RK Bjelovar
| RK Bjelovar | |||
| Puno ime | Rukometni klub Bjelovar | ||
| Nadimak | "Kesizubci" | ||
| Osnovan | 26. veljače 1955. | ||
| Dvorana | Dvorana Europskih prvaka | ||
| Kapacitet | 1500 | ||
| Trener | Goran Mrđen | ||
| Liga | Paket 24 Premijer liga | ||
| 2020./21. | |||
| |||
Rukometni klub "Bjelovar" je rukometni klub iz Bjelovara.
Godina osnivanja: 1955.
Klupsko sjedište je na adresi Andrije Hebranga 8, Bjelovar.
Povijest
 |
Ovaj članak nema HIEpoveznica ili ih ima premalo. Članak treba dopuniti dodavanjem HIEpoveznica na druge pojmove. |
 |
Ovaj članak ili dio članka zahtijeva stilsku doradu. (Rasprava) Članci na Hrvatskoj internetskoj enciklopediji (HIE) moraju biti pisani enciklopedijskim stilom. |
Početkom sedamdesetih godina u Jugoslaviji, ali i cijeloj Europi, bilo je nemoguće spomenuti Bjelovar, a da pritom sugovorniku misli nisu odlutale na rukomet. Naravno takve reakcije nisu bile čudne jer u tim trenutcima rukometaši ORK “Partizan” pronosili su ime i slavu svoga grada diljem Europe i bili njegov najpoznatiji i najpriznatiji “proizvod”.
Rukometna zaraza Bjelovar je zahvatila početekom pedesetih godina ovog stoljeća. Postojala su tada dva kluba (”Srednjoškola” i Slaven”) no to je bilo premalo da bi svi zainteresirani mogli zaigrati. Iz tog razloga odlučeno je da se osnuje novi klub. Klub je dobio naziv “Partizan”, a kao datum njegovog nastanka uzima se 26. veljača 1955. godine.
1957. godine “Partizan” ulazi u prvu Saveznu Jugoslavensku ligu i odmah osvaja naslov prvaka države što je bio pravi uvod u ono što je slijedilo sljedećih dvadesetak godina. U tom razdoblju u Bjelovar je devet puta stigao pobjednički pehar namjenjen prvaku države i tri puta “Partizan” je bio osvajač nacionalnog kluba. Uz domaće uspjehe “Partizan” je često bio i u završnicama Europskih natjecanja. Tako je u dva navrata bio finalist Kupa prvaka (1962. i 1973. godine), a jednom je i osvojio ovaj najprestižniji klupski trofej (1972. godine). Dva puta su bjelovarci dogurali i do polufinala Kupa prvaka, te su jednom bili zaustavljeni i u polufinalu Kupa kupova.
Nažalost u sezoni 1979./80. “Partizan” završava na pretposljednjem mjestu i na taj način nakon dvadeset i dvije godine po prvi puta napusta prvoligaško drugstvo. Od tada, pa sve do danas rukometni Bjelovar nikako da se vrati na stare staze uspjeha. Međutim unatoč trenutnim problemima u Bjelovaru sigurno nikada neće umrijeti rukometno srce, nikada se neće ugasiti ljubav bjelovaraca prema ovom sportu.
I nesumnjivo je da će u budućnosti Bjelovar opet imati prvoligaša, te da će opet biti prisutan na Eurospkoj rukometnoj karti gdje mu je nesumljivo i mjesto. A garancija za ovakvu tvrdnju rad je s mladima koji nikada u Bjelovaru nije posustao što je vidljivo iz odličnih rezultata koje svake godine ostvaruju kadeti i juniori. Prve službene utakmice Ubrzo nakon prvog susreta “Partizan” je imao i prvo službeno natjecanje. Bilo je to prvenstvo Rukometnog podsaveza Bjelovar na kojemu su osim tri Bjelovarska kluba sudjelovali i klubovi iz Virovitice, Križevaca, Koprivnice i Suhopolja. “Partizan” je ovo natjecanje završio sa četiri boda na šestom mjetu (od osam klubova) sa 6 bodova. Pobjednik prvenstva bila je momčad “Lokomotive” iz Virovitice.
