Bundeli jezik
Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Bundeli jezik (bundelski jezik; bondili, bundelkhandi; ISO 639-3: bns), indoarijski jezik iz Indije čije se govorno područje nalazi između rijeka Yamunā, Chambal i Narmadā, ali su se migracijama nastanili po državama Uttar Pradesh, Madhya Pradesh, Maharashtra, Radžastan, Gudžarat i Andhra Pradesh[1]. 644,000 (1997). Populacija se navodi i do 20.000.000.
Bundeli je jezik Bundelaca, a ima cijeli niz dijalekata: standardni bundelski, lodhanti (rathora), khatola, banaphari, kundri, nibhatta, tirhari, bhadauri (towargarhi), gaoli, kirari, raghobansi, nagpuri hindi, chhindwara bundeli.
Jedini je član istoimene podskupine zapadnohindskih jezika. U upotrebi je i hindski. Piše se na devanagariju; radio-programi[2].