Wikipedija:Pravopisna pitanja/Arhiv 9

Transkripcija

Zašto, ako se u Indiji ne piše latinicom nije Tadž Mahal, već Taj Mahal. Pa, ne pravite stalno zbrku. Hrvatski je težak za stranca, jer ga i mi neznamo.--Jolo, 12. rujna 2006., 20:22

Vidi se da ga ne znamo, sudeći po govornicima, dragi Jolo. --Abyssus 20:27, 12. rujna 2006. (CEST)

...da, jedini narod u svijetu koji ne zna vlastiti jezik ;-) Dubby 01:29, 15. rujna 2006. (CEST)

Pa nismo jedini, dovoljno je pogledati kako Francuzi griješe, no trebali bismo barem osvijestiti da griješimo. No, i za to valjda treba dovoljno inteligencije i kulture, koji nam naš standard, eto, ne dopušta.......

Glupost. Standard nema veze s tim i nije opravdanje za nečiju nepismenost. Koješta.--Abyssus 15:34, 21. rujna 2006. (CEST)

Ispravno pisanje naziva boja

Kako se pišu nazivi za boje: npr. graosiva, svijetlo sivoplava i sl.?

Uh, koje boje. :-)))) Pišeš zajedno - svijetloplava, tamnocrvena, svijetlozelena, tamnoplava. Pa čak i svijetlosivoplava. :) --Abyssus 20:41, 15. rujna 2006. (CEST)

E, da, pazi i na još jednu stvar. Sivoplava je neka boja između sive i plave, recimo ovakva. A sivo-plava je i siva i plava. --Abyssus 20:44, 15. rujna 2006. (CEST)

Itd. i dr. i sl. na kraju rečenice

Postoji li neko pravilo u vezi stavljanja ili nestavljanja rečenične točke u rečenici na čijem se kraju nalaze kratice s točkom (na primjer: itd., i dr., i sl.)? Dolaze li tada dvije točke jedna uz drugu ili se jedna od njih eliminira?

Nikad dvije točke. Jedna se eliminira. --Zmaj 22:46, 16. rujna 2006. (CEST)

Hvala :-)

Prezentska osnova

Kako se tvori prezentska osnova? Da li odbijanjem ličnog nastavka u trećem licu množine prezenta ili odbijanjem infinitivnih završetaka? Kako se tvori infinitivna osnova?

Prezentska osnova dobiva se tako da se odbace završeci -ati, -jeti, -iti, -uti. "treb/ati", "živ/jeti", "ljub/iti", "napregn/uti". Ovdje ima još podosta iznimaka, ako ti je zaista bitno, ispisat ću ih sve, drage volje :), a ovo je opće pravilo. Ponajviše se to odnosi na glagole s glasovnim promjenama i drukčijim završecima.

Infinitivnu je osnovnu najčešće najlakše tvoriti - samo odbaciš nastavak -ti - "gleda/ti", "trča/ti". No, kod glagola čiji infinitiv završava na -ći, infinitivna je osnova najčešće jednaka prezentskoj (zbog glasovnih promjena koje su se dogodile u riječi). --Abyssus 03:25, 19. rujna 2006. (CEST)

Hvala najljepša. Mislim da mi je ovo riješilo dilemu. U gramatikama svi barataju ovim pojmovima kao općepoznatim i niko ih ne objašnjava. Znate li da li se prezentska-infinitivna osnova tako tvorila i u praslavenskom, odnosno da li su vrijedila neka druga pravila. Hitno mi je:-) Ispit Uporedna gramatika slavenskih jezika.

Budući da praslavenski proučavamo kroz staroslavenski - crkvenoslavenski, vjerojatno su vrijedila slična pravila, ali su, dakako, završeci bili drukčiji. Primjerice, glagol iměti - prezent: imamĭ, imaši, imavě; i množina: imamŭ, imate, imǫtŭ. Znači, osnova je im- na koju dodajemo završetke. Samo se treba znati razlikovati osnova od završetka. Primjerice, u današnjem hrvatskom imamo glagole davati i carevati. Osnove nisu dav- i carev-, nego daj- i caruj- (dajem, daješ, carujem, caruješ).

E, ali uzmimo u obzir byti, on ima oblike jesmĭ, jesi, jestŭ; jesmŭ, jeste, sǫtŭ, osnova je jes-. Dakle, gledaj kako se spreže po licima. Uvijek prvo spregni glagole kroz lica, da vidiš događa li se kakva promjena ili posebni oblici (jesti - jedem, žeti - žanjem, kleti - kunem) ili pak potpuno supletivni oblici (različite osnove kao npr. čovjek i ljudi) - gnati, ženem, ženeš... Ili glagoli zasuti i zaspati - ovako se sklanjaju: zaspem, zaspeš, zaspe, zaspemo, zaspete, zaspu i zaspim, zaspiš, zaspi, zaspimo, zaspete, zaspe koji imaju drukčije oblike u infinitivu, a u prezentu imaju istu osnovu. --Abyssus 20:56, 19. rujna 2006. (CEST)

Hvala. 23:40, 19.rujna

prezentska se osnova prema općem pravilu tvori tako da se u 3. licu prezenta odbaci nastavak
infinitivna se osnova tvori tako da se odbaci infinitivni nastavak
naravno, glagoli pojedinih vrsta izlaze iz ovih okvira (npr. glagoli I. vrste imaju jednaku prezentsku i infinitivnu osnovu)

I po čemu je to drukčije od onoga što ja rekoh? Prepisivanje ezoteričnih natuknica iz gramatike čovjeku neće pomoći. Pitanje jest odgovoreno, ako treba, mogu opširno. A vaša su pravila bez primjera i bez glave i repa. Uz sve dužno poštovanje, Abyssus 15:34, 21. rujna 2006. (CEST)

1."Prezentska osnova dobiva se tako da se odbace završeci -ati, -jeti, -iti, -uti. "treb/ati", "živ/jeti", "ljub/iti", "napregn/uti". " Koliko ja znam, ne kaže se: "on napregnuti". Prezentska se osnova jednostavno NE TVORI OD INFINITIVA jer se tako, između ostaloga, ne mogu dobiti alternirane osnove.

2. Nije nikakvo prepisivanje, ne znam po čemu ste to zaključili, valjda na ovome svijetu još ima ljudi koji mogu nešto napisati i iz glave.

3. Pogledajte koju gramatiku (hrvatskoga jezika) pa ćete vidjeti da tamo ima i više toga o osnovama.

Pozdrav, Lucy

Vjerujem da je došlo do zabune. Posljednje što sam ja napisala je "Hvala. 23:40, 19. rujna." Ne znam tko je dodao natuknice. Vi ste mi puno pomogli i odlično objasnili. Hvala Vam još jednom. 12:50, 23.rujna.

