Trofej Fair play – SN

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži

Trofej Fair play – SN, godišnja je nagrada koju dodjeljuje hrvatski športski dnevni list Sportske novosti. Nagrada je ustanovljena u spomen na preminuloga glavnoga urednika Sportskih novosti iz razdoblja od 1962. do 1972. godine, Vladimira Oreškovića, a prvotno zvala se je Trofej fair play Vladimir Orešković.[1] Dodjeljuje se od 1972. godine, prigodom dodjele nagrade Sportaši godine Sportskih novosti. Tijekom godina nagrada je u nazivu kadšto sadržavala i ime pokrovitelja.

Dosadašnji dobitnici nagrade

  • 1972.: Miljenko Rak, atletičar.
  • 1973.: Radmila Parezanović, rukometašica.
  • 1974.: Eugen Pleško, biciklist.
  • 1975.: Pero Budija, atletičar.
  • 1976.: Mirko Janškovec, stolnotenisač.
  • 1977.: Dubravko Mataković, kajakaš i kanuist na divljim vodama.[2]
  • 1978.: Milan Spasojević, atletičar.
  • 1979.: Marjan Manfreda, alpinist.
  • 1980.: Drago Frelih, biciklist.
  • 1981.: Nenad Ileković, tenisač.
  • 1982.: Matija Ljubek, kajakaš
  • 1983.: Ljiljana Zumbulović, gimnastičarka.
  • 1984.: Dragan Nenezić, odbojkaš.
  • 1985.: Zlatko Kavur, jahač.
  • 1986.: Jure Pavlić, biciklist.
  • 1987.: Ragbi klub Nada Split, ragbijski klub.
  • 1988.: Željko Kukec, kajakaš.
  • 1989.: Ljubomir Ljubojević, šahist.
  • 1990.: FK Pelister Bitolj, nogometni klub.
  • 1991.: Željko Franulović, tenisač.
  • 1992.: HNK Hajduk Split, nogometni klub.[3]
  • 1993.: Branko Ikić, podvodni ribolovac.
  • 1994.: Tadija Opačak, invalid, ultramaratonac, humanitarac koji je postao simbol ustrajnosti i borbe za dobro pomažući drugima.
  • 1995.: Stojko Vranković, košarkaš.
  • 1996.: Branimir Glavaš, športski dužnosnik.
  • 1997.: Josip Grdović, košarkaški trener.
  • 1998.: Ante Bućo, stolnoteniski dužnosnik.
  • 1999.: Valter Ivančić, boćar.
  • 2000.: Nenad Bjelica, nogometaš, zato što je "snosio troškove prijevoza za tri navijačka autobusa koji su se uputili u Prag, gdje je Osijek igrao susret Kupa UEFA protiv Slavije, te loptama darovao istarskog nogometnog trećeligaša Višnjan i školu nogometa porečkog Jadrana".[4]
  • 2001.: Davor Šuker, nogometaš.
  • 2002.: Zvonimir Boban, nogometaš.[5]
  • 2003.: Dubravko Šimenc, vaterpolist.
  • 2004.: Zvonimir Martinčević i suvozač-navigator Marin Frčko, zato što su za vrijeme Rallyja Dakar 2004. godine čekajući popravak vozila pomogli nizozemskoj mehaničarskoj posadi "koja je doživjela prometnu nezgodu. Zvonimir i Miro odmah su priskočili u pomoć, pozvali su liječnike, zakasnivši na sljedeću etapu"[6].
  • 2005.: Dado Pršo, nogometaš, zbog žrtvovanja zdravlja za rezultat reprezentacije.[7]
  • 2006.: Miroslav Pavić, nogometni trener, zato što je "u posljednjom kolu Županijske nogometne lige Vukovarsko - srijemske županije odbio naredbu uprave Sladorane da dopusti momčadi iz susjednih Cerne da pobjedom ostane u ligi. Momčad županijskog prvaka je ranije osigurala naslov, a igrači su poslušali trenera i pobijedili u posljednjoj utakmici. Gospodin Pavić je dan kasnije otpušten iz kluba."[8]
  • 2007.: Stipe Šporčić, nogometaš, ("U 14. minuti prvenstvene utakmice 13. kola IV. Hrvatske nogometne lige između NK Stupnik i NK Strmec, sudac je zbog igranja rukom jednog igrača u gostujućem šesnaestercu dosudio kazneni udarac za domaćine. Nakon prosvjeda gostujućih igrača, sudac Krnić upitao je što se zapravo dogodilo, igrača Stupnika Stipu Šporčića, koji je odmah priznao da je on, a ne gostujući igrač, dirao loptu rukom. Sudac je nakon toga promijenio svoju odluku i dosudio slobodan udarac za gostujuću momčad.")[9]
