―
| ||||
|
Crtica ili crta[1] (―, –), razgodak je koji se koristi za označavanje jače stanke od zareza, a također i povezuje dijelove rečenice. Može doći umjesto navodnika, zagrade ili dvotočja. Crtica nije isto što i spojnica.
Povijest
U srednjem vijeku kosa crta koristila se umjesto zareza, a dvije kose crte umjesto crtice. Kasnije su se dvije kose crte ( // ) pretvorile u znak jednakosti ( = ), a potom i u crticu.
Uporaba u jeziku
Naknadno dodavanje
Crtica se koristi za odjeljivanje umetnutih, odnosno naknadno dodanih dijelova, ako se umetnuti dio želi jače istaknuti ili se žele produljiti stanke.
- Bio je to – vjerovali ili ne – moj otac.
- Putovanje od tisuću milja – izrekao je Lao Ce – počinje jednim korakom.
Ako rečenica ima više zareza, ponekad je bolje koristiti crticu da se vidi gdje je umetnuti dio, a gdje zarezi dolaze zbog pravopisnih i gramatičkih normi:
- Marina, djevojka iz susjedne ulice, često je – na šok svih susjeda – izvodila vratolomije.
Stanka i obrati
Crtica također dolazi kad u rečenici dolazi neki neočekivan i sasvim suprotan dio.
- Bio je bogat, okružen ljudima koji ga vole, zdrav i situiran, a opet – nesretan.
A također može doći i na mjesto gdje se rečenica nastavlja na drukčiji način od onoga kojim je započela:
- Plovili smo rijekom, razmišljajući o prošlosti, uživajući na suncu – gdje je moja draga sad?.
Crtica također dolazi u narodnim poslovicama i izrekama na mjestu obrata i kontrasta:
- Mladost – ludost
Crtica može označavati i prekinuti govor.
- – Ja sam to htio, ali me –
- – Tišina!
Ako je u rečenici potrebna dulja ili jača stanka:
- Mama, mama – slon! poviče veselo dječačić.
Kao znak dulje stanke, mogu doći i dvije ili tri crtice:
- Žao mi je što vam to moram priopćiti – – teško ste bolesni.
Ako se ispiše cijeli red crtica, on označava razmišljanje ili izostavljeni tekst:
- Svi mu se silno začude, a najviše on sam jer se – – – –
- – – – – – – – – – –
- probudio. (Antun Gustav Matoš)
Odnosi
Crtica se između brojeva piše s bjelinama s obiju strana te zamjenjuje prijedloge od i do:
- Prvi svjetski rat (1914. – 1918.) bio je prvi rat u kojem su sudjelovali narodi širom svijeta te je stoga i dobio pridjev svjetski rat.
- Trgovina je otvorena 6 – 23 h.
Crticom se također označava udaljenost između dvaju ili više mjesta ili smjer kretanja iz jednog u drugo:
- Autocesta Zagreb – Split
- Vlak prolazi rutom Zagreb – Sesvete – Križevci – Bjelovar.
Crticom se povezuju dva naziva ili pojma koja su privremeno ili trajno u nekom odnosu:
- Gledali smo utakmicu Dinamo – Hajduk.
- Bio je to meč Ivanišević – Rafter.
Crtica umjesto drugih razgodaka
Crtica se koristi i kao oznaka dijaloga u pripovijedanju gdje zamjenjuje navodnike i zareze:
– Pa kako ti je ime, mali klipane, učeniče moj? – podrma me učitelj za leđa.
– Ivica, Ivica, gospodine učitelju! – odvrati otac te povuče torbu sa leđa naprijed.
– Neka on sam kaže svoje ime! – opazi učitelj, strignuvši opet očima na očevu torbu i na podrijemana purana. – Neka on sam kaže da mu čujem glas...
– No hajde, hajde! Reci! – ponuka me otac.
A ja, uprvši postojano svoje oči u učitelja, zagudim: – Zovem se Ivica Kičmanović! – Uto otac otvori torbu... – Evo nešto, gospodine učitelju, za slova, za šibu, za tintu i pera...
– Vidiš ti muzikaša Jožicu, vidiš! Kano da dolazi sa svadbe... smijaše se učitelj, raširivši velika usta, pokazujući jake bijele zube i potreptavajući blagodušno oca po leđima.
Kao i kod zareza, neodređena zamjenica sve sažima prethodno nabrajanje te se odjeljuje zarezom ili crticom:
- Ljubav, sreću, radost, mir – sve to više nemam.
Crtica dolazi i kad se navodi više naslova ili podnaslova jedan iza drugoga, a umjesto crtice može doći i točka:
- Samotna ljubav – Djevojčici mjesto igračke – Utjeha kose – Jesenje veče – Gnijezdo bez sokola – Srodnost
Uporaba izvan jezika
Matematika
U matematici se koristi kao znak (manje, minus) računske operacije (oduzimanja):
- 5 – 2 = 3
- 17 – 12 = 5
Koristi se i kao predznak broja:
- –5, –16, –17, –12
Vanjske poveznice
- O vodoravnim crticama u hrvatskome jeziku (pregledni znanstveni članak objavljen u Filologiji br. 52, godina 2009.)
Izvori
- ↑ Ljiljana Jojić, prir., Pravopisni priručnik, EPH, Novi Liber, Zagreb, 2004., ISBN 953-6045-30-3, str. 104.