| Veruda | |
|---|---|
| Podatci | |
| Smještaj | Jadransko more |
| Koordinate | 44°49′43″N 13°50′36″E / 44.82861°N 13.84333°E |
| Država | Hrvatska |
| Površina | 0,192214 km2 |
| Obalna crta | 1,881 km |
| Broj stanovnika | nenaseljen |
.jpg) | |
Veruda (Fratarski otok) je otok smješten u istoimenom zaljevu na jugu Pule. Po Državnom programu zaštite MPNNNo ima status otočića. [1]
Nalazi se u neposrednoj blizini lučice (marine) Bunarina. Na otoku je u tijeku ljeta organiziran kamp, a s kopnom je povezan brodskom linijom (10 min). Boravak na otoku posebno je pogodan za grupe ronilaca, s obzirom na prekrasne lokacije za ronjenje u neposrednoj blizini otoka. Kamp je u međunarodnom programu skauta koji su stalni posjetitelji otoka. Do otoka je dovedena gradska vodovodna mreža i izgrađeno je više saniratnih čvorova. Automobila nema, kao ni električne energije, osim agregata za potrebe ugostiteljskih objekata. Na otoku ima više travnatih igrališta za odbojku i mali nogomet te stolova za stolni tenis. Kamp na otoku je još jedna od rijetkih oaza za ljubitelje odmora u prirodnom okruženju.
Za vrijeme biskupa Ivana Andrije Balbija ovdje je bio samostan franjevaca opservanata.[2] Na otoku je zadarska franjevačka provincija u 18. stoljeću osnovala samostan sv. Marije, koji je zatvoren 1806. godine za vrijeme Napoleonove vladavine. Od tada je otok Veruda poznat i pod nazivom Fratarski otok. Franjevci se u Pulu nisu vratili sve do 1920. godine kada ponovno dolaze u Pulu i pokreću ideju gradnje novog samostana, samostana sv. Antuna Padovanskog.
U pomorju Grada Pule danas su dva otoka i/li otočića iz kategorije MPNNOo: mali otočić Andrija u uvali luke Pule i otočić Veruda na ulazu u uvale Veruda i Soline. U uvali luke Pule otoci Katarina na kojem je vojarna, Uljanik na kojem je brodogradilište u novijoj su povijesti povezani s kopnom te su sada poluotoci.[1]
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 Državni program zaštite i korištenja malih, povremeno nastanjenih i nenastanjenih otoka i okolnog mora. Istarska županija, Ministarstvo regionalnoga razvoja i fondova Europske unije, str. 3.Arhivirano 30. lipnja 2013.
- ↑ Istrapedia S. Bertoša: Istarska enciklopedija LZMK: Balbi (pristupljeno 2. veljače 2019.)