Summorum Pontificum je apostolsko pismo pape Benedikta XVI., objavljeno u obliku motuproprija, tj. na papinu osobnu inicijativu. Dokument specificira uvjete u kojima svećenik Rimokatoličke Crkve može slaviti svetu misu prema Misalu koji je odobrio sveti Pio V., a 1962. godine ponovno objavio blaženi Ivan XXIII. (oblik mise koji je u današnje vrijeme poznat kao tradicionalna latinska misa), kao i podjeljivati sakramente u obliku koji je u uporabi bio sve do liturgijskih promjena koje su uslijedile nakon Drugoga vatikanskoga sabora.
Uz taj dokument, koji je objavljen u Rimu 7. srpnja 2007. i na snazi je od 14. rujna 2007., objavljeno je i popratno pismo u kojemu papa Benedikt XVI. biskupima tumači svoje razloge njegova objavljivanja. Taj dokument zamijenio je motuproprij pape Ivana Pavla II. »Ecclesia Dei« iz 1988., kojim je biskupima bilo dozvoljeno da pojedinačno osiguraju mjesta na kojima bi se mogla služiti misa prema misalu iz 1962. Summorum Pontificum dao je još veću slobodu za uporabu tradicionalnog rimskog obreda u spomenutom obliku, potvrdivši da u misama koje se slave bez prisustva naroda svaki katolički svećenik latinskoga obreda može rabiti misal iz 1962., te da mu za to slavljenje nije potrebno ničije posebno dopuštenje.