heil, K; Goldbeck, L (1. lipnja 2010.). "History of maltreatment and mental health problems in foster children: a review of the literature.". Journal of pediatric psychology 35 (5): 462–72. doi:10.1093/jpepsy/jsp114. PMID 20007747 
  52. Confer, Jaime C.; Easton, Judith A.; Fleischman, Diana S.; Goetz, Cari D.; Lewis, David M. G.; Perilloux, Carin; Buss, David M. (1. siječnja 2010.). "Evolutionary psychology: Controversies, questions, prospects, and limitations.". American Psychologist 65 (2): 110–126. doi:10.1037/a0018413. PMID 20141266 
  53. 53,0 53,1 Stark, CR; Riordan, V; O'Connor, R (2011). "A conceptual model of suicide in rural areas.". Rural and remote health 11 (2): 1622. PMID 21702640 
  54. Daly, Mary (rujna 2012). "Relative Status and Well-Being: Evidence from U.S. Suicide Deaths". Federal Reserve Bank of San Francisco Working Paper Series. http://www.frbsf.org/publications/economics/papers/2012/wp12-16bk.pdf 
  55. Lerner, George (5. siječnja 2010.). "Activist: Farmer suicides in India linked to debt, globalization". CNN World. http://articles.cnn.com/2010-01-05/world/india.farmer.suicides_1_farmer-suicides-andhra-pradesh-vandana-shiva?_s=PM:WORLD Pristupljeno 13. veljače 2013. 
  56. Law, S; Liu, P (1. veljače 2008.). "Suicide in China: unique demographic patterns and relationship to depressive disorder.". Current psychiatry reports 10 (1): 80–6. PMID 18269899 
  57. 57,0 57,1 57,2 Bohanna, I; Wang, X (2012). "Media guidelines for the responsible reporting of suicide: a review of effectiveness.". Crisis 33 (4): 190–8. doi:10.1027/0227-5910/a000137. PMID 22713977 
  58. 58,0 58,1 58,2 58,3 58,4 58,5 58,6 58,7 Yip, PS; Caine, E; Yousuf, S; Chang, SS; Wu, KC; Chen, YY (23. lipnja 2012.). "Means restriction for suicide prevention.". Lancet svezak 379 (broj 9834): str. 2393.–2399.. doi:10.1016/S0140-6736(12)60521-2. PMID 22726520 
  59. 59,0 59,1 Sisask, M; Värnik, A (1. siječnja 2012.). "Media roles in suicide prevention: a systematic review.". International journal of environmental research and public health 9 (1): 123–38. doi:10.3390/ijerph9010123. PMC 3315075. PMID 22470283. //www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC3315075/ 
  60. Stack S (travnja 2005). "Suicide in the media: a quantitative review of studies based on non-fictional stories". Suicide Life Threat Behav 35 (2): 121–33. doi:10.1521/suli.35.2.121.62877. PMID 15843330 
  61. Pirkis J (srpnja 2009). 72X "Suicide and the media". Psychiatry 8 (7): 269–271. doi:10.1016/j.mppsy.2009.04.009. http://www.sciencedirect.com/science/article/pii/S1476179309000 72X 
  62. 62,0 62,1 Loue, Sana (2008). Encyclopedia of aging and public health : with 19 tables. New York, NY: Springer. str. 696. ISBN 978-0-387-33753-1. http://books.google.ca/books?id=rTMrB0AutLwC&pg=PA696 
  63. 63,0 63,1 Moody, Harry R. (2010). Aging : concepts and controversies (6th ed. ed.). Los Angeles: Pine Forge Press. str. 158. ISBN 978-1-4129-6966-6. http://books.google.ca/books?id=qj8GS77QAgwC&pg=PA158 
