Zona izbjegavanja

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
Kumova slama lokalnim promatračima tvori Zonu izbjegavanja.

Zona izbjegavanja (eng. Zone of Avoidance, ZOA), dio neba koje nam prekriva Kumova slama.

Izraz

Zona izbjegavanja prvo je nosila ime Zona nekoliko maglica (eng. Zone of Few Nebulae). Ime je dao engleski astronom Richard Proctor u radu 1878. godine. Odnosilo se na razdiobu "maglica" u djelu Johna Herschela Katalog maglica i skupova zvijezda (CN).[1]

Pozadina

Gledajući svemir sa Zemlje, atenuacija, međuzvjezdana prašina i zvijezde u ravnini Kumove slame (galaktička ravnina) zagrađuju pogled na oko 20% neba izvan naše galaktike pri vidljivim valnim dužinama. Posljedica je da su optički galaktički katalozi nepotpuni u područjima blisku galaktičke ravnine.

Suvremeni pogledi

Posljednjih su godina mnogi projekti pokušali premostiti jaz koji tvori ova zona. Prašina i plin iz Kumove slame uzrokuju ekstinkciju pri optičkim valnim dužinama, pa se zvijezde u predvorju lako zamijeni za pozadinske galaktike. U svakom slučaju, učinak ekstinkcije opada pri dužim valnim dužinama poput infracrvene te je Kumova slama prozirnija pri dužinama radijskih valova. Pregledi u infracrvenom spektru, poput IRAS-a i 2MASS-a, daju potpuniju sliku neba izvan naše galaktike. Dvije velike obližnje galaktike Maffei 1 i Maffei 2 otkrio je u Zoni izbjegavanja Paolo Maffei zbog njihova infracrvenog isijavanja 1968. godine. Pa i uz to, približno 10% neba ostaje teško za pregledati jer je izvangalaktičke objekte lako zamijeniti za zvijezde Kumove slame.

Projekti pregledavanja Zone izbjegavanja u dužinama radijskih valova, posebice služeći se 21-centimetarskim spin-flip emisijskim crtama neutralnog atomskog vodika (znane u astronomskom govoru kao HI), otkrile su mnoge galaktike koje ne bi mogle biti otkrivene u infracrvenim valnim dužinama. Primjeri galaktika otkrivenih po njihovom emitiranju HI jesu Dwingeloo 1 i Dwingeloo 2, otkrivene 1994. i 1996., respektivno.

Vidi

Izvori

  1. Kraan-Korteweg & Lahav 2000, str. 2