Nepoznatoj - znam, vidim po IP adresi. ;) Ako bilo što trebate, slobodno se obratite na mail adresu, nalazi se na mojoj suradničkoj stranici, drage ću volje pomoći, to mi je dužnost i ljubav. :) I nema smisla oslovljavati me sa vi. ;) Sretno s ispitom. :)

Lucy - hrvatski mi je jezik struka i ako nešto prepišeš iz gramatike, to ne znači da to razumiješ. Bez uvrede, ali zaista mi se ne da objašnjavati zašto si gore napisala čiste gluposti (on napregnuti, čuješ li ti sebe? Razumiješ li uopće što napisah?). A Težak-Babić, Silić-Pranjković, IHJJ i one iz 40-ih godina gramatike znam napamet, čisto zato jer nam je jezik savršeno logičan. Napisah ženi da je to općenito pravilo, da postoje iznimke. Tražila je kratko objašnjenje, neću joj govoriti o svim razredima glagola i vrsta koje znam. Nema smisla jer se traži osnova, sama je rekla da su gramatike ezoterične. A vi to očito ne shvaćate, jer nije cilj zakomplicirati nego objasniti. Kaže Wittgenstein - sve što se može izreći, može se izreći jasno. Zato sam joj i za staroslavenski dala dva najjednostavnija pomoćna glagola, a ne iznimke. Poštovana Lucy, jezik se ne poznaje pukim provjeravanjem u gramatici. Ja znam razlike između gledišta pojedinih jezikoslovaca i znam argumente za obje strane. Usput, i sam Institut priznaje da je gramatika puna pogrešaka, nažalost. Jezik nije normiran sustav, on je živa tvar. Mrtvo slovo na papiru nikad neće pobijediti zdrav razum. Ovo ne bješe ad hominem, nadam se da ga tako nećete shvatiti, samo blaga napomena. Ugodan dan. --Abyssus 15:13, 23. rujna 2006. (CEST)

Položila sam ispit:-) Usput, moja prijateljica je pala, jer je rekla da se prezentska osnova tvori tako da se u 3. licu prezenta odbaci nastavak.

Nepoznata-Modesty 23:45, 24. rujna 2006. (CEST)

Drago mi je da si prošla. :) I što sam ti pomogla. Lijepo sanjaj. :) Ako budeš jednom imala još kakvih pitanja, ovdje sam. ;)--Abyssus 00:14, 25. rujna 2006. (CEST)

Poštovani gospodine Abysuse, nerado se miješam u ovakve nadrealne rasprave, no očito je da Vam nisu jasni neki temeljni pojmovi gramatike hrvatskoga jezika. Naime, već su sama imena spornih osnova (prezentska i infinitivna ili infinitivno-aoristna) mišljena dostatnima da se odmah primijeti da se one tvore od tih oblika (infinitivna od infinitiva, prezentska od prezenta). Suvremena lingvistika čak spominje i neke druge osnove: imperfektnu, aoristnu, imperativnu, participnu, no to Vam spominjem kao svojevrsni kuriozitet. Citirat ću (ili "prepisati", kako ste se Vi stručno izrazili) dvije jednostavne rečenice iz Hrvatske gramatike (Barić i dr., Zagreb, 21997.) unatoč Vašem animozitetu prema relevantnome referiranju:

"Infinitivna osnova (…) većine glagola dobije se odbacivanjem infinitivnog nastavka –ti (…)"
"Prezentska osnova većine glagola dobiva se tako da se odbaci nastavak u 3. licu množine prezenta (..)"

Tako, za primjer, glagolima I. vrste osnove jesu jednake, ali se, na Vašu žalost, tvore prema prezentskoj osnovi (što će reći od prezenta), i ne mogu se izvesti iz infinitiva: plesti ima osnovu –plet što se nikako ne može izvesti prema Vašim uputama. Tu su i vesti: -vez, zepsti: -zeb, vući : - vuk, sjeći : -sijek, kleti:-kun… Te glagoli iz preostalih pet pravilnih vrsta mljeti:-melj, željeti:-žel, glodati:-glođ, kljuvati:-klju, pisati:-piš, kazati:-kaž, prati:-per, slati:-šalj… I sve su ovo pravilni glagoli, nepravilne neću niti spominjati. Dakle, ne čini mi se logičnim reći da se prezentska osnova tvori od infinitiva uz iznimke, ako se može tvoriti od prezenta bez iznimaka?! Toliko o "mrtvom slovu na papiru" i "zdravom razumu"…

U Težak-Babićevoj slikovnici osnove se zaista opisuju kako i Vi tvrdite, no da ste pročitali malo više gramatika (prvenstveno suvremenih, a tek potom one iz '40-ih), činilo bi Vam se neracionalnim da se navodi pola stranice iznimaka za jednu od rijetkih gramatičkih pojava koja se može definirati jednom rečenicom.

Tako se u Vašem slučaju upravo školski potvrđuje ona stara: Malo znanje je opasno znanje. Drugim riječima, trebali biste biti malo oprezniji s davanjem savjeta i uputa u koje niste sigurni, jer kao što ni instruktor vožnje nije netko tko je prolistao (pa ni pročitao) slikovnicu o autima, tako se ni jezični savjeti ne bi trebali davati na temelju Težak-Babićeve gramatike, koja nije nužno loša, nego je primjerena, čak štoviše, prilagođena, djeci u osnovnoj školi.

Srdačno Vas pozdravljam, uz nadu da će Vas moja kritika potaknuti na ozbiljnije pozabavljanje gramatikom jezika našega svagdašnjega,
Dejana

P. S.
Što se tiče studenata koji se ne snalaze s osnovnim gramatičkim pojmovima, i onda pomoć traže na Wikipediji, bolje da ne kažem ništa doli: Puno sreće! A što se pak tiče pada na ispitu jer je netko napisao točan odgovor, to se rješava tako da se profesoru predoči izvor (i u ovome slučaju otvore vrata znanja).

Poštovana Dejana! Vjerujem da smatrate da ste jako pametna i obrazovana osoba i izuzetno ponosna na to svoje "nazovi" znanje. Iz ovog što ste iznijeli rekla bih da ste obična štreberica koja bukvalno shvata stvari i u životu i u znanosti. 1) Moje je mišljenje da nije sramota pitati za DODATNO objašnjenje. Razlog ne mora uvijek biti "nesnalaženje s osnovnim gramatičkim pojmovima". 2) Ako već smatrate da ste stručnjak, u standardu nije DOLI nego DO. (Ne želim biti maliciozna, ali to miriše na Hercegovku koja je nabrzinu i naglo, doduše uz puno truda, naučila standardni hrvatski.) 3) A što se tiče pada na ispitu, odgovor nije bio točan, tako da se "vrata znanja" nisu mogla otvoriti. studentica 07:26, 13. listopada 2006. (CEST)

Lijepljenje ili ljepljenje

Da li se piše lijepljenje ili ljepljenje?