U ljeto 1955. godine “Partizan” je bitno ojačan dolaskom nekoliko glavnih igrača iz “Srednjoškolca” i “Slavena”. U novom i jačem sastavu “Partizan” se s mnogih turnira vrača sa dobrim plasmanima što je bio lijep predznak pred nadolazeće kvalifikacije za prvenstvo Hrvatske. Prva stepenica bilo je prvenstvo Virovitičkog podsaveza na kojem bjelovarci zauzimaju drugo mjesto iza virovitičkog “Partizana”. Nakon toga slijedio je četvrtfinalni turnir, pa zatim i polufinalni turnir na kojima “Partizan” osvaja prvo mjesto i na taj način stječe pravo nastupa na završnom turniru prvenstva Hrvatske. Domaćin finalnog turnira bio je Bjelovar, a pored domaćina nastupili su “Mladost” i “Lokomotiva” iz Zagreba, “Partizan” iz Buja i splitska “Nada”. Partizan osvaja drugo mjesto i uz zagrebačku “Mladost” kvalificairao se na polufinalni turnir prvenstva Jugoslavije. Nažalost tu je bio i kraj Partizanovog pohoda jer Partizan gubi od “Rabotničkog” i “Crvene Zvezde”.
Sljedeće sezone Partizan je bio jos uspješniji i kvalificirao se na završno državno natjecanje, te na taj način stekao pravo nastupa sljedeće sezone u Prvoj Savezoj Jugoslavenskoj ligi. Tim uspjehom završava se jedan dio klupske povijesti i počinje novo razdoblje koje će donjeti mnoge radosti u grad podno Bilogore. Partizan u prvenstvu Jugoslavije Bjelovarčani su već 1957. godine imali priliku u svom gradu gledati prvoligaški rukomet. I upravo ta prva prvoligaška sezona “Partizana” kao da je bila najava za ono što je slijedilo. Prva sezona u prvoj ligi i rukometaši “Partizana” su odmah osvojili prvo mjesto i postali prvaci države. Malo je tko prije početka prvenstva stavljao “Partizan” u krug kandidata za naslov. Nakon sezone 1957/58 i prvog naslova u Bjelovar je priznanje za najbolji klub države stizalo jos 8 puta (sezone 1960/61; 1966/67; 1967/68; 1969/70; 1970/71; 1971/72; 1976/77;1978/79.
O kvaliteti rukometa koji su tada pružali igrači bjelovarskog “Partizana” govori i podatak da je u razdoblju od 1957. do 1980. godine osim 9 naslova državnog prvaka “Partizan” zauzimao 7 puta drugo mjesto, 4 puta je bio trećeplasirani, te je samo u jednoj sezoni završio kao četvrtoplasirani i jednom kao šestoplasirana ekipa. Ovi podaci govore o nadmoći koju je “Partizan” u tom razdoblju imao, te se iz njih može zaključiti zasto je “Partizan” u to doba bio pojam rukometne igre, a Željko Seleš rukometni trener koji je prima čestitke gdje god bi se pojavio.
Ako bi tražili najuspješniju sezonu u domaćem prvenstvu, onda je to svakako sezona 1966/67. Te godine “Partizan” je nakon šest godina posta ponovno postao prvakom države, te na taj način prekinuo veliku dominaciju zagrebačkih klubova koji su 5 godina zaredom osvajali naslove prvaka (3 puta “Zagreb” i 2 puta “Medvescak”). U toj sezoni Partizan je prvenstvo osvojio sa najuvjerljivijom razlikom u povijesti Jugoslavenskog prvenstva. Rukometaši Željka Seleša ostavili su prvog pratitelja zagrebacki “Medveščak” za čak 13 bodova. Isto tako zanimljiv je podatak da je “Partizan” u cijeloj sezoni izgubio samo jedan meč i to u pretposljednjem kolu na vručem terenu u Beogradu od Crvene Zvezde.
Kraj “Partizanove” dominacije dolazi 1981. godine kada klub zauzima pretposljednje 13. mjesto, te na taj način napušta prvoligaško društvo. Europski uspjesi ”Partizana” Nakon naslova prvaka Jugoslavije 1958. godine “Partizan” je stekao prvao da po prvi puta iziđe na Europsku scenu. Prvi nastup u Europi nije ostao u lijepom sjećanju bjelovarskim ljubiteljima rukometa. Žrijeb je za protivnika dodijelio rumunjski “Dinamo” iz Bukurešta. Igrala se samo jedna utakmica, i to u Zagrebu (jer u Bjelovru u to vrijeme nije postojala dvorana) u kojoj su gosti slavili sa 17:5.
