Vladislav Kušan

Vladislav Kušan (1904. – 1985.) je bio srijemski hrvatski književnik rodom iz Srijemske Mitrovice.

Najpoznatiji je kao lirski pjesnik (simbolističkog i ekspresionističkog stila), a pisao je i pjesme u prozi.

Pored pjesama je pisao i novele, putopise, kritike, oglede i eseje. Od potonjih je najviše pisao o likovnim umjetnicima (primjerice Celestin Medović, Juraj Plančić.

Značajan je i njegov književni prevoditeljski rad: prevodio je s francuskog (Baudelairea, Aloysiusa Bertranda...), njemačkog (Georga Trakla...)...

U Mitrovici je završio gimnaziju.

Djela

• Izabrana djela (izabrao Dubravko Horvatić), 2003.
• Posljednja ispovijest slikara Karasa, poema
• Imago mundi, eseji, studije i prikazi, 1982. (povodom ove knjige Igor Zidić je napisao pjesmu posvećenu Kušanu)
• Izabrana djela (priredio Saša Vereš), 1969.
• Začarane tmine , pjesme, 1942.
• Ars et artifex , studije i eseji, 1941.
• Ponoćne ispovijesti , pjesme, 1937.
• Lišće na vjetru, pjesme, 1932.

Svojim djelima je ušao u antologije novije hrvatske marijanske lirike Duša duše Hrvatske Nevena Jurice i Božidara Petrača, Hrvatska riječ u Srijemu i Hrvatski putopis: od XVI. stoljeća do danas Dubravka Horvatića i ostalih, antologije hrvatskih pjesama u prozi Naša ljubavnica tlapnja Zvonimira Mrkonjića, Andrijane Škunce i Hrvoja Pejakovića, Vječne pjesme hrvatske ... : XX. stoljeća Miroslava S. Mađera i U sjeni transcendencije , antologiji hrvatskoga duhovnoga pjesništva od Matoša do danas, prireditelja Nevena Jurice i Božidara Petrača.

Vanjske poveznice

• Matica hrvatska Izabrana djela

Nedovršeni članak Vladislav Kušan koji govori o hrvatskom književniku iz Vojvodine treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima uređivanja Hrvatske internetske enciklopedije.