Piše li se lijepljenje? Da. Lijepiti, nalijepiti, lijepljenje, ali - ljepilo... --Abyssus 11:58, 19. rujna 2006. (CEST)

Čehinja ili Češkinja

Da li se ispravno kaže Čehinja ili Češkinja?

Čehinja. Češka, Česi, Čeh, Čehinja. --Abyssus 14:07, 21. rujna 2006. (CEST)

Sicilski ili sicilijanski

Je li sicilski ili sicilijanski? -- Jolo, 21. rujna 2006. , 15:56

Sicilski. Kad smo već kod tog dijela, nije korzikanski, nego korzički. Eto, tražiš jedan, dobiješ dva. ;) --Abyssus 16:28, 21. rujna 2006. (CEST)

Zanimljivo. Onda bi bilo od Italija - italski, a imamo oblike italijanski i talijanski; "italski" rabimo za predstarorimska plemena/narode. Kubura 11:24, 25. rujna 2006. (CEST)

Sam si si odgovorio na pitanje. ;) Često se ta razlika koristi i za odjeljivanje dvaju ktetika, primjerice - srpski i srbijanski koji nemaju isto značenje. No, u tvorbi riječi prednost imaju kraći oblici, tako da se korijenu dodaje surfiks, a ne cijeloj riječi (korz/i + čki, a ne korzika + n/ski), jer tako tvorimo i većinu ostalih ktetika - američki, a ne amerikanski (bez obzira na Begovićevu amerikansku jahtu ;)), afrika - afrički, a ne afrikanski, australija - australski, a ne australijanski itd. --Abyssus 12:17, 25. rujna 2006. (CEST)

Iskaz

Što podrazumijeva iskaz u lingvističkom smislu? Što je semantička struktura iskaza? --Modesty 01:04, 23. rujna 2006. (CEST)

Isto što i u "normalnome" smislu, iskaz ostaje iskaz kao što i izgovorena rečenica ostaje rečenicom i u gramatičkom smislu. Semantika je dio jezikoslovlja koji se bavi proučavanjem značenja riječi, fraza, rečenica i tekstova, odnosno samoga iskaza, bilo ono neutralno - denotativno ili obilježeno - konotativno. Ako govoriš o semantičkoj strukturi nekog iskaza, nećeš se koncentrirati na gramatička obilježja, na morfologiju, leksikologiju, itd., nego na - semantiku. Bitno je značenje, bitni su ti odnosi riječi, sinonimije, homonimije, antonimije, kako značenje mijenja iskaz, kako iskaz mijenja značenje, kako jedna riječ utječe na iskaz, njegova objektivnost, subjektivnost - pristranost, stav govornika itd.

Usput, potpisuješ se sa 4 tilde ~~~~

Ugodan dan. :) --Abyssus 03:57, 23. rujna 2006. (CEST)

Možda je glupo, ali nisam sigurna što točno podrazumijeva iskaz, odnosno koja je donja, a koja gornja granica. Da li je iskaz jednako rečenica ili je to i sintagma i vezani tekst?

Unaprijed hvala:-) Modesty 00:26, 25. rujna 2006. (CEST)

Iskaz je izričaj, može biti jedna riječ/rečenica, rečenica, frazem ili tekst. Dakle, ne ograničava se samo na jednu rečenicu. Uzmi analogiju, u kriminalističkim serijama obično svjedoci daju iskaze. :-))) Dakle, malo više pričaju od jedne rečenice. ;) --Abyssus 00:31, 25. rujna 2006. (CEST)

Hvala:-) Modesty 02:20, 25. rujna 2006. (CEST)

Paradajz ili paradajiz

paradajz ili paradajiz?

Nijedno. Rajčica. Ali ako već želiš dijalektalno, onda paradajz. --Abyssus 01:47, 25. rujna 2006. (CEST)

Poma :)) Kubura 11:22, 25. rujna 2006. (CEST)

paradeiz! stara svicarska rijec.

Eto tako!! ;) — Prethodni nepotpisani komentar napisao je 81.227.103.94 (razgovor • doprinosi)

Ne, nije. Paradajz je avestička, perzijska riječ. Poslije je prešla u grčki i latinski, a i u romanske jezike, a potom u njemački iz kojeg ju je i hrvatski jezik primio. Hrvatska riječ rajčica kalk je riječi paradajz koja ima očite korijene u riječi za raj (eto, vidljivo vam je i u engleskom. - paradise, a i u romanskim jezicima). --Abyssus 22:57, 10. studenog 2006. (CET)

Egzonimi

Kako na hrvatskom pisati strane gradove?Kao npr: hocu pisati Budapest ili Budimpešta? — Prethodni nepotpisani komentar napisao je 89.172.16.90 (razgovor • doprinosi)

Svakako piši Budimpešta. Kubura 11:22, 25. rujna 2006. (CEST)

Dobro Kubura veli. U hrvatskome jeziku prednost imaju egzonimi. --Abyssus 12:00, 25. rujna 2006. (CEST)

)hvala,hvala

Prevod ili prijevod

Kaže li se: prevodim nešto ili prijevodim nešto? U istom smislu je li ovo prevod ili prijevod nečega? --Andrej Šalov 21:38, 26. rujna 2006. (CEST)

Nešto prevodiš da bi napravio prijevod. Prelaziš cestu i to je onda prijelaz. Prevoziš nekoga i ponudiš mu prijevoz. ;) --Abyssus 21:39, 26. rujna 2006. (CEST)

...za napraviti prijevod. ...netkoga... Kubura 01:10, 27. rujna 2006. (CEST)

Koja je tajnna uspjeha

Koja je tajna uspjeha kako znati gdje je pravopis a gdje gramatika i pravopis kriva ako vam to baš neide

Pravopis je pravilno pisanje - refleksi jata (ije/je), pravilno pogođeni dijakritici (č i ć), pridržavanje pravopisnih normi - kako pisati pojedine riječi, sastavljeno ili rastavljeno, malim ili velikim slovima itd. Gramatika - pravilne konstrukcije rečenica, sročnost, pravilno sklanjanje imenskih riječi, pravilno sprezanje glagola itd.

A koja je tajna uspjeha? Rad. Čitaš, učiš, pamtiš. A možda i završiš studirajući to. ;) --Abyssus 18:05, 28. rujna 2006. (CEST)

Decimalni razgodak

Koji je službeno prihvaćen: zarez ili točka? Slijedimo li europsku tradiciju ili smo popustili anglosaksonskoj nadmoći u informacijskim tehnologijama?

