Zaporižžja

Zaporožje (Zaporižžja); Запоріжжя
	Hidroelektrana na Dnjepru
; Zastava	; Grb
	Koordinate: 47°50′N 35°10′E / 47.833°N 35.167°E
Država	Ukrajina
Oblast	Zaporiška
	Vlast
- Gradonačelnik	Oleksandr Sin
	Površina
- Ukupna	334 km
	Stanovništvo (2009. )
- Grad	781.600
- Gustoća	2,365/km2
Vremenska zona	EET (UTC+2)
- Ljeto (DST)	EEST (UTC+3)
Poštanski broj	69xxx
Pozivni broj	+380 61(2)
Gradovi prijatelji
	Službena stranica www.meria.zp.ua/
Zemljovid
	; Zaporožje (Zaporižžja)

Zaporožje,^[2] Zaporižžja^[3] (ukr. Запоріжжя, rus.: Запорожье) je grad u jugoistočnoj Ukrajini, središte Zaporiške oblasti. U 15. stoljeću na istom mjestu je formirano vojno i političko središte tek pridošlih Zaporoških kozaka, a po gradu Zaporižžja imenovana je Zaporoška Republika nastala sredinom 17. stoljeća. Nakon rušenja tog kozačkog središta poznatijeg kao Zaporoška Sič, grad do 1921. nosi ime Aleksandrovsk.^[3]

Grad Zaporižžja je jedno od većih industrijskih središta u Ukrajini i istočnoj Europi. U gradu su posebno poznati Hidroelektrana DniproGes koja je u prethodnom razdoblju krasila sovjetske razglednice prikazivajući industrijsku i energetsku snagu Sovjetskog Saveza. Grad je također poznat po tvornici Auto ZAZ za proizvodnju automobila Zaporožac, i možda još poznatiji po tvornici Motor Sič za proizvodnju zrakoplovnih i helikopterskih mehaničkih mašina.

Povijest

Arheološki nalazi pokazuju da su na području grada Zaporižžja prije 2 do 3 tisuće godina živjeli nomadski narod Skiti. Od 15. do 18. stoljeća ovo mjesto je poznato kao "Zaporoška Sič" odnosno vojno i političko središte ukrajinskih kozaka. Godine 1770. ruska vlada osnovala je na istom dnjeparskom mjestu novu tvrđavu i nazvala ju Aleksandrovsk. Do početka 20. stoljeća Aleksandrovsk je bio mali grad. Grad je nosio ime Aleksandrovsk sve do 1921. godine kada je promijenjeno ime u Zaporižžje. Tijekom i nakon Drugog svjetskog rata, u gradu je bio osnovan logor za zarobljenike.

Aleksandrovsk u 19. stoljeću

Godine 1789. Mennoniti iz Pruske prihvatili su poziv ruske carice Katarine II. Velike i naselili koloniju Horticja, sjeverozapadno od otoka Horticja. Mennoniti su u vlasništvu imali mlinove, u Aleksandrovsku grade tvornice, a kasnije njihovu imovinu prisvaja komunistička vlada. Nakon ruske revolucije mnogi Mennoniti su emigrirali, pobjegli kao izbjeglice, ili su deportirani. U gradu živi još nekoliko malih zajednica Mennonita, te su ostale očuvane neke njihove građevine^[4]. U sovjetskom razdoblju grad Zaporižžja pretvoren je u jedno od najindustrijaliziranijih središta u Sovjetskom Savezu.

Ulica u Zaporižžju

Stanovništvo

Po službenom popisu stanovništva iz 2001. godine, grad je imao 817.900 stanovnika, dok je prema procjeni stanovništva iz 2009. godine imao 781.600 stanovnika.