Wikipedija:Pravopisna pitanja/Arhiv 1

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
Ova je stranica arhivirana.
Ne mijenjajte je!


Red riječi u rečenici

Što je pravilno (i da li je svejedno): 1. Igrac xy je glavom udario loptu 2. Igrac xy glavom je udario loptu

Postoji li uopće pravilo po kojem se određuje ispravan poredak riječi u rečenicama ovog tipa? Unaprijed hvala na odgovoru! Sasa


Red riječi u hrvatskom jeziku je slobodan (za razliku od npr. njemačkog jezika koji nema tu slobodu). Tako je moguće reći:
  • Ja sam gladan
  • Ja gladan sam
  • Gladan sam ja
  • Gladan ja sam
jedino nije moguće početi rečenicu s prezentom glagola biti (sam) na prvom mjestu. Red riječi ja sam (subjekt) gladan (predikat) zovemo stilski neobilježenim tj. uobičajenim, razgovornim jezikom. Ostale moguće kombinacije zaovemo stilski obilježenim, i koristimo kad želimo nešto istaknuti, npr. u pjesništvu, ili želimo biti obzirni, ("Ja gladan sam, ženo" nakon dolaska s daleka puta uz odgovarajuću intonaciju je molba, dok je "Ja sam gladan, ženo" skoro uvijek naredba). SpeedyGonsales 19:55, 23 Nov 2004 (CET)

Strana imena

"Strana imena pišu se onako kako se pišu u stranim jezicima." Ali što ako izvorno pismo nije latinica, nego npr. ruska ćirilica ili japansko pismo? Pitam zbog toga jer je vrlo česta praksa da se koristi engleska transkripcija, a ja mislim da to nije ispravno. Dakle, Šangaj, Šiškin i Li Mun, a ne Shanghai, Shishkin i Lee Moon :-)

Slažem se. Ruska i azijska imena treba pisati hrvatskom transkripcijom. Nemaju Englezi monopol nad njima! Nažalost, engleske se varijante sve više uvlače u hrvatski, pa tako ljudi pišu "Seoul", "Kazakhstan" i čak "Aladdin" (?!) umjesto "Seul", "Kazahstan" i "Aladin". Treba se boriti protiv toga. --Zmaj 11:28, 12 Jul 2004 (CEST)
Točno, ali stvar je složenija. "Nelatinična" imena se pišu po točno određenim pravilima-BFM, Hrvatski pravopis, 6.izdanje 2002., str. 64-66. Mir Harven 19:41, 12 Jul 2004 (CEST)
Ako ćemo se držati engleske transkripcije pravilno je napisati i Belgrade, a ne Beograd, jer u orginalu na srpskom Beograd se piše ćirilicom. Zar ne?
Mir Harvene, u pravu si što se tiče toga da se treba držati pravila kako se pišu nelatinična imena. Ali ne valja se ni njih držati kao pijan plota. Postoje i starija rješenja/pravila, primjerice, gdje su ćirilična imena preslovljavana onako kako ih se izgovara. Tim više ako su to slavenska imena. Utoliko ih smatram boljima. Nesmislivo mi je Tihonenka pisati Tikhonenko, Nižnji Novgorod pisati Nizhniy..., Tjapučkina kao Tiaopouchkine, Železnjaka kao Zheleznyak, Stojčkova kao Stoitchkov, Ševčenka kao Shevchenko... Ili dajmo bliži primjer: hoćemo li Dušan Ivković pisati kao Doushan Ivcovich, Rajko Mitić kao Raico Meeteech, Bogavac kao Bohgavatz, Gočanin kao Gotchanine... A zamislimo tek napis sa naše glagoljaške Baščanske ploče. Hoće li Baška biti Bashca? :) - Harvot, 28. lipnja 2005.



ovo je gramatičko pitanje: "na Puerto Ricu" ili "u Puerto Ricu"? Oprosti što gnjavam. Jakob stevo 13:15, 9 Jun 2004 (CEST)

Ovisi. Ako govoriš o otoku, onda je "na Puerto Ricu". Ako govoriš o državi Portoriko, koja sadrži otok Puerto Rico i još dva otoka, onda je "u Portoriku". --Zmaj 15:28, 15 Jun 2004 (CEST)

Evo me još jednom: godine: Da li je rođen sam 1983.-e ili 1983-e ili samo 1983. (tako ja uglavnom pišem) ili pak 1983e. Sve sam to već negdje vidio, pa stoga nisam baš siguran. Jakob stevo 20:36, 30 May 2004 (CEST)

Dobro pišeš: "1983." Jedna opća napomena: ako ti je broj godine na početku ili na kraju rečenice, trebao bi staviti i riječ "godine", na primjer: "Rođen sam 1983. godine." "Godine 1983. rođen je Jakob stevo." --Zmaj 15:28, 15 Jun 2004 (CEST)

