Borivoj Jakšić

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži

Borivoj Jakšić (Karlovac, 1. siječnja 1925.. ) je hrvatski fizičar[1]

Životopis

Rodio se u Karlovcu. Gimnaziju je pohađao u Karlovcu i Sarajevu, gdje je maturirao 1943. godine.[2] Studirao na Tehničkom fakultetu u Zagrebu na kojem je diplomirao elektrotehniku 1948. godine. Studirao je i na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu, na kojem se zaposlio 1949. godine, diplomirao 1950. te doktorirao 1955. godine tezom Izborna pravila za raspade na sistem čestica sa cjelobrojnim spinom prouzrokovana zakonom o sačuvanju momenta impulsa i parnosti.[2] Od 1961. godine voditeljem je Odjela teorijske fizike u Institutu Ruđer bošković do 1964. godine. Redoviti profesor na PMF-u od 1966., a 1967. je prestao raditi na PMF-u.[1] Usavršavao se u Manchesteru, CERN-u, Torinu i Princetonu. 1967. je otišao iz domovine zbog nezadovoljstva znanstvenom politikom u Jugoslaviji. Nakon Princetona (Institute for Advanced Study, 1966.-1968.) vratio se u CERN 1968.–69., pa je opet u SAD na Massachusetts Institute of Technology do 1974., kad se zapošljava u privatnoj industriji. [2] Kao član teorijske grupe 1960-ih godina je došao na CERN (radio na modelu Regge).[3]

Znanstveno se zanimao za relativističku kvantnu mehaniku i teoriju polja. Istraživao je skupa s Vladimirom Jurkom Glaserom teoriju elektromagnetske strukture čestica s proizvoljnim spinom. Riješio je jednadžbu vodljivosti za trodimenzijsku kristalnu rešetku kovina. Istraživao je električnu vodljivost pri niskim temperaturama.[1] Radio je na izbornim pravilima za raspad mezona s obzirom na spin, bavio se i primjenom računala na kompleksne sustave te svojstvima S-matrice u ravnini kompleksnoga angularnoga momenta. [2]

Izvori

  1. 1,0 1,1 1,2 Hrvatska enciklopedija Borivoj Jakšić, Leksikografski zavod Miroslav Krleža (pristupljeno 5. travnja 2020.)
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 Hrvatski biografski leksikon Borivoj Jakšić, Leksikografski zavod Miroslav Krleža (pristupljeno 5. travnja 2020.)
  3. Hrvatska revija Daniel Denegri: Dugi put do Higgsova bozona, 4/2013. (pristupljeno 31. ožujka 2020.)

Vanjske poveznice