Ovisi pitaš li me o matematici ili o jeziku. Veliki se brojevi odvajaju bjelinama (1 234 567) ili zdesna nalijevo točkama i zarezima (1,234.567). U jeziku je razdjelnik zarez. Ako u broju zdesna nalijevo prvo dolazi točka, broj je cijeli. Ako prvo dolazi zarez, imamo decimalan broj. No, u matematici je drukčije, u matematici je razdjelnik točka. Dakle, ako pišeš u tekstu o decimalnome broju, koristit ćeš zarez. Ako računaš, koristit ćeš točku. I nećeš odvajati znamenke ni sa čim. Zeznuto, zar ne? ;)

Dakle: mediji, tisak, knjiga:

Kupio sam 1,5 kilograma jabuka. Godišnje se u svijetu pojede 6,422.173 (6 422 173) tona takvih jabuka.

Matematika, fizika, itd.:

1.5 · 1.5 = 2.25

6422173 + 0.1 = 6422173.1

Dakle, u jeziku je decimalni razdjelik uvijek zarez. U matematici je to točka, jer se, eto, uvriježilo. A zarez je u našoj praksi oduvijek bio, a i većini ostalih naroda. Druga je stvar što Englezi tjeraju svoje. Eto... --Abyssus 18:05, 28. rujna 2006. (CEST)

Q: Znači li to da bi u hrvatskom jeziku 2150 kuna i 45 lipa ispravno bilo pisati 2.150,45 kn, a engleskom 2,150.45?

Ovaj čimpanza ili ova čimpanza?

Kojega li je roda imenica čimpanza i po kojemu autoritetu? U Hrvatskom enciklopedijskom rječniku (Novi Liber) piše da je čimpanza imenica ženskoga roda, pa sam to tako i prihvatio, ali se na Wikipediji i drugdje u literaturi često koristi kao imenica muškoga roda. Možete li mi pomoći? Hvala.--Ivan T. 00:01, 30. rujna 2006. (CEST)

Ženski rod. --Abyssus 04:20, 30. rujna 2006. (CEST)

Usput, gorila je muškoga roda. Sjetih se da to ljudi često brkaju. Dakle, ova čimpanza, ovaj gorila. ;) --Abyssus 13:55, 30. rujna 2006. (CEST)

Hidraulički/hidraulični

Polazeći od toga da nešto funkcionira pomoću hidraulike ili na hidrauličkim načelima ili je namijenjeno hidraulici, pretpostavljam da je pravilno reći npr. hidraulički strojevi, hidraulički ventili, hidrauličko ulje. Međutim, u gornjim slučajevima paralelno postoje i varijante s pridjevom "hidrauličan, hidraulični".

Koja je točno razlika u značenju između "hidraulički" i "hidraulični"? Kako valja pisati?

Oboje je točno, ovisno o kontekstu. Ovdje završava moje skromno znanje fizike, a počinje Anićevo. ;) Hidraulički se odnosi na hidrauliku - hidraulički zakoni, hidrauličke formule itd. Taj se pridjev također koristi za označavanje nečega što se pokreće ili upravlja tlačenom tekućinom, tj. vodom. Hidrauličan se pak odnosi na ono što djeluje na neki vodeni pogon (hidraulična preša, dizalica, kočnica, stroj itd.). --Abyssus 13:53, 30. rujna 2006. (CEST)

Hidraulični tijesak je bolji izraz od hidraulične preše.
Što se tiče -čki ili -ni, imaš jednostavnije tumačenje: -čki se odnosi na pripadnost (čiji?), -ni na svojstvo (kakvi?)... iako postojidu izuzetci. Težnja je na -ni, ako je stvar "između". Kubura 19:51, 30. rujna 2006. (CEST)

Hvala!

Tribus ili pleme

Zbog čega u sistematici, biološkoj klasifikaciji, imamo koljeno, razred, red, porodica, rod i vrsta, a onda je ono ispod potporodice "tribus" umjesto "pleme"? I zbog čega je "porodica", a ne "obitelj"?--Ivan T. 03:55, 1. listopada 2006. (CEST)

Aha, lat. tribus, i, m. = pleme, trebalo bi, možda - to nije stvar ni pravopisa niti lingvistike, to je stvar biologije i sistematike te njihove stručne terminologije. Kroatisti se ne miješaju u metajezik znanosti. Usput, porodica i obitelj nisu istoznačnice. Obitelj čine roditelji i djeca, porodica je nešto više i šire od toga. A i sam je naziv jako dugo u uporabi. --Abyssus 04:00, 1. listopada 2006. (CEST)

Kako pisati hrvatska znanstvena imena životinja

U hrvatskom prijevodu čuvena Collinsova Vodiča za ptice u izdanju Hrvatskoga ornitološkog društva (uz blagoslove HAZU-a) "po prvi put se hrvatska imena ptičjih vrsta pišu velikim početnim slovom, i to samo standardizirana hrvatska imena vrsta u standardnom hrvatskom književnom jeziku." Tako npr. Vrabac je Passer domesticus, ali vrapcima (Passeridae) pripada npr. i vrabac koji se zove Poljski Vrabac (Passer montanus). Bi li trebalo ovo primjenjivati i na Wikipediji kod pisanja znanstvenih naziva svih živih vrsta? Hvala. --Ivan T. 15:42, 1. listopada 2006. (CEST)

Ne, nikako. U šumi ne žive Zec, Medvjed i Lisica, nego zec, medvjed i lisica. Imena životinja pišu se isključivo malim slovom, osim ako smo ih, naravno, nazvali pa onda govorimo o Šarku, Jurici, Reksu itd. Latinska se nomenklatura piše po ustaljenom pravilu - vrsta velikim slovom i ako je moguće - kurzivom (Canis canis, Ursus arctos, Felis leo - ali pas, polarni medvjed, lav). S jezične strane, to je čista glupost. Pitam se samo kako je HAZU to mogao odobriti. --Abyssus 15:49, 1. listopada 2006. (CEST)

Ali, primijetio sam da na en.wiki rade to isto. Npr. pišu chimpanzee, chimp, ali kad se radi baš o strogo znanstvenom nazivu vrste, onda englesko ime pišu kao da je vlastito ime, pa npr. Pan troglodytes je Common Chimpanzee. Ne znam, nisam siguran da to nije možda neka nova konvencija ili preporuka na razini kakve međunarodne komisije za zoološko nazivlje? Pojma nemam, a volio bih znati.--Ivan T. 16:45, 1. listopada 2006. (CEST)

To u hrvatskome jeziku ne može funkcionirati. Biolozi i sistematičari mogu živi svijet nazivati kako žele, ali u jeziku vrijede pravila koja se trebaju poštovati, među ostalima i ona o pisanju velikog i malog slova, koja imamo jako, jako dugo. Engleski jezik nije mjerilo hrvatskome. --Abyssus 18:07, 1. listopada 2006. (CEST)

Četiristo ili četristo

da li je ispravno četiristo ili četristo?

