 |
Predloženo je da se ovaj tekst uklopi u članak Zapadni dijalekt. (Rasprava) |
Zapadnoštokavski dijalekt, ili štokavsko-ikavski dijalekt jedan je od četiri glavna štokavska dijalekta kojeg karakterizira ikavski refleks jata.
Na području Hrvatske govori se u Dalmaciji između Metkovića i Opuzena na jugu, pa na sjeverozapad do Omiša. Uz spomenuti kraj štokavski ikavci zamijenili su u 16. i 17. stoljeću čakavsko stanovništvo što je živjelo uz obalu i koje je pred Turcima izbjeglo na druga područja, osobito u Austriju i Italiju (Gradišćasnski i Molizanski Hrvati). Uz spomenuti kraj nastanili su se i na području nekih otoka, posebice Korčula (Račišće), Hvar (Sućuraj), Braču (Sumartin), Šolta (Maslinica), Pag (Dinjiška i Vlašići); Nadalje u blizini Senja; Na području Like oko Gospića, Lovinac, Sveti Rok. U Liču, Sungeru i Mrkoplju u Gorskom kotaru, te nešto u Slavoniji.
U susjednoj BiH govori se u zapadnoj Hercegovini, dijelu južne Bosne i sjeverno od Travnika i Zenice.
Na područiju Srbije govori se u okolici Sombora i Subotice.
Uz njega u štokavko narječje pripadaju i istočnobosanski, istočnohercegovački-krajiški i slavonski.
Literatura
- Josip Lisac, Hrvatski dijalekti i govori štokavskog narječja i hrvatski govori torlačkog narječja, Hrvatska dijalektologija 1, Goldenmarketing - Tehnička knjiga, Zagreb, 2003.