Toggle menu
310,1 tis.
50
18
525,6 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Rutil: razlika između inačica

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Bot: Automatski unos stranica
 
m no summary specified
 
Redak 60: Redak 60:
Rutil-kvarc (ili sagenit, Venerina kosa, anđeova kosa, Kupidonove strijele ili strijelice ljubavi) je [[dragi kamen]] i ima oblik [[kristal]]nog [[kvarc]]a koji sadrži tanke, igličaste kristale rutila u vidu inkluzija (uključak). Iglice rutila mogu biti različitih boja, dimenzija, koncentracije i rasporeda. Ime minerala rutila potiče od latinske riječi rutilus, koja označava crvenu boju, koju pokazuje pod [[mikroskop]]om. Međutim makroskopski, iglice rutila u kvarcu mogu biti ne samo crvene, već i zlatne, smeđe, sive, crne, bijele, i vrlo rijetko zelene boje. Debljina iglica rutila može biti i ispod 0,1 [[metar|mm]], ali najčešće je oko 1 mm. Iglice mogu biti raspoređene u niz paralelnih linija, mogu se prostirati zrakasto od zajedničke centralne tačke, ili mogu biti sasvim nepravilno isprepletane međusobno. Mogu biti i zakrivljene. Najčešća kombinacija rutila je s gorskim kristalom, ali se može javiti i u kvarcu čađavcu i mliječnom kvarcu, kada iglice rutila slabije dolaze do izražaja zbog smanjene providnosti kvarca. I same iglice rutila mogu biti toliko gusto raspoređene u kristalu kvarca da ga čine neprovidnim. Nalik rutil-kvarcu je [[Turmalini|turmalin]]-kvarc, a u [[Brazil]]u je otkrivena i pojava izduženih pritkastih kristala [[epidot]]a u kvarcu. Tvrdoća rutil-kvarca je između 6 i 6,5 po [[Mohsova ljestvica|Mohsovoj ljestvice]], dakle nešto je niža od [[tvrdoća|tvrdoće]] samog kristalnog [[kvarc]]a. <ref> [http://www.dragikamen.com/?p=572] "Rutil-kvarc", mr Lidja Kurešević, dipl. ing. geol., www.dragikamen.com, 2011.</ref>
Rutil-kvarc (ili sagenit, Venerina kosa, anđeova kosa, Kupidonove strijele ili strijelice ljubavi) je [[dragi kamen]] i ima oblik [[kristal]]nog [[kvarc]]a koji sadrži tanke, igličaste kristale rutila u vidu inkluzija (uključak). Iglice rutila mogu biti različitih boja, dimenzija, koncentracije i rasporeda. Ime minerala rutila potiče od latinske riječi rutilus, koja označava crvenu boju, koju pokazuje pod [[mikroskop]]om. Međutim makroskopski, iglice rutila u kvarcu mogu biti ne samo crvene, već i zlatne, smeđe, sive, crne, bijele, i vrlo rijetko zelene boje. Debljina iglica rutila može biti i ispod 0,1 [[metar|mm]], ali najčešće je oko 1 mm. Iglice mogu biti raspoređene u niz paralelnih linija, mogu se prostirati zrakasto od zajedničke centralne tačke, ili mogu biti sasvim nepravilno isprepletane međusobno. Mogu biti i zakrivljene. Najčešća kombinacija rutila je s gorskim kristalom, ali se može javiti i u kvarcu čađavcu i mliječnom kvarcu, kada iglice rutila slabije dolaze do izražaja zbog smanjene providnosti kvarca. I same iglice rutila mogu biti toliko gusto raspoređene u kristalu kvarca da ga čine neprovidnim. Nalik rutil-kvarcu je [[Turmalini|turmalin]]-kvarc, a u [[Brazil]]u je otkrivena i pojava izduženih pritkastih kristala [[epidot]]a u kvarcu. Tvrdoća rutil-kvarca je između 6 i 6,5 po [[Mohsova ljestvica|Mohsovoj ljestvice]], dakle nešto je niža od [[tvrdoća|tvrdoće]] samog kristalnog [[kvarc]]a. <ref> [http://www.dragikamen.com/?p=572] "Rutil-kvarc", mr Lidja Kurešević, dipl. ing. geol., www.dragikamen.com, 2011.</ref>


