Verneuil postupak je prvi industrijski postupak izrade sintetskog dragog kamenja. Postupak je publiciran 1902. godine a osmislio ga je francuski kemičar Auguste Verneuil (1856. - 1913.). Danas se postupak koristi za izradu safirnog stakla, a izvorno je osmišljen za proizvodnju sintetskih rubina. Nakon Verneuilove smrti 1913. vodeći prizvođač sintetskog korunda ovim postupkom postao je Armenac Hrand Djevahirdjian (1880 - 1947) te je pogone preselio u Švicarsku, u Monthey. Osim korunda on je istim postupkom proizvodio i sintetske spinele. Tvrtka postoji i danas.
Postupak
Naprava za doziranje sadrži prah visoke čistoće koji se na podlogu nataljuje pomoću plamena dobivenog spaljivanjem smjese vodika i kisika te se na kristalnu jezgru nataljuje sloj po sloj. Takozvana kristalna kruška raste oko 5-20 mm na sat,a koja se tijekom rada postupno spušta kako bi bila stalno u idealnoj zoni cjevaste peći. U industrijskim pogonima obično je veći broj ovakovih peći (i po više od 1000). Kruškasti kristali obično dosižu dimenzije od približno 20 to 50 mm .
Dodatna literatura
- K. Nassau: “Reconstructed” or “Geneva” ruby. In: Journal of Crystal Growth. 5, 1969, S. 338–344, doi:10.1016/0022-0248(69)90035-9.
- D. C. Harris: A peek into the history of sapphire crystal growth. In: Proceeding of SPIE. Band 5078, 26. September 2003, S. 1–11, doi:10.1117/12.501428.
- Hans J Scheel: Historical aspects of crystal growth technology. In: Journal of Crystal Growth. 211, 2000, S. 1–12, doi:10.1016/S0022-0248(99)00780-0.