  • 2008.: Petar Cupać i Pavle Kostov, jedriličari, zato što "su na Olimpijskim igrama svoj brod posudili danskoj posadi te tim neuobičajnim potezom zaslužili pohvale i čestitke iz cijeloga svijeta."[10]
  • 2009.: Dr. Lana Đonlagić, liječnica, članica Hrvatske ženske ekspedicije "Mt. Everest 2009.", zato što je "tijekom pothvata naših alpinistica na Mount Everestu žrtvovala sportski cilj - uspon na vrh - kako bi na više od 6000 metara pružila pomoć ozlijeđenim članovima nepalske ekspedicije."[11]
  • 2010.: HAOK Mladost Zagreb.[12]
  • 2011.: Mario Hezonja, košarkaš, zato što je "na SP-u za igrače do 19 godina, u odlučujućim trenucima odlučujuće utakmice protiv SAD-a za plasman u četvrtfinale priznao kako je on posljednji igrao loptom, a ne suparnički igrač, kao što je to pokazao sudac utakmice. Hrvatska je tu utakmicu dobila 87:85."[13]
  • 2012.: Antea Šimleša, jahačica zato što je "na Prvenstvu Hrvatske posudila konja jednoj od najveći konkurentica, čiji konj nije bio spreman za natjecanje. Antea je imala dva konja i jednog je velikodušno prepustila svojoj suparnici, ali i prijateljici."[14]
  • 2013.: Hana Dragojević, jedriličarka, zato što je "na regati Opatija Spring Cup iz burnog mora izvukla kolegu Marka Smolića".[15]
  • 2014.: Krešimir Kranjčina, pikadist, zato što je "odbio iskoristiti pogrešku elektronskog pikada i dao novu priliku svom kolegi i suparniku Antunoviću, koji je nakon toga osvojio naslov, a sam je bio tek četvrti."[16]
  • 2015.: Drago Vuković, rukometaš, ("Dok je napadao na gol protivnika, igrač Kiela Mamelund ga je faulirao u prolazu, a sudac je pokazao ekspresno dvije minute za norveškog igrača. Drago Vuković je objasnio sucu da se nije dogodio prekršaj za isključenje. Sudac je otišao do zapisničkog stola i poništio svoju odluku što je bio i svojevrsni presedan u rukometnom svijetu.'").[17]
  • 2016.: Branko Radičević, nogometaš "kluba Budainka Kolonija koji je namjerno promašio jedanaesterac prosvjedujući na taj način protiv lošeg suđenja u 4. kolu 2. ŽNL. Zbog tog svog poteza izbačen je iz kluba."[18]
  • 2017.: Dario Lujić, trener i športski direktor nižerazrednoga nogometnoga kluba Ivanje Reke, zato što je "2017. godine, u ogledu 1. zagrebačke nogometne lige, Lujić je svojim nogometašima naredio da postignu autogol i time isprave nepravdu koja se ranije dogodila na ogledu Ivanje Reke i Sloge Gredelj (2:3). Naime, sudac je Ivanji Reki priznao nepostojeći pogodak (lopta je pogodila vanjski dio mreže), a Lujić je potom naredivši svojim igračima da daju autogol ispravio sudački previd i direktno oštetio vlastitu momčad."[19]
  • 2018.: Marin Ranteš, biciklist slobodnim načinom i osvajač svjetskoga kupa u BMX biciklizmu, "jer je u utrci Svjetskog kupa svom najvećem konkurentu Loganu Martinu dao kotač sa svog bicikla nakon što je Australcu pukla guma. Na kraju je Martin zahvaljujući tome osvojio prvo, a Ranteš drugo mjesto."[20]
  • 2019.: Daniel Šaškin i Saša Bitterman, hrvatska posada na Rallyju Dakar 2019. godine, "koji su unatoč velikih problema s vlastitim vozilom u bespućima Perua pružili pomoć izravnim konkurentima francuskoj posadi, ustupajući joj svoje rezervne dijelove čime su im omogućili nastavak natjecanja."[21]

