Toggle menu
310,1 tis.
36
18
525,5 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Vahida Maglajlić

Ova stranica dio je WikiProjekta žene u crvenom. Kliknite ovdje za više informacija
Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija

Vahida Maglajlić
Vahida Maglajlić
Rođenje 14. travnja 1907., Banja Luka
Smrt 1. travnja 1943., Bosanski Novi
Nacionalnost Bošnjakinja
Portal o životopisima

Vahida Maglajlić (Banja Luka, 14. travnja 1907.Bosanski Novi, 1. travnja 1943.), bosanskohercegovačka antifašistkinja i bošnjačka narodna heroina Jugoslavije.

Životopis

Vahida je rođena 1907. godine u Banjoj Luci. Bila je najstarija kćerka među desetoro djece oca Muhameda i majke Ćamile. Porijeklom je iz bogate, dobro situirane obitelji, ali je kao i njena braća svojim životnim putem pokazala borbu za ravnopravnost i antifašizam. Završila je Žensku stručnu školu u rodnom gradu. U mladosti je pokazivala naklonost u borbi za prava žena i za komunističku partiju. Uključila se u Ženski pokret, gdje je bila i rukovoditelj. Učestvovala je u sakupljanju sredstava za organizaciju Crvena pomoć. U članstvo Komunističke partije Jugoslavije primljena je svibnja 1941. godine.

Listopada 1941, je uhićena, mučena i određena za trajniji zatvor, ali je 20. prosinca 1941. zajedno sa Danicom Marić, pobjegla iz zatvora. Krajem 1941. odlazi na na teritoriju oslobođenu od fašista u partizanski odred na planini Čemernici.[1]

Djelovala je među ženama Kozare, Grmeča i Cazinske krajine radeći na osnivanju Antifašističkog fronta žena u Podgrmeču. Na Prvoj konferenciji Antifašističkog fronta žena Jugoslavije, održanoj 6. prosinca 1942. u Bosanskom Petrovcu, izabrana je u članstvo Centralnog odbora.

Poginula je 1. travnja 1943. u selu Velika Rujiška, kod Bosanskog Novog. Poslije rata njeni posmrtni ostaci su preneseni na Partizansko spomen-groblje u Banjoj Luci. Ukazom Prezidijuma Narodne skupštine Federativne Republike Jugoslavije 20. prosinca 1951. godine, proglašena je za narodnu heroinu. Njen brat Munib Maglajlić je poginuo 1943. godine, a brat Šefket Maglajlić je bio narodni heroj.

Jedno vrijeme ime Vahide Maglajlić nosila je osnovna škola u naselju Arapuša kod Bosanske Krupe i Srednja medicinska škola u Banjoj Luci. Spomen-biste narodnih heroja Šefketa Maglajlića i Vahide Maglajlić nalaze se u Banjoj Luci u parku u središtu grada, u blizini hotela Bosna. Banjalučka ulica Vahide Maglajlić, od tranzitne ceste ka Jajcu i Bosanskoj Gradiški do danas zapuštenog Partizanskog spomen groblja u Pobrđu, od 1992, ne nosi njeno ime.

U Sarajevu, u naselju Dobrinja kod OŠ Osman Nuri Hadžić nalazi se Ulica Vahide Maglajlić. Hrabrost i samoodređenost Vahide Maglajlić inspirisale su Palestinca El Helou Mohameda da sastavi brošuru s njenim likom na naslovnici, kako bi služila kao primjer ženama Palestinskog oslobodilačkog pokreta.

Izvori

  1. Beoković M. (1967 ): Žene heroji. Biblioteka Oslobodilački rat, Svjetlost, Sarajevo.

Vanjske povezice

  • Šta je meni antifašizam, [1]
  • Heroina Vahida Maglajlić kao uzor Palestinkama, [2]
  • Pet narodnih heroina u Historijskom muzeju, [3]
  • Medicinska škola Banja Luka, [4]