Zapadnohinduski jezici
Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Zapadnohindski jezici, skupina od 12 jezika iz centralne zone indoarijskih jezika, koji se govore u Indiji i Pakistanu. Sastoji se od bundelske sa jednim (bundeli) i hindustanske podskupine sa 4 jezika.
Njima su svrstana još 7 neklasificiranih jezika, to su: bhaya [bhe] i ghera [ghr] iz Pakistana i braj bhasha [bra], chamari [cdg], gowli [gok], haryanvi [bgc] i kanauji [bjj] iz Indije[1].