{{commonscat|Rutile|Rutil}}
 


== Izvori ==
== Izvori ==

Posljednja izmjena od 3. studeni 2021. u 06:03

Rutil

Općenito
Kategorijamineral
Kemijska formulatitanijev dioksid, TiO2
Identifikacija
Bojacrvenkasto-smeđ, crvenkast ili žut
Kalavostdobra po {110}, umjerena po 100, razdvajanje po {092} i {011}
Lomneravan do subkonkoidan
Mohsova tvrdoća6,0 – 6,5
Sjajadamantitna do submetalna
Indeks lomaNω = 2,605 – 2,613
Nε = 2,899–2,901
Ogrebsvijetlocrven do tamnocrven
Gustoća4,23; povećava se s udjelom Nb – Ta
Točka tališta1843 °C
Topljivostnetopiv u kiselinama
Druga svojstvamineral rutil predstavlja najčešći oblik titanijevog oksida u prirodi

Rutil je uz anatas i brukit jedan od tri kristalne strukture titanijevog dioksida (TiO2). Ove tri strukture imaju isti kemijski sastav, ali različitu strukturu. Polimorfija se kod kemijskih elemenata naziva alotropija. Polimorfi u mineralogiji podrazumijevaju minerale koji dijele istu kemijsku formulu, ali imaju različitu kristalnu strukturu. Iako im je kemijski sastav isti, svaka od tih polimorfnih supstancija kristalizira u drugoj kristalnoj klasi i pokazuje različita fizička, a djelomično i kemijska svojstva. Uzrok toj pojavi je kristalizacija tvari u različitim genetskim uvjetima, različiti sastav i koncentracija otopine iz koje nastaju, te različiti tlak i temperatura. [1]

Titanijev(IV)-oksid (TiO2) ili titanijev dioksid javlja se u tri kristane modifikacije: tetragonskoj (mineral rutil), romboedarskoj (mineral brukit) i drugoj tetragonskoj (mineral anatas). Rutil ima veliki indeks loma, a optičku disperzivnost veću od dijamanta. Ima i veliku moć pokrivanja, te se upotrebljava kao bijela boja (titanijevo bjelilo). TiO2 ima amfoterna svojstva. Taljenjem s metalnim oksidima, hidroksidima i karbonatima daje titanate.

Naziv rutil potječe iz latinskog rutilus, što znaći crven. Tvrdoća prema Mohsovoj ljestvici je 6 - 6,5. Sintetički (umjetno dobiveni) minerali rutila upotrebljavaju se kao drago kamenje. Mineral rutil predstavlja najčešći oblik titanijevog oksida u prirodi. Ima visok indeks prelamanja i disperziju svjetlosti, zbog čega je sintetički rutil jedno vrijeme korišten kao imitacija dijamanta (od 1947. do sedamdesetih godina). Javlja se kao akcesorni mineral u magmatskim i metamorfnim stijenama. Mikroskopski sitne inkluzije igličastog rutila u nekim mineralima (najčešće u korundu, rjeđe u turmalinu, silimanitu, apatitu, enstatitu) raspoređene duž kristalnih osa minerala domaćina dovode do pojave asterizma, kao što je to slučaj kod zvjezdastog rubina i safira, ili mačjeg oka.