Ćaos, kratko pitanje: gradišćansko-hrvatski ili gradišćanskohrvatski? drugi primjer: narodno-oslobodilačka ili narodnooslobodilačka? Znam da Gradišćani to pišu skupa, ali to bi moglo biti zbog njemačkog utjecaja. --Jakob stevo 20:23, 30 May 2004 (CEST)

Nije zbog Nijemaca. Kad se dvije riječi doživljavaju kao jedan pojam, izvedeni se pridjev treba pisati kao jedna riječ: gradišćanskohrvatski, narodnooslobodilačka, velikogorički, pa čak i džejmsdinovski (zvuči odvratno, znam, ali dopušteno je). --Zmaj 15:28, 15 Jun 2004 (CEST)

Bok, kratko pitanje. Dativ stranih imena u kosim padežima poprima naše nastavke ili ne.

Npr. Kako se kaze(piše) dativ od ženskog imena Mia. Mii ili Miji, te takodjer od imena Tea

Tei ili Teji.

Hvala molim za brzi odgovor Pozdrav

Ta strana imena su prava gnjavaža! Možda zato stalno odgađam njihovo poglavlje u "Pravopisnom pravilima", ali doći će i ona na red jednog crnog dana. Dva imena koja si naveo, "Mia" i "Tea", slijede različita pravila deklinacije:
  • Tea se deklinira kao hrvatska imena na -a, dakle: Tea, Tee, Tei, Teu, Tea, Tei, Teom.
  • Mia spada u skupinu imena na -ie i -ia, gdje se između samoglasnika umeće "j", dakle: Mia, Mije, Miji, Miju, Mia, Miju, Mijom.
--Zmaj 14:45, 7 Apr 2004 (CEST)
Mogao bi navesti i strana ženska imena na suglasnik. Je'l da se ona ne dekliniraju? Carolyn, G Carolyn, D Carolyn itd:? Jakob stevo 20:23, 30 May 2004 (CEST)
Tako je. To potvrđuje i pravopis, ali k tome nudi još jednu mogućnost: da ih dekliniraš kao da završavaju na "-a". Dakle, Carolyn, G Carolyne, D Carolyni itd. Ipak, mislim da to ne izgleda tako dobro. --Zmaj 15:28, 15 Jun 2004 (CEST)

Ažuriranje ili...? Ima li uopće "ili"?

Bojim se da nema. Hrvatski rječnik, kao i rječnik stranih riječi, imaju opisne definicije: ažurirati = dovesti u red tako da bude u skladu s vremenom. Možda se tu i tamo može staviti "osuvremenjivanje", ali u većini slučajeva ne ide ništa drugo nego "ažuriranje". -- Zmaj 16:08, 22 Mar 2004 (CET)

obavezno ili obvezno?

Može se reći i jedno i drugo, ali nekako se na "obvezno" gleda kao na hrvatskiji izraz. -- Zmaj 15:01, 17 Mar 2004 (CET)


U hrvatskom jeziku rabe se obje riječi, obavezno i obvezno, i to u različitom značenju: obavezno - ono na što nas drugi obavezuju (npr. osnovno školovanje je zakonski obavezno); obvezno - ono na što smo se sami obvezali (npr. srednjoškolsko ili fakultetsko obrazovanje nije obavezno, ali ako se upišemo u srednju školu ili na fakultet, sami smo odlučili (obvezali se sebi samima) kako ćemo pohađati nastavu i truditi se privesti kraju ono što smo dobrovoljno započeli) Istina je da se od devedesetih naovamo, iz neznanih (ali svakako nejezičnih) razloga u prvi plan (kao "hrvatskije" - apsurdno!) počelo u svim prilikama gurati riječi: obveza, obvezati, obvezatno... portos 22:33, 27 Apr 2005 (CEST)


unositi - unešeno ili uneseno?

"uneseno", ali može i "unijeto", kako hoćeš. -- Zmaj 08:25, 17 Mar 2004 (CET)
Je li tako i s drugim izvedenicama od -nijeti, -nositi? Dakle podneseno, ponesena, iznesena? i kako riječi na -enje? iznošenje ili iznosenje? meni ono drugo bolje zvuči, ali htio bih potvrditi.Jakob stevo 20:23, 30 May 2004 (CEST)
Ovo je sve ispravno: podneseno (ali je podnošenje (npr. zahtjeva)), ponesena, iznesena (zanesena), ali je iznošenje (ne iznosenje), zanošenje (ne zanosenje); imaš i primjer uznesenje (tu nije sa š - uznešenje). portos 22:45, 1 May 2005 (CEST)

Izvještaj ili izvješće? Izvještavati ili izvješćivati? Unaprijed hvala!

U načelu može i jedno i drugo, ali "izvješće" i "izvješćivati" je hrvatskije.

-- Zmaj 13:38, 15 Mar 2004 (CET)

Zanima me pravilo o pisanju velikog i malog slova u nazivima knjiga, filmova i novina. Znals bih ga sama primijeniti, ali mi sada treba bas neko pravilo, koje se o mom upitu moze izreci. Unaprijed hvala.

