Toggle menu
309,3 tis.
61
18
533,2 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Vladimir Jurko Glaser

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija

Vladimir Jurko Glaser (Gorizia, 21. travnja 1924.Ženeva, 22. siječnja 1984.) je bio hrvatski teorijski fizičar izrazite matematičke orijentacije[1]

Životopis

Rodio se u talijanskoj Gorici. U Zagrebu je studirao teorijsku fiziku. Doktorirao je 1953. godine na osnivi radova napravljenih u Göttingenu pod vodstvom W. Heisenberga. Od 1955. je prvi pročelnik Odjela teorijske fizike Instituta Ruđer Bošković. Od 1957. do kraja života je radio u Europskom centru za nuklearna istraživanja (CERN) u Ženevi, gdje je bio stalni član Teorijskog odjela. Mali je broj radova koji je objavio, ali su u svjetskim mjerilima važni i poznati. Suradnik svjetski uglednih fizičara poput Källena, Epsteina, Thirringa, Paulija.[1]

Glavni Glaserov znanstveni interes bila je aksiomatska kvantna teorija polja i istraživanje procesa sudara među elementarnim česticama, posebno kanonizacija analitičke S-matrice. Radio je na tzv. spin-glass modelu. S Borivojem Jakšićem bavio se problemom transportnih pojava i istraživanjem električne vodljivosti kovina.[1]

Popis Glaserovih znanstvenih zasluga:

Izvori

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 1,7 Hrvatski biografski leksikon Stipe Kutleša: Vladimir Jurko Glaser. Leksikografski zavod Miroslav Krleža. 1998. (pristupljeno 31. ožujka 2020.)