Zelena ljevica je izraz koji u politici označava političku struju stranaka zelene politike, odnosno takozvanog zelenog liberalizma. Budući da su liberalizam i ekologija sastavni dio uvjerenja svih zelenih stranaka, zelena ljevica je politička zajednica koja ih ujedinjuje, jer gotovo da i nema zelenopolitičke stranke koja pripada političkoj desnici.[1] Osim načela zaštite okoliša i korištenja obnovljive energije, istaknute značajke zelene ljevice su i feminizam, mirotvorstvo (pacifizam), socijalizam i velikim dijelom nevjerništvo (ateizam) koje je u skladu s darwinističkim pogledom na teoriju evolucije.[1]
Zelena ljevica ima mnogo dodirnih točaka i bliskih učenja kao i komunizam, koji je zelenu ljevicu koristio kao opravdanje za genetički inženjering i ispitivanja u prirodi. U društvena (socijalna) načela zelene ljevice utkana su brojna marksistička stajališta, koja su utjecala na međusobnu povezanost i sa socijalizmom.
Na području privrede i gospodarstva zelena ljevica poznati je kritičar potrošačkog društva i kapitalizma koji ga je oblikovao, pa zastupaju liberalan stav otvaranja slobodnog svjetskog tržišta bez poreza i državnih nameta.[1]
Iako zelena ljevica gaji nesnošljivost prema Katoličkoj Crkvi, ORaH - Održivi Razvoj Hrvatske, Američki i Australski zeleni, Svjetska mladež zelenih te Europska zelena stranka pozdravili su encikliku pape Franje Laudato si (Hvaljen budi) u kojoj je papa osudio ostvarivanje dobiti nad onečišćenjem okoliša i izrabljivanjem siromašnijega sloja ljudi, ali su i naglasili da nije dovoljno liberalna niti revolucionarna za njihovo potpuno prihvaćanje.[2]
Vidi još
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 1,2 www.politika.com, Zoran Oštrić, »Ljevica za 21. stoljeće: zelena ekonomija i participativna demolracija!«, objavljeno 15. rujna 2009., pristupljeno 4. listopada 2016.
- ↑ Večernji list, dr.sc.Mario Šiljeg, »Papina enciklika ipak nedovoljno revolucionarna za zelenu ljevicu!«, objavljeno 1. srpnja 2015., pristupljeno 4. listopada 2016.