Prvo slovo veliko, ostalo ne (iako može biti izuzetaka). HATU-Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Večernji list, Rat i mir, Dobri vojak Švejk, Odlazak u smrt (Dead man walking), Kako se kalio čelik (hmmm...), Tito i lovstvo (ugh...)Mir Harven 00:46, 26 Feb 2004 (CET)

Pitanje: kako se deklinira ime Mile ... Primjeri --- vidim Milu ili Mileta (po uzoru na pile), Milin kaput, Miletov kaput, od Mile, od Mileta, od Mila (?!), prema Mili, Milu, Miletu ???

Zbunjujuce.

Koliko ja znam, a neću ništa potpisati u vezi toga, oboje je pravilno. Dakle, kako ti bolje ide. A što ja znam...Jakob stevo
Padeži: N. Mile, G. Mile, D. Mili, A. Milu, V. Mile, L. Mili, I. Milom. Pridjev: Milin. Dakle, osim nominativa i vokativa, deklinacija je ista kao za žensko ime "Mila". Ona druga deklinacija (koja ima "t") je srpska. To sam naučio na vlastitoj koži kad sam katoličkom svećeniku napisao posvetu "dragom Miletu". -- Zmaj 10:19, 30 Mar 2004 (CEST)

Jako bi mi pomoglo objasnjenje u kojim slucajevima se koristi ne bi, a u kojim nebi. Hvala! JJ

  • Koliko ja znam (i koliko pišem) negacija se uvek piše odvojeno, pa tako i ne bi.

Primeri:

  • Da Bog da te ne bilo.
  • Ja ne bi to uzimao.
  • Ne bi se čudio kad bi...

itd. Pozdrav, --Pokrajac 16:53, 4 Feb 2005 (CET)

Djelomično točno. Vrijedi (tu nema razlike između hrv. i srp.) ja bih, ti bi, on bi, mi bi(smo), vi bi(ste), oni bi. Niječni je oblik ja ne bih, ti ne bi, ...Dakle, odvojena je niječnice od glagola (kao i kod ne idem, ne spavam,..). Spojene su u nemam, nemaš,...dok još vrijedi dvostruki oblik za ću, ćeš,...neću i ne ću, nećeš i ne ćeš,...Mir Harven 17:03, 4 Feb 2005 (CET)


Što je ispravno: s/sa štovanjem, s/sa poštovanjem? Koji se oblik koristiti u poslovnim dopisima?

U hrvatskom jeziku se štuju Bog i sveci i riječ štovanje ima vjerski značaj. U odnosima s ljudima bi se trebala koristiti riječ poštovanje. Krešimir Ižaković 09:10, 12 Apr 2005 (CEST)

Ukorijenjen ili ukorjenjen?

Što je ispravno: ukorijenjen ili ukorjenjen? Molim i objašnjenje. Unaprijed zahvaljujem. portos 02:03, 27 Apr 2005 (CEST)

Da budem malo od pomoci... Meni se čini da je ijekavski oblik "korijen". Ako je tako, onda je "ukorijenjen". Ako nije, onda je obratno. Dužina sloga se ne gubi u derivatima. --Millosh 04:13, 27 Apr 2005 (CEST)

Da, ne dolazi do kraćenja. Korijen, ukorijeniti, korijenski,..Krati se u korjenito, korjenčić,..To se lako raspozna po sluhu: svjetlo, svijetliti, svjetlost, rasvjeta, svjetionik,..svijest, osvijestiti, svjesno, podsvijest,...Mislim da su po sluhu jedina odstupanja vjesnik (po sluhu je "vijesnik"), rječnik (riječnik), i pjev (bilo bi pijev). Mir Harven 12:52, 27 Apr 2005 (CEST)

Hvala na promptnim odgovorima, ali moram priznati da je došlo do moje male dekoncentracije (jer za pitani slučaj imam primjer u Hrvatskom pravopisu (Babić-Finka-Moguš), a osim toga i sam znam u velikoj većini primjera raspoznavati izgovor ili po sluhu ili prepoznavati pravopisnu ispravnost pročitanoga po čitalačkom iskustvu); želio sam, ustvari, postaviti sljedeći upit (naime, u komparativu i superlativu su bile moje djelomične nedoumice): ukorijenjeniji ili ukorjenjeniji (i shodno tome:) najukorijenjeniji ili najukorjenjeniji Osobno smatram kako u ovim derivatima ipak dolazi do kraćenja i da treba glasiti: ukorjenjeniji/najukorjenjeniji (kao i u brojnim sličnim komparativima). S obzirom da u ovome konkretnom slučaju nisam potpuno siguran, potrebno mi je argumentirano obrazloženje. Naravno, zahvalan sam na svim viđenjima i objašnjenjima. portos 18:34, 27 Apr 2005 (CEST)