Do idućeg izlaska na Europsku scenu nije trebalo dugo čekati. Tri godine kasnije “Partizan” je ponovno bio u konkurenciji za naslov najbolje ekipe Europe. Škola koju su su bjelovarci prošli tri sezone ranije bila je od velike koristi. U novom izlasku igrači “Partizana” zaigrali su mnogo bolje i bez većih problema prolazili prepreku po prepreku da bi se na kraju zaustavili u finalu. “Partizan” je tako 1962. godine postao prvi klub na podrucju Jugoslavije koji je izborio nastup u završnici ovog najprestižnijeg klupskog rukometnog natjecanja. Finale je odigrano u Parizu, a od bjelovara bolji su bili rukometaši njemačkog “Frisch-aufa” iz Goeppingena. Ovaj poraz međutim nitko nije shvaćao tragično, nego je ulazak u finale u Bjelovaru prihvaćen kao ogroman uspjeh koji je dao dodatni motiv za još bolji rukometni rad.
1968. i 1971. godine “Partizan” je bio zaustavljen u polufinalu. 1968. godine nepremostiva prepreka bila je “Dukla” iz Praga, a 1971. godine još se jednom moralo priznati drugim rukometašima primat. Ovoga puta bolji od “Partizana” bili su igrači “Steaue” iz Bukurešta.
Ali zato u sljedećem Europskom pohodu “Partizan” nikome nije morao priznati da je bolji. Prvo je lakoćom savladan talijanski “Genovesio”, zatim “Hafnarfjordur” s Islanda. U polufinalu protivnik je bio snazni “MAI” iz Moskve. Prvi susret igran je u Karlovcu (u Karlovačkom Medisonu bjelovarci su igrali većinu svojih europskih utakmica) u kojemu je Partizan pobijedio sa 21:14. Tjedan dana kasnije u Moskvi je igran uzvrat u kojem nakon prave drame ukupna pobjeda odlazi u Bjelovar. Domaćin je pobijedio sa 6 golova razlike (17:11) što je bilo nedovoljno za prestizanje “Partizanove” prednosti iz prvog susreta. 19. veljače 1972. godine u Dortmundu je igrano finale. Protivnik je bila slavna momčad “Gummersbacha”, no ni to nije bilo dovoljno da spriječi “Partizanov” pohod na vrh Europe. Rezultat finala bio je 19:14. Doček je bio veličanstven, a koliki su ugled imali, svjedoči da su tom prigodom prolazili pokraj maksimirskog stadiona kad je Dinamo igrao utakmicu. U tom je trenutku spiker zaustavio utakmicu i pozvao gledatelje na južnu tribinu pozdraviti bjelovarske rukometaše.[1] Sljedeće sezone slijedom stvari nametao se imperativ obrane naslova. Zadaća je bila znatno otežane budući da je bio znatno oslabljen. 1972. je u prometnoj nesreći poginuo Vladimir Smiljanić Babura, Hrvoje Horvat morao je na obvezno odsluženje vojnog roka, a Marijan Jakšeković je završio aktivnu igračku karijeru. Partizan je unatoč oslabljenosti postave došao do završnice u Dortmundu. Protivni je bio lanjski protivnik iz poluzavršnice, moskovski MAI koji je praktično bio sovjetska reprezentacija. U tvrdoj utakmici Sovjeti su pobijedili sa 26:23 (10:11). Bjelovarce je vukao Albin Vidović koji je postigao 14 pogodaka, što je u ono vrijeme bilo nešto nezamislivo, jer je onda igraču postići i 5 pogodaka na utakmici bilo mnogo. U tiskovinama diljem Jugoslavije nigdje nisu kritizirali Bjelovarce i sve su bile pune pohvale za Partizan.[2]
Zasluge za neosvajanje naslova pripadaju iznenadnoj pogibiji u prometnoj nesreći važnog igrača Vladimira Smiljanića, prestanku igranja Jakšekovića, ozljedi Nikole Mike Hasana i slijepoj egoističnoj besmislenoj krutosti JNA koja nije htjela nakratko pustiti s odsluženja najboljeg igrača Hrvoja Horvata da bi pomogao svom klubu. Nisu mu dali niti igrati u poluzavršnici u Zagrebu u Kutiji šibica protiv švedskog Hellasa, protiv kojeg su suigrači napravili čudo u uzvratu 23:13 (13:6) nakon poraza u prvoj utakmici u Švedskoj 20:13 (8:7), a kamoli u SR Njemačku na završnicu. Usporedbe radi kakav je bio odnos prema športu, u socijalističkim zemljama vrhunski športaši su imali činove i vojne povlastice kojima im je bio omogućen kvalitetan neometan rad u športu i osigurana egzistencija.[3]
Osim sudjelovanja u Kupu Prvaka, “Partizan” je jednom izašao na europsku scenu kao osvajač kupa. Bilo je to u sezoni 1976/77 u kojoj je “Partizan” bio zaustavljen u polufinalu od Njemačkog “Magdeburga”.
