Školovanje
Vinko Pavić rođen je u Ričicama pokraj Imotskog. Školovao se u Ričicama, Splitu i Zagrebu, gdje danas živi i radi. Piše pjesme, pjesničku prozu,kratke priče,novele, eseje i novinske članke. Pjesme su mu objavljivane u raznim časopisima i književnim listovima, a zastupljene su i u mnogim zajedničkim zbornicima.
Pobjednik je 43. književne manifestacije "Susret riječi"
i 4. književnog recitala duhovne poezije "Vrelo nadahnuća".
Zbirke pjesama
Do sada je Pavić objavio pet zbirki pjesama. Kroz većinu je njegovih pjesama naglašena egzistencijalna muka i tjeskoba njegova kraja –zavičaja; sudbina dragih mu ljudi kao i sudbina vlastitog naroda. Struktura pjesama mu je uglavnom hermetička, s pravilnim rimarijem. Ima i pjesama u slobodnom stihu i stihova s narodnim melosom, motivikom i zavičajnim koloritom. Na svojim zavičajnim izvorima nalazi moralnu snagu za život, za daljnje uzlete i za svoj opstanak. I njegova osobnost vezana je čvrstim vezom s rodnim zavičajem.
- Zbirke pjesama
- Čujem kako kamen zove 1998. god.
- Kamene ruke 2007. god.
- Zapisi s ruba vremena 2011. god.
- Prostirka od rana 2012. god.
- Vrteška kasnih godina 2017. god.
Monografije
- Povijest i rodoslovlje ričičkih Pavića 2013. (suautor)
- Ričička škrinja uspomena 2015.,
Povijest i rodoslovlje ričičkih Pavića pojašnjava podrijetlo prezimena Pavić, podrijetlo ričičkih Pavića i moguće migracijske pravce, rodoslovno stablo ričičkih Pavića iskazano kroz deset generacija i preko tisuću i sto osoba u gotovo 300 godina od prvog pisanog spomena ovoga prezimena u Ričicama.
Ričička škrinja uspomena (536 str. i preko 400 fotografija) temeljena je na Pavićevim zapisima usmene predaje o životu i običajima ( vjerskim i svjetovnim), mitologiji, vjerovanju i praznovjerju u razdoblju od sredine 19. do sedamdesetih g. 20 st., a u obilju jednostavnog i lako čitljivog štiva u knjizi su se našli i tekstovi o flori i fauni u Ričicama, tradicijskim glazbalima, uspavankama i stihovima duhovnog sadržaja, igrama i zabavama odraslih kao i dječjim igrama koje su se igrale u vrijeme prije globalizacije i razvoja elektroničkih i suvremenih medija. Pavićeva škrinja uspomena sakuplja istinsko blago Ričica, blago koje su nam u amanet ostavili naši stari da se njime obogatimo, da ga ne izgubimo, nego da ga velikodušno sljedećem naraštaju prenesemo.