Borivoj Jakšić
Borivoj Jakšić (Karlovac, 1. siječnja 1925.. ) je hrvatski fizičar[1]
Životopis
Rodio se u Karlovcu. Gimnaziju je pohađao u Karlovcu i Sarajevu, gdje je maturirao 1943. godine.[2] Studirao na Tehničkom fakultetu u Zagrebu na kojem je diplomirao elektrotehniku 1948. godine. Studirao je i na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu, na kojem se zaposlio 1949. godine, diplomirao 1950. te doktorirao 1955. godine tezom Izborna pravila za raspade na sistem čestica sa cjelobrojnim spinom prouzrokovana zakonom o sačuvanju momenta impulsa i parnosti.[2] Od 1961. godine voditeljem je Odjela teorijske fizike u Institutu Ruđer bošković do 1964. godine. Redoviti profesor na PMF-u od 1966., a 1967. je prestao raditi na PMF-u.[1] Usavršavao se u Manchesteru, CERN-u, Torinu i Princetonu. 1967. je otišao iz domovine zbog nezadovoljstva znanstvenom politikom u Jugoslaviji. Nakon Princetona (Institute for Advanced Study, 1966.-1968.) vratio se u CERN 1968.–69., pa je opet u SAD na Massachusetts Institute of Technology do 1974., kad se zapošljava u privatnoj industriji. [2] Kao član teorijske grupe 1960-ih godina je došao na CERN (radio na modelu Regge).[3]
Znanstveno se zanimao za relativističku kvantnu mehaniku i teoriju polja. Istraživao je skupa s Vladimirom Jurkom Glaserom teoriju elektromagnetske strukture čestica s proizvoljnim spinom. Riješio je jednadžbu vodljivosti za trodimenzijsku kristalnu rešetku kovina. Istraživao je električnu vodljivost pri niskim temperaturama.[1] Radio je na izbornim pravilima za raspad mezona s obzirom na spin, bavio se i primjenom računala na kompleksne sustave te svojstvima S-matrice u ravnini kompleksnoga angularnoga momenta. [2]
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 1,2 Hrvatska enciklopedija Borivoj Jakšić, Leksikografski zavod Miroslav Krleža (pristupljeno 5. travnja 2020.)
- ↑ 2,0 2,1 2,2 2,3 Hrvatski biografski leksikon Borivoj Jakšić, Leksikografski zavod Miroslav Krleža (pristupljeno 5. travnja 2020.)
- ↑ Hrvatska revija Daniel Denegri: Dugi put do Higgsova bozona, 4/2013. (pristupljeno 31. ožujka 2020.)