Po svom (ekavskom) osecaju, mislim da svuda postoji duzina, iako je sumnjivo koliko ce to biti duzi slog od ostalih. A gde je duzina na ekavskom jat, tu je u ijekavskom refleks "ije". Opet, moj osecaj i nije najrelevantiji za pitanje hrvatske norme :) Pa, preko toga, i to sto danas (aproskimativno) bar 90% hrvatskih i bosnjackih ijekavaca i nekih 60-70% srpskih tesko da izgovaraju "ije" ma gde u govoru. (Uvek mi je na pameti kako Zdravko Colic peva "Cija je ono zvjeeeezda..." umesto da i po normi i po zahtevu ritma muzike lepo kaze "ije".) Da je "ie" ili jat ili "je", bilo bi mnogo manje maltretiranja, tako da ne sumnjam da postoje tendencije u hrvatskoj normi da se na nekim mestima morfolosko "ije" zameni sa fonoloskim "je". --Millosh 18:41, 28 Apr 2005 (CEST)

Bok pišem iz Poljske. Već treću godinu studiram kroatistiku i zanima me je li postoji neko pravilo koje govori o tome kad se pise -je a kad -ije Hvala

U standardnom hrvatskom dugi jat se piše kao "ije", a kratki kao "je". Primjeri su dijete/djeteta. Ovisno o duljini izgovora određuje se radi li se o dugom ili kratkom jatu. U hrvatskom, jat je diftong i izgovor je jednosložan, a ne dvosložan. Toliko o pravogovoru. Zapravo, bliži izgovoru bi bio upis diete/djeteta, no, to bi dovelo do kaosa u zbog troslova "ije" koji se pojavljuje u oblicima koji nemaju veze s jatom (pijemo, nije, zmije, organizacije, kemije, nijedan,...). O tom nekoliko poveznica, s različitim prijedlozima:

Opredijeljeniji ili opredjeljeniji?

Imam još jedan zanimljiv primjer: opredijeljen

opredijeljeniji ili opredjeljeniji

(smatram da se krati, budući da i imenica glasi "opredjeljenje") portos 23:25, 1 May 2005 (CEST)

Nisam Hrvat, ali ipak, eto moje mišljenje: u Priručnoj gramatici hrvatskoga književnog jezika (1979) u poglavlju Stupnjevanje pridjeva, na str. 112, u odjeljku 312, piše: Pred nastavkom -iji skraćuju se dugi slogovi, a naglasak je u slogu pred nastavkom. Dakle, opredjeljeniji :) Molim, ispravite me, ako griješim.--Harry 15:43, 14 May 2005 (CEST)
Slažem se. --Zmaj 19:30, 14 May 2005 (CEST)

Pisanje velikim slovom

Zanima me kako se piše crikveničko-vinodolski kraj, ako se misli na područje kao cjelinu ako je poznato da se piše Crikveničko-vinodolska rivijera, ali i da se pridjevi koji zavšavaju na -čki, -ski, -ški pišu malim slovom?

Rivijera je pojam, dok je kraj nešto općenito. Velika slova idu uz nekakve pojmove- iako ne uvijek. No, pogledat ću u BFM...Mir Harven 00:11, 29 Apr 2005 (CEST)

Veliko i malo slovo

Zanima me piše li se Zagrebačka nadbiskupija, Splitska metropolija itd. ili zagrebacka nadbiskupija, splitska metropolija...? U Hrvatskom jezičnom savjetniku (1999) pravilo glasi da se zagrebačka, splitska itd. (nadbiskupija, biskupija, metropolija) piše malim slovom, a ja SVUGDJE pronalazim pisanje velikim slovom tog posvojnog pridjeva. Na mukama sam jer to moram objasniti učenicima! Zašto zagrebačka malo, a na stranicama zagrebačke nadbiskupije npr. piše se Zagrebačka!?

I drugo, pišu li se nazivi županija malim ili velikim slovom (Hrvatski jez. savjetnik navodi pisanje bjelovarske županije /pov./ malim slovom)? Npr., što je ispravno: županija sisačko-moslavačka, Županija sisačko-moslavačka, županija Sisačko-moslavačka, Županija Sisačko-moslavačka, Sisačko-moslavačka županija, sisačko-moslavačka županija?

Hvala!