Izvori

  1. Alen Lesički, Svečano obilježeno 60 godina Sportskih novosti, jutarnji.hr, 24. prosinca 2005., pristupljeno 17. kolovoza 2020.
  2. Preminuo olimpijac Dubravko Mataković, ikona hrvatskog kajakaštva i kanuizma, hoo.hr, 17 listopada 2019., pristupljeno 17. kolovoza 2020.
  3. Slaven Alfirević, Fair-play "bijelih":
    "U studenome 1992. Hajduk je pružio ruku Varteksu. Varaždinci su na prvenstvenu utakmicu u Poljudu naumili letjeti na dan utakmice (po propisima moraš doći noć ranije, sve ostalo je na vlastitu odgovornost). Magla je zarobila zagrebački aerodrom te nedjelje, Varteks nije uzletio. Hajduku nije palo na pamet da istrči na centar i nakon 15 minuta čekanja Varteksa uknjiži 3:0 i dva boda za zelenim stolom. Nema problema, samo vi polako, krenite autobusom, igrat ćemo sutra, u ponedjeljak, javili su Varteksu na Pleso. Sutradan je u Poljudu ostalo 2:2, a Hajduk je te godine dobio "Trofej Vladimir Orešković", godišnju nagradu za fair-play Sportskih novosti.", slobodnadalmacija.hr, 6. ožujka 2000., (u međumrežnoj pismohrani archive.org 10. lipnja 2008.), pristupljeno 17. kolovoza 2020.
  4. Janica Kostelić i Nikolaj Pešalov sportaši godine, net.hr, 24. prosinca 2000., pristupljeno 17. kolovoza 2020.
  5. Boris Fabijanec, Najbolja ženska ekipa - rukometašice Podravke vegete, Podravka. List dioničkog društva "Podravka" Koprivnica, broj 1639, str. 1., 10. siječnja 2003., ISSN 1330-5204, pristupljeno 17. kolovoza 2020.
  6. Martinčević i Frčko najhumaniji, vecernji.hr, 19. prosinca 2004., pristupljeno 17. kolovoza 2020.
  7. Prši popucali ligamenti gležnja, karijera definitivno završena, jutarnji.hr, 12. svibnja 2007., pristupljeno 17. kolovoza 2020.
  8. Goran Tomičić, Ivan i Janica ponovno najbolji!, sportnet.rtl.hr, 22. prosinca 2006., pristupljeno 17. kolovoza 2020.
  9. Laureati: Blanka, Balić, vaterpolisti i alpinistice, jutarnji.hr, 23. prosinca 2007., pristupljeno 17. kolovoza 2020.
  10. PSD, Najbolji sportaši 2008. godine: Filip Ude i Blanka Vlašić, slobodnadalmacija.hr, 20. prosinca 2008., pristupljeno 17. kolovoza 2020.
  11. Blanka i Ivica sportaši godine, 057info.hr, 27. prosinca 2009., pristupljeno 17. kolovoza 2020.
  12. Damir Mrvec, Mamić + Mladost = fair play, vecernji.hr, 26. prosinca 2010., pristupljeno 17. kolovoza 2020.
  13. Dubrovčaninu Mariju Hezonji trofej za fair play, dubrovniknet.hr, 26. prosinca 2011., pristupljeno 17. kolovoza 2020.
  14. I. Pezelj, Perković i Cernogoraz najbolji u izboru 386 hrvatskih novinara, glas-slavonije.hr, 23. prosinca 2012., pristupljeno 17. kolovoza 2020.
  15. Perković, Mandžukić, četverac i karatašice, glas-slavonije.hr, 26. prosinca 2013., pristupljeno 17. kolovoza 2020.
  16. Predrag Žukina, Izbor Sportskih novosti. Čilić i Sandra Perković najbolji hrvatski sportaši u 2014. godini, jutarnji.hr, 21. prosinca 2014., pristupljeno 17. kolovoza 2020.
  17. Predrag Žukina, Potez kakav se rijetko viđa u svijetu. Pogledajte zašto je Hrvat dobio nagradu Sportskih novosti za Fair Play, sportske.jutarnji.hr, 11. prosinca 2015., pristupljeno 17. kolovoza 2020.
  18. Sandra Perković i Damir Martin sportaši godine Anđela Mužinić i Helena Dretar Karić najbolja ekipa, braća Sinković najbolja momčad!, sportske.jutarnji.hr, 18. prosinca 2016., pristupljeno 17. kolovoza 2020.
  19. Trofej SN: Fair-play nagrada za NK Ivanja Reka, hntv.hr, 27. prosinca 2017., pristupljeno 17. kolovoza 2020.
  20. Foto: Sportske novosti izabrale najbolje sportaše u 2018. Modrić novom titulom zaključio godinu iz snova, Perković najbolja u ženskoj konkurenciji, sportske.jutarnji.hr, 26. prosinca 2018., pristupljeno 17. kolovoza 2020.
  21. Nevjerojatno, opet sam pobijedio Luku' Evo tko je izabran za osobu godine, a jedan je heroj dobio više glasova od Modrića! Sandra - nedodirljiva, sportske.jutarnji.hr, 29. prosinca 2019., pristupljeno 17. kolovoza 2020.