Toggle menu
310,1 tis.
44
18
525,5 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Tricikl podvozje zrakoplova

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Tricikl podvozje na Seneci III (uvlačivo podvozje)
Cessna 172 (neuvlačivo podvozje)

Tricikl podvozje je podvozje zrakoplova koji se sastoji od prednje, nosne noge i glavnog podvozja s lijeve i desne strane trupa, nešto iza centra težišta. Jednostavnost upravljanja zrakoplovima po zemlji s ovim tipom podvozja dovela je do njihove široke primjene .[1][2].

Prednosti tricikl podvozja

Prvi zrakoplovi imali su jednostavno podvozje no već 1929. godine pojavljuju se prvi zrakoplovi s upravljivom nosnom nogom. Tricikl podvozje ima suprotni raspored kotača od konvencionalnog podvozja. Ovaj zrakoplovima gotovo je nemoguće prevrnuti na nos što se pri svakom prejakom kočenju dešavalo na zrakoplovima s repnim kotačem. Uz lakše upravljanje po zemlji, radi smještaja glavnog podvozja iza centra težišta smanjena je mogućnost okretanja zrakoplova u krug (eng.: ground loop). Prednost tricikl podvozja je i u vidljivosti prema naprijed jer je trup zrakoplova paralelan sa zemljom a njegov nos ne strši u zraku. Zrakoplovi s tricikl podvozjem lakše su upravljivi na zemlji i u uvjetima jakog vjetra jer su im krila pod vrlo malim, često i negativnim napadnim kutom. Slijetanje je također jednostavnije jer im je manevar prije samog doticanja uzletno sletne staze minimalan i skoro jednak putanji prilaženja. Radi navedenih prednosti na većini modernih zrakoplova ugrađuje se tricikl podvozje. I gotovo svi mlazni zrakoplovi koriste ovo podvozje kako bi se izbjegla oštećenja od udara vrućih ispušnih plinova na uzletne površine. U nekoliko iznimaka spadaju Jakovljev Jak-15 Supermarine Attacker te prototipovi Heinkel He 178 i Messerschmitt Me 262 V3.

Prednosti konvencionalnog podvozja

Konvencionalno podvozje je svoje prednosti našlo na neasfaltiranim površinama na kojima radi samog položaja aviona s uzdignutim nosom teže dolazi do oštećenja propelera od krhotina s neobrađene staze. Na ovim se avionima, tijekom kretanja po tlu, opterećenja na konstrukciju prenose na način u kojem je manje vjerojatno da će doći do njezina oštećenja.

Jednostavnije glavno podvozje i manji repni kotač lakši su, jeftiniji, lakši za održavanje i manje komplicirani za uvlačenje. Neuvlačeće podvozje ima manji štetni otpor tijekom leta od onoga na tricikl podvozju. Većina zrakoplova s repnim kotačem su niža i mogu stati u niže hangare a po zimi su pogodni za ugradnju skija umjesto kotača za slijetanja na ledene površine.[2]

Izvori

  1. Crane, Dale: Dictionary of Aeronautical Terms, third edition, page 524. Aviation Supplies & Academics, 1997. ISBN 1-56027-287-2
  2. 2,0 2,1 Aviation Publishers Co. Limited, From the Ground Up, page 11 (27th revised edition) ISBN 09690054-9-0