Toggle menu
310,1 tis.
50
18
525,6 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Vjenčanje u pravoslavlju

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Vjenčanje ruskog cara Nikolaja II. i Aleksandre Feodorovne 1894.

Vjenčanje u pravoslavlju je poznato kao "krunidba".

Uvod

Bit pravoslavnoga braka je želja za konačnim (vječnim) stvarima kroz dobrovoljnu privolu muškarca i žene u nedjeljivu zajednicu svega života, u nasljedovanju Krista prema Crkvi. Pravoslavlje smatra, da brak ne prestaje ni u slučaju smrti jednog od supružnika. Rađanje, odgoj potomstva i spolno sjedinjenje su sekundarni ciljevi, temporalni - za razliku od prvoga, a to je stvaranje vječnog duhovnog zajedništva. Ovaj sakrament je organski povezan s euharistijom.

Pravoslavna teologija drži, da su celibat i brak u osnovi dva različita načina da se dođe u Kraljevstvo Božje, a oba su usmjerena na njega. Pastoralna tradicija Crkve snažno ističe, da brak treba biti ukorijenjen u vječnosti kroz zajedničku molitvu i služenje. Važno je, da se ovaj sakrament temelji prije svega na duhovnoj povezanosti, velikodušnosti i ljubavi u kršćanskom smislu.

Razmjena prstenja

Pravoslavni sakrament ženidbe, sastoji se od dva dijela: razmjene prstena i krunidbe. Ovaj prvi dio vjenčanja može se izjednačiti s "civilnim vjenčanjem". Ono se odvija u predvorju (ulazu) crkve; to područje vidi Crkva kao najbliže 'izvanjskom' svijetu. U ovoj službi, Crkva prva moli za par. Ovdje Crkva priznaje i blagoslivlja zajedništvo, koje je započelo "u svijetu" i još čeka ispunjenje u svijetu koji dolazi. Nakon blagoslova svećenika, mladenci jedno drugome stavljaju prstenje na desnu ruku. Prsten je simbol zaruka, sporazuma, vlasti i upravljanja.

Procesija

Nakon razmjene prstenova, svećenik vodi par u povorci prema središtu crkve. Svećenik pjeva Psalam 128, "Blago svima koji se boje Gospodina, koji njegovim hode stazama! ..." Par prinosi sebe osobno jedno drugome, svoj život i sve što ispunjava njihove živote, na oltar kao žrtvu Bogu. Njihov odnos ulazi u novu stvarnost Božjeg kraljevstva.

Objava i paljenje svijeća

Oboje mladenaca objavljuje, da su došli slobodno, bez ograničenja ili prethodne obveze, kako bi se združili pred Bogom kao muž i žena. (U modernoj praksi, ova proklamacija često se čini na početku, prije razmjene prstenja.)

Mladenka i mladoženja zatim si predaju svijeće, koji se drže tijekom cijele službe. Svijeće predstavljaju vjeru i volju da slijede svjetlo istine, Isusa Krista, te da će ići kroz život praćeni učenjem Crkve.

Krunjenje

Vjenčane krune iz 19. stoljeća

Nakon molitve u njihovo ime, svećenik kruni mladoženju i mladenku: "U ime Oca i Sina i Duha Svetoga: Gospodine, Bože naš, okruni ih u slavi i časti." Krune imaju dva značenja. Prvo, one otkrivaju da su muškarac i žena, u zajedništvu s Kristom, i sudjeluju u Njegovu kraljevstvu. Drugo, kao u drevnoj Crkvi, krune su simbol svjedočanstva Kristove prisutnosti u njihovu životu i svijetu.

Biblijska čitanja

Čita se dio Pavlove poslanice Efežanima (Ef, 5:20-33). Ona predstavlja kamen temeljac kršćanske vizije braka: ljubav muškarca i žene paralela je ljubavi Krista i Crkve. Kao što se Krist daje potpuno za svoju Crkvu, tako se suprug daje potpuno za svoju ženu. Kao se daje Kristu, tako i žena svome mužu. Tako oboje žive međusobnu ljubav i uzajamnu podložnost međusobno u Kristu.

Čita se dio iz Evanđelja po Ivana (Iv, 2:1-11), poznato kao svadba u Kani Galilejskoj, gdje Krist pretvara vodu u vino. Osoba mora piti vodu da preži. Vino je, s druge strane, više nego samo piće koje gasi žeđ i nastavlja život. Vino je povezano s radošću, proslavom, sa životom koji je puno više od pukog preživljavanja. Svojom prisutnošću na vjenčanju, Isus mijenja jedinstvo muškarca i žene u nešto novo. Brak postaje više od puke ljudske institucije, te postaje, kao i sama Crkva, znak da je Božja Kraljevstvo već počelo u našoj sredini.

Čaša vina i Izaijin ples

Nakon nekoliko molitvi, svećenik paru daje čašu vina, kao znak njihovog zajedničkog života, dijeljenje radosti i tuge, uspjeha i neuspjeha, nada i strahova: "Uzet ću kalež spasenja i zazvati ime Gospodnje."

Slijedi Izaijin ples. Svećenik s Evanđeljem ili križom u ruci predvodi mladence i s njima obilazi tri puta oko postavljenog stola u sredini. Kumovi drže mladencima krune iznad njihovih glava, a djeveruše drže zapaljene bijele svijeće. Pjevaju se svečani himni. Obilazi se tri puta u spomen na Presveto Trojstvo.

Skidanje kruna i čestitanje

Na kraju službe, krune se uklanjaju i svećenik moli da Bog primi ove krune u svoje kraljevstvo. Stvarnost Kraljevstva, u koje su mladenci ušli nije u potpunosti ispunjena, tek počinje. Muž i žena moraju primiti Božje kraljevstvo i učiniti ga prisutnim u svakodnevnom životu. Završetak i ispunjenje će doći, kada se Krist vrati u moći i slavi da dovrši izgradnju svojega Kraljevstva u ovom svijetu.

Na kraju službe, par stoji u podnožju oltara. Ženidba je počela u stražnjem dijelu crkve, a završava kod oltara. Samo vječno kraljevstvo Isusa Krista, koje simbolizira oltar, ostaje ispred njih. Par se okreće i gledaju okupljene vjernike. Kroz ovaj sakrament, oni su postali slika Crkve i Krista. Rodbina i prijatelji dolaze im čestitati i podijeliti radost.