Toggle menu
308,7 tis.
63
18
563,4 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Torinsko platno

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Datoteka:Umjetnička rekonstrukcija Kristova lika s Torinskog platna.jpg
Umjetnička rekonstrukcija Kristova lika s Torinskog platna
Fotografija Torinskog platna

Torinsko platno (talijanski Sindone di Torino, “Sveto platno”, “ágia sindóne”, “sacra sindone”) naziv je za jednu od najpoznatijih kršćanskih relikvija, a koja predstavlja uzan komad lanenog platna na kojoj se može prepoznati obris muškog tijela. Ime je dobilo po Katedrali sv. Ivana Krstitelja u Torinu gdje se čuva. Prema vjerovanju brojnih vjernika, tkanina predstavljala pokrov u koji je bio zamotan Isus nakon smrti na križu.lement, pošto ga je objavila u svojoj nedavnoj knjizi o tome “Svetom platnu”: pri restauraciji i temeljitom ispitivanju uočeni su i tragovi napisa na papirusima koji su bili stavljeni uz platno. Na njima se - na aramejskome, grčkome i latinskome - navodi da je tu Isus iz Nazareta. Frale tvrdi da je to trag običnoga birokratskog dokumenta radi ukopa, odnosno sahrane u grobnici. Smatra ga utoliko autentičnijim ako nije trag Isusovih sljedbenika, kasnije nazvanih kršćanima, nego mjesnih vlasti, koje su samo konstatirale identitet mrtvaca.[1]

Znanstvene analize

1988. godine analiza platna radiokarbonskom metodom pokazala je da je starost platna 689 ± 16 godina i da se s 95%-tnom vjerojatnošću može datirati u razdoblje od 1262. do 1384. godine.

Istraživanje je obavljeno u časopisu Nature uz komentar profesora Braya s Metrološkog instituta G. Colonetti da su rezultati tri laboratorija međusobno kompatibilni, te nijedan srednji rezultat, bazirano na dostavljenim dokazima, nije upitan. No kasnijom analizom utvrđeno je da je dio platna s kojeg su uzeti uzorci u Srednjem vijeku dorađivan. Naime postoji osnovana sumnja kako se platno oštetilo, te da ga je jedan od vlasnika odlučio popraviti posebnom metodom uplitanja pamuka u lan. I dan danas Crkva nije dozvolila ponovnu analizu, smatrajući ju nepotrebnom.[2]

Vidi i:

Literatura

Marcelić, Josip: Turinsko platno, Jelsa, 1994.

Izvori

  1. http://www.jutarnji.hr/novi-znak-uz-torinsko-platno---sluzbeni-zig-za-isusov-pokop/749365/ Inoslav Bešker, Nađen novi znak uz Torinsko platno - službeni žig za Isusov pokop, Objavljeno: 03.05.2010. (pristupljeno 22. lipnja 2011.)
  2. Damon, P. E.; Donahue, D. J.; Gore, B. H.; Hatheway, A. L.; Jull, A. J. T.; Linick, T. W.; Sercel, P. J.; Toolin, L. J.; Bronk, C. R.; Hall, E. T.; Hedges, R. E. M.; Housley, R.; Law, I. A.; Perry, C.; Bonani, G.; Trumbore, S.; Woelfi, W.; Ambers, J. C.; Bowman, S. G. E.; Lesse, M. N. Tite, M. S. — Radiocarbon Dating of the Shroud of Turin. Nature 1989, 337, 611-615

Vanjske poveznice