  64. 64,0 64,1 Hales, edited by Robert I. Simon, Robert E.. The American Psychiatric Publishing textbook of suicide assessment and management (2nd ed. ed.). Washington, DC: American Psychiatric Pub.. str. 714. ISBN 978-1-58562-414-0. http://books.google.ca/books?id=H8tigTjBCRkC&pg=PA714 
  65. editor, Tarek Sobh, (2010). Innovations and advances in computer sciences and engineering (Online-Ausg. ed.). Dordrecht: Springer Verlag. str. 503. ISBN 978-90-481-3658-2. http://books.google.ca/books?id=B-Zf1sQZapMC&pg=PA503 
  66. Eliason, S (2009). "Murder-suicide: a review of the recent literature.". The journal of the American Academy of Psychiatry and the Law 37 (3): 371–6. PMID 19767502 
  67. Smith, William Kornblum in collaboration with Carolyn D.. Sociology in a changing world (9e [9th ed]. ed.). Belmont, CA: Wadsworth Cengage Learning. str. 27. ISBN 978-1-111-30157-6. http://books.google.ca/books?id=DtKcG6qoY5AC&pg=PT51 
  68. Campbell, Robert Jean (2004). Campbell's psychiatric dictionary (8th ed. ed.). Oxford: Oxford University Press. str. 636. ISBN 978-0-19-515221-0. http://books.google.ca/books?id=Vrlsos_O13UC&pg=PA636 
  69. Veatch, ed. by Robert M. (1997). Medical ethics (2. ed. ed.). Sudbury, Mass. [u.a.]: Jones and Bartlett. str. 292. ISBN 978-0-86720-974-7. http://books.google.ca/books?id=UCOT4sj-DwUC&pg=PA292 
  70. Gutman, Yisrael; editors, Michael Berenbaum, (1998). Anatomy of the Auschwitz death camp (1st pbk. ed. ed.). Bloomington: Publ. in association with the United States Holocaust Memorial Museum, Washington, D.C. by Indiana University Press. str. 400. ISBN 978-0-253-20884-2 
  71. Ajdacic-Gross V, Weiss MG, Ring M et al. (rujan 2008.). "Methods of suicide: international suicide patterns derived from the WHO mortality database". Bull. World Health Organ. svezak 86 (broj 9): str. 726.–732.. doi:10.2471/BLT.07.043489. PMC 2649482. PMID 18797649. //www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC2649482/ 
  72. Ajdacic-Gross, Vladeta, et al."Methods of suicide: international suicide patterns derived from the WHO mortality database"PDF (267 KB). Bulletin of the World Health Organization 86 (9): str. 726–732. rujan 2008. pristupljeno 02. kolovoza 2011.Archived 02. kolovoz 2011. See html version. The data can be seen here [1]
  73. O'Connor, Rory C.; Platt, Stephen; Gordon, Jacki, eds. (01. lipanj 2011.). International Handbook of Suicide Prevention: Research, Policy and Practice. John Wiley and Sons. str. str. 34. ISBN 978-1-119-99856-3. http://books.google.com/books?id=3fDGLWQtwFkC&pg=PA34 
  74. Gunnell D, Eddleston M, Phillips MR, Konradsen F (2007.). "The global distribution of fatal pesticide self-poisoning: systematic review". BMC Public Health svezak 7: str. 357.. doi:10.1186/1471-2458-7-357. PMC 2262093. PMID 18154668. //www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC2262093/ 
  75. Geddes, John; Price, Jonathan; Gelder, Rebecca McKnight ; with Michael; Mayou, Richard. Psychiatry (4. izdanje ed.). Oxford: Oxford University Press. str. str. 62. ISBN 978-0-19-923396-0. http://books.google.ca/books?id=F4THKWvbAPEC&pg=PA62 
  76. "U.S. Suicide Statistics (2005)". http://www.suicide.org/suicide-statistics.html Pristupljeno 24. ožujka 2008. 