Je li ispravno? ;) Četiristo. Prema četiri. Ali pazi - četrdeset, četrnaest i izvedenice.

Usput, sto ili stotina, dvjesto ili dvjesta, tristo ili trista, četiristo, petsto, šeststo, sedamsto, osamsto, devetsto. Šeststo je uvedeno radi obavijesne prednosti te riječi (šesto - šestogodišnjak može značiti i osobu staru 6 godina i neku građevinu ili stablo staro 600 godina). Premda, smatram da to i nije bilo potrebno, no, eto, spominjem. Blebećem. :-) --Abyssus 11:50, 3. listopada 2006. (CEST)

Sa str. za razgovor, smatram da će ovdje prije vidjeti odgovor: U jednom odgovoru oko brojeva se navodi osoba stara 6 godina. Mislim da to nije ispravno. Ta osoba može imati šest godina, ali ne može biti stara. Stara je ona osoba koja ima puno godina, zna se koje su osobe stare. To sam upamtila iz nekog jezičnog savjetnika. Radim kao lektor. Imam i ja mnogih nejasnoća. Nekad mi vaše strane dobro dođu. Pozdrav!

Ne bih se složila. Leksem star polisemična je iliti višeznačna riječ. Prvo joj je značenje opreka mladome, drugo je opreka novome, a treće opreka modernome. Također označava nešto ustaljeno, poznato iz prošlosti i što nije novo. Osoba može biti stara 6 godina, ali to ne označava da je stara u smislu poodmakle dobi, nego je središte na prošlome vremenu.

Usput, osoba ne može imati puno godina, može ih imati samo mnogo. Puno je pridjev (srednjeg roda!) koji se koristi za oznaku ispunjenosti, primjerice - puno je vjedro vina, a u podrumu imam mnogo vjedara. ;) Ugodan dan. :-) --Abyssus 15:01, 3. listopada 2006. (CEST)

Imenito

Šta je imenito? Iz kojeg je to jezika? U Zakonu u parničnom postupku spominje se...odvjetnik je ovlašen: 1) obavljati sve radnje u postupku, a imenito podnijeti tužbu...Znate li kakvo objašnjenje? Treba mi! Hvala

Iz bosanskoga, očito. Ne znam u kojem je tamo značenju, ali pretpostavljam osobno. Provjerit ću. --Abyssus 15:01, 3. listopada 2006. (CEST)

Nije, neg poimence. -- 213.202.114.62 22:47, 10. listopada 2006. (CEST)

Sa mnom ili samnom?

Dakle, da li je ispravno "sa mnom", "samnom" ili oboje? Ja pisem ovo prvo, procitao sam da cestice sa ili s, jednakog znacenja uz prisvojne i odnosne zamjenice idu odvojeno, no čini mi se da je jako rašireno pisanje zajedno - zašto? Hvala.

S i sa nisu čestice, to su prijedlozi. Ispravno je sa mnom, dakle - odvojeno. Sa mnom, s tobom, s njom, s kim? ;) Sve je odvojeno. A zašto ljudi pišu zajedno? Vjerojatno zbog naglasnih cjelina, izgovara se [samnom], a ne [sa mnom], odnosno, sa je proklitika i nema svoj naglasak te se naglasak s instrumentala lične zamjenice ja pomiče na prijedlog sa i tako postaju jedna naglasna cjelina.

U hrvatskome se jeziku riječi rastavljaju kad je god to moguće, zato se piše odvojeno. Ako se pišu zajedno, trebaju ili mijenjati vrstu riječi ili dobiti novo značenje, primjerice: "palo mi je na pamet" i "učio sam to napamet", u prvome je slučaju skup prijedlog + imenica, a u drugome prilog, značenje također nije isto, ali bi naglasak trebao biti jednak, no to ovisi o narječjima i govornicima. A kad sa mnom pišemo zajedno, značenje opet ostaje - isto. Poštujući navedeno pravilo o rastavljanju, pišemo odvojeno. --Abyssus 22:19, 3. listopada 2006. (CEST)

Američki narod

kako se piše američki narod sve sa velikim slovima ili sa malim ili pak a veliko a n malo

Oboje malo. Posvojni pridjevi ma -ski, -čki, -ški pišu se malim slovom - hrvatski, njemački, američki, zagrebački, požeški, riječki, splitski, njujorški... --Abyssus 15:05, 5. listopada 2006. (CEST)

Povratne konstrukcije

Abyssus kaže "... ali u jeziku vrijede pravila koja se trebaju poštovati". Ne bi li bolje bilo umjesto refleksivne konstrukcije tj. povratnog glagola pisati i kazati obično "koja treba poštovati". U posljednje doba nekako je ušlo u običaj (uobičajilo se!) gurati siroti se posvuda, od banalnog "zahvaljujem se" pa redom ... Vrijedi pogledati jezične savjetnike s kraja XIX. i početka XX. st., recimo Trnskog, kako grme protiv ovakvih "grdnih germanizama". Usput, kakva je danas razlika između poštovati i poštivati?--213.202.114.62 22:58, 10. listopada 2006. (CEST)

Stilska uporaba, ali da, bolje bi zvučalo. Samo što mene ovdje nitko ne plaća po kartici pa i ne pazim pretjerano. ;-)))) Zahvaljujem i zahvaljujem se nemaju isto značenje! U prvome se prima ponuđeno i govori "hvala", a u drugome se odbija i govori "hvala". ;) Razlika između poštovati i poštivati jest ta da je prva riječ dio standardnog leksika, a druga je regionalno obojena. Dakle - poštovati. I da, zahvaljujem na napomeni. Žurim se, ostatak sutra, laku noć. --Abyssus 23:14, 10. listopada 2006. (CEST)

Pitam o poštovati i poštivati, jer meni poštivati (i uopće oblici na -i-) ima trajno značenje, dok na -o- trenutno, da tako kažem.
Što se tiče razgraničenja značenja zahvaliti | zahvaliti se, mogu prihvatiti, mada nas praksa (svakodnevica) zasipa svim i svačim, a divljanje povratnih oblika (tj. na se) umjesto pasiva me ubija u pojam. Znam da se jezik razvija i iz "nehata", ali sad indolencija (općenito, ne mislim na tebe) okupira praksu, pa logikom velikih brojeva postaje pravilo. Izgovor glasi "Danas se tako kaže" - da jer prevladavaju lijenčine, kojima je teško otvoriti koju knjigu. --213.202.112.113 11:30, 11. listopada 2006. (CEST)
_{sad sam registriran. i prvo pitanje je moje. --zrini 16:03, 11. listopada 2006. (CEST)}

Tri su lingvistička argumenta koja najviše volim: to se u mome selu tako ne govori, to je srpsko/nisam za to čuo i treći, najdraži - to se meni ne sviđa/meni to tako ne zvuči. Druga je stvar što tebi zvuči, a što ne, poštivati u dijalektima ima jednaku vrijednost, jednako značenje i jednak opseg kao i pravilni parnjak poštovati (zapravo, potpuna sinonimija nikad nije ni s kojim leksemima postojala, ali recimo da je ovdje zadovoljavajuća).

