Zaporožje (Zaporižžja) Запоріжжя | |||
---|---|---|---|
Hidroelektrana na Dnjepru | |||
|
|||
Koordinate: 47°50′N 35°10′E / 47.833°N 35.167°E | |||
Država | Ukrajina | ||
Oblast | Zaporiška | ||
Vlast | |||
- Gradonačelnik | Oleksandr Sin | ||
Površina | |||
- Ukupna | 334 km | ||
Stanovništvo (2009. [1]) | |||
- Grad | 781.600 | ||
- Gustoća | 2,365/km2 | ||
Vremenska zona | EET (UTC+2) | ||
- Ljeto (DST) | EEST (UTC+3) | ||
Poštanski broj | 69xxx | ||
Pozivni broj | +380 61(2) | ||
Gradovi prijatelji | |||
Službena stranica www.meria.zp.ua/ | |||
Zemljovid | |||
Zaporožje,[2] Zaporižžja[3] (ukr. Запоріжжя, rus.: Запорожье) je grad u jugoistočnoj Ukrajini, središte Zaporiške oblasti. U 15. stoljeću na istom mjestu je formirano vojno i političko središte tek pridošlih Zaporoških kozaka, a po gradu Zaporižžja imenovana je Zaporoška Republika nastala sredinom 17. stoljeća. Nakon rušenja tog kozačkog središta poznatijeg kao Zaporoška Sič, grad do 1921. nosi ime Aleksandrovsk.[3]
Grad Zaporižžja je jedno od većih industrijskih središta u Ukrajini i istočnoj Europi. U gradu su posebno poznati Hidroelektrana DniproGes koja je u prethodnom razdoblju krasila sovjetske razglednice prikazivajući industrijsku i energetsku snagu Sovjetskog Saveza. Grad je također poznat po tvornici Auto ZAZ za proizvodnju automobila Zaporožac, i možda još poznatiji po tvornici Motor Sič za proizvodnju zrakoplovnih i helikopterskih mehaničkih mašina.
Povijest
Arheološki nalazi pokazuju da su na području grada Zaporižžja prije 2 do 3 tisuće godina živjeli nomadski narod Skiti. Od 15. do 18. stoljeća ovo mjesto je poznato kao "Zaporoška Sič" odnosno vojno i političko središte ukrajinskih kozaka. Godine 1770. ruska vlada osnovala je na istom dnjeparskom mjestu novu tvrđavu i nazvala ju Aleksandrovsk. Do početka 20. stoljeća Aleksandrovsk je bio mali grad. Grad je nosio ime Aleksandrovsk sve do 1921. godine kada je promijenjeno ime u Zaporižžje. Tijekom i nakon Drugog svjetskog rata, u gradu je bio osnovan logor za zarobljenike.
Godine 1789. Mennoniti iz Pruske prihvatili su poziv ruske carice Katarine II. Velike i naselili koloniju Horticja, sjeverozapadno od otoka Horticja. Mennoniti su u vlasništvu imali mlinove, u Aleksandrovsku grade tvornice, a kasnije njihovu imovinu prisvaja komunistička vlada. Nakon ruske revolucije mnogi Mennoniti su emigrirali, pobjegli kao izbjeglice, ili su deportirani. U gradu živi još nekoliko malih zajednica Mennonita, te su ostale očuvane neke njihove građevine[4]. U sovjetskom razdoblju grad Zaporižžja pretvoren je u jedno od najindustrijaliziranijih središta u Sovjetskom Savezu.
Stanovništvo
Po službenom popisu stanovništva iz 2001. godine, grad je imao 817.900 stanovnika, dok je prema procjeni stanovništva iz 2009. godine imao 781.600 stanovnika.
Poznate osobe
- Aljoša, pjevačica
Gradovi prijatelji
Šport
- PFK Metalurg Zaporižžja ukrajinski profesionalni nogometni klub .
Vanjske poveznice
Izvor
- ↑ Statistički zavod Ukrajine 1.1. 2009.
- ↑ http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=66881 Hrvatska enciklopedija (LZMK), pristupljeno: 16. studenoga 2013.
- ↑ 3,0 3,1 http://enciklopedija.lzmk.hr/clanak.aspx?id=43639
- ↑ Friesen, R. Building on the Past: Mennonite Architecture, Landscape and Settlements in Russia/Ukraine. Raduga Publications, 2004.
Ostali projekti
U Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Zaporožje |
|