Vlado Turković (športski pedagog i trener)
Vlado Turković (Bjelovar, 18. lipnja 1936. – 8. lipnja 2020.),[1] hrvatski gimnastičar, športski pedagog i trener rukometnih vratara i plivača[2], edan od najvećih promicatelja športa i tjelesne kulture u Bjelovaru.[1]
Životopis
Rodio se je u Bjelovaru 1936. godine. Od 1948. se bavi športom. Prvo se je bavio gimnastikom. Trenirao ju je u staroj dvorani pokraj Pošte, a trenirala ga je trenerica Jovanka Damjanović. Bio je dijelom kvalitetna naraštaja vježbača (Z. Marić, Šafarik, Kolar) koji su naslijedili ugledne bjelovarske gimnastičare Čakleca, Jurjevića i Račića. Zatim se usredotočio na momčadske športove. Zaigrao je nogomet. Našao se je u jednoj od najboljih sastava NK Bjelovara, u kojoj mu je suigrač bio Mirko Braun.[2] U Bjelovaru je u međuvremenu završio Višu pedagošku školu.[1] Godine 1955. u Bjelovaru je osnovan rukometni klub Partizan. Trener Željko Seleš ga je nagovorio neka dođe braniti u sastavu. Zaigrao je u povijesnoj utakmici 19. ožujka 1955. u kojoj je zaigrao protiv izabrana sastava ondašnjeg vojnog garnizona. Nogometa se nije odmah ostavio, nego je ostao voditi juniore, u naraštaju koji je dao Ivana Bedija, Željka Marića i Željka Rukavinu.[2] Zatim se je posvetio rukometu u Partizanu, u kojem je proveo šest desetljeća. Uskoro se je zaposlio u mjesnoj osnovnoj školi kao nastavnik tjelesnog. Na temelju proživljenog tijekom više desetljeća, Turković je zaključio da je Bjelovar u ono doba bio dobrih športaša jer se dosta više nego u današnjici posvećivalo pronalaženju nadarenih za pojedine športove. Školu je "pokrivao" ORK Partizan, ali su se tu pronalazila nadarena mladež za sve športove. Tako su otkriveni braća Matuš (Nino i Buco), Miroslav Pribanić, Prka, Dalibor Sokač, Vuković, nogometaši Brajdić, dr. Nekić i Kramar, atletičari Josip Lovrić i Srećko Šigir (prvak Hrvatske u skoku u dalj), stolnotenisači braća Domjan, Novaković, Zvjerac i ini. Od 1968. je Turković radio cijelo desetljeće u mjesnom plivačkom klubu. Premda nije imao zatvoreni bazen, bjelovarski su plivači na zimskim prvenstvima rušili državne rekorde. Iz tog naraštaja plivača izrasli su uglednici Davor Bubanj, Nedjeljko Šukurma, Zlatan Vrkljan i ini. Surađivao je s brojnim poznatim i uspješnim rukometnim vratarima (uk. 449, od čega 18 reprezentativnih i 89 prvoligaških) i rukometnim trenerima iz reprezentacije i RK Bjelovara.[2] Preko 70 puta je bio dijelom stručnog stožera raznih dobnih kategorija hrvatskih reprezentacija, od mlađih kadeta do seniora. Obnašao je jedno vrijeme mjesto trenera hrvatske juniorske reprezentacije Hrvatske. Kao član stručnog stožera hrvatske kadetske reprezentacije osvojio je zlato na EP u Estoniji 2006. godine, srebro iz Srbije 2004., te broncu na SP u Kataru.[1]
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 In memoriam: Vlado Turković Turki . Hrvatski rukometni savez. 8. lipnja 2020. Pristupljeno 8. travnja 2026.
- ↑ 2,0 2,1 2,2 2,3 Čedo Rosić: IN MEMORIAM Vlado Turković, najsvestraniji sportski pedagog i trener . TRENERI – Hrvatskog rukometnog saveza. 8. lipnja 2020. Pristupljeno 8. travnja 2026.