Ma koliko inače vrijedilo pravilo da se posvojni pridjevi s točno određenim nastavcima pišu malim slovom, ipak se ovdje radi o nazivima pojedinih teritorijalnih odnosno vjerskih jedinica. Ako pogledaš u Hrvatski pravopis (BFM), kraj riječi "primorski" naći ćeš i "Primorsko-goranska županija". Dakle, Pravopis tretira to kao ime, kao što bi vjerojatno i nazive "Zagrebačka nadbiskupija", "Splitska metropolija" definirao kao imena. Isto tako, sve županije mogu se napisati i tako da riječ "županija" bude na prvome mjestu, ali tada se i to piše velikim slovom: Županija sisačko-moslavačka, Županija primorsko-goranska...
Jedino što bi eventualno ovdje moglo zakomplicirati situaciju, jest činjenica da postoje momenti kada se piše:
grad (npr. Zagreb) i
Grad (npr. Zagreb)
Malim se slovom grad piše kada se misli na "veliko naseljeno mjesto" (Rječnik hrvatskog jezika, Anić V.), a velikim kad se misli na (čelnu) instituciju koja upravlja gradom. Možda su autori jezičnoga priručnika to uzimali u obzir - da bi se u svakodnevnoj uporabi imena županija, metropolija, nadbiskupija... trebala pisati malim slovom, a ako se podrazumijevaju upravljačke (institucionalne) strukture koje im stoje na čelu, da se tek onda koristi veliko slovo (iako sumnjam u tu mogućnost). 80.253.172.9 18:42, 3 May 2005 (CEST)
Izgleda da sam bio odjavljen, pa me nije potpisalo - oprostite! portos 18:53, 3 May 2005 (CEST)


Jedna (barem meni) zanimljiva stvar. U Hrvatskom pravopisu (BFM) iz 1995., u pravopisnom rječniku, piše sljedeće:

  • drškati - uckati vičući drž

Ako je ovo objašnjenje nekome jasno, baš bih volio da i meni razjasni, jer su mi se nadvili silni upitnici kad sam ovo pročitao. portos 22:13, 1 May 2005 (CEST)

Huckati, a ne uckati. Dakle, huckati (huškati, ali benigno). Npr., psa huckati "Drž' granu". Mir Harven 22:39, 1 May 2005 (CEST)

Hvala na odgovoru, ali sad mi se ukazalo zanimljivim nešto drugo; je li moguće da je, npr., riječ "uckati", odnosno "huckati" teritorijalno određena, pa da bi žiteljima Zagrebačke županije mogla u većem postotku biti poznata, dok bi ju npr. u Primorsko-goranskoj županiji, siguran sam, mogao objasniti izuzetno mali postotak ljudi? portos 23:07, 1 May 2005 (CEST)


Imamo: na kraju (npr. filma), ali i nakraju (npr. sam ipak otišao). E sad, imamo i: na početku (npr. knjige), ali nemamo napočetku (iako sam dojma da bi katkad moglo zatrebati). Slaže li se itko sa mnom, ili se radi o mogućoj jezičnoj herezi? portos 23:38, 1 May 2005 (CEST)

Da li je ispravno napisati PREMA SLIJEDEĆEM RASPOREDU ili PREMA SLJEDEĆEM RAPOREDU? Hvala!

Ispravno je: prema sljedećem rasporedu (slijedeći se odnosi na: slijedeći nekoga ili nešto, ići za nekime ili nečim - npr. slijedeći vođu, ali i: slijedeći dugu, slijedeći zvijezdu). portos 20:37, 2 May 2005 (CEST)

Sljedeci. Kratko jat. --Millosh 12:04, 7 May 2005 (CEST)
Hm. Evo sad se preslisavam. "Raspored koji nekog/nesto sledi" bi bio sa dugim jat, ali je to malo besmislena konstrukcija. "Raspored koji nastupa" je sa kratkim jat. --Millosh 12:10, 7 May 2005 (CEST)
"sljedeći puta"-kratko. "slijedeći ga, našao je.."-dugi. Radi se o gramatički različitim kategorijama. Mir Harven 16:01, 7 May 2005 (CEST)

Ja znam da je u srpskom jeziku ispravno sljedeći, ali sam u dosta hrvatskih izvora primijetio slijedeći, ali ne kao glagol, već kao pridjev. Malo je to neobično. Ja kažem sljedeći, kako god. --Ђорђе Д. Божовић 16:46, 20 July 2005 (CEST)

III po redu ili III. po redu?

Zanima me da li se redni broj preko rimskih brojeva piše tako što se iza rimskog broja stavi tačka? U srpskom jeziku se ona ne stavlja, ali sam na dosta članaka na hr. wikipediji video tačku. Pozdrav, --Pokrajac 23:28, 2 May 2005 (CEST)

U hrvatskom jeziku se: "Točka piše iza rednih brojeva radi razlikovanja tih brojeva od glavnih brojeva." "Ne pravi se razlika između arapskih i rimskih brojki za redne brojeve. Kako se rimske brojke pretežno rabe kao redni brojevi, a imaju oblik nekih velikih latiničnih slova, često bi dolazilo do nejasnoća kad se redni brojevi pisani rimskim brojkama ne bi označivali točkom" (Hrvatski pravopis BFM). Tako bismo mi u hrvatskoj:

III po redu - čitali: tri po redu
III. po redu - čitali: treći po redu

portos 10:26, 3 May 2005 (CEST)