Usput, postoji razlika između trenutno i trenutačno, ali to ne znaju lijenčine kojima je teško otvoriti koju knjigu (općenito, ne mislim na tebe). I ti razgraničenje ne moraš prihvatiti, tvoje je ustavno pravo i da uopće ne govoriš hrvatski jezik. A ta je razlika u značenju stara nekoliko stoljeća, prihvatio ti nju ili ne. Na ostale mi se nazoviargumente pijedestaliziranja vlastite jezične stručnosti ne da odgovarati jer zaista za to nemam vremena. --Abyssus 20:08, 11. listopada 2006. (CEST)

Mašina

DA LI SE MOŽE ZVATI RAČUNARSKA MAŠINA ILI MAŠINA ZA ZBRAJANJE

Ako je ovo sprdnja - hvala. Ako misliš na kompjutor, onda računalo. Ako misliš na "stroj za zbrajanje", onda kalkulator. Ili ako baš želiš perifrazom - računarni stroj (ne odnosi se na računalo, nego na računanje, zato ovdje dopuštam r), no isto tako ne kažeš - kutija za gledanje za televiziju tako da nema potrebe. --Abyssus 09:41, 11. listopada 2006. (CEST)

Miješalica ili mješalica

da li je ispravno miješalica ili mješalica, odnosno miješanje ili mješanje — Prethodni nepotpisani komentar napisao je 89.172.197.150 (razgovor • doprinosi)

Miješalica, miješanje. Da, ovo je iznimka, premda bi trebalo biti s kratkim jatom, ali nije. :) --Abyssus 10:44, 12. listopada 2006. (CEST)

Transkripcija

Kako transkribiram ime Shigeru Myamato? Dal i je ispravno Šigeru Mijamoto, ili Šigeru Mjamoto?--Treecko 19:47, 13. listopada 2006. (CEST)

Shigeru Myamato - Šigeru Mjamato. --Abyssus 20:38, 13. listopada 2006. (CEST)

Copy wrighter

Kako se zanimanje copy wrighter prevodi na hrvatski? Hvala — Prethodni nepotpisani komentar napisao je 195.222.52.142 (razgovor • doprinosi)

Nikako. Ta sintagma ne postoji u engleskome. ;) Wright postoji, a postoji i writer, odluči se. --Abyssus 20:23, 16. listopada 2006. (CEST)

Daj se malo potrudi! Radi se o zanimanju specifičnom za medije - izvedeno je iz copy wright - a odnosi se na pisanje npr. najava emisija, komentara (tzv. offova) i sl.; nema veze s prepisivanjem, pisanjem kopija, whatever... I u našim medijima se to zanimanje zaista zove copy wrighter. Dakle?

Livadski ili livadni med

Da li je ispravno livadski med ili livadni med? — Prethodni nepotpisani komentar napisao je 193.198.135.57 (razgovor • doprinosi)

Livadni med. — Prethodni nepotpisani komentar napisao je Lektor (razgovor • doprinosi)

Prekinite pitati s da li, koliko puta moram reći? Aha, livadni, ali bi tehnički moglo i livadski, ako želimo istaknuti posvojni pridjev. Bolje je opisno - livadni. --Abyssus 20:24, 16. listopada 2006. (CEST)

Mijenjati ili mjenjati

Pise li se mjenjati ili mijenjati? — Prethodni nepotpisani komentar napisao je 161.53.73.13 (razgovor • doprinosi)

mijenjati. --193.198.146.130 13:53, 16. listopada 2006. (CEST)

Dug je jat, ne osjetiš li u izgovoru? Mijenjati, isključivo, izgovaraš je dugo, poput sijevati, lijevati. Mjenjati bi se moralo izgovarati kao pjevati, a odmah osjetiš da nešto ne odgovara. --Abyssus 20:25, 16. listopada 2006. (CEST)

Da li/je li

Već podosta vremena se u javnosti i privatno nastoji u što većoj mjeri koristiti izraz "Je li", a čak svim silama izbaciti "Da li" u svim mogućim situacijama. Molim Vas, je li ispravno koristiti izraz "Je li" ako pitanje ne sadrži glagol biti? Naime, normalno je u pitanju koje počinje s: "Da li je..." skratiti i pitati: "Je li...", no je li opravdano (ispravno) reći "Je li ćete doći sutra?" umjesto: "Da li ćete doći sutra?". Prva formulacija bi značila: "Da li je ćete doći sutra?". Najljepše zahvaljujem, Kristina — Prethodni nepotpisani komentar napisao je 193.198.116.234 (razgovor • doprinosi)

„Hoćete li sutra doći?“, bilo bi ispravno pitanje.--Donat 18:20, 19. listopada 2006. (CEST)

Jest, opravdano je. U živom hrvatskom jeziku će te ljudi pitati:

„'oš duoć' sutra?”
„Jie dohodiš sutra?”
„Hoćeš li doći sutra?”

ili glagolski upit

„Dolaziš li sutra?”

Kubura 14:31, 20. listopada 2006. (CEST)

Veselim se kad pismeni suradnici olakšaju moje breme dok me nema. ;)

Inače, kao dodatak, pokušaj uvijek izbjeći da li, to je karakteristika srpskoga jezika (i u njemu to nije postojalo, naknadno su drugi narodi donijeli tu formulaciju!). I to nije u posljednje vrijeme, to je karakteristika hrvatskoga jezika oduvijek, oblik da li prilično je nasilno uveden u hrvatski jezik, pod utjecajem miješanja tih dvaju jezika. Inače, jedina situacija kad je dopušteno koristiti da li jest primjerice ovakva: Ne znam da li da dođem. No, i onda je lakše i ljepše to zamijeniti s Ne znam trebam li doći. i varijacije. Ovisno o jezičnoj ekonomiji, biraj što ti je ljepše. U svim drugim slučajevima napravi inverziju glagola i čestice li (On gleda. Gleda li on?) ili pak koristi nenaglašeni prezent glagola biti (On je došao. Je li on došao?). Ako pišeš skraćeno: Vidio je Marinu. Jel' vidio Marinu? (naglasak se prebacuje). Toliko. --Abyssus 14:55, 20. listopada 2006. (CEST)

Mene su učili da se "da li" koristi u indirektnim pitanjima bez upitne riječi, a da se inverzija koristi u direktnim pitanjima. Ne znam da li je "Ne znam trebam li doći" ljepše, ali kako može biti inverzija u indirektnom pitanju? Molim pojašnjenje.

