Toggle menu
310,1 tis.
44
18
525,6 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Vlado Vladić

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija

Vlado Vladić (Kućani, Rama, 1967.) je hrvatski književnik, književni kritičar, prevoditelj i filozof.

Životopis

Rođen je 1967. na Kućanima, Rama, Bosna i Hercegovina. Završio je tri fakulteta: studije slavistike (bohemistike i polonistike), bibliotekarstva, filozofije i teologije. Filozofiju magistrirao 1997. i doktorirao 2004. Prevodi sa češkoga, engleskoga, njemačkoga, poljskoga, slovačkoga i slovenskoga jezika – filozofska, književna i teološka djela. Službeni je prevoditelj pri Ministarstvu vanjskih poslova i europskih integracija za prevođenje pravne stečevine Europske unije na hrvatski jezik. Objavio je četiri pjesničke knjige: Trenuci (Zagreb, 1993.), Razsredištenost (Mostar, 2003.), Litanije za p-ostanak na Kućanima (obojezično, na hrvatskom i engleskom jeziku, Zagreb, 2007.) i Teret smrtnoga života (Zagreb, 2008.); i dvije filozofske knjige: Usud estetičkoga suda (Mostar, 1998.) i Filozofski ekumenizam Karola Wojtyłe (Zagreb, 2005.). Objelodanio je i zbornik ramske gange: Raspivana Rama (Mostar, 1996.). Priredio je i tri knjige u okviru biblioteke Hrvatska katolička baština u izdanju Glasa Koncila i to: o krčkom biskupu Antunu Mahniću (2006.), o Tonu Smerdelu (2007.) i o vrhbosanskom nadbiskupu Ivanu Evanđelistu Šariću (2008.). Objelodanio je brojne književne kritike, studije i eseje te nastupio na brojnim simpozijima u domovini i inozemstvu. Suradnikom je brojnih časopisa. Od 1997. do 2002. honorarno je predavao na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove u Zagrebu, naizmjenično: estetiku i metodiku nastave etike te držao seminare iz estetike; a na Katehetskom institutu KBF-a u Zagrebu, povijest filozofije. Od 1995. radi u Obrtničkoj školi za osobne usluge u Zagrebu kao profesor etike i vjeronauka. Bio je petnaest godina zaposlen. Zbog neispunjavanja e-matice, koja je prosvjetarski posao pretvarala sve više u administrativni, dobio je naprasni otkaz zajedno s kolegom Domagojem Orlićem. Na to je stupio u štrajk glađu ispred Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa, koji je završio nakon sedamnaest dana. Član je Društva hrvatskih književnika u Zagrebu i Mostaru te Hrvatskoga filozofskoga društva u Zagrebu. Oženjen je, otac troje djece.

Djela

  • Trenuci, 1993.
  • Noina arka, 1996.
  • Usud estetičkog suda, 1998.
  • Razsredištenost, 2003.
  • Filozofski ekumenizam Karola Wojtyle, 2005.
  • Litanije za p-ostanak na Kućanima, stihovi, 2007. (prev. na eng. Domagoj Orlić)
  • Teret smrtnog života, 2008.
  • Sluga Domovine. Život hrvatskoga viteza Vjekoslava Maksa Luburića generala Drinjanina, 2018.
  • Moj manifest. Pjesme i prevratnička poetika na tragu što dalje od Antuna Branka Šimića, 2019.

Objavio je mnoštva stručnih radova, knjiga pjesama i onih iz filozofije. Sudjelovao je u društvenim događajima iz kulture.

Djela je objavio u Književnoj Rijeci, Kolu, Lovrećkom libru, Maruliću, Motrištima, Metodičkim ogledima, Mostu, Novoj Istri, Novoj prisutnosti, Osvitu, Obnovljenom životu, Republici, Status quaestionis, Pisao je o filozofiji pape Ivana Pavla II., Anti Stamaću, Ivi Andriću, Jozefu Tischneru, Zdravku Kordiću, Josipu Sanku Rabaru, pjesmama Petra Milića Periše, o katoličkom pjesništvu, književnim kritikama Fabijana Lovrića, pjesništvu Siniše Očuršćaka, Božidaru Petraču kao književnom povjesničaru i dr.

Priredio:

  • Raspivana Rama: zbornik ramske gange, 1996.
  • Antun Mahnić: O lijepoj umjetnosti, 2006.
  • Ton Smerdel: Duh umjetnosti. Eseji, 2007.
  • Ivan Evanđelist Šarić: Suvremene spasonosne misli: eseji i okružnice, 2008.
  • Jeronim Vladić: Cjelov mira: probrana misao, 2011.
  • Vjekoslav Luburić: Branimo Hrvatsku ISTINOM!, Zagreb, 2020.

Preveo:

Antologije i zbornici

  • Hercegovina: antologija hrvatske lirike, prir. Vjekoslav Boban, 2002.
  • Jezik i hrid: pisana riječ članova DHK HB, izbor i prir. Zdravko Kordić, 2005.
  • Sesvetski oblok: zbornik poezije (prir. Ivan Babić), 2006.
  • Krist u hrvatskom pjesništvu: od Jurja Šižgorića do naših dana: antologija duhovne poezije (izbor i prir. Vladimir Lončarević), 2007.
  • Kruh i vino: zbornik suvremene hrvatske duhovne poezije, (prir. Josip Sanko Rabar), 2009.
  • 5. Hrvatski žrtvoslovni kongres 2010, (Zagreb, Voćin) (ur. Zvonimir Šeparović)

Nagrade i priznanja

Izvori

Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je s mrežnih stranica Portala Hrvatskoga kulturnog vijeća (http://hakave.org/).  Vidi dopusnicu za Wikipediju na hrvatskome jeziku: Hrvatsko kulturno vijeće - hakave.org.
Dopusnica nije potvrđena VRTS-om.
Sav sadržaj pod ovom dopusnicom popisan je ovdje.