  77. Eshun, edited by Sussie; Gurung, Regan A.R. (2009.). Culture and mental health sociocultural influences, theory, and practice. Chichester, U.K.: Wiley-Blackwell. str. str. 301.. ISBN 9781444305814. http://books.google.ca/books?id=Y6uUDBBGqF4C&pg=PA301 
  78. 78,0 78,1 Krug, Etienne (2002.). World Report on Violence and Health, svezak 1. Genève: World Health Organization. str. str. 196.. ISBN 9789241545617 
  79. (editor), Diego de Leo (2001.). Suicide and euthanasia in older adults : a transcultural journey. Toronto: Hogrefe & Huber. str. 121. ISBN 9780889372511 
  80. Pjevac, M; Pregelj, P (1. listopada 2012.). "Neurobiology of suicidal behaviour.". Psychiatria Danubina 24 Suppl 3: S336-41. PMID 23114813 
  81. Sher, L (2011.). "The role of brain-derived neurotrophic factor in the pathophysiology of adolescent suicidal behavior.". International journal of adolescent medicine and health svezak 23 (broj 3): str. 181.–185.. PMID 22191181 
  82. Sher, L (1. svibnja 2011.). "Brain-derived neurotrophic factor and suicidal behavior.". QJM : monthly journal of the Association of Physicians 104 (5): 455–8. doi:10.1093/qjmed/hcq207. PMID 21051476 
  83. 83,0 83,1 Dwivedi, Yogesh (2012.). The neurobiological basis of suicide. Boca Raton, FL: Taylor & Francis/CRC Press. str. str. 166.. ISBN 978-1-4398-3881-5. http://books.google.ca/books?id=5hcOf_SM-U0C&pg=PA166 
  84. Stein, edited by George; Wilkinson, Greg (2007.). Seminars in general adult psychiatry (2.izdanje ed.). London: Gaskell. str. str. 145.. ISBN 978-1-904671-44-2. http://books.google.ca/books?id=6PGzHFuS1xkC&pg=PA145 
  85. Autry, AE; Monteggia, LM (01. studenog 2009.). "Epigenetics in suicide and depression.". Biological Psychiatry svezak 66 (broj 9): str. 812.–813.. doi:10.1016/j.biopsych.2009.08.033. PMC 2770810. PMID 19833253. //www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC2770810/ 
  86. 86,0 86,1 86,2 "Suicide prevention". WHO Sites: Mental Health. World Health Organization. 31. kolovoza 2012.. http://www.who.int/mental_health/prevention/suicide/suicideprevent/en/ Pristupljeno 13. siječnja 2013. 
  87. Sakinofsky, I (lipanj 2007.). "The current evidence base for the clinical care of suicidal patients: strengths and weaknesses". Canadian Journal of Psychiatry svezak 52 (broj 6 dodatak 1): str. 7S.–20S.. PMID 17824349 
  88. "Suicide". The United States Surgeon General. http://www.surgeongeneral.gov/library/mentalhealth/chapter3/sec5_1.html Pristupljeno 04. rujna 2011. 
  89. Robinson, J; Hetrick, SE; Martin, C (siječanj 2011.). "Preventing suicide in young people: systematic review.". The Australian and New Zealand journal of psychiatry svezak 45 (broj 1): str. 3.–26.. doi:10.3109/00048674.2010.511147. PMID 21174502 
  90. Fässberg, MM; van Orden, KA; Duberstein, P; Erlangsen, A; Lapierre, S; Bodner, E; Canetto, SS; De Leo, D; Szanto, K; Waern, M (ožujak 2012.). "A systematic review of social factors and suicidal behavior in older adulthood.". International journal of environmental research and public health svezak 9 (broj 3): str. 722.–745.. doi:10.3390/ijerph9030722. PMC 3367273. PMID 22690159. //www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC3367273/ 
  91. Williams, SB; O'Connor, EA; Eder, M; Whitlock, EP (travanj 2009.). "Screening for child and adolescent depression in primary care settings: a systematic evidence review for the US Preventive Services Task Force.". Pediatrics svezak 123 (broj 4): str. 716.-735.. doi:10.1542/peds.2008-2415. PMID 19336361 