Da li ne postoji u hrvatskome jeziku kao izravni upitni skup i ovdje priča završava. Ostaje ti inverzija ili je li za pitanja. Da li je dopušteno u situaciji koju navodiš - ne znam da li da dođem., ali preporučuje se da se pokuša izbjeći ako se, dakako, može. Inverzije ovdje, naravno nema, nije to pitanje, više je izjava o dilemi, hehe. :-) Pitanja nikad ne pitaš s da li, nikad. U izjavnim se rečenicama to može tolerirati. Malo sam u gužvi pa sam koncizna; jel' jasnije sad ili da se više raspišem? :-) --Abyssus 14:29, 25. listopada 2006. (CEST)

            abyssus je u pravu. "da li" ne postoji u hrvatskom jeziku. moja profesorica hrvatskog jezika svakoga ispravlja kad kaže ili napiše "da li". već nas je odvikla od toga i nitko više u razredu ne upotrebljava "da li".

Domaći ili domači

Dali se piše domaći ili domači?

Hvala!

Salvador Dali? ;) Ne, ozbiljno, ako ne naučite pitati na hrvatskome jeziku, neću odgovoriti na pitanja. Rekoh milijun puta - nema dalikanja, a još je gore ako i da li napišete zajedno. No, dobro, piše se - domaći, domaćinstvo, domaćica, domaćice (keksi :-))). U kajkavskome je domači. Isto se tako pišu svi slični pridjevi (npr. brijaći je aparat, a brijači su ljudi koji briju). --Abyssus 19:21, 23. listopada 2006. (CEST)

Pisanje imena ustanova

Kako ispravno napisati "škola stranih jezika", u kojim okolnostima se "škola" piše velikim, odnosno malim slovom?

Ako je perifraza, odnosno opis, onda sve malo. Isto kao kad kažeš da si išao na fakultet, tako si išao i u školu stranih jezika. No, mogao si ići na primjerice Ekonomski fakultet, ali i u Školu stranih jezika Švrljbrlj, pri čemu je to njezino puno ime. Dakle, ako je naziv - veliko - to je ime ustanove. Ako ne, ostaje malo jer je opis. --Abyssus 02:41, 25. listopada 2006. (CEST)

Pismeno/pisano

Kad se želi reći da je za nešto potrebno pribaviti pismeno / pisano odobrenje (usmeno nije dovoljno), koji oblik koristiti?

Pismeno se tako fino rimuje s usmeno, ali u sebi još jedno značenje...

Pismeno. Pisano bi trebao biti glagolski prilog trpni od pisati. Ali, zaboravljamo na jednu stvar - pisano u hrvatskome ima drukčije staro značenje, a znači - šareno. Otud i naziv za pisanice. :-) Tako i jedna narodna pjesma pjeva zemi mene, zemi mene, prepisanu fticu (ftiček veli, ftiček veli...) pri čemu je ptica šarenih boja. Ja bih koristila uvijek oblik pismen, da očuvamo hrvatski jezik, a i zbog opće uporabe te riječi koja je vrlo živa i nema smisla potiskivati je! Dakle, odobrenje je pismeno, može biti napisano, ali pisano mi nema smisla, to bi označavalo da je pisano dulje vrijeme, odnosno, sugerira dugotrajnost i eventualnu nedovršenost radnje. Tako da sve govori u prilog pismenome. :) Ugodan dan! --Abyssus 14:37, 25. listopada 2006. (CEST)

Mislim da je u ovom slučaju (odobrenje) ispravan pridjev ipak "pisano". Pridjev "pismeno" ima značenje/konotaciju da je autor pismen - poznaje pravopis - pa je i njegov uradak "pismen".

Ova konotacija je neprilična i nepotrebna (to nije ono što smo željeli čuti na pitanje: usmeno ili ....?), a može se izbjeći upotrebom pridjeva "pisano".

Pridjev pismen ima više značenja, prvo mu je značenje (provjerite u rječniku ako ne vjerujete) baš "ono što je napisano pismenim putem". Poslije je riječ dobila drugo značenje - o pismenosti. Pismen bi bilo "pravilno", razloge mi se ne da navoditi opet, rečeno je sve. :) --Abyssus 10:48, 3. studenog 2006. (CET)

Pisanje mjernih jedinice

Kojim se slovom(VELIKIM ILI MALIM)pišu mjerne jedinice u hrvatskom jeziku? Nešto o tome...

U većini jezika, pa tako i u hrvatskom nazivi se mjernih jedinica pišu malim početnim slovom jer su to opće imenice. Ipak, znakovi mjernih jedinica koje su dobile naziv prema osobama pišu se velikim početnim slovom. Dakle: metar (m), kilogram (kg), ali tesla (T) i herc (Hz). --194.152.206.167 20:22, 26. listopada 2006. (CEST)

Pizza ili pica

Je li hrvatski pizza ili pica. Svugdje po gradovima piše pizzeria, nigdje picerija. -- Jolo

Pizza, pizzerija. --Abyssus 19:59, 27. listopada 2006. (CEST)

Decimalni simbol

Što je ispravno po hrvatskom pravopisu, decimalna točka ili decimalni zarez?

Hajde, pogledaj malo gore, dio Decimalni razgodak. ;) --Abyssus 15:44, 28. listopada 2006. (CEST)

Orfička poezija

Kako je ispravno, Orfejska poezija ili Orfejeva poezija? Ili Orfejova poezija?--Treecko 11:04, 29. listopada 2006. (CET)

Posvojni pridjev izveden od vlastitog imena nikad se ne piše velikim slovom - orfejska. Po prijeglasu trebalo bi Orfejova, ali je češće Orfejeva. Može sve, najčešće je baš - orfička. --Abyssus 17:08, 29. listopada 2006. (CET)

Natjecanje/takmičenje

Sto je ispravno? Natjecanje ili takmičenje

Natjecanje. --Abyssus 10:46, 3. studenog 2006. (CET)

Aperkat

DA LI postoji hrvatska riječ za englesku Uppercut? DA LI bi u ovom slučaju APERKAT bilo točno? --Treecko 18:07, 3. studenog 2006. (CET)

Ne provociraj me s da li, mali. :D Aperkat, da, fonetiziramo. Ako baš želiš stranu riječ, stavi navedenu u kurziv. --Abyssus 18:39, 3. studenog 2006. (CET)

Pisanje imena crkava

da li pišem "Crkva sv. Petra u Rimu" ili "crkva sv. Petra u Rimu"..nisam sigurna da li je to ime ustanove ili opća imenica??