Partizan nije imao svoju dvoranu u kojoj su igrali, nego su većinom igrali vani na asfaltu. Dvoranske utakmice su igrali ili u Koprivnici ili u Karlovcu. Tek 1976. su dobili svoju dvoranu u Bjelovaru.[4]
1991.god. klub mijenja ime u RK Bjelovar no u potpunosti se naslanja na svoju slavnu prošlost. U poslijeratnoj povijesti bilježimo također jedan izlazak bjelovarskog rukometa u Europu. 1993. godine RK “Bjelovar” prvenstvo je završio na četvrtom mjestu i na taj način izborio pravo nastupa u Kupu EHF-a. Žrijeb je za protivnika dodijelio česku “Karvinu”. Prvi susret igran je u Bjelovaru i završio je s 5 golova razlike u korist mladog sastava “Bjelovara”. Nažalost mladost i neiskustvo osjetili su se u uzvratu gdje domaćin pobjedjuje sa 6 razlike (uz obilatu pomoć Madjarskih sudaca), te na taj način izbacuje naš klub iz daljnjeg natjecanja. Tijekom 90. godina klub je u organizacijskom i financijskom smislu zapao u krizu što se odrazilo i na konačan rezultat te klub ispada u drugu ligu i tu boravi sve do 2001. kada se nakon godina stagnacije skupila grupa entuzijasta i ponovo sakupila igrače razasute po stranim i domaćim klubovima te u financijskom i organizacijskom smislu konsolidirala klub. Nakon par sezona treninga ekipa se konsolidirala i pod vodstvom legendarnog krila i vlasnika zlatne olimpijske medalje iz 1972. Miroslava Pribanića Robana već drugoj prvoligaškoj sezoni 2002/2003 osvojile 4 mjesto i plasman na kupu EHF. U drugom kolu EHF sastaje se s belgijskim prvakom HC Tongeren.
Poznati igrači
- Hrvoje Horvat
- Marijan Jakšeković
- Albin Vidović
- Vladimir Smiljanić-Babura
- Miroslav Pribanić
- Željko Nimš
- Zvonimir Serdarušić
- Boris Bradić
- Pavle Jurina
- Mirko Bašić
- Željko Vidaković
- Rastko Stefanović
- Antonio Pribanić
- Mario Vuglač
- Tin Kontrec[5][6]
- Dalibor Sokač (najbolji junior u SFRJ)[7]
- Alen Kržak, kadet. reprezentativac SFRJ, junior. reprezentativac Hrvatske[8]
Poznati treneri
Klupski uspjesi
Prvenstvo Jugoslavije
- prvak: 1957/58., 1960/61., 1966/67., 1967/68., 1969/70., 1970/71., 1971/72., 1976/77., 1978/79.
- doprvak: 1958/59., 1959/60., 1962/63., 1963/64., 1975/76., 1977/78.
- treći: 1964/65., 1965/66., 1968/69., 1973/74., 1974/75., 1983/84.
Prvenstvo Hrvatske - republička liga
- prvak: 1991.
Kup Jugoslavije
- osvajač: 1960., 1968., 1976.
Kup europskih prvaka
- europski prvak: 1971./72.
- sudionik završnice: 1962., 1972./73.
- poluzavršnica: 1967./68., 1970./71.,
Prvaci 1971./72. bili su: Trener: Željko Seleš. Igrači: Boris Bradić, Ivan Đuranec, Mladen Martinović, Marjan Jakšeković, Hrvoje Horvat, Miroslav Pribanić, Željko Nimš, Vladimir Smiljanić, Albin Vidović, Nedeljko Prodanić, Nikola Hasan, Josip Pećina [9] Željko Jandroković, Zlatko Grbić, Miroslav Milinović i Nino Matuš.[10][11] Dio ove priče bili su još Dragutin Matić, pomoćni trener Zvonko Jandroković, predsjednik Milan Usumović i iz užeg vodstva kluba Vjekoslav Maks Šminderovac (česti vođa puta[12]) i Antun Jura. [2][13][13] Povodom tog uspjeha PTT je izdao omotnicu prvog dana.[13]
Kup pobjednika kupova
- poluzavršnica: 1976/77.