  92. Horowitz, LM; Ballard, ED; Pao, M (rujan 2009.). "Suicide screening in schools, primary care and emergency departments.". Current Opinion in Pediatrics svezak 21 (broj 5): str. 620.–627.. doi:10.1097/MOP.0b013e3283307a89. PMC 2879582. PMID 19617829. //www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC2879582/ 
  93. Paris, J (lipanj 2004.). "Is hospitalization useful for suicidal patients with borderline personality disorder?". Journal of personality disorders svezak 18 (broj 3): str. 240.–247.. doi:10.1521/pedi.18.3.240.35443. PMID 15237044 
  94. Goodman, M; Roiff, T; Oakes, AH; Paris, J (veljača 2012.). "Suicidal risk and management in borderline personality disorder.". Current psychiatry reports svezak 14 (broj 1): str. 79.–85.. doi:10.1007/s11920-011-0249-4. PMID 22113831 
  95. 95,0 95,1 Canadian Agency for Drugs and Technologies in Health, (CADTH) (2010.). "Dialectical behaviour therapy in adolescents for suicide prevention: systematic review of clinical-effectiveness.". CADTH technology overviews svezak 1 (broj 1): str. e0104.. PMC 3411135. PMID 22977392. //www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC3411135/ 
  96. Stoffers, JM; Völlm, BA; Rücker, G; Timmer, A; Huband, N; Lieb, K (15. kolovoza 2012.). "Psychological therapies for people with borderline personality disorder.". Cochrane database of systematic reviews (Online) svezak 8: str. CD005652. doi:10.1002/14651858.CD005652.pub2. PMID 22895952 
  97. Hetrick, SE; McKenzie, JE; Cox, GR; Simmons, MB; Merry, SN (14. studenog 2012.). "Newer generation antidepressants for depressive disorders in children and adolescents.". Cochrane database of systematic reviews (Online) svezak 11: str. CD004851.. doi:10.1002/14651858.CD004851.pub3. PMID 23152227 
  98. Baldessarini, RJ; Tondo, L; Hennen, J (2003.). "Lithium treatment and suicide risk in major affective disorders: update and new findings.". The Journal of clinical psychiatry svezak 64 dodatak 5: str. 44.–52.. PMID 12720484 
  99. Cipriani, A; Pretty, H; Hawton, K; Geddes, JR (rujan 2005.). "Lithium in the prevention of suicidal behavior and all-cause mortality in patients with mood disorders: a systematic review of randomized trials.". The American Journal of Psychiatry svezak 162 (broj 10): str. 1805.–1819.. doi:10.1176/appi.ajp.162.10.1805. PMID 16199826 
  100. "WHO Disease and injury country estimates". World Health Organization. 2009.. http://www.who.int/healthinfo/global_burden_disease/estimates_country/en/index.html 
  101. "Deaths estimates for 2008 by cause for WHO Member States". World Health Organization. http://www.who.int/healthinfo/global_burden_disease/estimates_country/en/index.html Pristupljeno 10. veljače 2013. 
  102. Haney, EM; O'Neil, ME; Carson, S; Low, A; Peterson, K; Denneson, LM; Oleksiewicz, C; Kansagara, D (ožujak 2012.). Suicide Risk Factors and Risk Assessment Tools: A Systematic Review. PMID 22574340 
  103. 103,0 103,1 Weiyuan, C (prosinac 2009.). "Women and suicide in rural China.". Bulletin of the World Health Organization svezak 87 (broj 12): str. 888.–889.. doi:10.2471/BLT.09.011209. PMC 2789367. PMID 20454475. //www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC2789367/ 
  104. 104,0 104,1 Sue, David Sue, Derald Wing Sue, Diane Sue, Stanley. Understanding abnormal behavior (Tenth ed., [student ed.] ed.). Belmont, CA: Wadsworth/Cengage Learning. str. str. 255.. ISBN 978-1-111-83459-3. http://books.google.ca/books?id=mTs--Kt-9a0C&pg=PA255 
  105. 105,0 105,1 105,2 105,3 Pitman, A; Krysinska, K; Osborn, D; King, M (23. lipanj 2012.). "Suicide in young men.". Lancet svezak 379 (broj 9834.): str. 2383.–2392.. doi:10.1016/S0140-6736(12)60731-4. PMID 22726519 
  106. Szasz, Thomas (1999.). Fatal freedom : the ethics and politics of suicide. Westport, Conn.: Praeger. str. str. 11. ISBN 978-0-275-96646-1. http://books.google.ca/books?id=5AqzlMdurkcC&pg=PA11 
