Trotočje

…

Razgodak bjelina (   ) crtica ( ‒ ) ( – ) ( — ) ( ― ) dvostruka crtica ( = ) dvotočje ( : ) izostavnik ( ' ) ( ’ ) kosa crta ( / ) navodnici ( ‘ ’ ) ( “ ” ) spojnica ( - ) ( ‐ ) točka ( . ) točka sa zarezom ( ; ) trotočje ( … ) ( ... ) upitnik ( ? ) uskličnik ( ! ) zagrade ( ( ) ) ( [ ] ) ( { } ) ( ⟨ ⟩ ) zarez ( , ) Tipografija znak at ( @ ) ampersand ( & ) bullet ( • ) donja crta ( _ ) križić ( † ) obrnuta kosa crta ( \ ) okomita crta ( | ) paragraf, odlomak (§, ¶) povisilica ( # ) stupanj ( ° ) tilda ( ~ ) zvjezdica ( * )

Trotočje ( ... ) razgodak je kojim se označava da je tekst izostavljen, nenaveden ili nedovršen.

Uporaba u jeziku

Nedovršenost

Trotočje se koristi na mjestima gdje čitatelji mogu sami nadopuniti tekst:

• Ivana Brlić-Mažuranić, „Čudnovate zgode šegrta Hlapića”

- "Eh! na onu stranu više nema prolaza", - pomisli Regoč - i više ništa nije znao o tom pomisliti, nego se okrene, ostavi brdo zasuto, a za brdom Kosjenku, i pođe natrag putem, kud bijahu došli od Legena...

• Deset godina kasnije... (primjerice u filmovima)

Trotočje se stavlja i na kraju prekinutog teksta koji se nastavlja:

• Meša Selimović, „Derviš i smrt”

– Dobro – rekao sam stišavajući srdžbu, jer nisam htio da je pokažem pred ovim čovjekom. – Reci svojim prijateljima...

– I tvojim.

– Reci tim prijateljima da im zahvaljujem na poruci, iako su mogli i sami da mi to kažu.

Pisac može trotočjem čitatelju prepustiti početak ili završetak misli:

• Tin Ujević, „Vreva, berba”

... Te tako mi se učinilo da bih, jednoga dana, mogao voljeti zemlju koja ne bi bila suviše skupa; ovako, blagu, skoro bez svega.

• Dragutin Domjanić, „Ide noć...”

Spomen mi je dragi došel,
Ali taki zginul proć,
Jesen ti je v mojoj duši,
Ide, ide noć...

Izostavljanje

Trotočje služi da bi se označio izostavljeni ili nenavedeni tekst. Da bi se izbjegla pomutnja pripada li trotočje izvorniku ili ne, obično se stavlja u zagrade:

• Nives Opačić, „Plače kao ljuta godina”

God - polazište za godinu - indoeuropska je, baltoslavenska, praslavenska i sveslavenska riječ vremenskoga značenja, no ne znači samo niz od 365 ili 366 dana, nego prije svetkovinu (crkveni god), praznik, imendan/rođendan, zatim proširenje debla u širinu u obliku koncentričnih prstenova u tom vremenu, pa tek onda annus, godinu.
(...)
Međutim, ima hrvatskih krajeva i govora gdje se za vremenski niz od 365 dana i za pojedine njegove dijelove mjesto riječi godina rabi riječ leto/lito.

Stanka

Trotočje dolazi kad se želi označiti isprekidani govor s većim stankama (koje bi se inače označavale crticom, zarezom ili drugim znakovima):

• Antun Gustav Matoš, „Zvono”

Tiho... Zvono ćuti... Misli žderu...
O, kako tišti kajanje u veče!
Tama... Sâm sam... Samac u tuđini!
Na čelu, ljubo, tvoj me cjelov peče...

• Ja... ja ne znam... n... nisam to htio...

Nabrajanje

Trotočje služi i u nabrajanju te označava da takvih primjera ima više, ali se svi ne navode:

• Primjeri turcizama: admiral, boja, div, jastuk, kavez, kesten, majmun, pamuk, šećer, višnja...

Uporaba izvan jezika

Matematika

U matematici trotočje zamjenjuje neke dijelove skupa i zapravo označava da se niz ili uzorak nastavlja na jednak način:

• $1+2+3+\cdots +98+99+100$ (zbroj svih prirodnih brojeva od 1 do 100)

• $\pi =3.141\;59\ldots$ (nisu navedene sve znamenke broja Pi)

• $a_{1}+a_{2}+a{}_{3}+\cdots +a_{n}$ (zbroj svih članova niza)

Koristi se i u matricama umjesto članova koji nedostaju:

$I_{n}={\begin{bmatrix}1&0&\cdots &0\\0&1&\cdots &0\\\vdots &\vdots &\ddots &\vdots \\0&0&\cdots &1\end{bmatrix}}$