Ligaški pregled po sezonama
U Jugoslaviji (do 1991.)
| sezona | rang | liga | pozicija | napomena |
|---|---|---|---|---|
| Partizan | ||||
| 1955./56. | 1 | Hrvatsko prvenstvo | 2./5 | turnir kvalifikacije za savezno prvenstvo |
| 1956./57. | 1 | Hrvatsko prvenstvo | 4./8 | turnir kvalifikacije za savezno prvenstvo |
| 1957./58. | 1 | 1. savezna liga | 1./8 | |
| 1958./59. | 1 | 1. savezna liga | 2./10 | |
| 1959./60. | 1 | 1. savezna liga | 2./10 | |
| 1960./61. | 1 | 1. savezna liga | 1./10 | |
| 1961./62. | 1 | 1. savezna liga | 4./12 | |
| 1962./63. | 1 | 1. savezna liga | 2./12 | |
| 1963./64. | 1 | 1. savezna liga | 2./12 | |
| 1964./65. | 1 | 1. savezna liga | 3./14 | |
| 1965./66. | 1 | 1. savezna liga | 3./14 | |
| 1966./67. | 1 | 1. savezna liga | 1./14 | |
| 1967./68. | 1 | 1. savezna liga | 1./12 | |
| 1968./69. | 1 | 1. savezna liga | 3./14 | |
| 1969./70. | 1 | 1. savezna liga | 1./14 | |
| 1970./71. | 1 | 1. savezna liga | 1./14 | |
| 1971./72. | 1 | 1. savezna liga | 1./14 | |
| 1972./73. | 1 | 1. savezna liga | 6./14 | |
| 1973./74. | 1 | 1. savezna liga | 3./14 | |
| 1974./75. | 1 | 1. savezna liga | 3./14 | |
| 1975./76. | 1 | 1. savezna liga | 2./14 | |
| 1976./77. | 1 | 1. savezna liga | 1./14 | |
| 1977./78. | 1 | 1. savezna liga | 2./14 | |
| 1978./79. | 1 | 1. savezna liga | 1./14 | |
| 1979./80. | 1 | 1. savezna liga | 4./14 | |
| 1980./81. | 1 | 1. savezna liga | 13./14 | |
| 1981./82. | 2 | 1.B liga - Zapad | 1./12 | |
| 1982./83. | 1 | 1. savezna liga | 6./14 | |
| 1983./84. | 1 | 1. savezna liga | 3./14 | |
| 1984./85. | 1 | 1. savezna liga | 14./14 | |
| 1985./86. | 2 | 2. savezna liga Sjever | 6./12 | |
| 1986./87. | 2 | 2. savezna liga Sjever | 8./12 | |
| 1987./88. | 2 | 2. savezna liga Sjever | 2./12 | |
| 1988./89. | 2 | 2. savezna liga Sjever | 2./14 | |
| 1989./90. | 2 | 2. savezna liga Sjever | 3./14 | |
| 1990./91. | 2 | 2. savezna liga Zapad | 2./14 | |
U Hrvatskoj (od 1992.)
