Sankt Peterburg (rus. Санкт-Петербу́рг, IPA [ˈsankt pʲɪtʲɪrˈburk], od 1914. do 1924. Petrograd, rus. Петроград, IPA [pʲɪtrɐˈgrat], od 1924. do 1991. Lenjingrad, rus Ленинград, IPA [lʲɪnʲɪnˈgrat]) je grad i federalni subjekt (savezni grad) u Rusiji, smješten na rijeci Nevi na vrhu Finskog zaljeva na Baltičkom moru. Često se pojednostavljeno naziva Peterburg (rus. Петербург) dok je neformalno poznat i kao Piter (rus. Питер, IPA [ˈpitʲɪr]), kako ga zovu njegovi stanovnici.
Relativno je mlad grad, nastao početkom 18. stoljeća, nakon što je Rusija od Švedske osvojila Ingriju. Osnovao ga je 27. svibnja 1703. car Petar I. Veliki, te je bio glavni grad Ruskog Carstva više od dvjesto godina (1713.–1728. i 1732.–1918.), do ruske revolucije 1917., kada je prijestolnica preseljena natrag u Moskvu. Sankt Peterburg je s 4,6 milijuna stanovnika drugi najveći ruski grad, i četvrti u Europi nakon Istanbula, Londona i Moskve. Grad je značajno europsko kulturno središte i važna ruska luka na Baltičkom moru.
Sankt Peterburg često se naziva najzapadnijim ruskim gradom. Među svjetskim gradovima s više od milijun stanovnika, Sankt Peterburg je najsjeverniji. Povijesni centar Sankt Peterburga i pripadajući ansambl, tvore mjesto svjetske baštine UNESCO-a. Grad je također sjedište muzeja Ermitaž, najveće umjetničke galerije u svijetu. Kao rusko političko i kulturno središte tijekom više od 200 godina, često se smatra ruskom "sjevernom prijestolnicom", te je tijekom svoje povijesti nazivan i Venecijom sjevera ili sjevernom Palmirom. U gradu je veliki broj stranih konzulata, sjedišta međunarodnih kompanija, banaka i drugih poslovnih subjekata.