Razlika između inačica stranice »Munakata«

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
(Bot: Automatski unos stranica)
 
m (Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Naselje +{{Infookvir naselje))
 
Redak 1: Redak 1:
<!--'''Munakata'''-->{{Naselje
<!--'''Munakata'''-->{{Infookvir naselje
| ime                  =Munakata
| ime                  =Munakata
| ime_genitiv          =Munakate
| ime_genitiv          =Munakate

Trenutačna izmjena od 11:31, 10. studenoga 2021.

Munakata
宗像市 Munakata-shi
Panorama Munakate
Panorama Munakate
Zastava Munakate
Zastava		 Grb Munakate
Grb
Koordinate: 33°48′N 130°32′E / 33.8°N 130.533°E / 33.8; 130.533
Država Flag of Japan.svg Japan
Pokrajina Chugoku
Prefektura Fukuoka
Utemeljenje 1954.
Vlast
 - Gradonačelnik Hiromi Tanii
Površina
 - Ukupna 119,66 km2
Stanovništvo (2016.)
 - Grad 96.728
 - Gustoća 810/km2
Vremenska zona Japansko standardno vrijeme (UTC+9)
Poštanski broj 40220-6
UNESCO-va svjetska baština Sveti otok Okinoshima i pripadajuća mjesta u regiji Munataka
Godina uvrštenja 2017.
Vrsta Kulturno dobro
Mjerilo ii, iii
Ugroženost ne
Poveznica UNESCO
Službena stranica [1]
Zemljovid
Lokacija Munakate u prefekturi Fukuoka

Lokacija Munakate u prefekturi Fukuoka
Munakata na karti Japan
Munakata
Munakata

Munakata (広島市, Munakata-shi) je grad prefekture Fukuoka na sjevernoj obali otoka Kyūshūa (Kyūshū, regija). Munakata je osnovana 1. travnja 1954. spajanjem nekoliko malih sela u općini munakata (jap. 宗像町, Munakata-machi), a dobila je status grada 1. travnja 1981. No, ovo područje je još od razdoblje Asuka bilo mjesto svetišta Munakata Taisha, posvećenima trima kćerima božice Amaterasu, a koji su glavni za oko 6.000 Munataka svetišta širom Japana. Od 2017. godine UNESCO je njegova tri glavna svetišta i obližnje tumule Shimbaru-Nuyama, zajedno sa svetim otokom Okinoshimom koji također pripada općini Munakata (ali je 60 km sjevernije), upisao na popis mjesta svjetske baštine u Aziji jer „pružaju dokaze o snažnoj razmjeni između Japanskog otočja, Korejskog poluotoka i Azijskog kontinenta”[1].

Obližnji otok Jinoshima s plaže Satsuki-matsubara

Povijest

Rijeka Tsurikawa s Kawabatabashi mosta

Zbog svog geografskog položaja, Munakata je bio mjesto drevne trgovine Koreje i Kine s japanskim otočjem. U razdoblju Asuka (538.-710.) Munakata se rasprostirala od Onga na zapadu, južno do Wakamiya i Miyata, te Shingūa na zapadu. Tijekom razdoblja građanskih ratova, klanski vođa (daimyō) bio je vrhovni šinto svećenik svetišta Munakata Taisha, koji je osnovao dvorac Tsutagadake na brdu Jo. Odatle su Munakata, Onga i Kurate odbili invaziju klana Ōtomo, vladara Kyushua.

Dana 1. travnja 2003., Munakati je pripao gradić Genkai, a 28. travnja 2005. i selo Ōshima na istoimenom obližnjem otoku. U potresu 20. travnja 2005. nastala je šteta u različitim dijelovima grada.

Znamenitosti

Gradska vijećnica Munakate

Akama (赤間) je povijesna četvrt i gradsko središte Munakate. Sastoji se od redova kuća i hotela Akama koji prate ulice prema ruševinama starih dvoraca Hakusan i Tsutagadake. U blizini se nalazi i željeznička postaja Akama koja se nalazi na glavnoj željeznici Kyushua, Kagoshima. U općini se nalaze još dvije željezničke postaje, Kyōikudaimae i Tōgō.

Najveće znamenitosti Munakate su šintoistička svetišta, UNESCO-va svjetska baština:

Slika Ime Posvećen Lokacija Koordinate Odlike
Hetsu-gū
Hetsumiya (辺津宮)
Ichikishima Hime-no-Kami (市杵島姫神) Munakata landmark 33°49′47″N 130°30′51″E / 33.82972°N 130.51417°E / 33.82972; 130.51417 Hram Hetsu-gū je glavni hram (honden) Munakata Taisha svetišta i u njemu se nalazi glavna dvorana za molitve (haiden) iz 1578. U riznici svetišta, Shinpō-kanu (神寶館), čuva se šest nacionalnih blaga Japana, ali i preko 120.000 artefakata koji su pronađeni na svetom otoku Okinoshimi[2].
Nakatsu-gū
Nakatsumiya (中津宮)
Tagitsu Hime-no-Kami (湍津姫神) Ōshima landmark 33°53′50″N 130°25′54″E / 33.89722°N 130.43167°E / 33.89722; 130.43167 Nacionalni povijesni lokalitet Munakata Taisha svetišta ima Ontakesan ritualne ruševine koje su služile za vjersku službu na otvorenom, a od koje vodi planinska staza do Mitake svetišta na vrhu otoka[3].
Okitsu-miya Yohaisho
Okitsu-miya Yohaisho
Tagori Hime-no-Kami (田心姫神) Ōshima landmark 33°54′32″N 130°25′41″E / 33.90889°N 130.42806°E / 33.90889; 130.42806 Ovaj hram su podigle žene u kasnom razdoblju Edo, kako bi štovali božicu jer je glavni hram božice Tagori na otoku Okinoshimi zabranjen ženama[4].
Svetište Okitsu-gu na Okinoshimi
Okitsu-miya
Tagori Hime-no-Kami (田心姫神) Okinoshima landmark 34°14′33″N 130°6′14″E / 34.2425°N 130.10389°E / 34.2425; 130.10389 Na mjestu rituala koji se nisu mijenjali od 4. do 9. stoljeća, na jugoistoku otoka, polovicom 17. stoljeća podignuto je Okitsu-gū svetište. Svetište je održavano i obnavljano nekoliko puta u izvornom obliku, sve do vladavine cara Hirohita u 20. st. Između 1954. i 1971. godine provedena su velika iskopavanja na 23 mjesta na otoku, prilikom kojih je pronađeno 80.000 artefakata.
Orihata-jinja (Munakata)
Tumuli Shimbaru-Nuyama)
Plemićke grobnice Munakata landmark 33°49′3″N 130°29′10″E / 33.8175°N 130.48611°E / 33.8175; 130.48611

Gradovi prijatelji

Izvori

  1. ↑ Eight new sites inscribed on UNESCO’s World Heritage List, UNESCO 9. srpnja 2017. (engl.) Preuzeto 19. rujna 2017.
  2. ↑ 宗像神社境内 Munakata Jinja Precinct, Agency for Cultural Affairs (engl.) Preuzeto 19. rujna 2017.
  3. ↑ „Sveti otok” Okinoshima i pripadajuća mjesta u regiji Munataka na japanskoj wikipediji (jap.) Preuzeto 20. rujna 2017.
  4. ↑ Otok Oshima na japanskoj wikipediji (jap.) Preuzeto 20. rujna 2017.

Vanjske poveznice

v • r • u
Svjetska baština u Japanu
Flag of UNESCO.svgKulturna baština (19)
Fuji (2013.) • Gusuku i drugi spomenici kraljevstva Ryukyu (2000.) • Dvorac Himeji (1993.) • Budistička čista zemlja Hiraizumija (2011.) • Budistički spomenici područja Horyu-ji (1993.) • Šintoistički hram Itsukushima (1996.) • Rudnici srebra Iwami Ginzan i njihov kulturni krajolik (2007.) • Arhitektonska djela Le Corbusiera, izniman doprinos modernom pokretu1) (2016.) • Svetišta i hodočasnički putovi u brdima poluotoka Kii (2004.) • Povijesni spomenici starog Kyota (Kyoto, Uji i Otsu) (1994.) • Kofunguni Mozu i Furuichi: tumuli drevnog Japana (2019.) • Kupola atomske bombe u Hirošimi (1996.) • Mjesta Meiji industrijske revolucije (2015.) • Tajna kršćanska mjesta regije Nagasaki (2018.) • Povijesni spomenici stare Nare (1998.) • Hramovi i svetišta Nikka (1999.) • Sveti otok Okinoshima i pripadajuća mjesta Munakata (2017.) • Povijesna sela Shirakawa-go i Gokayama (1995.) • Tomioka tvornica svile i pripadajući lokaliteti (2014.)
Japanska zastava
Prirodna baština (4)
Nematerijalna
svjetska baština (20)
Tradicionalni ples Ainu (2009.) • Žetvena molitva Akiu no Taue Odori u gradu Akiu (2009.) • Kazalište lutaka Bunraku (2008.) • Ritualna izvedba Daimokutate u gradu Nara (2009.) • Festival Dainichido Bugaku (2009.) • Ples Gagaku (2009.) • Ritualni ples Hayachine Kagura u gradu Hanamaki (2009.) • Parada Hitachi Furyumono (2009.) • Ceremonija plutanja Yamahoko (2009.) • Kazalište Kabuki (2008.) • Novogodišnji festival Koshikijima no Toshidon (2009.) • Kumiodori, tradicionalno glazbeno kazalište na otoku Okinawi (2010.) • Mibu no Hana Taue, ritualno presađivanje riže u Mibu, Hirošima (2011.) • Nachi no Dengaku, vjerska umjetnost tijekom Nachi festvala vatre (2011.) • Kazalište Noh (2008.) • Poljoprivredni ritual Oku-noto no Aenokoto (2009.) • Proizvodnja tkanina ramie u pokrajini Uonuma, prefektura Niigata (2009.) • Sada Shin Noh, sveti ples u hramu Sada, Shimane (2011.) • Sekishu Banshi proizvodnja papira pokrajine Ivami (Shimane) (2009.) • Festival nove godine Chakkirako u gradu Miura, prefektura Kanagawa (2009.) • Yuki-tsumugi, tehnika proizvodnje svile (2010.) • Washi, vještina tradicionalnog ručno rađenog papira (2014.) • Washoku, tradicionalna božanska kultura Japanaca, posebice za proslavu Nove godine (2013.)
1  Svjetska baština više zemalja [2] 
Dobavljeno iz "https://enciklopedija.cc/index.php?title=Munakata&oldid=314869"