  107. 107,0 107,1 Maris, Ronald (2000.). Comprehensive textbook of suicidology. New York [u.a.]: Guilford Press. str. str. 97.–103.. ISBN 978-1-57230-541-0. http://books.google.ca/books?id=Zi-xoFAPnPMC&pg=PA97 
  108. Dickinson, Michael R. Leming, George E.. Understanding dying, death, and bereavement (7. izdanje ed.). Belmont, CA: Wadsworth Cengage Learning. str. str. 290.. ISBN 978-0-495-81018-6. http://books.google.ca/books?id=L8ETDRsB8ZYC&pg=PA290 
  109. Durkheim's Suicide: a century of research and debate (1. izdanje ed.). London [u.a.]: Routledge. 2000.. str. str. 69.. ISBN 978-0-415-20582-5. http://books.google.ca/books?id=9KQO6dGY1cwC&pg=PA69 
  110. 110,0 110,1 Maris, Ronald (2000.). Comprehensive textbook of suicidology. New York [u.a.]: Guilford Press. str. str. 540.. ISBN 978-1-57230-541-0. http://books.google.ca/books?id=Zi-xoFAPnPMC&pg=PA540 
  111. 111,0 111,1 111,2 111,3 111,4 McLaughlin, Columba (2007.). Suicide-related behaviour understanding, caring and therapeutic responses. Chichester, England: John Wiley & Sons. str. str. 24.. ISBN 978-0-470-51241-8. http://books.google.ca/books?id=I2FJRbekdC8C&pg=PA24 
  112. White, Tony (2010.). Working with suicidal individuals: a guide to providing understanding, assessment and support. London: Jessica Kingsley Publishers. str. str. 12.. ISBN 978-1-84905-115-6. http://books.google.ca/books?id=p_ZvK-DBYfIC&pg=PT12 
  113. Paperno, Irina (1997.). Suicide as a cultural institution in Dostoevsky's Russia. Ithaca: Cornell university press. str. str. 60.. ISBN 978-0-8014-8425-4. http://books.google.ca/books?id=m3pqf8f-6bMC&pg=PA60 
  114. al.], David Lanham ... [et (2006.). Criminal laws in Australia. Annandale, N.S.W.: The Federation Press. str. str. 229.. ISBN 978-1-86287-558-6. http://books.google.ca/books?id=D97doQ1iZx4C&pg=PA229 
  115. Duffy, Michael Costa, Mark (1991.). Labor, prosperity and the nineties: beyond the bonsai economy (2. izdanje ed.). Sydney: Federation Press. str. str. 315.. ISBN 978-1-86287-060-4. http://books.google.ca/books?id=TqZqTHwvCH8C&pg=PA315 
  116. Quill, Constance E. Putnam ; foreword by Timothy E. (2002.). Hospice or hemlock? : searching for heroic compassion. Westport, Conn.: Praeger. str. str. 143.. ISBN 978-0-89789-921-5. http://books.google.ca/books?id=GmFwa3I7vqMC&pg=PA143 
  117. Holt, Gerry."When suicide was illegal". BBC News. 03 kolovoza 2011. pristupljeno 11. kolovoza 2011.
  118. "Guardian & Observer style guide". Guardian website. The Guardian. http://www.guardian.co.uk/styleguide/s Pristupljeno 29. studenog 2011. 
  119. Srivastava, editors, Nitish Dogra, Sangeet. Climate change and disease dynamics in India. New Delhi: The Energy and Resources Institute. str. str. 256.. ISBN 978-81-7993-412-8. http://books.google.ca/books?id=UGrUgX-nKTIC&pg=PA256 
  120. "German politician Roger Kusch helped elderly woman to die"Times Online 02. srpnja 2008.
  121. 121,0 121,1 Appel, JM (svibanj 2007.). "A Suicide Right for the Mentally Ill? A Swiss Case Opens a New Debate". Hastings Center Report svezak 37 (broj 3): str. 21.–23.. doi:10.1353/hcr.2007.0035. PMID 17649899 
  122. "Chapter 127.800–995 The Oregon Death with Dignity Act". izdavač: Oregon State Legislature. http://www.leg.state.or.us/ors/127.html 
  123. "Chapter 70.245 RCW, The Washington death with dignity act". Washington State Legislature. http://apps.leg.wa.gov/RCW/default.aspx?cite=70.245 
  124. Kazneni Zakon Republike Hrvatske - Urednički pročišćeni tekst, „Narodne novine“, broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 - Ispravak, pristupljeno 10. srpnja 2017.)