Hvala na pojašnjenju! --Pokrajac 16:08, 3 May 2005 (CEST)


Ne, ne i sto puta ne!!! Do nikakvih nejasnoća nije i ne bi dolazilo! Hrvat sam (i to veliki, kako se znamo busati u prsa), ali to da se iza rimskih brojeva kada su redni stavlja točka, to je (i) naša besmislica, i to treba promijeniti! Zašto ne bismo mi, wikipedijanci, to napravili, tj, barem inicirali? Pa Wikipedia je već etablirana i priznata institucija. Pustimo sad srpski pravopis, pogledajmo engleski:
- Arapskim brojevima se piše: prvi je 1st - od first, drugi je 2nd - od second, treći je 3rd - od third, pedeset i sedmi je 57th - od fifty seventh, itd, itd.
- Ali rimskim rednim brojevima (u engleskom pravopisu) nije analogno tome: prvi nije Ist, drugi nije IInd, treći nije IIIrd, pedeset i sedmi nije LVIIth, itd,itd.
Nikad Englez neće Ramses II pročitati kao Ramses two, nego uvijek kao Ramses the second. Što mi otkrivamo, toplu vodu?
To je, nažalost, (i) naša izmišljotina, potpuno bespotrebna, i mišljenja sam da to treba mijenjati (vratiti na staro). Uostalom odlično je to opisao netko u jednom Kafiću. Citat:
"... Nadalje mislim da i nije potrebno stavljati točke baš svuda. Npr. da me ubiješ, da me uvjeravaš danima, nikako se ne mogu naviknuti, uz sva objašnjenja, da iza rimskih brojeva kada su redni, dolazi točka. Rimljani je nisu imali. Neki pojmovi bi se morali od strane prosječno inteligentne osobe tumačiti u kontekstu onoga uz što stoje, uz što su napisani. Ako piše "Ramses II", jasno je i bakici da je to "Ramses drugi", a ne "Ramses dva".
Tako ako napišem : "...kad sam primio loptu i suigraču htio dodati pas, do mene je dotrčao njegov pas, a ja sam se od smjeha uhvatio za pas...". Ne vidim što je ovdje nejasno i mislim da bi svaka normalna osoba razumjela ovu rečenicu, i bez dijakritičkih znakova (kojih uostalom i nema na tipkovnicama)." Završen citat.
Dakle, apsolutno sam, i to do groba, protiv točke iza rimskog broja, kao rednog. To zaista treba izbaciti, to je glupost.
Novi Papa je Nijemac Joseph Ratzinger, a uzeo je ime Benedikt XVI.
Točku sam stavio samo zato jer je to kraj rečenice, i jedino je kao takvu prihvaćam iza rimskog broja, kada je redni.
Smrt točki iza rednog rimskog broja!!!
Nebulozno. U hrv.pravopisu piše se točka iza rednoga broja: Ivan XX. i sl. Govoriti ima li to "smisla" ili ne je- besmisleno. Pravopisne odredbe su proizvoljne, pa stoga nema "smisla" što se piše "odčepiti" (a ne "otčepiti"), "gradski" (a ne "gratski" ili "gracki"), ili, po novijim uzusima, podatci i izvadci, a ne podaci i izvaci. Pravopis je tehnička stvar, i u njem nema neke velike logike osim tradicije i dogovora. Mir Harven 16:06, 7 May 2005 (CEST)

Pa naravno. Baš sam se čudio prethodnom objašnjenju. Hvala. Pokrajac

pisanje stranih riječi

Zanima me piše li se image/imidž, show program/šou program, boutique hotel/butik hotel, catering/ketering, bungee jumping/bandži džamping, pejsaž/pejzaž?

Miješano. Može interview i intervju, ali bolje je drugo. Mir Harven 17:03, 7 May 2005 (CEST)
U praksi su češće inačice s izvornim pisanjem + pejzaž. Valjda ljudi izjednačuju svaku transkripciju sa srpskim utjecajem. Elephantus 21:27, 7 May 2005 (CEST)

Pravopisu, muko moja

Iako je pomalo besmisleno stavljati na mrežu parcijalna pravopisna pravila, navest ću neka koja se ustaljuju (iako nisu do konca, npr. u tisku) i oko kojih postoji, izgleda, još nešto dvojbi. Ono što ne će biti je razglabanje o svim pravopisnim stazama i bogazama. Dakle, sumarno:

  • glavni su pravopisni priručnici Babić-Ham-Moguš (2005.) za osnovnu školu, te Babić-Finka-Moguš (6.izdanje 2004.) za srednju i više. Osim njih, tu je odlično i moderno koncipiran Anić-Silićev (mislim iz 2003.)- no, nedostatak mu je što nudi stara rješenja koja, po svemu, ne će proći. Osim toga, A-S je predebeo za školu (mislim oko 1.000 stranica). Možda u budućnosti Silićev (Anić je u međuvremenu umro) bude normativan, no uz preinake u B-F-M smjeru.
  • glavne su razlike između A-S i B-F-M zapravo veoma male. No, kako je Bog (ili Sotona) u detaljima- tako su i razlike među tim pristupima radikalizirane kao da se radi o pitajboga čemu, a ne sitnicama. Politički su obojeni tako da je A-S više «jugoslavenski» (ili sadrži manje odstupanja od srpsko-hrvatskoga pravopisa kakav je bio ustanovljen u Novom Sadu 1954.), a B-F-M je više, recimo, «hrvatski». Po razlikovnim detaljima, B-F-M preuzima neka rješenja iz pravopisa Zagrebačke škole, više je «ijekavski» po izgledu, a i drži se tradicija Brozovog pravopisa iz 1892., gdje se kasnije od njega odstupilo.
  • iako je B-F-M dopuštao dvostrukosti, sve mi se čini da ih izbacuje zbog političkih razloga: naime, pregovori s EU su prisilili političare da od pravopisaca zatraže jedan stabilan pravopis na kojem će pisati tekstove u naklapanjima s birokratima EU.

Osnovno što je isto u oba pravopisa odnosi se na velika i mala slova, pisanje dugog i kratkoga jata, interpunkcije/razgotke, i sl. Česte nesigurnosti su oko jata- pišite dugo, ije, za dug izgovor, a kratki, je, za kratak (dijete/djeteta; mlijeko/mlječni/mljekar;..). Riječi oko kojih se često griješi su:

-povijest

-rječnik (riječ)

-vjesnik (vijest)

-pripovijetka

-sljedeći (put, nastavak,)

-Nijemac (Njemačka)

-lijepo (ljepota, ljepši)

-...

Iza brojeva rednih, bilo arapskih, bilo rimskih dolazi točka (Ivan Pavao 2., Ivan Pavao II. )

Osobno mislim da bi trebalo biti «riječnik» i «vijesnik»-no, što je, tu je.

Dakle, o razlikama.

1. jat se prije nije sustavno pisao pri skraćivanju. Sada se piše osim 4 izuzetka- a i ta imaju izuzetke.

a) upotrijebiti (potreba, upotreba, upotrebljavati,..no, upotrijebljen)

b) naprijed (napredak, napredovati, ..-no, unaprjeđenje, unaprijediti,..)

c) privrijediti (privreda, privredni,..

d) vrijeme (suvremeni, vremena, privremeni,...)

Ostali dugi jatovi imaju «je» u kraćenju:

-crijep/crjepovi; brijeg/brjegovi/brježuljak; priječiti/zaprjeka/preprjeka/sprječavanje; trijezan/trjezniji/otrježnjenje; vrijedan/vrjedniji/vrjednota/vrjednovati; trijebiti/istrjebljivati/istrjebljenje; griješiti/pogrješka/grješnik; uvrijediti/uvrjeda/povrjeda ..

Ostale češće riječi su: krjesovi (Kapelski kresovi postali su krjesovi), krjeposno, okrjepa, prječac, ..

Toliko o pisanju jata.

Glede nastavaka, vrijedi da imena a završetcima na –tac, -tak, -dac, -dak zadržavaju «t» i «d» u množini, izuzev 3 slučaja: otac, sudac i svetac (oci, suci, sveci).

Dakle, vrijedi:

-tak (podatak/podatci; zadatak/zadatci; gubitak/gubitci; početak/početci)

-tac (bratac/bratci; hitac/hitci)

-dak (redak/redci; iscjedak/iscjedci; izvadak/izvadci; dohodak/dohodci)

-dac (mladac/mladci; jadac/jadci; dvogodac/dvogodci)

U ostalim stvarima postoje dvostrukosti između B-H-M i B-F-M, a najčešće oko ijekavskih oblika imenica i stranih imena. Ja ću navesti tri primjera:

a) B-H-M (protest/protesni, azbest/azbestni,..), B-F-M ( može i protestni, azbestni,..)

b) B-H-M (ne ću, ne ćeš,..), B-F-M (može i neću, nećeš,..)

c) B-H-M (pregled, prekid, premaz, predah,..), B-F-M (preporučkjivo prijegled, prijekid, prijemaz, prijedah,..). Oba, kao i A-S: prijevod, prijezir, prijelom, prijevoz, prijepis, prijenos,..)

Toliko o novo-starom stanardu. O ostalim stvarima možemo kasnije.

Hm. Cini mi se da si pogresio kod a). Valjda je azbes/azbesni u tom slucaju :) --Millosh 16:11, 8 May 2005 (CEST)
Jah, tipfeler. Mir Harven 20:19, 8 May 2005 (CEST)

Problem crkve

Budući mi se čini da ni sami crkvenjaci ne znaju kako im se pišu nazivi crkava možda netko od vas zna!