| sezona | rang | liga | pozicija u ligi |
doigravanje | napomena |
|---|---|---|---|---|---|
| Bjelovar | |||||
| 1991./92. | 1 | 1.A HRL | 4./6 | polufinale | |
| Sirela | |||||
| 1992./93. | 1 | 1.A HRL | 8./12 | 8. | |
| Bjelovar | |||||
| 1993./94. | 1 | 1.A HRL | 6./12 | 7. | |
| 1994./95. | 1 | 1.A HRL | 8./12 | ||
| 1995./96. | 1 | 1.A HRL | 10./12 | ||
| Elektromnetal | |||||
| 1996./97. | 1 | 1.A HRL | 10./12. | ||
| Bjelovar | |||||
| 1997./98. | 1 | 1.A HRL | 11./12 | ||
| 1998./99. | 2 | 1.B HRL - Sjever | 3./12 | ||
| 1999./2000. | 2 | 1.B HRL | 5./12 | ||
| 2000./01. | 2 | 1.B HRL | 2./12 | ||
| 2001./02. | 1 | 1.HRL | 13./16 | ||
| 2002./03. | 1 | 1.HRL | 4./16 | ||
| 2003./04. | 1 | 1.HRL - Liga 16 | 11./16 | ||
| 1.HRL - Liga 10 (za ostanak) | 9./10 (15./16.) | ||||
| 2004./05. | 2 | 2.HRL - Sjever | 2./12 | ||
| 2005./06. | 2 | 2.HRL - Sjever | |||
| 2006./07. | 2 | 2.HRL- Sjever | 1. | ||
| Q1 | Liga za popunu 1.HRL | 3./4 | |||
| 2007./08. | 1 | Dukat 1.HRL | 15./16 | ||
| 2008./09. | 1 | Dukat Premijer liga | 13./16 | ||
| 2009./10. | 1 | Dukat Premijer liga | 10./16 | ||
| 2010./11. | 1 | Premijer liga | 3./16 | ||
| 2011./12. | 1 | Premijer liga - Liga 14 | 8./13 | ||
| Premijer liga - Liga za Europu | 2./4 (8./15) |
||||
| 2012./13. | 1 | Premijer liga - Liga 14 | 7./14 | ||
| Premijer liga - Liga za poredak | 2./4 (8./16) |
||||
Međunarodna natjecanja
Podrobniji članak o temi: Dodatak:RK Bjelovar u međunarodnim natjecanjimaKlupska monografija
- Jovan Paripović: Omladinski rukometni klub "Partizan", Bjelovar, 1982.
Unutrašnje poveznice
Vanjske poveznice
Izvori
- sezone jugoslavenskog rukometnog prvenstva
- sezone 1. ranga hrvatskog rukometnog prvenstva
- sezone nižih rangova hrvatskog rukometnog prvenstva
- ↑ Jozefina Šarić: RAZGOVOR SA ZLATNOM LEGENDOM MARTINOVIĆEM: “Rukomet nam nije bio posao već smo svi igrali iz ljubavi”. Lika Club. 23. kolovoza 2018. Pristupljeno 14. travnja 2026.
- ↑ 2,0 2,1 Dražen Pinević: ODLAZAK ZLATNOG OLIMPIJCA Da je Albin trenirao kao Hrvoje Horvat, bio bi igrač kakvog rukometni svijet nije vidio. Ali on je radio po svome... . Sportske novosti. 9. ožujka 2018. Pristupljeno 14. travnja 2026.
- ↑ Željko Rukavina: Tragedija potresla šampionski Bjelovar: Babura se bojao auta, a on mu je presudio s 22 godine . 24sata.hr. 13. prosinca 2025. Pristupljeno 8. travnja 2026.
- ↑ Jozefina Šarić: RAZGOVOR SA ZLATNOM LEGENDOM MARTINOVIĆEM: “Rukomet nam nije bio posao već smo svi igrali iz ljubavi”. Lika Club. 23. kolovoza 2018. Pristupljeno 8. travnja 2026.
- ↑ [1]
- ↑ Tin Kontrec Eurohandball
- ↑ Dječji vrtić Ciciban Bjelovar Rukomet mi volimo
- ↑ Dječji vrtić Ciciban Bjelovar Rukomet mi volimo
- ↑ Hrvatski rukometni savez Klubovi
- ↑ Rukometaši iz Bjelovara na krovu Evrope . Sportska sećanja. 15. rujna 2015. Pristupljeno 8. travnja 2026.
- ↑ fmlinar: Ni natpis iz Danteova Pakla nije ih zaustavio: Zbog ovih legendi i danas nosimo nadimak rukometni grad. Klikni.hr. 19. veljače 2026. Pristupljeno 8. travnja 2026.
- ↑ Bjelovarski list: IN MEMORIAM Maks Šminderovac . Zvono - Informativni dnevnik Bjelovarsko-bilogorske županije. 24. siječnja 2017. Pristupljeno 14. travnja 2026.
- ↑ 13,0 13,1 13,2 Tihana Radanović: Prije 53 godine bjelovarski rukomet se uspeo na krov Europe, a danas čekamo i hrvatsku ”repku” . Bjelovar Live. 2. veljače 2025. Pristupljeno 14. travnja 2026.
| ||||||||||||||||||||||
.png)