  125. Dr. Ronald Roth, D.Acu.. "Suicide & Euthanasia – a Biblical Perspective". Acu-cell.com. http://www.acu-cell.com/suicide.html Pristupljeno 06. svibnja 2009. 
  126. "Norman N. Holland, Literary Suicides: A Question of Style". Clas.ufl.edu. http://www.clas.ufl.edu/users/nholland/suicide.htm Pristupljeno 06. svibnja 2009. 
  127. "Catechism of the Catholic Church – PART 3 SECTION 2 CHAPTER 2 ARTICLE 5". Scborromeo.org. 01. lipnja 1941.. http://www.scborromeo.org/ccc/p3s2c2a5.htm#2280 Pristupljeno 06. svibnja 2009. 
  128. "Catechism of the Catholic Church – PART 3 SECTION 2 CHAPTER 2 ARTICLE 5". Scborromeo.org. 01. lipnja 1941.. http://www.scborromeo.org/ccc/p3s2c2a5.htm#2282 Pristupljeno 06. svibnja 2009. 
  129. "The Bible and Suicide". Religioustolerance.org. http://www.religioustolerance.org/sui_bibl.htm Pristupljeno 06. svibnja 2009. 
  130. "Euthanasia and Judaism: Jewish Views of Euthanasia and Suicide". ReligionFacts.com. http://www.religionfacts.com/euthanasia/judaism.htm Pristupljeno 16. rujna 2008. 
  131. Hindu Website. Hinduism and suicide
  132. 132,0 132,1 "Hinduism –Euthanasia and Suicide". BBC. 25. kolovoza 2009.. http://www.bbc.co.uk/religion/religions/hinduism/hinduethics/euthanasia.shtml 
  133. 133,0 133,1 133,2 "Suicide (Stanford Encyclopedia of Philosophy)". Plato.stanford.edu. http://plato.stanford.edu/entries/suicide/ Pristupljeno 06. svibnja 2009. 
  134. Kant, Immanuel. (1785) Kant: The Metaphysics of Morals, M. Gregor (trans.), Cambridge: Cambridge University Press, 1996. ISBN 978-0-521-56673-5. str. 177.
  135. Safranek John P (1998.). "Autonomy and Assisted Suicide: The Execution of Freedom". The Hastings Center Report svezak 28 (broj 4): str. 33 
  136. Raymond Whiting: A natural right to die: twenty-three centuries of debate, str.. 13.–17.; Praeger (2001.) ISBN 0-313-31474-8
  137. Wesley J. Smith, Death on Demand: The assisted-suicide movement sheds its fig leaf, The Weekly Standard, 05. lipanj 2007.
  138. "The Suicide". The Walters Art Museum. http://art.thewalters.org/detail/1589 
  139. Ozawa-de Silva, C (prosinac 2008.). "Too lonely to die alone: internet suicide pacts and existential suffering in Japan.". Culture, medicine and psychiatry svezak 32 (broj 4): str. 516.–551.. doi:10.1007/s11013-008-9108-0. PMID 18800195 
  140. Durkee, T; Hadlaczky, G; Westerlund, M; Carli, V (rujan 2011.). "Internet pathways in suicidality: a review of the evidence.". International journal of environmental research and public health svezak 8 (broj 10): str. 3938.–3952.. doi:10.3390/ijerph8103938. PMC 3210590. PMID 22073021. //www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC3210590/ 
  141. 141,0 141,1 Robinson, edited by David Picard, Mike. Emotion in motion : tourism, affect and transformation. Farnham, Surrey: Ashgate. str. str. 176.. ISBN 978-1-4094-2133-7. http://books.google.ca/books?id=PjuY_4Vy_UUC&pg=PT176 
  142. Robinson, ed. by Peter; Heitmann, Sine; Dieke, Peter (2010.). Research themes for tourism. Oxfordshire [etc.]: CABI. str. str. 172.. ISBN 978-1-84593-684-6. http://books.google.ca/books?id=219aFMSRPqgC&pg=PA172 
  143. 143,0 143,1 Dennis, Richard (2008.). Cities in modernity: representations and productions of metropolitan space, 1840 – 1930 (Repr. ed.). Cambridge [u.a.]: Cambridge Univ. Press. str. str. 20.. ISBN 978-0-521-46841-1. http://books.google.ca/books?id=Gq9_uNNkmKUC&pg=PA20 