"Najznačajniji i najvredniji sakralni inventar nalazimo u župnim crkvama Sv. Petra i Pavla, Sv. Filipa i Jakova, Uznesenja Blažene Djevice Marije, zatim kapelama sv. Stjepana, Sv. Stjepana, sv.Marije na Ospi, te porušenoj crkvici Sv.Fabijana i Sebastijana."

Piše li se: Crkva Sv. Petra i Pavla 

           crkva Sv. Petra i Pavla
           Crkva sv. Petra i Pavla
           crkva sv. Petra i Pavla     i što ako je ispred naziva ŽUPNA?! 

     župna crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije

Kada se u tekstu već spomenuo naziv crkve npr. 

         (  U prezbiteriju župne crkve Sv. Filipa i Jakova nalazi se grob modruškog biskupa Krištafora, a nad njim tipičan ranorenesansni epitaf na kojem je u reljefu prikazan ležeći lik biskupa, kojeg je postavio njegov nećak Felix Pliancus. U crkvi se od 17.stoljeća nalaze i vrlo vrijedne drvorezbarene korske klupe, a značajan je i glavni oltar kojeg su 1807.obnovili švicarski štukateri Clemente i Giacomo Samozzi. U riznici crkve nalaze se i dva vrijedna relikvijara iz 15.stoljeća, a u edikuli oltara na strani evanđelja je gotički visoki reljef s prikazom Djevice Marije oko kojega su nanizani zavjetni darovi od koralja i sedefa.  )

piše li se Crkva velikim ili malim slovom?!

Uvijek se piše malim, "crkva". Jedino kad se želi naglasiti da se misli na crkvu kao instituciju, može se staviti veliko slovo, npr. "čeka se sud Crkve o čudima u Međugorju". Ipak, i onda može bez problema biti malo, kao kad se kaže npr. "crkva i država".
Što se tiče svetaca, pravilo je sljedeće. Kad govoriš o samom svecu, "sv." je malo, na primjer: "Zaštitnik Dubrovnika je sv. Vlaho". Kad je ime sveca dio imena crkve, onda je veliko: "Pošli smo na hodočašće u crkvu Sv. Vlaha."
Zmaj


Što se tiče svetaca: Uobičajeno je da se piše "crkva" i "sv" malim početnim slovom ako je unutar rečenice i ako se odnosi na crkvu kao građevinu.

Npr. U mjestu Kastav postoji crkva sv. Ante. Ako se pak izraz odnosi na župu onda se piše: Župa Sv. Ante.

Uz poštovanje i pozdrav, župnik Franjo Jurčević iz župe Sv. Jelene Križarice iz Kastva koji misi svakoga dana u crkvi sv. Jelene Križarice u Kastvu

Prema Pravopisu hrvatskoga jezika, V.Anić (str.98.) piše se crkva svetog Marka.--Žena kobra 23:44, 13 May 2005 (CEST)

Onaj sam prvi savjet dao napamet, a sada me Žena kobra navela da provirim u svoj pravopis. Dakle, Babić-Finka-Moguš kaže ovako (str. 17):
"Sveta Marija (ime određene crkve) za razliku od sv./sveta Marija (ime svetice s atributom). Tako je i: Sveti Antun, Sveti Jeronim, Sveti Petar, sve imena crkava po istoimenim svecima. Kad se upotrebljava imenica crkva, tada ne treba pisati veliko početno slovo: crkva svete Marije, crkva sv. Antuna, crkva sv. Jeronima, crkva sv. Petra."
Eto, znači, bio sam u Svetom Stjepanu i bio sam u crkvi svetog Stjepana. --Zmaj 10:56, 14 May 2005 (CEST)

broda ili brodova

Je li podvučeni dio prailno napisan:

Posljednji značajniji promet ostvaren je 1975. godine od 1054 broda u dolasku-odlasku, s ukrcanih 28 920 tona tereta, dok je vršni promet putnika ostvaren 1985.godine s 7880 putnika, zahvaljujući prije svega tadašnjoj izletničkoj brodskoj liniji za Rab.

I ima li još koja pravopisna greška?

Hoće li riječ nakon broja biti jednina ili množina ovisi o samom broju. Ako broj, kad ga čitaš naglas, završava na "jedan", "dva", "tri" ili "četiri", iza broja dolazi jednina. U svim drugim slučajevima je množina. Dakle, u tvojem primjeru je broda ispravno. Napravio si grešku kod broja putnika, jer broj započinje sa "s" (sedam tisuća...), pa prije broja mora biti "sa", a ne "s". Osim toga, red riječi ti nije dobar, bolje bi bilo: "Posljednji značajniji promet ostvaren je 1975. godine: 1054 broda u dolasku-odlasku..." --Zmaj 11:48, 12 May 2005 (CEST)
Ova je stranica arhivirana.
Ne mijenjajte je!
Dobavljeno iz "https://enciklopedija.cc/index.php?title=Wikipedija:Pravopisna_pitanja/Arhiv_1&oldid=401811"