Primjena rutila

Titanij kao pigment

Titanijevo bjelilo je po sastavu titanijev dioksid, TiO2. Koristi se kao miješani pigment s barijevim sulfatom, zinkovim oksidom i kalcijevim karbonatom, u kojem titanijevog oksida ima najmanje 20%. U upotrebi je najčešće pod nazivom Kronos Standard T i sadrži 25% TiO2 i 75 % BaSO4. To je pigment vrlo intenzivne bjeline, ujednačenog oblika kristalnog zrna, što boji daje glatkoću i sjaj. Ima najveću snagu pokrivanja među bijelim pigmentima i veliku moć bojenja (nijansiranja). Otporan je na svjetlost, kiseline i lužine, kao i prema atmosferilijama. Koristi se u svim slikarskim tehnikama. U kontaktu s uljem ne ubrzava sušenje, kao olovno bjelilo, niti stvara krti, film kao cinkovo bjelilo. Proizvodi se u anatas i rutil obliku. Anatas je osjetljiv na svjetlost, pa se koristi za unutrašnje radove. Rutil je stabilniji i pokrivniji, pa je podesan za vanjske radove.

Rutil-kvarc.

Rutilne obloge elektroda za zavarivanje

Vrste obloge elektrode za zavarivanje prema sastavu obloge su:

  • A (Acide): kisela obloga,
  • B (Basic): bazična obloga s visokim sadržajem vodika,
  • C (Cellulosic): celulozna obloga,
  • R (Rutile): rutilna.

Rutilna obloga elektrode za zavarivanje daje čistu zonu taljenja, niski sadržaj vodika, dobru udarnu žilavost, teško se odstranjuje troska, hrapava i izbočena površina zavara. Rutilne elektrode se mnogo koriste zbog dobrih mehaničkih svojstava zavara, stabilnosti električnog luka, mogućnosti korištenja istosmjerne i izmjenične struje zavarivanja, lijepog izgleda zavara, lakog čišćenja troske. Nedostatak primjene ovih elektroda očituje se kod zavarivanja čelika sa višim sadržajem sumpora, mogućnosti nastajanja toplih pukotina, slabije žilavosti zone taljenja u odnosu na bazične elektrode. [2]

Rutil-kvarc

Rutil-kvarc (ili sagenit, Venerina kosa, anđeova kosa, Kupidonove strijele ili strijelice ljubavi) je dragi kamen i ima oblik kristalnog kvarca koji sadrži tanke, igličaste kristale rutila u vidu inkluzija (uključak). Iglice rutila mogu biti različitih boja, dimenzija, koncentracije i rasporeda. Ime minerala rutila potiče od latinske riječi rutilus, koja označava crvenu boju, koju pokazuje pod mikroskopom. Međutim makroskopski, iglice rutila u kvarcu mogu biti ne samo crvene, već i zlatne, smeđe, sive, crne, bijele, i vrlo rijetko zelene boje. Debljina iglica rutila može biti i ispod 0,1 mm, ali najčešće je oko 1 mm. Iglice mogu biti raspoređene u niz paralelnih linija, mogu se prostirati zrakasto od zajedničke centralne tačke, ili mogu biti sasvim nepravilno isprepletane međusobno. Mogu biti i zakrivljene. Najčešća kombinacija rutila je s gorskim kristalom, ali se može javiti i u kvarcu čađavcu i mliječnom kvarcu, kada iglice rutila slabije dolaze do izražaja zbog smanjene providnosti kvarca. I same iglice rutila mogu biti toliko gusto raspoređene u kristalu kvarca da ga čine neprovidnim. Nalik rutil-kvarcu je turmalin-kvarc, a u Brazilu je otkrivena i pojava izduženih pritkastih kristala epidota u kvarcu. Tvrdoća rutil-kvarca je između 6 i 6,5 po Mohsovoj ljestvice, dakle nešto je niža od tvrdoće samog kristalnog kvarca. [3]


Izvori

  1. [1] "Titanij, Ti", Opća encikopedija (1977) 3. izdanje (osam svezaka), www.pse.pbf.hr, 2011.
  2. [2] "Zavarivanje i zavarivanju srodne tehnike", www.pondt.hr, 2011.
  3. [3] "Rutil-kvarc", mr Lidja Kurešević, dipl. ing. geol., www.dragikamen.com, 2011.