Ujedinjena velika loža Engleske

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
Ujedinjena velika loža Engleske
United Grand Lodge of England
Skraćenica UGLE
Moto Audi Vide Tace
Slušaj, gledaj, budi tih.
Utemeljena 27. prosinca 1813.
Lokacija London, Velika Britanija
Ključni ljudi Vojvoda od Kenta, veliki majstor[1]

Ujedinjena velika loža Engleske (engl. United Grand Lodge of England), skraćeno UGLE, je središnja masonska velika loža za većinu slobodnih zidara u Engleskoj, Walesu i Commonwealthu. Smatra se nasljednikom masonske lože formirane 24. lipnja 1717. u pivnici Goose & Gridiron u Londonu, za koju se smatra da je najstarija masonska loža na svijetu. Ovu ložu, skupa s Velikom ložom Škotske i Velikom ložom Irske, masoni često nazivaju "matične velike lože" ili "mačine konstitucije."

UGLE je osnovni model za ustroj regularnog slobodnog zidarstva.

Povijest

Freemasons Hall u Londonu je središnjica ove lože.

Ujedinjena velika loža Engleske formirana je 1813. godine kao posljedica približavanja Glavne velike lože Engleske (engl. Premier Grand Lodge of England), osnovane 1717. godine, i Drevne velike lože Engleske (engl. Antient Grand Lodge of England), osnovane 1751. godine.[2]

Popis velikih majstora

  1. princ Augustus Frederick, vojvoda od Sussexa (1813.–1843.)
  2. Thomas Dundas, II. earl od Zetlanda (1844.–1870.)
  3. George Robinson, III. earl od Greya i II. earl od Ripona; I. markiz od Ripona nakon 1871. (1870.–1874.)
  4. Albert Edward, princ od Walesa, od 1901. kralj Ujedinjenog Kraljevstva kao Edward VII. (1874.–1901.)
  5. princ Arthur, vojvoda od Connaughta i Strathearna (1901.–1939.)
  6. princ George, vojvoda od Kenta (1939.–1942.)
  7. Henry Lascelles, VI. earl od Harewood (1942.–1947.)
  8. Edward Cavendish, X. vojvoda od Devonshirea (1947.–1950.)
  9. Roger Lumley, XI. earl od Scarbrougha (1951.–1967.)
  10. princ Edward, vojvoda od Kenta (1967.– danas)

Izvori

  1. Who’s Who in UGLE, UGLE, Pristupljeno 22. veljače 2020.
  2. Pietre-Stones Lodges of Instruction, Yasha Beresiner Pristupljeno 22. veljače 2020.

Vanjske poveznice