Može oboje, jezikoslovci se kolju oko toga. Izaberi jedno i budi dosljedna. :-) --Abyssus 12:54, 4. studenog 2006. (CET)

Pisano malim početnim slovom, odnosi se na zgradu. Pisano velikim početnim slovom, odnosi se na ustanovu, vjerničku zajednicu. Kubura 10:54, 6. studenog 2006. (CET)

Da, ali poanta je u tome i da se za zgradu može pisati na oba načina, ovisno koji pravopis slijedi. --Abyssus 11:46, 6. studenog 2006. (CET)

Naziv za stanovnike nekog naselja

Gledajući nedavno "Večernju Školu", uhvatio sam se da ni sam nisam baš siguran kako se ispravno konstruira naziv za stanovnike nekog naselja čije ime sadrži više riječi (npr. "Sveti Petar u Šumi"). Molio bih pomoć...— Prethodni nepotpisani komentar napisao je 195.29.84.168 (razgovor • doprinosi)

Ovo pitanje je moralo doći na sridu. Postoji pitanje šta sa slučajima i kada književni naziv odudara od mjesnog naziva. Morat ćemo otvoriti stranicu koja će se samo time baviti. Recimo Pravopisna pitanja/Demonimi ili još bolje, Pravopisna pitanja/Imena za stanovnike (može i "demonimi", ali svi ne znaju gramatičko nazivlje, a ovako opisno će se snaći). Kubura 10:54, 6. studenog 2006. (CET)

Šupetrani, kako ne bih znala. ;) Još nešto? :) --Abyssus 11:46, 6. studenog 2006. (CET)

Da nastavim - nema pravila, bitno je kako stanovnici sebe zovu. Od tog se konstruira i etnik (naziv stanovnika - npr. Zagrepčanin), a ktetik se uglavnom izvodi po tvorbenim i pravopisnim pravilima (zagrebački). Dakle, prednost uvijek ima onaj etnik kojim se stanovnici nazivaju - premda bi tvorbeno i pravopisno trebalo biti Bjelovarac, građani sebe nazivaju Bjelovarčanin i Bjelovarčanka, stoga je to ispravno, jer prednost ima onaj način izražavanja samih stanovnika. Primjeri za to mogu biti i naglasci unutar izgovaranja gradova - Ko'privnica ili Kopri'vnica, Va'raždin ili Vara'ždin, Vu'kovar ili Vuko'var - prednost ima način naglašavanja samih stanovnika. Premda u hrvatskom četveronaglasnom sustavu raspodjela naglasaka određuje da on ne smije stajati na posljednjemu slogu (u posuđenicama poput stude'nt naglasak stoji jedno mjesto unatrag - stu'dent, stoga je i inte'rvju, a ne intervju'), ipak bih i dopustila naglašavanje poput Višnja'n, Grožnj'an kako i sami stanovnici govore, a ne Vi'šnjan, Gro'žnjan. Dakle, što se tiče etnika višečlanih mjesta, kao kriterij uzimaju se - ljudi. Na posljetku, jezik je živa tvar. :-) --Abyssus 11:56, 6. studenog 2006. (CET)

I onda dohodimo do slučaja sa otočkim naseljima i sa otocima.
Ne pridržajedu se tega u našim medijima. Brâčani (susidni štokavci, ali i istočni dil Brača) ili Bročâni (otočki naziv)?Kubura 12:01, 6. studenog 2006. (CET)

Otoci, planine, pokrajine itd. podliježu pravopisnim pravilima. Potonje se odnosi samo na naselja. --Abyssus 12:07, 6. studenog 2006. (CET)

Milna, Hvar, Komiža, Blato, Stari Grad, Starigrad, Susak, Vrbanj... Kubura 14:41, 6. studenog 2006. (CET)

Vrijebati ili vrebati

Sve je receno u naslovu... Koji je tocan izgovor?

Npr. "Opasnost vreba/vrijeba pred nama." "Psi vrebaju/vrijebaju nad plijenom."

Hvala unaprijed na odgovorima!

Vrebaju, vreba, vrebati. --Abyssus 15:35, 9. studenog 2006. (CET)

) je, vrebaju, a oni koji za inat ne žele tako pisati jer ih podsjeća na srpski, pišu vrijebaju. znam dosta takvih :)))) Heartbomb

Zarez ili uskličnik

Kada na kraju dopisa i sl. napišemo "S poštovanjem" dolazi li uz to uskličnik ili zarez, s obzirom da ispod dolazi potpis neke osobe.

Mogao bi i uskličnik, ali je bolje - zarez:

bla bla bla bla bla
bla bla bla bla bla

S poštovanjem,
Abyssus 15:37, 9. studenog 2006. (CET)

Hrvatski jezik

Koja su pravila hrvatskog pravopisa?

Vrlo kratko pitanje, moram priznati. Pogledati ovdje: Pravopis hrvatskoga jezika. Ili kupiti Babić-Finka-Moguš: Hrvatski pravopis (izdanje 1994.) ili Anić-Silić: Pravopis hrvatskog jezika. --Abyssus 13:50, 12. studenog 2006. (CET)

Naknada i nadoknada

Postoji li razlika između naknade i nadoknade?

Ne, u teoriji bi trebale biti sinonimi. No, u praksi naknada ima značenje nečeg naknadno dodanog, a nadoknada u smislu novčanih protuvrijednosti. --Abyssus 10:35, 13. studenog 2006. (CET)

Također, kad ideš na neku nadoknadu (fakultet, primjerice), nećeš reći da ideš na naknadu, dakle, ideš obaviti nešto što nije učinjeno. --Abyssus 10:35, 13. studenog 2006. (CET)

Laptop

Kako glasi množina od ove imenice?

Prijenosna računala. ;) No, hajde, laptopi. ;) --Abyssus 10:37, 13. studenog 2006. (CET)

Usput, može i - prijenosnici. --Abyssus 10:38, 13. studenog 2006. (CET)

Anglicized?

Kako je ispravno: Anglizirati ili poengleziti? --Treecko 20:12, 15. studenog 2006. (CET)

Ja bih - anglizirati, šire je značenje - jezik se može anglizirati, ali se poengleziti više odnosi na neke običaje i karakteristike Engleza, a ne na sam jezik. --Abyssus 20:51, 15. studenog 2006. (CET)