Vladimir Brodnjak

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
Vladimir Brodnjak
Rođenje 16. prosinca 1922.
Zagreb
Smrt 8. ožujka 1992.
Zagreb
Državljanstvo hrvatsko
Etnicitet Hrvat
Polje jezikoslovlje

Vladimir Brodnjak (Zagreb, 16. prosinca 1922. - Zagreb, 8. ožujka 1992.), bio je hrvatski jezikoslovac, novinar, leksikograf i prevoditelj.

Životopis

Vladimir Brodnjak rodio se je u Zagrebu 1922. godine u obrtničkoj obitelji u tzv. "donjoj" Ilici.[1] Osnovnoškolsko obrazovanje stekao je u rodnome gradu. Drugu klasičnu gimnaziju polazio je i završio u Zagrebu i 1941. godine upisao se je na Filozofski fakultet u Zagrebu gdje je studirao slavistiku-hrvatski jezik i hrvatsku književnost. Posljednje dvije godine Drugoga svjetskog rata prekinuo je studij i služio u domobranskim jedinicama, a jedno vrijeme bio je vojni bjegunac i ilegalac.[2] Nakon završetka Drugoga svjetskog rata nastavio je studij a potom je išao na "dosluženje" vojnoga roka u Sarajevo.[3] 1950. godine Vladimir Brodnjak zaposlio se je kao novinar i lektor u Vjesnikovoj kući.[2] Dvije godine nakon toga, 1952. godine, zaposlio se je u nakladničkome poduzeću "Naprijed" gdje je radio sljedećih 35 godina, sve do umirovljenja, kao lektor, urednik, redaktor, te kao književni prevoditelj prevodeći djela s francuskoga i njemačkoga jezika.[2] Radeći u "Naprijedu" bavio se i razlikama između hrvatskoga jezika i srpskoga jezika te je destljećima skupljao građu, evidentirao razlike, tumačio ih, ispisivao rukom na kartice i slagao ih za svoje životno djelo, najopsežniji hrvatski razlikovni rječnik,[4] kapitalni Razlikovni rječnik srpskog i hrvatskog jezika, u 632 stranice. ↓1 Taj rječnik koji je objavljen 1991. godine sadržava 40.000 različitih riječi i izvedenica između ta dva jezika.[5]

Umro je u Zagrebu 8. ožujka 1992. godine, nakon duge i teške bolesti.

Djela

  • Velika Epohina enciklopedija aforizama, (redakcija Vladimir Brodnjak et al.), Epoha, Zagreb 1968. (2. izd. Prosvjeta, Zagreb, 1977., 3. izd. Prosvjeta [etc.], Zagreb, 1978., 4. izd. Prosvjeta [etc.], Zagreb, 1984.)
  • Razlikovni rječnik srpskog i hrvatskog jezika, Školske novine, Zagreb, 1991. (2. nepromijenjeno izd. 1992., 3. nepromijenjeno izd. 1993., 4. nepromijenjeno izd. 1998.)
  • Rječnik razlika između hrvatskoga i srpskoga jezika, Školske novine-Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb, 1992. (džepno izd., pripremio Ivo Klarić)

Posmrtno

  • Druga strana medalje: zapisi iz dnevnika na rubu rata, (roman), ↓2 ur. Ivan Rodić, Školske novine, Zagreb, 1996.

Prijevodi

Nepotpun popis:

  • Romain Gary, Odjeća bez ljudi, Zora, Zagreb, 1956.
  • Jacques Lanzmann, Američki štakor, Zora, Zagreb, 1962.
  • Ferdinand Lallemand, Pitejev brodski dnevnik, Epoha, Zagreb, 1963. (supr. Dušanka Radimir)
  • Alexandre Dumas, Grof Monte Kristo, Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb, 1964.
  • Charles Morazé i suradnici, Devetnaesto stoljeće: 1775-1905. Dio 3, Kulturni uspon u Evropi, Naprijed, Zagreb, 1976.
  • Charles Morazé i suradnici, Devetnaesto stoljeće: 1775-1905. Dio 3, Svjetovi na prekretnici, Naprijed, Zagreb, 1976. (V. Brodnjak i suradnici)
  • Alexandre Dumas, Grof Monte Christo, Globus media, Zagreb, 2004.

Bilješke

  1. ↑1 "(...) Na kratak razgovor je nerado pristao, jer "u knjizi je sve rečeno" i "ja se ne želim hvaliti". — U "Naprijedu" smo pedesetih godina - odgovara Brodnjak na pitanje kako je sve počelo - u biblioteci "Svjetski klasici 19. stoljeća" puno prevodili služeći se i radovima srpskih prevodilaca. U to je doba još bila na snazi ustavna odredba o četirima službenim jezicima u Jugoslaviji (srpskom, hrvatskom, slovenskom i makedonskom), a kroatiziranje srpskih tekstova je još bio zakonit posao. Tako sam bilježio sve leksičke, sintaktičke i stilističke osobitosti srpskoga jezika, ispisivao ih na listiće želeći napraviti priručnik za "čitanje s razumijevanjem" srpskih književnih djela. Nakon desetak "srpskih" knjiga koje su mu prošle kroz ruke, Vladimir Brodnjak uviđa da tzv. srbizama ima vrlo mnogo i da će to biti obiman i ozbiljan posao. A taj se posao u međuvremenu, zahvaljujući promjeni političke klime - u kojoj je sada mogao živjeti samo srpskohrvatski ili hrvatskosrpski jezik - pretvorio u "kontrarevolucionarnu rabotu". Sasvim razumljivo ako se čak i od sveučilišnih profesora moglo čuti da "nacionalisti poturaju tezu da postoje dvije varijante našeg jezika, hrvatska i srpska, a to nije točno". Brodnjaka sve to potiče da svoj savjetnik za čitanje srpskih književnih tekstova proširi na rječnik. Na pravi dvojezični rječnik srpskog i hrvatskog književnog jezika. (...)"[6]
  2. ↑2 Roman je pronađen u Brodnjakovoj rukopisnoj ostavštini.[2]

Izvori

  1. ↑ Boro Pavlović, Poezija Vladimira Brodnjaka, str. 263., u: Taj Hrvatski, prir. Ante Selak, Školske novine, Zagreb, 1992., ISBN 86-7457-084-4
  2. ↑ 2,0 2,1 2,2 2,3 Vladimir Brodnjak, Druga strana medalje: zapisi iz dnevnika na rubu rata, Školske novine, Zagreb, 1996., ISBN 953-160-071-6, Bilješka o piscu, str. 234.
  3. ↑ Vladimir Brodnjak, Razlikovni rječnik srpskog i hrvatskog jezika, 2. nepromijenjeno izd., Školske novine, Zagreb, 1992., ISBN 86-7457-074-7, Bilješka o piscu, str. 631.
  4. ↑ Hrvatska enciklopedija: Brodnjak, Vladimir, pristupljeno 27. lipnja 2015.
  5. ↑ Miro Modrinić, Institut Brodnjak, str. 265., u: Taj Hrvatski, prir. Ante Selak, Školske novine, Zagreb, 1992., ISBN 86-7457-084-4
  6. ↑ Sineva Pasini, Dobri duh jednog rječnika, str. 170.-171., u: Taj Hrvatski, prir. Ante Selak, Školske novine, Zagreb, 1992., ISBN 86-7457-084-4
Dobavljeno iz "https://enciklopedija.cc/index.php?title=Vladimir_Brodnjak&oldid=229737"