  144. McDougall, Tim; Armstrong, Marie; Trainor, Gemma (2010.). Helping children and young people who self-harm: an introduction to self-harming and suicidal behaviours for health professionals. Abingdon, Oxon: izdavač: Routledge. str. str. 23.. ISBN 978-0-415-49913-2. http://books.google.ca/books?id=2VfP1-o0BgcC&pg=PA23 
  145. 145,0 145,1 Bateson, John (2008.). Building hope : leadership in the nonprofit world. Westport, Conn.: Praeger. str. str. 180.. ISBN 978-0-313-34851-8. http://books.google.ca/books?id=GUzq5qNegkYC&pg=PA180 
  146. 146,0 146,1 Miller, David (2011.). Child and Adolescent Suicidal Behavior: School-Based Prevention, Assessment, and Intervention. str. str. 46.. ISBN 978-1-60623-997-1. http://books.google.ca/books?id=bAHcIUDoVEoC&pg=PA46 
  147. Chang, Kenneth (25. kolovoza 2008.). In Salmonella Attack, Taking One for the Team. New York Times. http://www.nytimes.com/2008/08/26/science/26obsalm.html?ref=science 
  148. Tofilski,Adam; Couvillon, MJ;Evison, SEF; Helantera, H; Robinson, EJH; Ratnieks, FLW (2008.). "Preemptive Defensive Self-Sacrifice by Ant Workers" (PDF). The American Naturalist svezak 172 (broj 5): E239–E243. doi:10.1086/591688. PMID 18928332. http://www.cyf-kr.edu.pl/~rotofils/Tofilski_etal_2008.pdf 
  149. Larry O'Hanlon (10. ožujka 2010.). Animal Suicide Sheds Light on Human Behavior. Discovery News. http://news.discovery.com/animals/animal-suicide-behavior.html 
  150. <Please add first missing authors to populate metadata.>. Life In The Undergrowth. BBC. http://www.bbc.co.uk/pressoffice/pressreleases/stories/2005/10_october/20/life_horrors.shtml 
  151. Bordereau, C; Robert, A.; Van Tuyen, V.; Peppuy, A. (kolovoza 1997). "Suicidal defensive behaviour by frontal gland dehiscence in Globitermes sulphureus Haviland soldiers (Isoptera)". Insectes Sociaux (izdavač: Birkhäuser Basel) svezak 44 (broj 3): str. 289.. doi:10.1007/s000400050049. http://www.springerlink.com/content/m727aywa4mdf04ln/ 
  152. Nobel, Justin (19. ožujka 2010.). Do Animals Commit Suicide? A Scientific Debate. Time. http://www.time.com/time/health/article/0,8599,1973486,00.html 
  153. Stoff, David; Mann, J. John (1997.). "Suicide Research". Annals of the New York Academy of Sciences (Annals of the New York Academy of Sciences) svezak 836 (Neurobiology of Suicide, The: From the Bench to the Clinic): str. 1.–11.. Bibcode 1997NYASA.836....1S. doi:10.1111/j.1749-6632.1997.tb52352.x. http://www3.interscience.wiley.com/journal/120752899/abstract 
  154. Hall 1987, p.282
  155. "Jonestown Audiotape Primary Project." Alternative Considerations of Jonestown and Peoples Temple. San Diego State University."The Death tape". 24. siječnja 2011.. http://www.webcitation.org/5vybbZjSY 
  156. "1978:Leaves 900 Dead". Retrieved 9 November 2011.
  157. John Toland, The Rising Sun: The Decline and Fall of the Japanese Empire 1936–1945, izdavač: Random House, 1970., str. 519.
  158. Suicide and Self-Starvation, Terence M. O'Keeffe, Philosophy, svezak. 59, broj 229 (srpanj 1984.), str. 349.–363.
  159. Watson, Bruce (2007.). Exit Rommel: The Tunisian Campaign, 1942–43. Stackpole Books. str. str. 170.. ISBN 978-0-8117-3381-6 

Vanjske poveznice

Logotip Wikicitata
Na stranicama Wikicitata postoji zbirka osobnih ili citata o temi: Samoubojstvo