Toggle menu
310,1 tis.
50
18
525,6 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.
Veliki australski zaljev
Žuto - granice zaljeva definirane Međunarodnom hidrografskom ogranizacijom; Crveno - granice definirane Australske hidrografske službe
Lokacija Indijski ocean - Južni ocean
Koordinate 33°S 130°E / 33°S 130°E / -33; 130
Vrsta zaljev
Obalne države Australija

Veliki australski zaljev je veliki otvoreni zaljev uz južnu obalu Australije.

Pružanje

Postoje dva različita tumačenja krajnjih granica zaljeva, jedno Međunarodne hidrografske ogranizacije (IHO) a drugo od strane Australske hidrografske službe (AHS). Prema IHO-u, južna granica je od West Cape Howea u zapadnoj Australiji do South West Capea na Tasmaniji, a istočna od rt Otway do otoka King i rta Grim, krajnje sjeverozapadne točke Tasmanije.[1] Prema AHS-u, zaljev je puno manji te su granice rtovi Pasley u zapadnoj i Carnot u južnoj Australiji.[2][3]

Također, izvan Australije zaljev se smatra dijelom Indijskog oceana, dok je prema tumačenju Australske hidrografske službe dio Južnog oceana.

Povijest i istraživanja

Prvi Europljanin koji je otkrio zaljev bio je nizozemski navigator François Thijssen 1627. g. dok je plovio uz njegov zapadni rub. Obale je prvi kartirao Matthew Flinders 1802. godine, a kasnija istraživanja na kopnu provodio je engleski istraživač Edward John Eyre.

Geografska obilježja

Zaljev je nastao prilikom odvajanja prakontinenta Gondvane od Antarktike prije otprilike 50 milijuna godina.[4] Obalu karakteriziraju visoki i strmi klifovi visine do 60 metara. Ravnjak Nullarbor, koji se nalazi uz obalu zaljeva nekadašnje je morsko dno koje je izdignuto za vrijeme miocena. Vapnenačke je građe te na tom prostoru prevladava pustinjski i polupustinjska klima sa malom količinom padalina te visokim stupnjem isparavanja.

Vode zaljeva obilježava visoka bioraznolikost, posebice fitoplanktona. Također je stanište dvije ugrožene vrste sisavca, kitova Eubalaena australis te australskog morskog lava.[5]

Izvori

  1. "Limits of Oceans and Seas, 3rd edition" (PDF). International Hydrographic Organization. 1953. str. 35–36. Inačica izvorne stranice arhivirana 8. listopad 2011.. https://iho.int/uploads/user/pubs/standards/s-23/S-23_Ed3_1953_EN.pdf Pristupljeno 28. prosinac 2020. 
  2. "AHS – AA609582" (PDF). The Australian Hydrographic Service. 5. srpanj 2012.. http://www.hydro.gov.au/factsheets/WFS_Names_and_Limits_of_Oceans_and_Seas_Around_Australia.pdf Pristupljeno 30. svibanj 2013. 
  3. Lua error in Modul:Citation/CS1 at line 4096: data for mw.loadData contains unsupported data type 'function'.
  4. Houseman, Greg. "Dispersal of Gondwanaland". University of Leeds. http://homepages.see.leeds.ac.uk/~eargah/Gond.html Pristupljeno 21. listopad 2008. 
  5. L.J. McLeay; S.J. Sorokin; P.J. Rogers; T.M. Ward (prosinac 2003). Benthic Protection Zone of the great Australian Bight Marine Park: 1. Literature Review. South Australian Research and Development Institute (Aquatic Sciences). ISBN 0-7308-5305-5. http://www.environment.gov.au/system/files/resources/625c5416-70a4-4997-ad06-4737f3762c0b/files/gab-benthic-protection-review.pdf Pristupljeno 12. ožujak 2015.