Boka kotorska (Zaljev hrvatskih svetaca; Sinus Rhizonicus, prema Risnu) je prostran i razgranat zaljev na južnom dijelu istočne obale Jadranskog mora, blizu granice Crne Gore i Hrvatske. Za pleistocena Bokom kotorskom tekla je rijeka, koja je u mekšim slojevima izradila kotline. Na samom ulazu u Boku kotorsku nalazi se otočić Mamula. Najveća je dubina zaljeva 44 metra. Naziv, vjerojatno od tal. bocca (usta, otvor), označuje u početku sam ulaz, kasnije čitav zaljev s okolnim kopnom i zamjenjuje iza porušenja Risna stari naziv. Starosjedioci Boke bili su Iliri, vjerojatno dio plemena Pirusta.
Već u doba Ilira i Rimljana bilo je pomorstvo najvažnija grana gospodarstva u Boki. U srednjem vijeku nastavila se stara bokeljska tradicija, pojačana trgovačkim nastojanjem dukljanskih, raških, bosanskih i hercegovačkih vladara i knezova, da dođu preko Kotora, Perasta, Herceg-Novog i drugih mjesta u Boki do što boljih veza sa zemljama na Jadranskom, Jonskom, Egejskom i Sredozemnom moru. Brze bokeljske karavele vršile su promet s Carigradom, Venecijom i Aleksandrijom, a sredinom 16. st. zalazile su i u Sjeverno more, pa i u Indijski ocean. Radi opasnosti od gusara bili su trgovački brodovi naoružani.